Komšije čeka bankrot? Hrvatska na pomolu da proglasi veliki državni poraz!

To su rijetke prilike. Štoviše, smještaj radnika je zapravo tako ogavan, da živo čudo ako će se naći netko tko želi ostati u Hrvatskoj.
Doslovce ne postoji nijedno mjesto integracije stranih radnika u Hrvatskoj. Svaki taksist kojega sam pitao od ekipe iz Azije planira li dovesti obitelj, izričito kaže da ne dolazi u obzir. Za razliku od Arapa, koji misle da će svi živiti od socijalne pomoći.
Nema privatnost, ali ni naši pretci ju nisu imali dok su prije 70-100 godina po dvije tri četiri generacije živjele pod istim krovom.
 
Sigurno ni vic niste čuli:)

1736632255660.jpeg
 
Nema privatnost, ali ni naši pretci ju nisu imali dok su prije 70-100 godina po dvije tri četiri generacije živjele pod istim krovom.

Možda u Dalmatinskoj zagori i u pokojem zagorskom selu s viškom stanovnika, ali generalno su uvjeti životi u Hrvatskoj 1935. bili bolji poslije Štampara i Antuna Radića nego što su strani radnici žive danas u Hrvatskoj.
 
Možda u Dalmatinskoj zagori i u pokojem zagorskom selu s viškom stanovnika, ali generalno su uvjeti životi u Hrvatskoj 1935. bili bolji poslije Štampara i Antuna Radića nego što su strani radnici žive danas u Hrvatskoj.
Kako kome. Moji baka i dje
d živjeli su u jednoj sobi i tu sobu kasnije dijelili s dvoje djece. U ZG.

Materini u Dalmaciji vjerojatno nisu ni imali sobu, nego svi u istoj prostoriji, i kuhali, i boravili i spavali.
 
Kako kome. Moji baka i dje
d živjeli su u jednoj sobi i tu sobu kasnije dijelili s dvoje djece. U ZG.

Materini u Dalmaciji vjerojatno nisu ni imali sobu, nego svi u istoj prostoriji, i kuhali, i boravili i spavali.

Uvjeti života od 1868. do 1941. su napredovali u Hrvatskoj gigantskim koracima. Uvijek je bilo sirotinje, ali uzmimo npr. djelovanje komunista i sindikalaca u Zagrebu koji su kao radnici imali toliko novaca da su imali desetak športskih klubova, sagrađen je Radnički dom 1938. usred najgore krize u Europi i svijetu u kojem su se uselile sve radničke ustanove, uključujući današnju Knjižnicu Božidar Adžija koja je osnovana 1927.

Zagreb se od 1919. do 1939. učetverostručio, a potez od Trga Burze do Maksimira je kompletno urbaniziran s arhitekturom koja se npr. ne razlikuje od sličnih četvrti nastalih npr. u Strasbourgu, a Varaždin također ima mini Zvonimirovu koja je građena u istom stilu između dva rata.

Okej, Trešnjevka i Trnje jesu bili slumovi Zagreba u to doba, ali Zagreb je cvao u Austro-Ugarskoj i prvoj Jugoslaviji.
 
Ja stanujem tu i u susjednoj ulici su dvije kuće pune stranih radnika a u njima su i bebe.
A u školama ima i prvašića.
To što ih ne viđaš ne znači da ih nema.
Sad dolaze oni koji imaju osigurano radno mjesto, žele raditi i to je dobro.
Problem nastaje kad dolaze socijalne pijavice koji ne žele raditi, žive od pomoći drzave, kote se i onda jednog dana ti počnu govoriti kako žele šerijatske zakone, ti se moraš prilagoditi njima i sl.
Od toga je Hrvatska daleko jer nemamo takav socijalni sustav kao bogatije zapadne države i zato im nismo interesantni.
 
Ja stanujem tu i u susjednoj ulici su dvije kuće pune stranih radnika a u njima su i bebe.
A u školama ima i prvašića.
To što ih ne viđaš ne znači da ih nema.
Zagreb je multikulturalna i multietnička sredina. Ako možete vi Srbi živjeti u Zagrebu, zašto ne bi smjeli Nepalci, Filipinci ili Indijci?
 
jesi se ponadao a opet ispao smesan azerbejdzan nece prekidati dotok ali ovo uvek ostaje

Pogledajte prilog 1670899 ekonomski tigar :cepanje:

Govorim o nafti balkanski tigru. O nafti,a ne o plinu.
Iz Azerbejdžana dobivate plin a iz Rijeke naftu.
I ako budeš dobar ne brini..Pošaljem ti dvolitru u pvc boci preko dhl-a..
Niš ne brini.
Sjetim se i ja kako ste nam pomagali u Hrvatskoj od kako smo bankrotirali na krsti.:rotf:
 
Hrvati sa jednim od najnižih troškova stanovanja u EU

Godine 2023. kućanstva diljem Europske unije potrošila su u prosjeku 19,7% svog raspoloživog dohotka na stanovanje.

Međutim, hrvatska kućanstva su se suprotstavila ovom trendu, izdvajajući samo 14,4% za stanovanje, što je jedan od najnižih udjela u EU.

Na drugom kraju spektra, Grčka bilježi najviše troškove stanovanja, gdje kućanstva troše 35,2% svojih prihoda na smještaj.

Danska (25,9%) i Njemačka (25,2%) također su visoko rangirane po izdacima za stanovanje.

Pogledajte prilog 1669979

S druge strane, Hrvatska je društvu zemljama poput Cipra (11,6%), Malte (12,0%) i Slovenije (13,8%) u održavanju relativno niskih troškova stanovanja.

