Korisne duhovne pouke II

  • Začetnik teme Začetnik teme Jasna
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Један младић се непрестано жалио да га посматра „урокљиво око“ и одлазио је код неке жене која је наводно знала како да га од тога заштити.
„Како то она ради?“
„Не знам, јер све што изговара, изговара у тајности и не могу да чујем.“
Старац Пајсије је рекао:
„Црква ништа не чини у тајности!“
Затим му је дао крст и посаветовао:
„Носи овај крст и нико неће моћи да те погледа „урокљивим оком.“ Иди на исповест и причести се. Само су људи, којима су далеке ове две ствари, пријемчиви за „урокљиво око.“

СТАРАЦ ПАЈСИЈЕ
 
Понекад стотине демона могу напасти нашег ближњег који се одважно супротставља. Дешава се, међутим, да дође време када Бог допусти да он падне. Будући скрушен по природи, он презире самога себе и каже: „Никада се нећу поправити и умрећу у греху.“
Његов пад постаје узрок његовог смиреноумља и он постепено почиње да изобилно задобија благодат Божију.
Ми видимо само његов пад и почињемо да га осуђујемо због чега и сами бивамо осуђени, док благодат Божија одступа од нас.

СТАРАЦ ПАЈСИЈЕ
 
Arhim Haralambos Papadopulos

"Nećeš se spasiti zato što te neko smatra dobrim, već zato što te Gospod voli.Zato ne pokušavaj da ubediš ljude u svoju dobrotu i svoj moral,
u svoju vrlinu i svoju veru. Brini o Hristu i o odnosu prema NJemu. To je ono za šta se treba truditi – da ugodiš Hristu, a ne hrišćaninu."
 
„Цените чак и један једини корак напред који сте направили на путу ка Богу... Али ни корак назад да вас не разочара... И он је део пута... Не очекујте савршено, нема тога у животу, не мучите се без потребе... Можда је наш највећи грех управо у томе што тражимо савршенство, док оно припада само Богу..."
о. Пападопулос
 
Sveti Justin Celijski

Gde su Srbi praznikom, samo praznikom, gde su ?
Malo ih je po hramovima, vrlo malo, gde su oni ?
Ova zemlja je zasejana svetim zadužbinama i svetim hramovima.
A Srbi, Srbi napuštaju Jedinog, Istinitog Boga !
Sve im je preče, sve.
I u nedeljne i u praznične dane, da gledaju... samo ono što je za telo.
A duša ?
Gde ti je duša, Srbine ?!
Šta je sa tvojom dušom, šta će biti sa njom kada iz ovog sveta krene, napusti telo i bane u onaj Nebeski svet ?
Mi ne mislimo na to.
Ali gle, odgovaraćemo svi !
 
Screenshot_20230616-183051-164.png
 
Iguman Nektarije Morozov

Događa se često da čovek mnogo puta dođe na ispovest i da se svaki put kaje za jedan te isti greh. On se zaista iskreno kaje, ali prosto nema snage da taj greh ne ponavlja, niti je dovoljno odlučan u tome. Gospod mu šalje Svoju pomoć upravo zbog tog kajanja i istrajnosti. Neki čovek uporno je dolazio u crkvu, padao na kolena pred Spasiteljevom ikonom i gorko se kajao zbog teškog greha koji je stalno ponavljao. Duša mu je do te mere bila izmučena da je jednoga dana rekao: ,,Gospode, umorio sam se od tog greha i nikada ga više neću ponoviti. Pozivam Te da budeš svedok na Strašnom sudu da u mom životu od danas više neće postojati taj greh". Nakon toga, izašao je iz crkve i posle izvesnog vremena ponovo pao u isti taj greh. Ponovo je došao u crkvu, kleknuo i gorko se pokajao zbog svog pada. U tom položaju je umro.
Đavo je upitao Boga: ,,Kako možeš da ga pomiluješ? Zar Ti nije mnogo puta obećao da više neće ponavljati greh, zar Te nije i samoga pozvao da budeš svedok i zar Te nije svaki put obmanuo?"
Na to mu je Bog odgovorio: ,,Ako si ga ti kao čovekomrzac, nakon njegovog obraćenja meni, toliko puta primio nazad, kako onda ja da ga ne primim?"
 
