Korisne duhovne pouke II

  • Začetnik teme Začetnik teme Jasna
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
U Carigradu življaše jedan čovek, po imenu Nikolaj, koji se izdržavao rukodeljem. Pobožan, on se beše zavetovao da dane, posvećene praznovanju Svetog Nikolaja Čudotvorca, praznuje istinski proslavljajući ovog ugodnika Božjeg. On je to istrajno ispunjavao, po rečima Svetoga Pisma: Poštuj Gospoda imetkom od pravednih trudova svojih (Prič. Sol. 3, 9); i toga se uvek čvrsto sećao. Tako on dostiže duboku starost; i nemajući više snage da radi, on zapade u nemaštinu. Međutim, približavao se praznik Svetog Nikolaja, i starac, razmišljajući šta da radi, reče svojoj ženi: – Skoro će praznik milog nam velikog arhijereja Hristovog Nikolaja. No kako ćemo mi bedni, pri našoj oskudici, otpraznovati ovaj dan?

Pobožna žena odgovori mužu:
– Ti znaš, gospodine moj, da je došao kraj životu našem, jer i tebe i mene sustigla je starost. Ako bi nam se desilo čak i to, da se naš život završi sada, ti se drži svoga zaveta i ne zaboravljaj ljubav tvoju k svetitelju.
Ona ukaza mužu svome na ćilim i reče: – Uzmi ćilim, pa nosi i prodaj ga, i kupi sve što je potrebno za dostojno praznovanje praznika Svetoga Nikolaja. Mi ništa drugo nemamo, a ovaj ćilim nam nije nužan, jer nemamo dece kojoj bismo ga mogli ostaviti.
Čuvši to, pobožni starac pohvali ženu svoju, uze ćilim i ode. A kada iđaše trgom, na kome se nalažaše stub Svetog cara Konstantina Velikog, i prolažaše pored crkve Svetoga Platona, njega srete svagda gotov na pomoć Sveti Nikolaj, u obliku česnoga starca, i upita ga: – Prijatelju mili, kuda ideš? – Valja mi na pijacu. – odgovori on.

Prišavši mu bliže, Sveti Nikolaj reče: – Dobro delo. No, kaži mi, pošto prodaješ taj ćilim, želeo bih da ga kupim. Starac odgovori svetitelju:
– Ovaj ćilim je u svoje vreme kupljen za osam zlatnika, a sada ću uzeti za njega koliko mi ti daš.

Svetitelj reče starcu:
– Pristaješ li da ti dam za njega šest zlatnika? – Ako mi daš toliko, – odgovori starac, – ja ću ti ga s radošću dati.
Sveti Nikolaj spusti ruku u svoj džep, izvadi zlato, dade u ruke starcu šest velikih zlatnika, i reče mu: – Uzmi to, prijatelju, i daj mi ćilim. Starac s radošću uze zlato, jer je ćilim vredeo manje od toga. Uzevši ćilim iz starčevih ruku, Sveti Nikolaj ode. A kada se oni rastadoše, ljudi na pijaci što bejahu blizu, upitaše starca: – Ne vidiš li priviđenje, starče, te sam razgovaraš? – jer oni videše samo starca i čujahu njegov glas, a svetitelj beše za njih nevidljiv i nečujan.

Za to vreme Sveti Nikolaj dođe s ćilimom k starčevoj ženi i reče joj: – Muž tvoj je moj stari prijatelj. Sretnuvši me on mi se obrati sa ovakom molbom: ,,Iz ljubavi prema meni, odnesi ovaj ćilim mojoj ženi, a meni valja svršiti jedan drugi posao.“ Rekavši to, svetitelj postade nevidljiv. Međutim, žena, videći česnoga muža koji je blistao u svetlosti i uzevši ćilim od njega, ne smejaše od straha ni da ga upita ko je on. Misleći da je muž njen zaboravio reči koje mu je ona rekla i njenu ljubav prema svetitelju, žena se razgnjevi na svoga muža i reče: – Teško meni kukavnoj! Moj muž je zakonoprestupnik i pun je laži. Govoreći te reči, i slično tome, ona nije htela ni da gleda na ćilim goreći ljubavlju prema svetitelju.

Ne znajući šta se dogodilo, muž njen nakupova sve što je potrebno za praznik Svetog Nikolaja, i iđaše kući svojoj sav radostan što je prodao ćilim i što nije primoran da odstupi od svog blagočestivog običaja. Kada on stiže doma, razgnjevljena žena ga srete opakim rečima: – Idi odmah od mene, jer si slagao Svetom Nikolaju. Istinu je rekao Hristos, Sin Božiji: Nijedan nije pripravan za carstvo Božije koji metne ruku svoju na plug, pa se obzire natrag (Lk. 9, 62).

