Kontrola.....i psiho igrice

Posebno bih se osvrnula na psiho igrice u virtulenom svetu. Ne, nisam provocirajuci element, samo bih se osvrnula na svet u kome neki prilicno dugo obitavaju, a koji je plodno tlo za ovu vrstu igrica.

pa ok kome se igra nek se igra... ja nemam tu potrebu u smislu manipulacije...

ko zeli da manipulise nek proba :lol:

uvek se moze pobeci izaci iz igre... kada se shvati...
meni se desavalo da ne shvatim odmah manupulaciju tj igru jer me nije briga sto se neko igra...
niti smatram da me to ugrozava...
ali kada shvatim reagujem...

nekad je igra nenamerna... sa moje strane... ne sudim drugima...
ali kada razotkrijem...
 
besmrtna:
pa ok kome se igra nek se igra... ja nemam tu potrebu u smislu manipulacije...



Da se vratim na psiho igrice u virtuelnom svetu, uposteno. DakleM, to je najcesce pravljenje visestrukih naloga, pa bi lovac pod jednim bio ok sa plenom, a pod nekim drugim bi ga muvao, zaebavao, pretio ili radio nesto deseto. Zatim, to moze biti nagla promena ponasanja u okviru jednog naloga, kada plen ne zna kako da se postavi prema lovcu. Zatim one mini igrice u okviru vodjenja tzv. diskusije kada npr. jedna strana kaze drugoj da nema argumenata i da se zato predaje ili na bilo koji nacin pokusa da zaebe drugu stranu, samo da bi nesto dokazao, nekim nepoznatim nikovima ili eventulano poznatima.
Da ne pricam o psiho igricama i manipulacijama ukoliko lovac zna nesto iz intimnog zivota plena, ili pokusaji izvlacenja informacija sa ciljem da se te infoirmacije kasnije iskoriste. Jos manje o grupnom lovu na pojedince.
Osim moci koju lovac, udobno zavaljen u stolici/fotelji/krevetu, u tom trenutku ima ili misli da ima, narocito ako zna nesto iz privatnog zivota plena, tu je u pitanju jos nesto, lovac podize sebi rejting u sopstvenim ocima i u ocima svojih virtuelnih drugara, sto se tice svoje pameti, u fazonu "e a bas sam pametan, kako sam ga zaebao".
Ima tu jos nesto, a to je reakcija....lovac se hrani reakcijom plena, tj. onim sto procita u odgovorima svog plena, pri cemu zaboravlja da su mozda pojedine reakcije samo gluma, jer se i plen dobor zabavlja u celoj igri.
Jedina prednost virtuelnog sveta je u tome sto covek, kada ga igra smori, uvek moze da iskljuci komp i ode....pod uslovom da igra nije presla u rl. Lovac ce tada to doziveti kao svoju pobedu, a ego ce mu odleteti nebu pod oblake, najverovatnije.
Zato mi se stalno namece poredjenje sa adrenalinskim sportovima, a i covek je lovac po prirodi, pa se najverovatnije u njemu bude ti nagoni. Sad se ja tu pitam da li su to slucajevi za psihijatriju, koji su neostvareni u rl ili je to jednostavno probudjen lovacki nagon ili nacin za ubijanje dosade, pogresna satisfakcija ili nesto deseto? Ili od svega toga ima pomalo? Jer sta se realno, opipljivo i materijalno dobija tim igrama, koje ostaju u domenu iskljucivo virtuelnog sveta?
Ovo je moje licno misljenje o igricama, ne mora biti ni blizu istini.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Da se vratim na psiho igrice u virtuelnom svetu, uposteno. DakleM, to je najcesce pravljenje visestrukih naloga, pa bi lovac pod jednim bio ok sa plenom, a pod nekim drugim bi ga muvao, zaebavao, pretio ili radio nesto deseto. Zatim, to moze biti nagla promena ponasanja u okviru jednog naloga, kada plen ne zna kako da se postavi prema lovcu. Zatim one mini igrice u okviru vodjenja tzv. diskusije kada npr. jedna strana kaze drugoj da nema argumenata i da se zato predaje ili na bilo koji nacin pokusa da zaebe drugu stranu, samo da bi nesto dokazao, nekim nepoznatim nikovima ili eventulano poznatima.
Da ne pricam o psiho igricama i manipulacijama ukoliko lovac zna nesto iz intimnog zivota plena, ili pokusaji izvlacenja informacija sa ciljem da se te infoirmacije kasnije iskoriste. Jos manje o grupnom lovu na pojedince.
Osim moci koju lovac, udobno zavaljen u stolici/fotelji/krevetu, u tom trenutku ima ili misli da ima, narocito ako zna nesto iz privatnog zivota plena, tu je u pitanju jos nesto, lovac podize sebi rejting u sopstvenim ocima i u ocima svojih virtuelnih drugara, sto se tice svoje pameti, u fazonu "e a bas sam pametan, kako sam ga zaebao".
Ima tu jos nesto, a to je reakcija....lovac se hrani reakcijom plena, tj. onim sto procita u odgovorima svog plena, pri cemu zaboravlja da su mozda pojedine reakcije samo gluma, jer se i plen dobor zabavlja u celoj igri.
Jedina prednost virtuelnog sveta je u tome sto covek, kada ga igra smori, uvek moze da iskljuci komp i ode....pod uslovom da igra nije presla u rl. Lovac ce tada to doziveti kao svoju pobedu, a ego ce mu odleteti nebu pod oblake, najverovatnije.
Zato mi se stalno namece poredjenje sa adrenalinskim sportovima, a i covek je lovac po prirodi, pa se najverovatnije u njemu bude ti nagoni. Sad se ja tu pitam da li su to slucajevi za psihijatriju, koji su neostvareni u rl ili je to jednostavno probudjen lovacki nagon ili nacin za ubijanje dosade, pogresna satisfakcija ili nesto deseto? Ili od svega toga ima pomalo? Jer sta se realno, opipljivo i materijalno dobija tim igrama, koje ostaju u domenu iskljucivo virtuelnog sveta?
Ovo je moje licno misljenje o igricama, ne mora biti ni blizu istini.[/QUOTE]



