Primer govora Gore:
Rabotalje vo Túrsko, imaf dućan vo Bósno, so ofce idalje vo Gŕčko Gora, Vo Gŕčko bíf, Vo Ítaljsko zéf prvó-mesto devedés-treća Ši.
Magmut će ide vo Tursko, bela Vetijo, oko šareno (Hasani, 270).
Za imena pojedinih države u upotrebi je i nastavak -ja: Túrkija, Ger- mánija, Angl'ija. Pojava se još zadržala i naročito je prisutna u albanskom i makedonskom dijelu Gore.
Mehmet te vika v Turkija,
Mori Vetijo oko šareno (Dokle, 488).
na pusti gurbet vo Đermanija (Hasani, 54). Vokal E
Supstitucije vokala E
E >I
U goranskom govoru vokal jat (}) se manifestuje kao e:
Déca, mljéko, vréme, nédelja, kédelja, séno, pobégnala, pésok, véter. Bitna dijalekatska i lingvostilistička crta goranskog govora je prijelaz
e u i u kontaktu sa prednjonepčanim suglasnicima j, lj, nj, ć. Ova osobina nije zabilježena u makedonskim govorima. I u srpskim obližnjim govori- ma gotovo je nema, osim nekoliko dubleta u sirinićkom govoru.
ij < ej ( < - j}) dosljedno je u glagolskim osnovama:
Síje (síjala brašno), zásije, prósije, se smíje (selo ni se smíje), se ná- smija, se posmíjala, gríje (mesečina grije), ogríjala, zágrije, víje (snek vi- je), smí se, grí se, ali i izvedene glagolske imenice smíjenje, gríjenje, sijá- nica („zasijana zemlja“).
Mnogi od ovih oblika susreću se i u narodnim pjesmama: Će ti se smijet, mori, družina (Hasani, 38)-
Koga se oret Ograđe, Kurto,
koga se sije bosiljok (Hasani, 63).
Mesto jorgan vedro nebo dzvezde sijano (Dokle, 205).