Korisne duhovne pouke II

  • Začetnik teme Začetnik teme Jasna
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Једном је монах упитао светог старца:
„Свети оче, згрешио сам. Шта ћеш ми рећи за мој пад?“
Старац му одговори:
„Устани!“
„Али већ сам много пута устајао и падао.“
„Опет устани!“
„И до кад ћу тако да падам и да устајем?“
„Док те не задеси смрт. А она ће те задесити или за време пада или за време покајања,“
одговорио му је старац.
 
Ништа на свету нема прекрасније од пријатељства. Оно служи као утеха садашњега живота. Шта може бити веће и драгоценије од тога када имаш коме открити своје срце, поделити оно што је тајно, поверити му оно што је од других сакривено?
Шта може бити утешније него ли када имаш искрено преданог ти човека који дели с тобом радост када си у добру, у несрећи пак узима саучешће, у страдању пружа ти савете и утехе?

Свети Амвросије Милански
 
Jedan od mnogobrojnih isposnika u istoriji pravoslavnog monaštva bio je i Avva Lot,
iguman koji se podvizavao u sopstvenom manastiru blizu jednog jezera kraj grada Arsenoja u Misiru (Egiptu).

"Dođe jedan od staraca ka Avvi Lotu, koji beše kraj male arsenoitske oaze i zamoli ga za keliju, pa mu je Avva Lot dade.
A starac beše veoma bolestan, te se Avva postara o njemu; pa kada bi neki od monaha dolazili da posete Avvu Lota, on ih je vodio da posete i bolesnoga starca.Ali ovaj poče da im propoveda Origenovo učenje, te se Avva Lot ožalosti, pomišljajući „da oci možda ne pomisle da smo i mi takvi“, ali se zbog zapovesti o gostoljublju plašio da ga otera odatle.

I pođe Avva Lot ka Avvi Arseniju, kome ispriča sve o starcu. A Avva Arsenije mu kaže:
Nemoj da ga oteraš, već mu reci: Evo, od dobara Božijih jedi, pij, kako god hoćeš, samo takva učenja nemoj iznositi; pa ako hoće, popraviće se, a ako neće da se popravi, prouzrokovaće on sam svoj odlazak iz toga mesta i neće u tebi biti razlog.

I pošto otide, Avva Lot tako i učini.
A starac, čuvši to, ne htede da se popravi, već stane da moli, govoreći: Za ime gospodnje, pošaljite me odavde, jer ne mogu više da podnesem pustinju.
Pa tako ustane i izađe, ispraćen ljubavlju."
 
  • Voli
Reactions: Tea
Pričao je neko o tome kako je jedan brat, koji beše dopao greha, došavši da poseti avvu Lota, stalno bio uznemiren, te je ulazio i izlazio, ne mogavši da sedne.
A Ava Lot mu veli: Šta je s tobom brate?
A on reče: Učinio sam veliki greh i ne mogu da ga ispovedim ocima.
Starac veli: Ispovedi ga meni i ja ću ga nositi.

Ovaj mu reče: Pao sam u blud, a da bih to ostvario učinio sam žrtvu.
A starac mu veli: Budi hrabar, jer postoji pokajanje. Pođi, sedi u pećinu i jedi svaki drugi dan, a ja ću poneti pola tvoga greha.
Pošto se, dakle, navrše tri nedelje, starac se uveri da je Bog prihvatio pokajanje monahovo. I on ostane kao poslušnik kod starca sve do njegove smrti.
 
  • Voli
Reactions: Tea
Наш милостиви Бог даје нам наду у опроштење ако се скрушено покајемо и ако чврсто одлучимо да не поновимо своје прошле грехе, који су га растужили.

Свети Теофан Затворник
 
  • Voli
Reactions: Tea
А ко се постара, те очисти своје руке од злих дела и своје срце од злих жеља и помисли, истина му сама улази у дом и настањује се у срцу његовом, и из срца осветљава га и загрева га целога као неко унутрашње сунце.

Свети Владика Николај
 
Screenshot_20221209-090224-629.png
 
Gospodin je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.

Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.
Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.

Pa da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ne bojim, jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja
utjeha su meni.

Trpezu preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.

Dobrota i milost pratit će mene
sve dane života moga.
U Gospodnjem ću domu prebivati
kroz dane mnoge.
 
Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske,
a ljubavi ne bih imao,
bio bih mjed što ječi
ili cimbal što zveči.

Kad bih imao dar prorokovanja
i znao sva otajstva
i sve spoznanje;
i kad bih imao svu vjeru
da bih i gore premještao,
a ljubavi ne bih imao – ništa sam!

I kad bih razdao sav svoj imutak
i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže,
a ljubavi ne bih imao –
ništa mi ne bi koristilo.

Ljubav je velikodušna,
dobrostiva je ljubav,
ne zavidi,
ljubav se ne hvasta,
ne nadima se;
nije nepristojna,
ne traži svoje,
nije razdražljiva,
ne pamti zlo;
ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini;
sve pokriva, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi.
Ljubav nikad ne prestaje.



Prorokovanja? Uminut će.
Jezici? Umuknut će.
Spoznanje? Uminut će.
Jer djelomično je naše spoznanje,
i djelomično prorokovanje.
A kada dođe ono savršeno,
uminut će ovo djelomično.
Kad bijah nejače,
govorah kao nejače,
mišljah kao nejače,
rasuđivah kao nejače.
A kad postadoh zreo čovjek,
odbacih ono nejačko.
Doista, sada gledamo kroza zrcalo,
u zagonetki, a tada – licem u lice!

Sada spoznajem djelomično,
a tada ću spoznati savršeno,
kao što sam i spoznat!
A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav
– to troje –
ali najveća je među njima ljubav.
 
Седим до твојих ногу погнуте главе.
Не могу да подигнем поглед, погледај у тебе.
Ћутим, срце те жели, моје усне не говоре.
Ти знаш све моје мисли, све моје молитве.
Само да те додирнем и дотакнем твоју одећу,
моје срце би било цело, све би ране нестале.
Само да те додирнем и дотакнем твоју одећу,
моја кожа би била цела да је само додирнем.
Седим до твојих ногу, испружим руке које се тресу.
Сузе ми полако клизе низ образе.
Само да те додирнем...
Пружи руке, подигне ми лице, твоје очи ми говоре:
„Не гледај у своје грехе, гледај у мене!“
Само да те додирнем...
 
Gospodin je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.

Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.
Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.

Pa da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ne bojim, jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja
utjeha su meni.

Trpezu preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.

Dobrota i milost pratit će mene
sve dane života moga.
U Gospodnjem ću domu prebivati
kroz dane mnoge.
Један од мени најдражих псалама.
 
  • Voli
Reactions: Tea
Задобијање вере из које се рађа жеља за истином започиње из једне жудње да човек преобрази себе.
То је као на студијама. Један број студената су они којима су криви други или сам систем, и они стално протестују. Други су они који уче само да би положили испит. А трећи желе да се загњуре у океан знања, да разговарају са непознатим.
Први на малом остају, други се уклапају. Трећи су они који напредују, они који ће на крају да врше истраживања. Они су жедни.

Митрополит месогејски, Николај
 
„Što god vam reče – učinite“

U Svetom Pismu malo je zabeleženo reči koje je izrekla Presveta Bogorodica. Ipak, one koje su zapisane ukazuju nam na božansku svemilost: u jednoj rečenici ona je otkrila sav put spasenja, put Jevanđelskog života, radosti i utehe.

Na svadbi u Kani Galilejskoj, ona svoje reči upućuje slugama, ali one dopiru i do srca apostola, a preko njih i svih vernih budućih generacija i celog čovečanstva: „što god vam reče učinite“. I to je naš udeo u Bogočovečanskam Jevanđelju, u Bogočovečanskom podvigu spasenja. „Što god vam reče“, pa makar to bilo nešto najneobičnije, najneverovatnije. Ali, Bogočovek neće tražiti od vas ništa što ne možete učiniti, ništa što ne bi vodilo vašem spasenju, vašoj besmrtnosti, vašem raju.

Svojom povučenošću, Majka Božija nam daje izuzetan primer krotosti i poniznosti. Isus je bio pozvan na zabavu u Kani, a gozba je trebalo da traje sedam dana, kako je nalagao jevrejski zakon. (Postanak 29:27; Sudije 14:12-15).

Na ovaj način, Hristos prihvata poziv da spreči bilo koga da misli o braku kao o prestupu ili neumerenosti. On dolazi trećeg dana praznika. Do Njegovog dolaska ponestalo vina za goste – što govori da domaćini nisu bili baš bogati.

