Kome smo najsličniji?

Kojoj naciji smo po mentalitetu/osobinama najsličniji?

  • Rusima

    glasova: 6 22,2%
  • Amerima

    glasova: 5 18,5%
  • Nemcima

    glasova: 0 0,0%
  • nekom trećem

    glasova: 16 59,3%

  • Ukupno glasova
    27
ako cemo po lepoti - nikome!

srpkinje su najlepse u evropi tu price nema. iza njih su francuskinje i talijanke.

Mi smo najslicniji siromasnim Italijanima.
Kada pogledam osnovne vrednosti u narodu, one koje u Srbiji nisu uspeli da uguse ratovi jasno vidim obrok na stolu za decu, strah da im se nesto ne desi i da se ona ne muce.

Mi nemamo jak odnos prema drzavi. Nasuprot opstem uverenju, mi nemamo jak odnos ni prema vlasti, kamoli prema vladaru.

Pamtim kada sam se zavukla u milansku Breru, u neku galeriju prekoputa koje je bila osnovna skola.
Deca su izlazila iz skole.
Deke i bake su ih cekale, onako stari su im uzimali torbe sa ledja iako bi iste lakse nosili klinci nego starci, neka deca su odmah dobila uzinu, da se ne ispuste do kuce, i bas sam pomislila kako je to vrlo slicno vaspitanje nasem. I kod nas se psuje - majka.

U Rusiji je to nezamislivo!
Nase majke motaju sal i navlace detetu kapu, potpuno isto kao i Italijanke, dok ce Rusi da celice mladje u ledenoj vodi, poput Nemaca, recimo.
Svi znamo kakvi su Italijani na moru "dodji - necu", "dodji - necu", "nemoj da ti dolazim - necu!". Nemci i Rusi, ponovo, podici glas nece. Koliko je i to dobro - pitanje je, ja mislim da jaka a bespotrebna disciplina ima vise mana nego koristi.

Svidjalo se nama ili ne, nasa merka su Grci i Italijani uz dozu otomanske korupcije.
Jedini je problem sto su ti narodi dobili na dlanu Mediteran i njegovo nasledje dok smo mi ostali obod i mora i zapada, na nasu zalost.

Sama sam odnegovana na prici o mojoj prababi koja je tokom rata kao mlada udovica cuvala decu. Kako su bili iz grada, hrane je bilo onaaako.
I ona ceka da padne mrak, ode da proda nesto iz kuce pa kupi namirnice, napravi veceru pa probudi decu da jedu, da ne budu nocu gladna.
To smo mi i to je nasa jaka strana koje bi trebalo da se drzimo.

Skoro sam negde citala da je majka brace Grah odbijala da nosi nakit, sto je bilo nezamislivo u to vreme. Govorila je "moja deca su moj nakit".
Na to podesavanje Srbija treba da se vrati jer je malecka i ne treba joj mnogo osim mira.
 
Poslednjih 50 godina smo mentalno formirani više američkom nego bilo kojom drugom kulturom. Engleski govorimo bolje nego ruski, odrasli smo na američkim filmovima, serijama, muzici, video-igrama, brendovima, operativnim sistemima, mobilnim aplikacijama i društvenim mrežama.

Način komunikacije, humor, pop-kultura, pa čak i svakodnevne navike, sve je to mnogo bliže američkom obrascu nego bilo čemu ruskom ili nemačkom.

U mentalitetu smo zapravo miks Balkana i američkog "mainstreama", ali ako baš mora da se glasa - najbliži smo Amerima.

Od skoro i oni nama, dobili su predsednika koji deluje kao neki Dodik na steroidima, čist balkanski sirovinac u američkom pakovanju ;)

Значи да сте деградирали у мимикристе америчке генеричке анти културе те и контра цивилизације што значи да ћете да у место њиховог курту бирате њиховог мурту и терате једним другима инат док вам свима не изађе на видео-играчки нос.