molitva-za-decu-1060x400.jpg


Molitva za decu

Gospode Isuse Hriste, Koji si Sam bio Dete, i Koji si decu voleo i blagosiljao, pomiluj i spasi decu našeg vremena, da se nekrštena krste, a krštena dase verom u Tebe i ljubavlju prema Tebi utvrde. Spasi, Gospode, onu decu koju njihovi neverujući ili zloverni roditelji kvare bezbožjem ili zloverjem i odvlače ih od Tebe, Koji si jedini Spas i Izbavitelj njihov. Spasi, Gospode, i onu decu koju bezdušni zli učitelji, bezbožni ili zloverni, udaljuju od Tebe Tvorca njihovog, i uvode u društvo dušom ogubanih. Spasi, Gospode, onu decu čije čiste duše oskrvnjuje svaki nemoral na ulici i razvrat u pozorištu, na televiziji i u bioskopu. Spasi ih od ovih nečistota. Spasi, Milostivi, i onu dečicu bez roditelja koja su pala pod ruku surovih staratelja, zlih očuha i maćeha spasi ih od slušanja hulnih reči i gledanjazlih dela. Pomozi, Svemogući, da deca uzrastu i sazru za sinovstvo Božije i građanstvo Nebeskog Grada na večno spasenje, a u Tvoju slavu i hvalu. Amin.

Bogorodice Djevo, raduj se, blagodatna Marija! Gospod s Tobom, Blagoslovena si Ti među ženama i blagosloven plod utrobeTvoje, jer si Spasa rodila duša naših!
 
Monah Andrej Svetogorski zapisao je priču starca Josifa o pominjanju đavola kada čoveku nešto ne ide od ruke.

U keliji Svetog Pantelejmona koja pripada manastiru Kutlumušu, monah Josif je želeo da popravi polomljenu dasku na podu svoje kolibe. Očistio je ono što je bilo trulo, precizno izmerio, odsekao dasku i sam otišao da je zakuca. Samo što je spustio, primetio je da je daska bila veća. Uzeo je i odsekao višak, vratio se onda uvideo da je bila kraća nego što je trebalo.

Starac Josif je bio stolar po zanimanju. Ponovo je premerio, precizno odstrugao novu dasku po merama i otišao da je postavi, ali opet je bila duža nego što je trebalo da. On je i tu dasku skratio, pa kad se vratio da je zakuca, ispostavilo se da je daska opet bila kraća. Onda je izgubio strpljenje i ljutito uzviknuo: „Idi dođavola, đavole, šta ti je? Šta da ti radim, pa da se uklopiš? Četiri puta sam te ja merio strugao! Koji te đavo spopao, pa se ne slažeš?“

Monah u očajanju, da izgovori molitvu i prizove Božansku pomoć pri svom radu, bio je više sklon tome da pomene đavola, koji samo na tako nešto i čeka. Tako se tada pred njim pojavio sam đavo, likom i stasom u potpunosti, rekavši mu: „Pozvao si me, starče, šta je, šta hoćeš evo tu sam da ti pomognem.“

Starac Josif prestravljen, prekrsti se, baci dasku, pa pobeže svom duhovniku da se ispovedi. Od tog događaja je prošlo više od 30 godina i još ne može da se povrati. Ostao mu je i strah zbog onog susreta s đavolom.

Ovo neka bude lekcija svima, i mladima i starima, da ne pominju ni đavola u šali. Jer, đavo navede čoveka da se ljuti, pa ga onda namami da onako u ljutnji huli na Boga i još, kao da je sve to malo, navede ga da kaže svojim bližnjima, bratu, detetu, čak i sebi samom, „idi dođavola!“. Ovo je veoma loša navika, mnogi roditelji šalju svoju decu dođavola.

