smeh
Veoma poznat
- Poruka
- 13.755
Nikad nisam imala problema sa komšijama - ni kod kuće, niti po stanovima tokom studija.
Ali, ovaj koga imam kao komšiju pored poslovnog prostora - nadoknađuje sve!
Bilo je već reči o njemu... ali uvek ima novih budalaština tako da je teško ignorisati njegovo postojanje. Čak i moj devetogodišnji bratanac kaže: "... još kad ne bismo imali budalu za komšiju..."
Inače, od toga da čupa cveće iz žardinjere, krade otirače, lomi reklamne table... gore je to što je bezobrazan, bahat i jako nasilan. Devojku koja je tu radila kao predavač je uštinuo za dojku tako da joj je ostala žešća modrica, svog prvog saradnika je juriuo katanom (i dooooooobro posekao!), a status mu se ne zna (kao i svaki sitni prevarant, duguje državi veliki novac na ime poreza pa se firma vodi na nekog drugog, a on se nigde ne pominje): kad zove policiju da prijavi izmišljeno uznmiravanje, napad, vređenje, krađu (kako je kad inspirisan!) predstavlja se kao vlasnik, kad se pojavi na sudu, tvrdi kako je lice bez prihoda koje živi od majčine penzije, ili, po potrebi "savetnik u nastavi" (tako objašnjava svoje prisustvo), za eventualne inspekcije je "član udruženja grupe građana" (koje za to i postoji i, naravno, fantomska je organizacija) i svi znaju da je čovek odlepio, ali niko ništa ne preduzima... ili tvrdi kako procedura mora da se poštuje. Ako u međuvremenu neko dete koje tu uči strani jezik (što je pod vrlo velikim znakom pitanja budući da tu nema niti jednog kvalifikovanog, kvalitetnog predavača) strada - verovatno opet niko neće biti nadležan...
Pokušavamo da ostanemo hladnokrvni i ignorišemo ga (pošto su svi pokušaji da se nešto uradi i bolesnik pošalje na lečenje - propali), ali to baš i nije moguće kada direktno ugrozi vas ili vaš posao...
Najnoviji "biser" se odigrao pre neki dan, kada je Dečija igraonica čiji sam vlasnik bila puna dece. Upao je u neki, uslovno, zajednički hodnik pretio, psovao, vređao, terao nas napolje... Pozovem policiju, a dežurni mi 'ladno kaže kako su "bili bar 50 puta" i kako oni tu ništa ne mogu, a da je na mom mestu - iselio bi se?! Na stranu ono što je uloženo u posao, ali da li je to normalno ponašanje policije? Da li je normalno da vam savetuju kako da se sklanjate ludaku za koga svi znaju da je lud, ali niko ništa ne preduzima?!
Gde mi to živimo... i kakvo društvo "gradimo"!


Ali, ovaj koga imam kao komšiju pored poslovnog prostora - nadoknađuje sve!
Bilo je već reči o njemu... ali uvek ima novih budalaština tako da je teško ignorisati njegovo postojanje. Čak i moj devetogodišnji bratanac kaže: "... još kad ne bismo imali budalu za komšiju..."
Inače, od toga da čupa cveće iz žardinjere, krade otirače, lomi reklamne table... gore je to što je bezobrazan, bahat i jako nasilan. Devojku koja je tu radila kao predavač je uštinuo za dojku tako da joj je ostala žešća modrica, svog prvog saradnika je juriuo katanom (i dooooooobro posekao!), a status mu se ne zna (kao i svaki sitni prevarant, duguje državi veliki novac na ime poreza pa se firma vodi na nekog drugog, a on se nigde ne pominje): kad zove policiju da prijavi izmišljeno uznmiravanje, napad, vređenje, krađu (kako je kad inspirisan!) predstavlja se kao vlasnik, kad se pojavi na sudu, tvrdi kako je lice bez prihoda koje živi od majčine penzije, ili, po potrebi "savetnik u nastavi" (tako objašnjava svoje prisustvo), za eventualne inspekcije je "član udruženja grupe građana" (koje za to i postoji i, naravno, fantomska je organizacija) i svi znaju da je čovek odlepio, ali niko ništa ne preduzima... ili tvrdi kako procedura mora da se poštuje. Ako u međuvremenu neko dete koje tu uči strani jezik (što je pod vrlo velikim znakom pitanja budući da tu nema niti jednog kvalifikovanog, kvalitetnog predavača) strada - verovatno opet niko neće biti nadležan...
Pokušavamo da ostanemo hladnokrvni i ignorišemo ga (pošto su svi pokušaji da se nešto uradi i bolesnik pošalje na lečenje - propali), ali to baš i nije moguće kada direktno ugrozi vas ili vaš posao...
Najnoviji "biser" se odigrao pre neki dan, kada je Dečija igraonica čiji sam vlasnik bila puna dece. Upao je u neki, uslovno, zajednički hodnik pretio, psovao, vređao, terao nas napolje... Pozovem policiju, a dežurni mi 'ladno kaže kako su "bili bar 50 puta" i kako oni tu ništa ne mogu, a da je na mom mestu - iselio bi se?! Na stranu ono što je uloženo u posao, ali da li je to normalno ponašanje policije? Da li je normalno da vam savetuju kako da se sklanjate ludaku za koga svi znaju da je lud, ali niko ništa ne preduzima?!

Gde mi to živimo... i kakvo društvo "gradimo"!