Visoke stope vlasništva nad stanovima u Hrvatskoj

Ključni čimbenik koji pridonosi nižim troškovima stanovanja u Hrvatskoj je visoka stopa vlasništva nad stanovima.

Prema podacima Eurostata, 91 posto Hrvata živi u nekretnini koju posjeduju, što Hrvatsku svrstava na treće mjesto među članicama EU.

Vlasništvo je posebno visoko u zemljama istočne Europe, s Rumunjskom (95%) i Slovačkom (93%) na vrhu liste.

To je u oštroj suprotnosti s Njemačkom, gdje je broj stanara veći od vlasnika kuća. Samo 47% Nijemaca živi u nekretnini koju posjeduju, što je pad u odnosu na 49% prethodne godine.

Visoke stope posjedovanja nekretnina u Hrvatskoj duboko su ukorijenjene u kulturnim i povijesnim čimbenicima, pri čemu nekretnine često nasljeđuju generacije.

Uz niže troškove stanovanja i visoko vlasništvo nad kućama, Hrvatska nudi stabilnu stambenu situaciju za mnoge svoje stanovnike.
To je za 2023. Prošle godine će vjerojatno biti još i niže. A sad za ovu godinu ćemo vidjeti jer poskupilo je grijanje i struja, pa ćemo vidjeti kak će biti.
 
Dobro je na ovoj temi objaviti vijesti za koje se smatra da odgađaju hrvatski bankrot:

https://www.poslovni.hr/hrvatska/ko...ilijardu-eura-dionice-mu-snazno-rastu-4468551

citat: "To se na neki način već i događa jer kako je Kolak nedavno otkrio, na natječaje za posao u Končaru počeli su se javljati i stručnjaci iz zemalja poput Austrije i Njemačke, što je dosad bilo nezamislivo."

Uzalud im, na natječajima ih šikaniraju zbog slabog poznavanja hrvatskog jezika.
 
Sad dolaze oni koji imaju osigurano radno mjesto, žele raditi i to je dobro.
Problem nastaje kad dolaze socijalne pijavice koji ne žele raditi, žive od pomoći drzave, kote se i onda jednog dana ti počnu govoriti kako žele šerijatske zakone, ti se moraš prilagoditi njima i sl.
Od toga je Hrvatska daleko jer nemamo takav socijalni sustav kao bogatije zapadne države i zato im nismo interesantni.
It is a tiny line.

HDZ štetočine rade na zamjeni stanovništva.
 
Uvjeti života od 1868. do 1941. su napredovali u Hrvatskoj gigantskim koracima. Uvijek je bilo sirotinje, ali uzmimo npr. djelovanje komunista i sindikalaca u Zagrebu koji su kao radnici imali toliko novaca da su imali desetak športskih klubova, sagrađen je Radnički dom 1938. usred najgore krize u Europi i svijetu u kojem su se uselile sve radničke ustanove, uključujući današnju Knjižnicu Božidar Adžija koja je osnovana 1927.

Zagreb se od 1919. do 1939. učetverostručio, a potez od Trga Burze do Maksimira je kompletno urbaniziran s arhitekturom koja se npr. ne razlikuje od sličnih četvrti nastalih npr. u Strasbourgu, a Varaždin također ima mini Zvonimirovu koja je građena u istom stilu između dva rata.

Okej, Trešnjevka i Trnje jesu bili slumovi Zagreba u to doba, ali Zagreb je cvao u Austro-Ugarskoj i prvoj Jugoslaviji.
Stanovanje više generacija pod istim krovom bilo je pravilo a ne izuzetak, a to je značilo dijeljenje kuhinje i WC-a u istom stanu.
Samo bogati, koji je onda bilo jako malo, imali su cijele kuće za sebe. Uglavnom su to bili industrijalci, odvjetnici i liječnici. Većinom Židovi.
1736889206949.jpeg


1736889259662.jpeg
 
Stanovanje više generacija pod istim krovom bilo je pravilo a ne izuzetak, a to je značilo dijeljenje kuhinje i WC-a u istom stanu.
Samo bogati, koji je onda bilo jako malo, imali su cijele kuće za sebe. Uglavnom su to bili industrijalci, odvjetnici i liječnici. Većinom Židovi.
Pogledajte prilog 1671545

Pogledajte prilog 1671547


U Zagrebu je bila moćna židovska zajednica, ali bila je bilo je svakakvog kapitala. Židovski i muslimanski trgovci su se između dva rata natjecali tko će više toga prodavati, srpski kapital, tj. kapital hrvatskih Srba je kroz Srpsku banku je između dva svjetska rata kupovao financijske institucije u Beogradu, a ne obratno. A i ne bi čovjek vjerovao, postojao je i hrvatski mali, veliki i srednji biznis. Moglo se, htjelo se i radilo se kao nikada. Kažem bilo je sirotinje, ali kažem, radnička klasa je plivala u novcu kao nikada u to doba.

Zabavan je taj prijezir prema Zagrepčanima koji mi neopisivo ide na živce.
 
U Zagrebu je bila moćna židovska zajednica, ali bila je bilo je svakakvog kapitala. Židovski i muslimanski trgovci su se između dva rata natjecali tko će više toga prodavati, srpski kapital, tj. kapital hrvatskih Srba je kroz Srpsku banku je između dva svjetska rata kupovao financijske institucije u Beogradu, a ne obratno. A i ne bi čovjek vjerovao, postojao je i hrvatski mali, veliki i srednji biznis. Moglo se, htjelo se i radilo se kao nikada. Kažem bilo je sirotinje, ali kažem, radnička klasa je plivala u novcu kao nikada u to doba.

Zabavan je taj prijezir prema Zagrepčanima koji mi neopisivo ide na živce.
Čiji prijezir?
 

Back
Top