Ipak, čovek može da steknu dobre navike i umesto da kaže „idi dođavola“, da izgovori „idi s mirom“ ili „Bog ti dobro dao“ ili, kako Oci imaju običaj da kažu, „Raj te pojeo“ ili „budi Bogu u milosti „, što je najbolje od svega. Tako se čovek navikava da uvek govori dobro, kao prema Bibliji: „Blagosiljajte i ne kunite“ (Rim 12, 14.). blagosiljajte
 
Otac Haralmbos Papadopulos

Jedno je sigurno, Hristos nas vidi, gleda i učestvuje u našem životu. Stoji pored nas, ponekad nas podigne a ponekad nas nauči da hodamo sami.
Zato zapamtimo da u svakom krstu koji podignemo, u svakom bolu koji osećamo, u svakom ćorsokaku u tuzi, Hristos nije odsutan ili ravnodušan, već apsolutno prisutan i aktivan.Naravno, on ima svoj način govora i odgovaranja, pomaganja i podrške.Većinu vremena to ne razumemo.
To ima smisla jer naš um ne može shvatiti Božije planove.Ipak, naša srca mogu osećati i verovati.
 
Bog nam je svima dao jednako vremena, iskoristite ga valjano

Vreme je jedina stvar koju ne možemo kontrolistati, ne možemo je zaustaviti niti promeniti. Ono teče svojim tokom i prolazi bez obzira na sve. Gledajući na njega objektivno – vreme je merljiva veličina, možemo na njega gledati kao na prošlo, sadašnje i buduće, a njegov tempo prolaženja je uvek isti.

Bog nam je svima dao jednako vremena u danu, razlika je u onome što činimo.
Da bi spoznao vrednost jedne godine, pitaj o tome studenta koji je stigao do poslednjih ispita.
Da bi spoznao vrednost jednog meseca, pitaj o tome vojnika koji čeka da se vrati kući.
Da bi spoznao vrednost jedne sedmice, pitaj o tome izdavača časopisa koji izlazi sedmično.
Da bi spoznao vrednost jednog sata, pitaj o tome zaljubljene koji čekaju sat vremena da bi se videli.
Da bi spoznao vrednost jednog minuta, pitaj o tome nekoga ko je zakasnio na voz, avion ili autobus.
Da bi spoznao vrednost jedne sekunde, pitaj o tome nekoga ko je doživeo nesreću.
Da bi spoznao vrednost jedne milisekunde, pitaj o tome nekoga ko je na Olimpijskim igrama dobio srebrnu medalju.

Vreme nikoga ne čeka. Zato dobro čuvaj svaki trenutak koji ti je dat – jer on je tako dragocen!

(putevima pravoslavlja)
 
Sveti Jovan Zlatousti

Bog zahteva od tebe da se ispovedaš, ne da bi te kažnjavao, već da ti oprosti; ne da bi On znao tvoj greh: zar ne zna bez ovoga?
Nego da bi znao koji dug ti On oprašta.
On hoće da ti pokaže veličinu Svoje dobrote da bi Mu neprestano blagodario, da bi sporije grešio, revnosniji bio za vrlinu.
 
Mudrac

Pitao sam jednom prilikom jednog mudraca:
- Recite mi, u kojoj oblasti mogu da izgradim veliku i lepu karijeru?

On mi je sa osmehom odgovorio:
- Budi dobro ljudsko biće! U toj oblasti je jako puno mogućnosti, a i konkurencija je - veoma mala!
 
Most umesto ograde
Bila jednom dva brata koja su živela na susednim farmama i koja su se jednom prilikom jako posvađala. Bila je to njihova prva ozbiljna svađa tokom četrdeset godina, koliko su živeli jedan pored drugog, deleći sve i pomažući se i davajući jedan drugom. A onda je taj sklad narušen svađom. Sve je počelo od malog nesporazuma koji je vodio do velike svađe i grub reči nakon kojih su usledile nedelje provedene u ćutnji. Jednog jutra, neko je pokucao na vrata starijeg od braće. On ih je otvorio i video čoveka sa stolarskim alatom, koji je rekao:

- Tražim posao, možda bi ovde na tvojoj farmi mogao da se nađe neki poslić za mene?