Ovo boldovano je dobro... Mnogo puta se lovac sam predje, pa ga plen izmanipulise :lol:
Bas zato sto podcenjuje plan...

Tesko je da neko manipulise ako mu se ne daju informacije...

Opet, ko zeli da se igra nek se igra, meni sve jedno dal se neko igra ili ne..

Ja znam sta radim i sta zelim ...:aha:
 
Poslednja izmena od moderatora:
ja bih na moju temicu, iako je poprilicno stara, dodala jos to da je najgore kada je zrtva kontrole svesna toga sta radi onaj koji kontrolise ili vrsi pritisak u smislu kontrole, ali se ne moze odupreti tome. najverovatnije zbog svoje sopstvene emotivne nestabilnosti, koja se ne mora ispoljiti u kontaktu sa svakom osobom vec eventulano "kontrolor" na neki nacin poseduje kljuc, ono sto je zrtvi neophodno da bi funkcionisala, zbog cega mu se zrtva prepusta, potpada pod uticaj kontrole i ne moze da se odupre, ma koliko to svesno zelela i tezila tome. dakle, krivica je vecim delom u zrtvi kontrole, nego u onome ko kontrolise, jer onaj ko kontrolise radi ono sto mu je svojstveno i sa kim oseca ili zna da moze.
najbolnija tacka zrtve je svset o tome sta joj se desava, a mozda je to i dobro jer se moze nazvati prvim i ujedno i najlaksim i najmanje bolnim korakom, jer svaki naredni odvajanje od onoga ko kontrolise je sve tezi i bolniji, bas zato sto "kontrolor" popunjava neki nedostatak kod zrtve. samim tim sto se kontrola uspostavlja na osnovu nedostatka, zrtva moze biti i uslovno receno jaka osoba, koja zna u ostalim segmentima sta hoce, osim u prisustvu onoga ko drzi kljuc.