Rekavši to, i slično tome, ona donese ćilim mužu svome i reče mu: – Eto, uzmi, a mene više videti nećeš. Ti si slagao Svetom Nikolaju i zato ćeš izgubiti sve što si stekao praznovanjem njegovog praznika, jer je pisano: Koji sav zakon održi a sagreši u jednome, kriv je za sve (Jak. 2, 10).

Čuvši to od svoje žene i videći svoj ćilim, starac beše zadivljen i ne nalažaše reči da odgovori svojoj ženi. Dugo stajaše on zaprepašćen, i najzad mu postade jasno da je Sveti Nikolaj učinio čudo. Uzdahnuvši iz dna srca i ispunivši se radošću, on podiže ruke svoje k nebu i reče: – Slava Tebi, Hriste Bože, koji tvoriš čudesa preko Svetog Nikolaja!

Posle toga on upita ženu svoju:

– Straha Božijeg radi, reci mi ko ti donese ovaj ćilim, muž ili žena, starac ili mladić? Žena mu odgovori: – Starac čestan i lučezaran, odeven u svetle haljine, donese nam ovaj ćilim i reče mi: ,,Muž tvoj je prijatelj moj, pa srevši me zamoli me da ovaj ćilim donesem tebi; uzmi ga.“ Uzevši ćilim, ja se ne usudih da upitam donosioca ko je on, jer je sav blistao svetlošću!

Čuvši to od žene, starac se divljaše, i pokaza ženi preostalo kod njega zlato i sve što beše kupio za praznik Svetoga Nikolaja: jestiva, vino, prosfore i sveće. I uskliknu on: – Živ mi Gospod, čovek koji kupi ćilim od mene, i opet ga donese u kuću k nama ubogim i smirenim slugama, zaista je Sveti Nikolaj, jer oni koji me videše u razgovoru s njim pitahu me: ,,Ne priviđenje li ti vidiš?“ Oni videše samo mene, a on bejaše nevidljiv.

Tada oboje, starac i žena njegova, uskliknuše, uznoseći blagodarnost Svemogućem Bogu i hvalu velikom arhijereju Hristovom Nikolaju, brzom pomoćniku svima koji ga s verom prizivaju. Ispunivši se radosti oni odmah pođoše u crkvu Svetog Nikolaja, noseći zlato i ćilim, i ispričaše u crkvi sve svemu kliru i svima koji se tamo zadesiše. I svi oni, čuvši kazivanje njihovo, proslaviše Boga i Svetog Nikolaja koji tvori milost slugama svojim. Zatim oni poslaše k patrijarhu Mihailu i obavestiše ga o svemu. Patrijarh naredi da se starcu daje pomoć iz imovine crkve Svete Sofije. I oni otpraznovaše praznik česno, sa uznošenjem hvale i molitvama.
 
Sveti Gavrilo Raletinački

Moli se kako možeš i umeš samo neka molitva od srca ide. Bez molitve čovek nije čovek, nego utvara, priviđenje,sablazan, strašilo i besmislica.
I umesto čoveka mi nalazimo otpatke, odlomke čoveka. Zato pali kandilo pred ikonama svakog dana, i moli se Gospodu i Presvetoj Bogorodici, ako želiš da ti živa bude duša. Telo diše vazduh a duša molitvu. Bez vazduha telo umire a bez molitve duša umire.Svaki se čovek ceni po duhu, koji u njemu živi, a ne po telu i odelu.,Dobar duh - dobar čovek, zao duh - zao čovek. A Sveti Duh se stiče prvenstveno molitvom, jer ona je majka sviju vrlina, i molitva uređuje celo biće naše, ona nas osvećuje i za Carstvo Božije priprema.
Čuvaj dušu, jer samo nju jednu imaš, a ako je izgubiš, sve si izgubio i ništa ti nije ostalo.

Amin
 
"Страх од греха не спасава од греха! Радост у Господу спасава! Осећај кривице или морализам не ослобађају од света и његових искушења. Радост је темељ слободе на који смо позвани да станемо. Где, како и када је ово постало монотоно и искривљено у Хришћанству? Или заправо где, када и зашто су Хришћани постали глуви за радост? Како, када и зашто је Црква уместо да ослобађа људе који пате, почела да их садистички застрашује?''

''Жена је живот, а не нешто у вези живота, тако да је њена мисија да врати човека од форме ка садржају живота...Њене категорије су лепота, чистота, дубина вере, интуиција. Мушкарац има потребу за правилима, а жена налази изузетке. Али живот сам је непрекидан изузетак од правила. Где год постоји истински живот, ту не владају правила већ изузеци".