Не троши бушну тикву око "мејнстрима" јер је овде већ сама синтагма параван манипулације у свим сферама и на свим нивоима
 
Значи да сте деградирали у мимикристе америчке генеричке анти културе те и контра цивилизације што значи да ћете да у место њиховог курту бирате њиховог мурту и терате једним другима инат док вам свима не изађе на видео-играчки нос.

Не троши бушну тикву око "мејнстрима" јер је овде већ сама синтагма параван манипулације у свим сферама и на свим нивоима

Не капира он да је то суб-култура, а да није западна култура, која је изгледа на самрти, а можда и одавно мртва
 
meni su rekli da su oni kao obican narod sasvim ok, znam neke koji su studirali tamo..

Нису толико елитисти, нису толико другоамриканци (на обали) и крезубоамериканци (унутар континента)

Ове појаве раздиру Србију, јер се намерно и превише фрагментирају и конфронтирају. Можемо у грађански рат, али и Амери су били близу
 
Не капира он да је то суб-култура, а да није западна култура, која је изгледа на самрти, а можда и одавно мртва

Како да капира кад појма нема?

Да се из брозовско-буржоаске (у суштини анти српске, анти културолошке те и анти изворно цивилизацијске) доследно води материјализмом на уштрб логике је јасно и да не увиђа то што кажеш и на штету тобожне дијалектике је и запрепашћујуће.

Испаде да су комунисти поштенији саговорници од брозових комуњара у било којим и каквим издањима.

Што се овдашње "културе" тиче не питај, језа ме хвата гледајући своје.
 
Како да капира кад појма нема?

Да се из брозовско-буржоаске (у суштини анти српске, анти културолошке те и анти изворно цивилизацијске) доследно води материјализмом на уштрб логике је јасно и да не увиђа то што кажеш и на штету тобожне дијалектике је и запрепашћујуће.

Испаде да су комунисти поштенији саговорници од брозових комуњара у било којим и каквим издањима.

Што се овдашње "културе" тиче не питај, језа ме хвата гледајући своје.

Свуда је распад, само у малим културама то се код нас види са прозора.

Велике културе пре почињу да труле , али се не примећује на време због величине
 
Mi smo najslicniji siromasnim Italijanima.
Kada pogledam osnovne vrednosti u narodu, one koje u Srbiji nisu uspeli da uguse ratovi jasno vidim obrok na stolu za decu, strah da im se nesto ne desi i da se ona ne muce.

Mi nemamo jak odnos prema drzavi. Nasuprot opstem uverenju, mi nemamo jak odnos ni prema vlasti, kamoli prema vladaru.

Pamtim kada sam se zavukla u milansku Breru, u neku galeriju prekoputa koje je bila osnovna skola.
Deca su izlazila iz skole.
Deke i bake su ih cekale, onako stari su im uzimali torbe sa ledja iako bi iste lakse nosili klinci nego starci, neka deca su odmah dobila uzinu, da se ne ispuste do kuce, i bas sam pomislila kako je to vrlo slicno vaspitanje nasem. I kod nas se psuje - majka.

U Rusiji je to nezamislivo!
Nase majke motaju sal i navlace detetu kapu, potpuno isto kao i Italijanke, dok ce Rusi da celice mladje u ledenoj vodi, poput Nemaca, recimo.
Svi znamo kakvi su Italijani na moru "dodji - necu", "dodji - necu", "nemoj da ti dolazim - necu!". Nemci i Rusi, ponovo, podici glas nece. Koliko je i to dobro - pitanje je, ja mislim da jaka a bespotrebna disciplina ima vise mana nego koristi.

Svidjalo se nama ili ne, nasa merka su Grci i Italijani uz dozu otomanske korupcije.
Jedini je problem sto su ti narodi dobili na dlanu Mediteran i njegovo nasledje dok smo mi ostali obod i mora i zapada, na nasu zalost.