pitanje je kako se u takvim slucajevi otrgnuti od onoga ko pokusava da kontrolise ili kontrolise. da li je potrebno potpuno fizicko odvajanje ili je caka se ostane u prisustvu i ba su prisustvu, sto je tezi nacin da se odupre kontroli i pokusajima iste. po meni je ovaj drugi nacin tezi, jer uvek postoji izazov za prepustanje.
 
zrtva je cesto neko ko je u detinjstvu bio vec izlozen takvom ponasanju, pa je na izvestan nacin programiran da reaguje na odredjene stimulacije. ne moze se govoriti o krivici zrtve, ni u kom kontekstu. iako ti ljudi imaju problem afektivne prirode, oni u svakodnevnom zivotu nisu "slabi". u pitanju su atraktivne zene, inteligentne, koje imaju solidne poslove. kontrolora, tj nekog ko recimo ima narcisticki poremecaj licnosti, sigurno nece privuci neko ko je neprivlacan, glup ili nesposoban. on se ne plasi povredjivanja, on nema osecanja - i samim tim ne moze da bude povredjen. on se hrani drugima, zrtve su za njega samo zaliha - stara kojoj se vraca ako nema novu, da je mrcvari dok ne naleti neko bolji, lepsi i bogatiji.
tehnike lomljenja otpora su izuzetno perverzne i postupne, igra se igra toplo - hladnog, partner se destabilizuje tokom perioda od nekoliko godina, i ne moze se bez pomoci sa strane iscupati, zato sto sumnja u sopstvenu perspektivu. za sve ostale, narcisista je neko sarmantan, prijatan, blag, sa odlicnim smislom za humor, koga bi svako pored sebe pozeleo. najgnusnija od svega je tehnika gaslighting-a, po filmu ciji je link postavljen na prethodnoj strani. u isto vreme, on prica svima kako je partnerka luda, kako zaboravlja stvari, desava joj se svasta, i polako plete mrezu oko nje. ako niste to doziveli, ne mozete da prepoznate o cemu se radi. ako dodjete u situaciju da neko to primeni na vama a znate o cemu se radi, mozete da mu pokazete odraz u ogledalu, tj da primenite na njemu istu tehniku :lol: i da se malo zabavite. naglasak na malo, normalna osoba nema apsolutno nikakvih razloga da ostane pored bolesne, osim ako ova prizna bolest i pokusava da je drzi pod kontrolom uz pomoc psihologa.
p.s. neke knjige na tu temu:
narcisticki ljubanik
zasto on to radi
muskarci koji mrze zene i zene koje ih vole
 
Poslednja izmena:
otrgnuti zrtvu mozete ako joj jasno i glasno kazete da je sa nekim ko je psihicki bolestan i da je to bolest koja se ne leci.
simptomi mogu da se manje-vise drze pod kontrolom, ali posto takvi ljudi ne zele da priznaju sebi da imaju problem, iako znaju duboko u sebi da sa njima nesto nije u redu - oni nece traziti strucnu pomoc za sebe. pristanak na terapiju je cesto samo formalan, jer ce oni i lekara pokusati da sarmiraju i igrace igre i sa njim. napredak je neizvestan i retko dolazi do njega.
 
otrgnuti zrtvu mozete ako joj jasno i glasno kazete da je sa nekim ko je psihicki bolestan i da je to bolest koja se ne leci.
simptomi mogu da se manje-vise drze pod kontrolom, ali posto takvi ljudi ne zele da priznaju sebi da imaju problem, iako znaju duboko u sebi da sa njima nesto nije u redu - oni nece traziti strucnu pomoc za sebe. pristanak na terapiju je cesto samo formalan, jer ce oni i lekara pokusati da sarmiraju i igrace igre i sa njim. napredak je neizvestan i retko dolazi do njega.

pa da jasno se kaze zrtvi i jos ako je zrtva svesna da jeste zrtva to je dobro. ali, opet se svodi da zrtva u sebi nadje dovoljno snage da prekine igru.
mislila sma krivica zrtve je u tome sto nema snage da se odrupre, mada to i nije neka krivica, jer je i zrtva ljudsko bice. zrtva vrlo moguce nikada nije imala ni snage, a nekada ni potrebe da rascisti sa odredjenim delovima svog zivota koji su je u jednom trenutku doveli u poziciju da postane podlozna kontroli. to moze biti samo jednom u zivotu, takva pojava.
moguce je i da zrtva u sebi poseduje odredjeni stepen mazohizma, i tom delu koji ispliva pod odredjenim uticajem prija da bude kontrolisan, dok ne dodje do prisvescivanja. a onda pokusaj odupiranja, koji se zavrasva neuspehom.
 