Дневник Александра Шмемана
 
Starac Porfirije Kavsokalivit

Besmrtnost

Nemoj da se nosiš takvim mislima kako ćeš umreti i kako ćeš otići u nebesku besmrtnost! Trudi se da već sada postaneš besmrtan tako što ćeš ovde, na zemlji, umreti za svoje rđavo ja. Tako se nećeš brinuti, nego ćeš biti vrlo radostan živeći zajedno sa Hristom. Tada se nećeš plašiti ni iskušenja, ni satane, ni smrti, jer ćeš ih sve još ovde, na zemlji, pobediti, tako da ćeš biti spreman za nebesku besmrtnost.
 
Све што видиш то и чујеш. Али не чујеш и не видиш оно што осећаш. Мудрост памтиш и позно збориш.
Али зар је мало?
Канда се накупило као и ивек скупљало. Одгонетало се заговетношћу.
Кукурикањем, спомињало земаном названо.
Чашицом позаборавњало.
Оно што читаш то и није тако.
Јер видиш слова. А где је тачка онда на крају ако ћемо по твоме?

Према једној вери, настављамо да исчекукемо нову годину 2023 14 јануара.
 
Ko se odluci da cini dobro, ne treba da ocekuje da ce mu ljudi zbog toga sklanjati kamenje s puta, vec mora biti spreman na to da ce mu jos koji kamen staviti na put... (Patrijarh Pavle)

Ako si bogat samo onim sto lopovi mogu ukrasti, a moljci pojesti, s cime ces ostati ako lopovi zaista ukradu, a moljci pojedu? (Vladika Nikolaj Velimirovic)
 
Имати милијарде је исто што и имати милијарде златника у дну мора негде скривено.
Вређати се зарад пара годи само ђаволу.
Служити Богу и човечанству је исто што и пронаћи све те милијарде златника на дну мора.

О бојо бој како сам мудаааар🤣😍
 
Patrijarh Pavle

Među vukovima opstati ovci je teško, ali nije nemoguće, jer nam Gospod kaže na koji način mi možemo i među vukovima opstati kao ovce Njegove.
A to je: da budemo mudri kao zmije i bezazleni kao golubovi.
Mudrost će nas sačuvati da ne postanemo plen, da nas vuci ne raskinu, odnosno da nas neprijatelji ne onemoguće.
A bezazlenost i dobrota će nas sačuvati da mi ne postanemo vuci.
 
Зашто се чуда не дешавају свима? Колико болесника и њихових сродника са вером моли Бога и свете за исцељење! Али често не видимо да им се догодило чудо! Зашто? Не постоји дефинитиван одговор на ово питање. Божија воља је нама непозната. „Ко је познао ум Господњи?“ (1. Кор. 2, 16) – пита се свети апостол Павле.
Веома је тешко објаснити Божији Промисао, Његову вољу и ћутање. Не можемо рећи да је „ова особа више верник него друга“ или да „Бог воли ову особу више него ону“. Као што Господ каже кроз уста светог пророка Исаије: „Јер мисли моје нису ваше мисли, нити су ваши путеви моји путеви, вели Господ; Него колико су небеса више од земље, толико су путеви моји виши од ваших путева, и мисли моје од ваших мисли.“ (Исаија 55,9).
Наравно, овде треба напоменути и следеће. Често Господ ћути из љубави према људима. Бог допушта тешка искушења човеку ради његовог спасења. У свом свезнању Господ савршено види да ће искушење, болест, бол бити спасоносни за човека. Свети апостол Павле, који је и сам исцељивао болесне и чинио чуда, боловао је од тешке болести – трна у телу (видети: 2. Кор. 12, 7). Три пута је молио Господа да га исцели, али Бог није испунио његову молбу. Његов одговор је био: „Доста ти је моја благодат; јер се моја сила у слабости показује“ (2. Кор. 12:9). То јест, довољан ти је Мој дар, јер се његова моћ у потпуности манифестује у твојој слабости.
Многи светитељи који су чинили чудеса над људима претрпели су разне болести и друга искушења. Нису молили Господа да их исцели, већ да им подари стрпљење. Али то ипак не значи да не треба да тражимо Божију интервенцију! Јер иначе одбацујемо Његову заповест: „Иштите, и даће вам се; тражите, и наћи ћете; куцајте, и отвориће вам се.“ (Мт. 7, 7), и доводимо у питање дар и благодат коју је Он дао својим светима: „Заиста, заиста вам кажем: који верује мене, дела која ја творим и он ће творити, и већа ће од ових творити“ (Јован 14:12). А наше дело су молитве и покајно расположење срца.
Другим речима, пустимо Бога да уђе у наша срца и наше животе. Јер без нашег добровољног пристанка Он не може тамо ући. Он увек стрпљиво чека и поштује нашу личност. Господ куца у наша срца, али не улази на силу у њих. Молимо Господа за наше потребе, али не као неваспитана деца, већ тихо и понизно. Када нешто тражимо, не треба да Га приморавамо, већ увек треба да будемо спремни да извршимо Његову вољу. „Не како ја хоћу него како Ти... нека буде воља Твоја“ (Мт. 26:39, 42).