Stariji brat reče:

- Da, znam šta bi mogao da uradiš za mene. Vidiš onu kuću sa druge strane potoka? Tu živi moj komšija, zapravo, mlađi brat. Prošle nedelje je između nas bila livada, ali je on nešto kopao od reke dovde i sad je između nas potok. To je uradio da bi mi napakostio, ali vratiću mu ja to! Vidiš ona debla pored štale? Hoću da mi napraviš ogradu od dva metra da više ne vidim ni njega ni njegovu kuću.

Stolar reče:

- Sve mi je jasno. Daj mi eksere i bušilicu i videćeš kako ću to sjajno da uradim.

Stariji brat je morao da ode do grada, tako da je stolaru dao potrebni materijal i otišao. Stolar je celog dana vredno radio, merio, testerisao. Kada se u sumrak dana stariji brat vratio, stolar je završio posao. Bio je zaprepašćen! Upšte nije bilo ograde. On je napravio most koji je spajao dve obale potoka. Bio je to prelep most, a sa njegove druge strane mu se približavao njegov mlađi brat širom raširenih ruku i govoreći:

- Stvarno si sjajan čovek kada si napravio most posle svega što sam ti rekao i uradio.

Braća su stajala svaki na svojoj strani mosta, pa su polako krenuli jedan drugom u susret, susrevši se na sredini. Videli su da stolar podiže svoju kutiju sa alatom i kreće.Srtariji brat reče:

- Hej, sačekaj! Ostani par dana kod nas, ima još puno stvari koje bi mogao da napraviš ovde.

A, stolar odgovori:

- Vrlo rado bi ostao, ali moram da idem i da napravim još puno mostova
 
Pouke oca Tadeja

Kakvim se mislima bavimo takvog smo i raspoloženja pa nam je i ceo život takav. Ako se bavimo nemirnim mislima, ako stalno brinemo šta će da se desi umesto da učinimo šta možemo i prepustimo se Božijoj ruci, onda će i život da nam bude jedna sekiracija i na ljude ćemo prenositi takvo raspoloženje. A ukoliko se trudimo da svim svojim bićem pa i mislima predamo sebe Bogu onda ćemo živeti radujući se. I ceo život će nam proći više u radosti nego u ”bedaku”.
Sveti Oci kažu: ako se odbaci predlog duhova zlobe, pobeda je dobijena bez borbe. Oni su to iz iskustva govorili.
 
Da li znate koji je najveći srpski greh? – reči vladike Nikolaja

Obično, malo, svakodnevno, tobože bezazleno nestrpljenje. Ono je naš najveći, najteži, onaj originalni greh. Prauzrok svega što ćemo kasnije upropastiti, izdati, uništiti, oskrnaviti, odbaciti, zaboraviti…

Kao i uvek, najkomplikovanija pitanja zahtevaju one najjednostavnije odgovore. Koji su, pokazalo se, često i jedini pravi. Jer nestrpljenje nije suprotnost „strpljenju”, već mudrosti.

Nestrpljenje je očito pokazani nedostatak vere u Boga i u sebe. Nestrpljenje je malodušje i maloverje. Nestrpljenje je uzrok svakom razočaranju. Nestrpljenje je pobuna protiv onoga „neka bude volja Tvoja”. Nestrpljenje je početak svakog kraja. Nestrpljenje je ono samoubilačko srpsko „buntovništvo bez razloga”. Nestrpljenje je bezbožni otpor svemu onome što ne razumemo.

Zato, molim vas, nemojte biti nestrpljivi. Koliko god da vas boli. Koliko god da vam se čini neizdrživo.
link
 
Bog je rekao Ne

Vrh pravoslavne crkve sa suncem u zaledjiniZamolio sam Boga da me izbavi od gordosti, ali mi je Bog rekao “Ne”. Rekao mi je da ne treba On da me od nje izbavlja, nego da treba sâm da se odreknem svoje gordosti.

Zamolio sam Boga da izleči moje bolesno dete, ali mi je Bog rekao “Ne”. Rekao mi je da je njegov duh zdrav, a da njegovo telo živi samo privremeno.

