Коме треба бака - сервис?

Какав је ваш став о чувању унучића? Да ли је дужност баба да чувају унучиће или добра воља, да ли је мудро преузети васпитавање унучића и растеретити родитеље...
Да ли је себично живети свој живот пуним плућима без намере да будете бака сервис? Ја сам то одавно својој деци то ставила до знања и понављам с времена на време, да када дође до тога, не рачунају на мене.
Шта кажете, колика сам немајка и будућа неташта и несвекрва и небаба,м?
Hej, obradujem se vako kad vidim neko malo slatko biće sa svetlećim okicama i htela bih da ga držim u rukama da mu govorim bući bući i da ga blago štipkam po obraščićima da ga grlim u guram nos u njegov mirišljavi bebeći vratić

ali na svu sreću brzo me mane ta potreba.


svoje unuke nemam ali kada i ako ih budem imala neću biti baka servis zato što bilo koja vrsta rutinske obaveze ruši taj bući bući odnos koji bi imala sa tim malim bićem.
morala bih da se uozbiljim a za babe nije svojstveno da budu ozbiljne jer im je pun nos ozbiljnosti kroz život....
 
ne mislis da se ovim ti goozis u zivot i deteta i unuka svojom voljom bez da su oni to trazili ili zeleli?
A što ne čitaš i post na koji sam ovako odgovorila pa bi shvatio na šta se odnosilo, na one koji decu rađaju sa planom da im ih roditelji čuvaju. A što se tiče moje unuke, njeni roditelji jedva čekaju da se "goozim" jer ako ja ne uspem da odem kod njih, eto njih kod mene ;) baka koja ima kući sa dvorištem u odnosu na njihov stan je uživanicija za dete.
 
Ако покушају да ме натерају, размазићу децу најстрашније, купићу им бубњеве, даире и маркере у свим бојама!
to da budu srećni i šareni:heart:

možda je bolje što nemam unuke
moju decu sam peglala za svaki lom
a unucima bih verovatno pustila da mi ušaraju auto :lol:

9325f6973a12fdcf1a4936050db1433c - Copy.jpg
 
moja mama ne može da bude sa njim jer mora da se sunča ili se dogovorila da pije kafu sa drugaricama
Imala sam koleginicu koja je imala dva sina, živela sa svojim roditeljima a imala ozbiljan problem sa čuvanjem dece.
Mama, koja nikada nije bila zaposlena, imala je svoje rituale; svaki dan ,od- do, kafa kod nje kući sa drugaricama, dva puta nedeljno ona kod drugarica, u 11h svaki dan ukrštenica, posle spavanje, ručak, odmor.
Nije bilo sile ni situacije da se poremeti bilo šta od tog ritma.
Nismo mogli da se načudimo, evo, i posle dosta godina još se čudim:lol:

Čudila se i koleginica kako je moja mama požrtvovana i uvek dostupna meni i mojoj deci.
 
ali ovde se ne prica o tome nego o tome da ti mislis da tvom detetu treba pomoc i trpas se.
A da! Ja sam recimo, sa mlađim detetom i sa mamom, imala period kad sam ih oboje osamostaljivala. Na primer, u početku ga je čekala ispred škole, nosila ranac, vodila za ruku, posle postepeno, prvo bez ruke, pa dete nosi ranac, pa se nađu na pola puta, pa ga obe čekamo da stigne kod mene, pa je onda ostalo da sam ja na poslu, a on dođe kod mene. Sad često i ne dođe, ode pravo na bus. I mami je trebalo par smernica, da ga puštamo polako. On baš neki dan kaže da mu je ranac tako težak da baba sigurno ne bi mogla da ga nosi.
 
Ja ne znam kako drugačije ljudi pokazuju ljubav i odanost nego tako. Mislim, može ona da kaže da me voli, a onda me pusti da se mučim, iako može da mi pomogne. Dela, ne reči.
Mislim da njena mama bila ekstrem.
Uvek je imala hladan izraz lica.
Deda se trudio za oboje.
 