Митрополит Нектарије (Антонопулос)
 
Sveti Teofan Zatvornik

Koja strast nije bolna? Gnev žeže, zavist isušuje, pohota raslabljuje, tvrdičluk ne dopušta da se jede i spava, gordost ubistveno izjeda srce; i svaka druga strast: mržnja, podozrivost, svadljivost, čovekougodništvo, privezanost za stvari i lica – muči nas na svoj način, tako da je živeti u strastima isto što i hodati po noževima ili užarenom uglju bosim nogama, ili biti u položaju čoveka koga zmija ujeda za srce. I opet, ko nema strasti? Ima ih svako. Čim postoji samoljublje (egoizam), sve strasti su tu, jer ono je majka strasti i ne može bez svojih kćeri.

Dakle, nosiš strasti, one te muče i propadaš. Nije li onda bolje da se pobrineš o sebi, pa da udesiš tako da stradaš unutra, takođe povodom strasti, ali ne na propast, nego na spasenje? Treba samo da okreneš nož, i umesto da ranjavaš sebe zadovoljavajući strasti, da njime pogađaš same strasti, započinjući borbu protiv njih i u svemu im se suprotstavljajući. I tu će biti bola i stradanja srca, ali isceljivog bola, za kojim će odmah uslediti radosno umirenje, kao što se događa kada se na ranu stavi isceljujući melem.

Kada te na primer neko rasrdi, teško ti je i neugodno da savladaš gnev; ali ako ga savladaš – umirićeš se, a ako mu udovoljiš – još dugo ćeš biti nemiran. Kada je neko uvređen, teško mu je da se savlada i oprosti; ali ako oprosti zadobiće mir, a ako se osveti neće. Raspalila se privezanost za stvari ili lica i teško ti je da je ugasiš; no ako je ugasiš videćeš svetlost Božiju, a ako to ne učiniš hodaćeš kao ubijen. Tako je u pogledu svake strasti. I strast muči i borba sa njom pričinjava nevolje. Ali prvo pogubljuje, a drugo spasava i isceljuje. Sve ovo je jasno kao dan i izbor, čini se, uopšte ne bi trebalo da bude težak. Ipak, na delu se to ne pokaže uvek tako.

Treba da se čudimo svojoj zaslepljenosti. Neko strada od strasti – a ipak je još uvek zadovoljava. Neobjašnjivo neprijateljstvo protiv samoga sebe! Neko se sprema da ustane protiv strasti, ali kada se ona probudi sa svojim zahtevima, on istoga časa krene za njom. Opet se spremi i opet ustukne. Nekoliko puta tako, a uspeh uvek isti. Neobjašnjiva raslabljenost duhovne snage! U čemu je laž i obmana? U tome što strast obećava, u slučaju svoga zadovoljenja, mnoga uživanja, a borba protiv nje ne obećava ništa. No, koliko smo puta već ispitali, da zadovoljenje strasti ne donosi sreću i spokojstvo, nego muku i patnju? Ona mnogo obećava, ali ništa ne daje; a borba ne obećava ništa, a daje sve.

Prisetite se one radosti i svetlosti koji se nastanjuju u srcu po savladavanju strasti i time zapalite svoju revnost za ustajanje na njih. Svetlost, spokojstvo i radost začinju se već na samom početku ove borbe i rastu i uzvisuju se sve dok se na kraju ne završe mirnim ustrojstvom srca u kome počiva Bog.

Nedostaje ti snage da počneš? Moli se. Gospod će poslati. Okruži se pomislima o tome koliko je opasno prebivati u strastima, pa ćeš time isterati sebe iz njihove tame na svetlost slobode od njih. Priseti se koliko su mučne strasti pa ćeš planuti srdžbom na njih sa željom da se izbaviš. Ali pre svega, ispovedivši svoju nemoć pred Gospodom, stoj na dverima milosrđa njegovog i kucaj, vapeći za pomoć.
 

Back
Top