Sama sam odnegovana na prici o mojoj prababi koja je tokom rata kao mlada udovica cuvala decu. Kako su bili iz grada, hrane je bilo onaaako.
I ona ceka da padne mrak, ode da proda nesto iz kuce pa kupi namirnice, napravi veceru pa probudi decu da jedu, da ne budu nocu gladna.
To smo mi i to je nasa jaka strana koje bi trebalo da se drzimo.

Skoro sam negde citala da je majka brace Grah odbijala da nosi nakit, sto je bilo nezamislivo u to vreme. Govorila je "moja deca su moj nakit".
Na to podesavanje Srbija treba da se vrati jer je malecka i ne treba joj mnogo osim mira.
Mi Srbi iz CG nikada ne psujemo majku.

ZA to ode glava maltene.
 
Свуда је распад, само у малим културама то се код нас види са прозора.

Велике културе пре почињу да труле , али се не примећује на време због величине

Јесте, сам процес ти дефинише перцепције па и кад се удаљиш ипак ти зуји и омета органско процесуирање те си увек на опрез између рација и кондиционираног конформизма док "западњаци" као дечица безумно навијају за идоле им.
 
Mi smo najslicniji siromasnim Italijanima.
Kada pogledam osnovne vrednosti u narodu, one koje u Srbiji nisu uspeli da uguse ratovi jasno vidim obrok na stolu za decu, strah da im se nesto ne desi i da se ona ne muce.

Mi nemamo jak odnos prema drzavi. Nasuprot opstem uverenju, mi nemamo jak odnos ni prema vlasti, kamoli prema vladaru.

Pamtim kada sam se zavukla u milansku Breru, u neku galeriju prekoputa koje je bila osnovna skola.
Deca su izlazila iz skole.
Deke i bake su ih cekale, onako stari su im uzimali torbe sa ledja iako bi iste lakse nosili klinci nego starci, neka deca su odmah dobila uzinu, da se ne ispuste do kuce, i bas sam pomislila kako je to vrlo slicno vaspitanje nasem. I kod nas se psuje - majka.

U Rusiji je to nezamislivo!
Nase majke motaju sal i navlace detetu kapu, potpuno isto kao i Italijanke, dok ce Rusi da celice mladje u ledenoj vodi, poput Nemaca, recimo.
Svi znamo kakvi su Italijani na moru "dodji - necu", "dodji - necu", "nemoj da ti dolazim - necu!". Nemci i Rusi, ponovo, podici glas nece. Koliko je i to dobro - pitanje je, ja mislim da jaka a bespotrebna disciplina ima vise mana nego koristi.

Svidjalo se nama ili ne, nasa merka su Grci i Italijani uz dozu otomanske korupcije.
Jedini je problem sto su ti narodi dobili na dlanu Mediteran i njegovo nasledje dok smo mi ostali obod i mora i zapada, na nasu zalost.

Sama sam odnegovana na prici o mojoj prababi koja je tokom rata kao mlada udovica cuvala decu. Kako su bili iz grada, hrane je bilo onaaako.
I ona ceka da padne mrak, ode da proda nesto iz kuce pa kupi namirnice, napravi veceru pa probudi decu da jedu, da ne budu nocu gladna.
To smo mi i to je nasa jaka strana koje bi trebalo da se drzimo.

Skoro sam negde citala da je majka brace Grah odbijala da nosi nakit, sto je bilo nezamislivo u to vreme. Govorila je "moja deca su moj nakit".
Na to podesavanje Srbija treba da se vrati jer je malecka i ne treba joj mnogo osim mira.

Основна и заједничка брига за децом и изван фамилије и пожртвованост личним одрицањем у породици и фамилији су баш одраз генерацијског искуства па и генетског наслеђа ратних страдања и немаштине.

У праву си за сиромашне, илити природне, Талијане као и о паралелном односу према држави која је њима била апстракција и такође Србима настанком Југославије.

Јесте да Србијици треба мир али рат никад није био до ње нити роду уопште као ни тамо руском роду.
 

Back
Top