Poslednja izmena:
  • Podržavam
Reactions: Red
A da! Ja sam recimo, sa mlađim detetom i sa mamom, imala period kad sam ih oboje osamostaljivala. Na primer, u početku ga je čekala ispred škole, nosila ranac, vodila za ruku, posle postepeno, prvo bez ruke, pa dete nosi ranac, pa se nađu na pola puta, pa ga obe čekamo da stigne kod mene, pa je onda ostalo da sam ja na poslu, a on dođe kod mene. Sad često i ne dođe, ode pravo na bus. I mami je trebalo par smernica, da ga puštamo polako. On baš neki dan kaže da mu je ranac tako težak da baba sigurno ne bi mogla da ga nosi.
[/QUOTE


Ja sam tako čuvala mlađeg brata, vodila ga i dovodila iz vrtića i škole, pisala domaći s njim i objašnjavala mu,... jer je baka bila totalno pogubljena. 😐
 
  • Podržavam
Reactions: Red
pa ja sam dostupna onda kada sam dostupna.
ako se jave kad nisam ... ili ako se jave kada sam već ugovorila naravno da ću prvo svoje vreme da ispoštujem i da se uredno izvinim.
mislim ako ste celog života bile uštipane za neko zadovoljstvo zbog toga što ste morale da vodite decu tamo amo i da čekate ispred škola i sportskih dvorana
pa koliko je to potrošenih sati na potrebu da nekome izbrusiš veštine i da ga disciplinuješ nežno da ne primeti, da napraviš zdravu osobu

to je bio tvoj posao.
a posao oko unuka je posao za tvoju decu vreme sa unucima predstavlja zadovoljstvo i to treba tako shvatiti
naposletku način nakoji smo mi vaspitavale svoju decu se možda ne uklapa u savremene načine pa bi samo dovodila sebe u neprijatnu situaciju da se svađaš sa decom
 
Ja bih volela da sam tako tolerantna osoba i puna razumevanja. Ali znam da bih ozbiljno zamerila majci da me ispali kad mi treba zbog nečeg poput kafe ili serije. Isto kao što bi ona meni zamerila ako na pr. ne mogu da je odvezem kod dr jer sam rešila da gledam film ili da ne radim ništa. I ne samo ona, ja bih i sama sebi to zamerila. Baš sam zlopamtilo, znam.
 
Poslednja izmena:
zgodna tema za pokazati besmisao normiranja ljudskog ponasanja
tj mehanizam nastanka tzv drustveno prihvatljivog obrazca ponasanja
То ми је и била идеја. Док сам подизала децу била сам окруженама младим породицама којима су бабе, пре свега, одузимале децу у емотивном смислу, у смислу васпитања итд... Да споменем летовања где се обавезно води једна баба...е тек од тога добијем напад на помисао да поведем свекрву или мајку, господе...:roll: Ја то нисам дозволила, мада је било покушаја пенетрирања у наш свет. Врло ретко сам тражила помоћ, нико ми није кувао, чистио, чувао децу.Комбиновали смо се, остављали их саме, водили са собом ...и тако.
Оно што мени смета је осуђујужи став свевишњих баба које су живот везале само за ( раније децу) унучиће за то да је неко, рецимо ја, васпитао децу да буду самостални, одговорни, способни за све па и за оснивање породице без помоћи бабе и деде.

Ја њих не осуђујем, разумем да им је то сврха постојања, једноставно смо другачији, али то не значи да они воле своју децу више него ја моју.

Учила сам их љубављу и љубави, научила да могу све, апсолутно све да створе, постигну само ако пожеле. И ту је моја мисија завршена и они су сагласни. Подразумева се да сам за њих доступна, да недајбоже затреба бубрег, па и срце....али, док је све у реду и они и ја смо свесни да сам ја живо биће са својим потребама, жељама и као таква време је да будем ту за себе.
Hej, obradujem se vako kad vidim neko malo slatko biće sa svetlećim okicama i htela bih da ga držim u rukama da mu govorim bući bući i da ga blago štipkam po obraščićima da ga grlim u guram nos u njegov mirišljavi bebeći vratić

ali na svu sreću brzo me mane ta potreba.


svoje unuke nemam ali kada i ako ih budem imala neću biti baka servis zato što bilo koja vrsta rutinske obaveze ruši taj bući bući odnos koji bi imala sa tim malim bićem.
morala bih da se uozbiljim a za babe nije svojstveno da budu ozbiljne jer im je pun nos ozbiljnosti kroz život....
Потписујем. 🥰
 

Back
Top