Korisne duhovne pouke II

  • Začetnik teme Začetnik teme Jasna
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
"Eto, ja vas šaljem kao ovce među vukove. Budite, dakle, mudri kao zmije i bezazleni kao golubovi! A čuvajte se od ljudi jer će vas predati sudovima, i po sinagogama svojim tući će vas. I pred starešine i careve izvodiće vas mene radi za svedočanstvo njima. i neznabožcima. A kad vas predadu ne brinite se kako ćete ili šta ćete govoriti: jer će vam se u onaj čas dati šta ćete kazati. Jer nećete vi govoriti, nego će Duh Oca vašega govoriti iz vas. A predaće brat brata na smrt i otac sina; i ustaće deca na roditelje i pobiće ih. I cvu će vas mrziti zbog imena moga; ali koji pretrpi do kraja taj će se spasti". (Matej 10, 16-22; Zač. 36)
 
O bezazlenosti i mudrosti - Patrijarh Pavle

Da ne bi nam um prešao u zloću, što kažu, a dobrota da ne bi prešla u glupost, treba sjediniti i um i dobrotu. To je pravi čovek evanđelski, prava ličnost hrišćanska pravoslavna. I um i dobrota. Neka Gospod pouči nas i pomogne da uvek imamo i razvijamo um i dobrotu, Njemu za slavu, našoj porodici, našem narodu i svemu čovečanstvu na korist, a nama i njima na spasenje.

Biti zaista čovek u ovome svetu, to je biti kao ovca meću vukovima, jer "sav svet u zlu leži" (Jn. 5, 19). Govorio sam, da ponovim, to treba da zapamtite dobro: ovca među vukovima je u opasnosti sa dve strane. Prva je da je vuci onemoguće, odnosno da je raskinu. Zato vas Sin Božiji ne šalje. Druga je opasnost da ovca videći i zaključivši da se među vukovima ne može održati drukčije nego samo kao vuk, da i ona postane vuk, da naoštri zube, da nauči da urla, papke pretvori u kandže i od ovce postane vuk. Hristos nas ne šalje ni za to, nego da mi svojom verom i životom po toj veri privolimo vukove da postanu ovce Hristove, ako hoće.

Da se oslobodimo obeju opasnosti, Hristos daje rešenje i kaže: "budite, dakle, mudri kao zmije i bezazleni kao golubovi". Mudrost će vas sačuvati da vas vuci ne onemoguće, da vas raskinu. A bezazlenost, dobrota, će vas sačuvati da vi ne postanete vuci. S druge strane to znači i to da mi svoje umne, razumne sposobnosti možemo da razvijemo sve više i više, beskonačno, ali pod uslovom da paralelno sa tim razvijemo u sebi i dobrotu, jer će onda dobrota davati ravnotežu. Um je, što je ovoga sveta, koje gledaju zajedno s nama i muve i pčele sa svojih hiljadu očiju. Ali mi umom vidimo ono što ne mogu da vide, to su one unutrašnje duhovne stvarnosti i večnost.

Ali um je hladan. Seče ponekad kroz srce, pored srca. Dobrota je nasuprot tome topla, ali slepa. U našem narodu se, to ponavljam, kaže: Dobar i lud braća. Tj. ako je neko samo dobar a male pameti, svako ga ne samo iskorišćava nego i ismejava, podmeće mu nogu. E, da ne bi nam um prešao u zloću, što kažu, a dobrota da ne bi prešla u glupost, treba sjediniti i um i dobrotu. To je pravi čovek evanđelski, prava ličnost hrišćanska pravoslavna. I um i dobrota.

U opasnosti smo da čovek razvija um, a zaboravi na dobrotu ili je to po njemu za manje, niže ljude, i upropasti dabome svoj život i život svojih bližnjih. Jer, svi ti veliki zločinci, prevaranti, oni imaju razvijen um i često velike sposobnosti i školske čak, razrađene. A dabome, dobrota što rekoh i ona je nedovoljna i manjkava.

Tu je dakle rešenje za čoveka hrišćanina. Razvijati um od Boga nam dat i njime smo pored drugoga mi različiti od ostalih živih bića koji imaju samo instinkte. Imamo i mi instinkte, ali imamo um darovan nam od Boga i čime nas je On uzdigao. Imamo i srce i volju i slobodu.

Neka Gospod pouči nas i pomogne da uvek imamo i razvijamo um i dobrotu, NJemu za slavu, našoj porodici, našem narodu i svemu čovečanstvu na korist, a nama i njima na spasenje. Bog vas blagoslovio!

Beseda na Svetoj Liturgiji u četvrtak 33. po Duhovima
u Patrijaršijskoj kapeli Svetog Simeona Mirotočivog.
 
patrijarh-pavle-c.jpg
 
Ljubav prema Bogu je data čoveku pri njegovom stvaranju. To je koren života, bez kojj energijama i Njegovoj volji, naše misli su vođene Njegovom snagom koja nam je saopštena.

Tvorac je savršen. Njegove tvorevine su genijalne i majstorske i savršene u Njemu, Njegovoj ljubavi. Ako se žalimo na svoju sudbinu, svoje predodređenje, onda u ovom slučaju ne težimo onoj ljubavi koja je veća, već onoj koja je manja.