zrtva je cesto neko ko je u detinjstvu bio vec izlozen takvom ponasanju, pa je na izvestan nacin programiran da reaguje na odredjene stimulacije. ne moze se govoriti o krivici zrtve, ni u kom kontekstu. iako ti ljudi imaju problem afektivne prirode, oni u svakodnevnom zivotu nisu "slabi". u pitanju su atraktivne zene, inteligentne, koje imaju solidne poslove. kontrolora, tj nekog ko recimo ima narcisticki poremecaj licnosti, sigurno nece privuci neko ko je neprivlacan, glup ili nesposoban. on se ne plasi povredjivanja, on nema osecanja - i samim tim ne moze da bude povredjen. on se hrani drugima, zrtve su za njega samo zaliha - stara kojoj se vraca ako nema novu, da je mrcvari dok ne naleti neko bolji, lepsi i bogatiji.
tehnike lomljenja otpora su izuzetno perverzne i postupne, igra se igra toplo - hladnog, partner se destabilizuje tokom perioda od nekoliko godina, i ne moze se bez pomoci sa strane iscupati, zato sto sumnja u sopstvenu perspektivu. za sve ostale, narcisista je neko sarmantan, prijatan, blag, sa odlicnim smislom za humor, koga bi svako pored sebe pozeleo. najgnusnija od svega je tehnika gaslighting-a, po filmu ciji je link postavljen na prethodnoj strani. u isto vreme, on prica svima kako je partnerka luda, kako zaboravlja stvari, desava joj se svasta, i polako plete mrezu oko nje. ako niste to doziveli, ne mozete da prepoznate o cemu se radi. ako dodjete u situaciju da neko to primeni na vama a znate o cemu se radi, mozete da mu pokazete odraz u ogledalu, tj da primenite na njemu istu tehniku :lol: i da se malo zabavite. naglasak na malo, normalna osoba nema apsolutno nikakvih razloga da ostane pored bolesne, osim ako ova prizna bolest i pokusava da je drzi pod kontrolom uz pomoc psihologa.
p.s. neke knjige na tu temu:
narcisticki ljubanik
zasto on to radi
muskarci koji mrze zene i zene koje ih vole

cccc…..ispadose muskarci koji mrze zene omiljeni kod zena aaahahahahahah… kakve sve gluposti ovde necu procitati… one jadne pate za takima a taki su beskrupolozni prema njima jer su one smrc smrc ljubavno ucveljenje odnosno verovatno mazohisticki samoobljubljene. :hahaha:

zena kad je luda ona je luda i tu nema price… muskarac kad je beskrupulozan on je dileja jer samo dileja moze da pomera mozak normalnoj zeni. ludoj zeni ne treba pomerati mozak jer ona to radi bolje sama sebi no bilo ko drugi sa strane. otvorih ja na ovom pdf-u ranije temu o jednoj ludoj zeni odavde a administracija ni dan danas ne sme da kaze njen pravi nik sto govori o stepenu mentalnih bolesti koje egzistiraju na forumu i koji forumski vlastodrsci tolerisu i cak pothranjuju :roll:

http://forum.krstarica.com/showthread.php/402157-luda-žena?highlight=luda+žena

znaci, problem je skoro uvek primarno u zenama i njihovim tripovima, u njihovom paranoisanju, u njihovoj patoloskoj ljubomori i najvaznije u neznanju sta uopste hoce i zele od partnera na kog su se okacile ko crv na svetog simeona… :lol: to jos nije pravo ludilo, to je prva stepenica ka istome. ludilo nastaje kad se pokusha tezina sopstvene emocionalne grbace prebaciti na pleca nekog drugog i takome dati prefiks beskrupoloznog ugnjetavacah njene nezne psihice koja je vidjena za lazu :rotf:

tema je fina i zanimljiva ali neki komentari su da povratis creva sto bi rekli klinci :mrgreen:

otiso, al' ovo mi bilo bas slasno da dam kao tematski odliv na ovako lep i obecavajuci dan :bye: :hahaha:
 
pa ljudi su uglavnom nesvesni svoje suštine
animalne suštine i rastegljivosti i moći svoje psihe
te toga da je sasvim dovoljno kontrolisati sebe
ali ljudi ko ljudi prokleti moraju da se dokazuju kroz druge
slažem se, kontrola "fizičkim" načinima je vid slabosti i nemogućnosti prvenstveno sopstvene psihičke kontrole
npr, kontrola putem finansijke zavisnosti, putem pretnji, straha
čovek nije zavistan ni od koga osim od sebe i prirode
svaka druga zavisnost hje veštačka
gora je i psihička nego hemijska npr
sad - moć ipak uzbuđuje
tako da nekad kad se nađem u prilici
pokušam da vidim kako je klad neko zavisi od tebe i vladaš njime
ali sve je to jako krhko... mada i ljudi su krhki
što se tiče roditelja, mislim da je veliko predubeđenje o robovlasničkim odnostim
ljudi žele da poseduju nešto i da vladaju njime
tako i roditelji, podsvesno, misle da su deca njihova, jer su ih tobože napravili
i da mogu da upravljaju njihov životima i stave ih u svrhu sebe
neki naravno...
 
pa da jasno se kaze zrtvi i jos ako je zrtva svesna da jeste zrtva to je dobro. ali, opet se svodi da zrtva u sebi nadje dovoljno snage da prekine igru.
mislila sma krivica zrtve je u tome sto nema snage da se odrupre, mada to i nije neka krivica, jer je i zrtva ljudsko bice. zrtva vrlo moguce nikada nije imala ni snage, a nekada ni potrebe da rascisti sa odredjenim delovima svog zivota koji su je u jednom trenutku doveli u poziciju da postane podlozna kontroli. to moze biti samo jednom u zivotu, takva pojava.
moguce je i da zrtva u sebi poseduje odredjeni stepen mazohizma, i tom delu koji ispliva pod odredjenim uticajem prija da bude kontrolisan, dok ne dodje do prisvescivanja. a onda pokusaj odupiranja, koji se zavrasva neuspehom.

ne moze da bude svesna ako joj ne objasnis kako funkcionise princip - koji su simptomi i kako dolazi do toga. prosecan zlostavljac da bi mogao da upravlja partnerom mora da je na neki nacin odvoji od realnosti. to radi, izmedju ostalog tako sto je vremenom izoluje od porodice, prijatelja, pa je njoj nemoguce da sama razluci sta je prihvatljivo ponasanje a sta nije. s druge strane ti ljudi nisu nikada sasvim losi sve vreme, tj, imaju faze kada su losi i faze kada se ponasaju normalno, sto zenu, ako se radi o zeni dodatno destabilizuje.
ako se radi o odnosu zavisne osobe i nekoga ko ima narcisticki poremecaj (tezak poremecaj licnosti), cesto se desava da je odrasla u porodici pored roditelja koji je takodje imao taj poremecaj. u toj situaciji, ona je odrastala pokusavajuci da zadobije paznju i ljubav roditelja, koju naravno nije nikada dobila i jednostavno ne zna za drugacije mogucnosti.
ne prija taj vid kontrole bilo kome, samo ljudi nisu svesni sa cime imaju posla, a sa druge strane je gomila lazi i pretvaranja, mitova... oni maksimalno koriste propagandu po kojoj su i sami bili izlozeni nasilju kad su bili mali recimo - pa ce krivicu za svoje ponasanje prebaciti na majku i posredno kriviti sve zene za ono sto rade. ili ce reci da ne bi bili takvi da ih prethodna partnerka nije kontrolisala, ili varala, ili im je zivot bio uzasan u jednom periodu... svejedno, uvek skrecu paznju sa njihovog nacina razmisljanja - u kojem lezi problem i patologija - na njihova nazovi osecanja, jer im tako odgovara, prosto da ne bi morali da prihvate odgovornost za svoje postupke.
odlicna ti je tema, samo je jako siroka :)
 