Zamolio sam Boga da mi podari trpljenje, ali mi je Bog rekao “Ne”. Rekao mi je da je trpljenje rezultat stradanja i da ono zato nije nešto što se daje, nego da se kroz stradanje stiče.

Zamolio sam Boga da mi podari sreću, ali mi je Bog rekao “Ne”. Rekao mi je da mi daje Svoj blagoslov, a da moja sreća zavisi od mene samoga.

Zamolio sam Boga da me izbavi od bola, ali mi je Bog rekao “Ne”. Rekao mi je da me bolesti udaljavaju od zemnih briga i da me k NJemu približavaju.

Zamolio sam Boga da duhovno uzrastem, ali mi je Bog rekao “Ne”. Rekao mi je da treba samostalno da uzrastam a da će on ukloniti sve ono što je suvišno i što ometa moje duhovno uzrastanje.

Upitao sam Boga da li me voli i Bog mi je rekao “Da”. Rekao mi je da mi je dao Sina Svoga, jedinoga i ljubljenoga, Koji je umro za mene i da ću jednoga dana biti u Nebeskim naseljima zato što verujem.

Zamolio sam Boga da mi pomogne da druge volim onako kako On mene voli i Bog mi je rekao: “Eh, konačno si shvatio šta od tebe želim…”
 
Starac Emilijan Simonpeteitski

Osnovno shvatanje Crkve naše, ali i iskustvo svakodnevnog života, jeste da niko ne može da postane svet ako oko njega nema ljudi koji ga stalno razdražuju svojim ponašanjem, uvredama, primjedbama, lijenošću, zlobom, klevetanjem.

Ako nemaš takve ljude, ili ako ti to što čine izgleda loše i ne zahvaljuješ im nego reaguješ, za tebe nema spasenja niti duhovnog napretka, jer to čini da čovjek postaje zreo. To ga smirava, ne u smislu smirenja svetih – daleko od toga, i čini ga sposobnim da živi život.

Ko nema ljude koji mu stalno prave smicalice, ne može ni da živi život. Postaje čovjek kojem i muva smeta. Ako je monah, godine mu uzalud prolaze, a ako je oženjen, razvodi se.
 
Molitva je uzdizanje uma i srca Bogu. Njome čovek uzleće u horove anđela i postaje učesnik njihovog blaženstva. Molitva je tamjan najprijatniji Bogu, najsigurniji most za prelaz preko iskušenja talasa života, neoboriva stena svih koji veruju, mirno pristanište, božanska odeća, koja oblači dušu velikom dobrotom i lepotom.

Molitva je mati svih dobrih dela, čuvarka čistote tela, pečat devojaštva, sigurna ograda protiv svih lukavstava večitog neprijatelja našeg - đavola.
Goni neprijatelje imenom Hristovim, jer jačeg od ovog sredstva nema ni na nebu, ni na zemlji. Molitva je prosvećenje uma, sekira očajanju, razbijanje tuge, rađanje nade, ublažavanje gneva, zastupnica svih kojima se sudi, radost onih koji su u tamnici, spasenje onima koji ginu

Patrijarh Pavle.
 
Prema rečima pastrijarha Pavla noć je najprikladnija za usamljenu molitvu, jer je ona tada dvostruko snažnija.

- Tada se sve stišava, umiruje, a molitva koja se uznosi Bogu u noćnoj tišini, iz dubine srca, biva uslišena i na dušu se spušta dvostruka blagodat božja. Za vreme takve molitve svezlobni vrag sa naročito velikom silom ustaje i udara u bogomoljce mnogim iskušavanjem, strahom i napastima, no tada se i blagodat božja umnožava radi duhovne pomoći.

Ono što je isto bitno jeste da je mnogo da se molitve čitaju iz molitvenika nego da se govore napamet. Govorio je da se valja moliti tiho, s dubokim, ali nečujnim uzdasima, oborene glave zemlji, smireno, a s vremena na vreme baciti pogled na svete ikone, kao oni koji se stvarno osećaju grešni pred Bogom.
 

Back
Top