Samo vera u Gospoda i Njegovu volju i svesna želja da joj se povinujemo, vraćaju svakoga na prvobitno zamišljeni plan Boga za nas.

Ovo je početak početka. Početak našeg sjedinjenja sa Bogom, koji duši otvara vrata večnog blaženstva.

Mitropolit Antonije (Pakanič)
 
Знаш ли Нина да је блаженопочивши патријарх био прозорљив? Причала ми је једна особа члан фамилије на слави код нас, када је била у цркви и била је велика гужва око њега никако да му се приђе, хтела је да затражи благослов, а он јој се обратио речима.. у смислу, показао руком на њу и рекао јој дођи слободно по то што си хтела. Божијом благодаћу прочитао јој мисли.
 
Сам Бог живи у оном човеку који има мирно срце. Главно је – сматрај себе горим од свих, не тражи ни љубави, ни уважавања ни од кога, већ сам имај то према свима – и стећи ћеш мир! А чим будеш почео да тражиш да те други примете, да виде у теби достојанство и неке врлине - онда збогом мире душевни!

anat1

Преподобни Анатолиј Оптински (Старији)​

 
Ако би неко могао погодити све помисли људске и прорећи судбе људске, и објавити сваку тајну што земља крије у дубинама својим, а немао страха од Бога, његово је знање као млеко насуто у нечист суд, од кога се млеко уквари. Свети Владика Николај
 
Kako da sami ne izdamo, i kako da živimo sa izdajom bližnjih? Upravo o tome govori jedna od priča iz Jevanđelja. Jedan čovek je sreo domaćina, dobrostojećeg vlastelina kome je dugovao veliku sumu novca. Ovaj je, sa pravom, tražio svoj dug. Ali, podređeni nije mogao, usled svog teškog položaja, da vrati dug i molio je svog gospodara da se strpi, da pričeka.

Gospodar se sažalio nad dužnikom, videvši kako mu je teško, i oprostio mu…Već posle nekog vremena, ovaj dužnik je sreo svog poznanika, koji je od njega pozajmio novac. Poznanik mu je dugovao mnogo manju sumu. Ali je sada onaj podređeni, uz pretnju, počeo da traži da mu se odmah vrati dug. Taj dužnik takođe nije bio u mogućnosti da isplati, i molio je za oproštaj, ali je ovaj čovek, za razliku od svog gospodara, zahtevao je da se vrati neznatni dug i nije želeo da oprosti.

Kada je gospodar saznao da je njegov dužnik žestoko postupio sa svojim dužnikom, uznegodovao je: „Kako tako?! Toliko sam ti oprostio, veliku sumu, a ti nisi bio u stanju malu sumu da oprostiš…“

A sada, molim vas, da probamo da donesemo zaključak! Mi smo pred Bogom ogromni dužnici. To jest, svakodnevno, ne ispunjavamo volju Božiju, često grešimo, nanosimo bol bližnjima. To jest, pred Bogom smo grešni. Ali nas Bog ipak trpi i sve nam oprašta.

Iz toga sledi da i mi moramo opraštati onima koji su krivi pred nama. Treba da shvatamo da su oni pred nama krivi mnogo manje, nego što smo mi pred Bogom. Zato, prirodno, treba oprostiti izdaju bližnjih pa i prevaru muža… Možda prekoriti muža za takvu bezobraznu izdaju. Ali, ipak, na kraju oprostiti.

Shiarhimandrit Ilija (Nozdrin)
 
Љубав је оно због чега се боримо, не због чега страдавамо.
Постоје две силе.
Она сила због које страдавамо вреди.
Због које гинемо... Не вреди.
Јер увек добро се држи у назремљемњу...
 
Gospod Bog je znao da će krađa učiniti dvojicu nesrećnih: i onog koji ukrade i onoga koji je pokraden. I da ne bi ljudi, sinovi njegovi bili nesrećni, Premudri Gospod je i dao jr zapovest: „Ne ukradi“.

Ne ožalosti brata svoga nepoštovanjem njegove imovine. Ne čini ono što čine lisice i miševi, ako smatraš sebe boljim od lisica i miševa.

Lisica krade ne znajući za zakone o krađi. Miš podgriza ambar ne znajući da je to nekome šteta. I lisica i miš znaju samo za svoju korist, no ne i za tuđu štetu. Njima nije dato da to znaju, a tebi je dato. Zato se tebi ne oprašta ono što je lisici i mišu oprošteno. Tvoja korist mora uvek stajati niže zakona i tvoja korist ne sme biti šteta bratu tvome.

Blagodarimo ti Gospode Bože, na ovoj zapovesti, koja nam je u istini potrebna radi mira i sreće naše. Naredi Gospode, ognju tvome, neka sažeže ruke naše, kad se pruže za krađu. Naredi zmijama tvojim da se saviju oko nogu naših kada noge pođu u krađu. A pre svega molimo Ti se, Svemoćni, očisti srca naša od kradljivih želja i duh naš od kradljivih misli. Amin.
 
Самоосуда је почетак спасења. Док не почнеш да осуђујеш себе ниси ступио на стазу спасења, ниси почео да се спасаваш. Тек када почнеш да осуђујеш себе, а то значи да престанеш да осуђујеш друге, крочио си на стазу спасења.

Ава Јустин Ћелијски
 

Back
Top