samim shvatanjem koga imate pored sebe i odbijanjem ulaska u bilo kakvu igru sa njim, oduzimate mu svu "moc". on moc u realnosti nema, i to vrlo dobro zna - reakcija koju mozete da ocekujete je naravno - bes. u besu, takva osoba pribegava mnogim sredstvima - ponizavanju, moze da izmisli svasta o npr psihologu sa kojim bi trebalo da radi prosto jer se oseca ugrozeno. uopste, osetice se ugrozenim svaki put kada neko pocne da unistava njegov lazni odraz u ogledalu - onaj brilijantni, sarmantni, i potpuno izmisljeni frankenstajnski lik. ako vam se tako nesto desi, nemojte to primati k srcu, to su samo bolesni ljudi i tako ih treba tretirati, sprecavajuci ih da naskode i drugima i sebi.
neki autori koji pisu na tu temu: vaknin, s. malignant self-love: narcissism revisited
cynthia zayn & kevin dibble, how to cope, recover and move on
patricia evans: the verbally abusive relationship: how to recognize it and how to respond
za porodice i prijatelje zlostavljanih osoba, ili osoba u losim vezama - kako im efikasno pomoci: to be an anchor in the storm, susan brewster
zao mi je, sva literatura je na engleskom - ne znam da li je bilo sta od ovoga prevedeno na srpski.
 
ne moze da bude svesna ako joj ne objasnis kako funkcionise princip - koji su simptomi i kako dolazi do toga. prosecan zlostavljac da bi mogao da upravlja partnerom mora da je na neki nacin odvoji od realnosti. to radi, izmedju ostalog tako sto je vremenom izoluje od porodice, prijatelja, pa je njoj nemoguce da sama razluci sta je prihvatljivo ponasanje a sta nije. s druge strane ti ljudi nisu nikada sasvim losi sve vreme, tj, imaju faze kada su losi i faze kada se ponasaju normalno, sto zenu, ako se radi o zeni dodatno destabilizuje.
ako se radi o odnosu zavisne osobe i nekoga ko ima narcisticki poremecaj (tezak poremecaj licnosti), cesto se desava da je odrasla u porodici pored roditelja koji je takodje imao taj poremecaj. u toj situaciji, ona je odrastala pokusavajuci da zadobije paznju i ljubav roditelja, koju naravno nije nikada dobila i jednostavno ne zna za drugacije mogucnosti.
ne prija taj vid kontrole bilo kome, samo ljudi nisu svesni sa cime imaju posla, a sa druge strane je gomila lazi i pretvaranja, mitova... oni maksimalno koriste propagandu po kojoj su i sami bili izlozeni nasilju kad su bili mali recimo - pa ce krivicu za svoje ponasanje prebaciti na majku i posredno kriviti sve zene za ono sto rade. ili ce reci da ne bi bili takvi da ih prethodna partnerka nije kontrolisala, ili varala, ili im je zivot bio uzasan u jednom periodu... svejedno, uvek skrecu paznju sa njihovog nacina razmisljanja - u kojem lezi problem i patologija - na njihova nazovi osecanja, jer im tako odgovara, prosto da ne bi morali da prihvate odgovornost za svoje postupke.
odlicna ti je tema, samo je jako siroka :)

ovo je poslednja faza, odvajanje od porodice i prijatelja, kroz vreme. prethode joj pomenute igre toplo - hladno, i u tom periodu je moguce prepoznavanje. naravno da nece svako prepoznati sta se desava, malo ko i moze da prepozna (sumnja moze postojati, pitanja). ali, uvek postoji onaj broj ljudi koji mogu da prepoznaju sta im se desava i opet prihvataju, jer im tako nalaze sopstvena priroda i trenutne emocije, sa kojima ne moze da se izbori, i strah od gubitka te druge osobe. znaci da je i tzv. zrtvi itekako potrebna strucna pomoc, da se pre svega izbori sa sobom da bi mogla sa onim koji uspostavlja kontrolu.
 