Bogorodica zna za oskudicu. Ona kaže za to svom Sinu, nadajući se da će On intervenisati i spasiti gozbu. Kao što znamo iz izveštaja iz Jevanđelja, Isus nalaže slugama da napune vodene posude. I oni učiniše to, po savetu Bogomajke. I voda ne samo da postaje vino, već je i znatno superiornija od vina koje su ranije služili. Jevanđelist zaključuje: „Ovim, u Kani Galilejskoj, učini Isus početak znamenja, i pokaza slavu svoju; i vjerovaše u njega učenici njegovi.“. (Jovan 2:11).

Dirljivo posredništvo Bogomajke u Kani Galilejskoj čini polovinu prvog čuda Isusovog. To je znamenje za sva vremena i za sva čudesa Isusova u svima vremenima. Bogomajka posreduje, a On čudotvori.

„Što god vam reče učinite“ je kratka, ali sadržajna pouka Bogorodice, upućena svima nama da se povinujemo volji njenog Sina, našeg Spasitelja, Kome se moli u naše ime, kao što će to činiti do kraja vremena. To su retke reči Bogorodice koje su apostoli izabrali da nam prenesu. Oni malo šta drugo prenose, najverovatnije zbog toga što to ona nikada nije želela.

„Što god vam reče – učinite“! Kao da je htela reći: On zna sve, On može sve, On vas ljubi sve, Njega čujte i Njega poslušajte. Ona je shvatila dužnost u ovome svetu, da za Njega živi i da k Njemu kao izvoru života druge upućuje. Tu dužnost ona je dragovoljno produžila da vrši i sa nebesa. Kroz svu istoriju crkve ona je učila verne, da čine ono što je On rekao. I danas se ona tajanstveno spušta iz slave svoje nebeske među verne da ih posavetuje, da čine ono što je On zapovedio.



To je njeno Jevanđelje – Jevanđelje Presvete Deve Bogorodice. Ono se sastoji ne iz četiri Jevanđelja nego iz četiri reči: Što god vam reče, učinite – objašnjava vladika Nikolaj. Poslušajmo je! Poslušajmo je kao majku, i više nego majku svoju, jer ona nam želi najveće dobro – carovanje u večnom carstvu Sina njenog.
 
Da li smo svesni da, svaki put kada čitamo Jevanđelje, zapravo ponavljamo iste one reči koje je Gospod Isus Hristos izgovorio na zemlji?

To su reči Samoga Boga Živoga i svekolika vaseljena sluša ih sa strahopoštovanjem, u udivljenju što Bog govori stvorenju Svome na jeziku stvorenja Svoga… Tužno je, međutim, pomisliti što jedini do kojih te reči često ne dopiru jesu upravo – ljudi, oni radi kojih su ove reči i kazane, na čijem jeziku su bile izgovorene, oni radi kojih je Hristos Bog postao čovek.

Reči Jevanđelja ne izgovaramo, doduše, na onom jeziku na kome je On govorio, ne onim glasom kojim je On govorio, ali to su reči koje je izgovarao Sam Bog, na zemlji, glasom ljudskim i na jeziku ljudskom. Te reči osvajaju sam govor ljudski.

Njih je proiznosio Gospod naš Isus Hristos, zvučale su ljudskim glasom, a bile su reči Samoga Boga Živoga, Koji je postao čovek, a čula ih je svekolika vaseljena: te negromke, tihe i duboke reči razlegle su se celim svetom… I, kada mi Jevanđelje naglas čitamo, strašno je na to i pomisliti, svekolika vaseljena sluša ih sa strahopoštovanjem, u sveštenom premiranju, u udivljenju što Bog, Nevidivi, Nepojamni, Sam Bog naš, govori stvorenju Svome na jeziku stvorenja Svoga… Tako je, pak, tužno pomisliti što jedini do kojih te reči često ne dopiru jesu upravo – ljudi, oni radi kojih su ove reči i kazane, na čijem jeziku su bile izgovorene, ljudi radi kojih je Hristos Bog postao čovek. Sa kakvim bismo strahopoštovanjem mi morali da slušamo, prosto da slušamo! Čak i kada nismo kadri da u dubinu proniknemo, čak i kada nismo kadri da podnesemo težinu i odgovorimo na, za nas strašni, priziv tih reči – sa kakvim bismo ih strahopoštovanjem morali slušati, znajući da su to, zapravo, sušte reči Božije na jeziku ljudskom, koje dopiru do nas, razležući se čitavim svetom.