u sustini svake ozbilnije psiho price je uvek introspekcija pa tako i ovde...cesto svako od nas iracionalnosti u ponasanju drugoga neki put tretira kao blazu ili jacu formu ludila sto ne mora biti jasan pokazatelj mentalne poremecenosti te osobe. ljudi pod stresom ili pak ljudi pod racionalnim spletom zivotnih problema rade neki put totalne pizdarije koje nikad ranije nisu ni pomisili da su za njih sposobne. na planu mrznje i gadjenja spram nekog mogu praviti nezamislive stete ako im je to neuroticka crta karaktera gde naravno time prvo prave stetu samom sebi... ali uvek je lepse da komsiji crkne krava iako je nasa cela shtala puna pocrkanih jer mislimo samo na komsijinu a nasu zaboravismo da nahranimo... ako se podsvest hrani zadojenom mrznjom ili gadjenjem spram drugog jednosmeran je nas put a ne tog ogadjenog...

gadjenje... rekoh negde da nisam gadljiv jer sam video i osetio na svojoj kozi mnogo razlicitih ljudskih karaktera... od ciste patologije do andjeoske milosti... znaci stvar je u prilagodljivosti... svako od nas u komunikaciji sa drugim stiti svoj identitet u manjoj ili vecoj meri...problem nastaje kad neko nema identit i identitet gradi na osnovu tudjeg iskustva sto je promasaj svih promasaja u formiranju sopstvenog lika i zivotnog kalupa u kome se valja samozadovoljno ko svinja u blatu... ako 'ocete makar i ovog jebenog virtuelnog lika koji nekima toliko znaci da bi zbog njega i ubili.

ako zena i muskarac ne mogu da komuniciraju na bilo kom nivou od emocionalnog preko semantickog do onog in-out oni se po pravilu razilaze ako su pretpostavljeno normalne osobe... cim jedna strana pocne da smara drugu i da time trazi potvrdu svojih zabluda ili prava na raspolaganje doticnom personom korelacija tog odnosa zapada u cul de sac svega . sta se desava ako se ljudi toliko iskonfrontiraju da postanu ne gadljivi jedno drugom vec i okolini koja taj cirkus i kurshlus njihove ko prackom izbacene podsvesti posmatra bilo iz pozicije peripatetike ili iz suve znatizelje ili pak iz nastrane radoznalosti sto je opet da uzmem primer ovog mesta najcesci slucaj?

najnormalnija forma odgovora bi bila da cim postoji obostrano ludilo koje ide od onog filigranski neznog mazenja do gazenja i valjanja po blatu pljuvacine da tu iako nes nije u redu, mnogo toga mozda i jeste. jer... ako si gadljiv na nekog neces da ga gledas, neces da ga slusas, neces da ga pitas za savet, neces da se karas sa njim ili da mu budes kum ili prijatelj do groba i nazad... znaci nesto u njima ima vrcavi blizanacki gen obostranog ludila koji koheziono drzi oba ludaka na tankoj uzdi koju povlace oboje svako na svoju stranu... dok ne pukne i jedan se strmekne :lol:
 
evo jos i inserta iz gaslight filma, da zavrsim - i da, to stvarno izgleda tako. takav covek ce vas ubedjivati da ste zaboravile da iskljucite ringlu, kada savrseno dobro znate da niste, da ste umorne kada niste (uz sve slatko: duso, ti si mrtva umorna - :eek: - hajde da se usukamo u krevet da te izmasiram) sklonice recimo neki predmet, pa ce se pretvarati da ste ga sigurno vi zaturile, jer je problem u vama po difoltu... dok i same ne pomislite da sa vama nesto nije u redu. savrseno efikasna taktika je da se pravite lude, zauzmete tvrdi stav i tvrdite da je u stvari on umoran, da vi znate da ga je on izgubio, i da se zabrinete za njegovo zdravlje, nudeci mu masazu, naravno, dok se ne zapita sta ga je snaslo :lol:
zlozi, ne funkcionisu sadizam i mazohizam tako - nece sadista mazohistu nikada da prihvati, fuj to. nije nikakav izazov.

 

Back
Top