Sveti Jovan Zlatoust kaže da, kada hoćemo da pročitamo stranicu iz Svetog Jevanđelja, treba da se pomolimo Gospodu, da očisti naš um i naše srce, te da ispravi našu volju – čak treba da omijemo ruke kojima ćemo se dotaći te Sveštene Knjige – i da (Reč Božiju) slušamo svim bićem svojim… Prepodobni Serafim Sarovski nam je govorio da Jevanđelje treba na kolenima slušati, zato što Bog govori. Kada bi nam Živi Bog vidljivo i opipljivo govorio, mi čak ne bismo ni stajali, pali bismo na kolena, zatvorili oči i otvorili um i srce… Bože, zar mi ovako slušamo Jevanđelje?

Eto, danas smo čitali o buri na moru… To nije samo kazivanje o tome da je nekada, u vreme Hristovog života na zemlji, ljude zadesila bura. Reč je tu, zapravo, o svakoj vrsti oluje, o svakoj buri – o burama istorijskim i porodičnim, koje nas plaše i pustoše, kao i o onoj koja se često podiže u našem srcu, u našem umu, i izražava oštrom rečju, a povlači nas na samo dno vrtloga.

A, eto, ni kada nas zadesi takva bura, ne treba da se bojimo, nego treba da znamo da, u samom njenom središtu, na najstrahotnijem mestu njenom, tamo gde se stiču sve sile zla da bi sve uništile, stoji – Hristos Gospod, i da se sve te sile razbijaju o Hrista, kao o stenu, u paramparčad. Mi Hrista u oluji ne vidimo zato što ne gledamo. Ne čujemo glas Njegov u vetrovima i huku oluje zato što ne osluškujemo. A, i kada osetimo da je u toj oluji i On negde, ne govorimo kao Petar: ”Gospode, daj mi da se lišim makar i delića svoje sigurnosti i spokojstva koji su mi dani, daj da stupim u tu oluju i prođem kroz nju, da bih se našao pored Tebe!…” Kada bismo to rekli, mi bismo mogli da hodamo po razbesnelim talasima, mogli bismo odoleti vetrovima koji nas biju.

A, ako bismo se tu, na pola puta, i uplašili i izgubili veru, izgubili Hrista iz vida i izgubili uzdanje u sebe, svagda bi nam bilo moguće da, kao Petar, o kome se danas govori, povičemo sa strahom duše svoje, sa svom izgubljenošću svojom: ”Gospode, pomozi! …” I, Hristos bi nas, u toj buri, uzeo za ruku i izvukao bi nas najpre u lađu, koja je predstavljala našu neubedljivu zaštitu, a zatim i na čvrsto tle obale. Hristos je, i juče i danas i u vekove vekova, Jedan Isti, i ono što se govori o Njegovom životu na zemlji odnosi se i na naš život sa Njim, zato što je On sa nama do svršetka veka! Amin.

Mitropolit Antonije (Blum)
 

"Само се борите мало више. Носите свој крст без притужбе. Немојте мислити да сте нешто посебно. Не оправдавајте своје грехе и слабости, али видите себе какви стварно јесте. И, посебно, волите једни друге."

Отац Серафим Роуз
 
Потребне су године кајања да бисмо из сећања људи избрисали неку своју грешку, Богу је, међутим, довољна једна једина суза.
Старац Пајсије Светогорац
 
"Треба да знаш чедо моје, да ништа није настало без разлога и случајно. Све има своју сврху. Ништа се не дешава без узрока. Чак ни борова иглица са дрвета не пада ако Бог то не жели."
- Старац Порфирије Кавсокаливит
 
Једна женаје питала: ''Не схватам Баћушка, како ти не само, да се не љутиш на оне који говоре ружно о теби, већ настављаш да их волиш.'' На ово, Старац се дуго смејао и рекао: ''Имаш младог сина. Да ли се љутиш на њега, када не каже, или не уради нешто како треба? Зар се не трудиш уместо тога, да сакријеш његове недостатке?''

1671043611765.png

Преподобни Амвросије Оптински​

 

Back
Top