Trudna sam po prvi put u zivotu, imam pune 32 godine i nosim jednog krupnog deckica. Kroz mesec dana bi trebalo da se porodim, jedva cekam i ne plasim se ni malo. Tolike zene su se porodile pre mene pa cu sada ja da dramim. Od kada sam imala prvi ciklus svi su bili UZASNO bolni, nekada sam se valjala po podu od bolova, ali sam i to prezivela i prezivljavala svaki mesec, pa majku mu pomucicu se i sada kada treba da ucinim najvazniju i najhumaniju stvar u svom zivotu, da rodim svoje dete. Plus, ako se budem poradjala vaginalno, uzecu epidural, a ako mora carski, mora pa sta. Nece valjda bas meni da se zalomiti neka komplikacija.
Ja bar tako razmisljam... Da se moja keva dvoumila i plasila ne bilo ni mene, a ni moje sestre i brata, zahvalna sam joj do neba na tome sto je bila hrabra i posle izuzetno komplikovanog I porodjaja ( mene je rodila prirodnim putem, a izasla sam prvo nogama, i cela ekipa doktora ju je poradjala tada, i porodjaj je trajao punih 12 sati! ) resila da rodi jos dvoje dece!
Opet, nismo svi sazdani od istog materijala. Mislim da postavljacici teme treba malo vise podrske i vere u sebe.
P.S. Kod nas u Srbij,i koliko sam informisana, moguce je dobiti epiduralnu anesteziju uz novcanu naknadu, mislim da nije neki nenormalan iznos, tako da zaista sada ne vidim cemu strah od bola pri porodjaju. Sve moje prijateljice su se poradjale uz epidural i sve imaju izuzetno pozitivna iskustva sa porodjaja.
Evo i mene sa utiscima sa porodjaja.
Pvi pravi bol sam imala u 12h nocu, nije licilo na menstralni bol vec me uzasno zabolelo u predelu donjeg stomaka i stidne kosti. Zaista ostar bol ali nista nepodnosljivo jer traje 20-30 sekundi i potpuno nestaje, zatim se vraca. Ja sam odmah imala bolove na 7 minuta, i to samo 3 bola i odmah su ucestale na 4 minuta. One nalik menstralnim sam imala poslednjih dana po malo i bili su bas blagi. U porodiliste sam stigla brzo i bila sam otvorena 2.5 prsta. Kada naidju kontrakcije stegnem ruku moga muza, stisnem zube i brzo prodje. U 2h mislim da sam dobila epidural, nista nije bolelo, samo sam osetila ubod u kozu, nisam se plasila. Ubrzo je poceo da deluje, nekih 15min kasnije nisam osecala bolove, ali sam osetila kako kontrakcije nadolaze. Blazen osecaj! Par puta sam naglas pozelela izumitelju epidurala Nobelovu nagradu
![Osmeh :) :)](/styles/krstarica/xenforo/smilies/smile1.gif)
A da, dali su mi indukciju jer sam se sporo otvarala. Uz indukciju otvorila sam se veoma brzo, ne secam se sada tacno, ali mislim da sam se otvorila nekih 6-7 prstiju za 20min.Osetila sam da su kontrakcije uzasno ceste za vreme indukcije. Za sve to vreme mm i ja smo caskali, smejali se, babica je svako malo ulazila i kontrolisala moje stanje. Sami smo bili u porodjajnoj sali koja je komforna.
E sada dolazi za mene najtezi deo porodjaja-NAPONI. Uh, uzasan oseca, ali bezbolan za mene. Osecam da beba krece, osecam taj pritisak, govore mi da guram, da disem, ja to radim, ali ne disem ba duboko vec vise secam, trudim se da disem duboko. Postaje mi uzasno hladno. A da, ubrzo po dobijanju anestezije pocinje da me UZASNO svrbi celo telo, drpala sam se kao luda
![hahaha / хахаха :hahaha: :hahaha:](/styles/krstarica/xenforo/smilies/mali172.gif)
I tako, guram ja, moj mu zmi daje podrsku, moj doktor me poradja, babica asistira, sve se odvija vise nego opusteno. Mislila sam da ce biti panike, vikanja, pozurivanja, ma kakvi, sve je bilo extra i opusteno. Ali kada krene napon, pa napinjanje, mislila sam da ce mi oci ispasti od pritiska. Dvadeset minuta sam se ja napinjala i molila Boga da beba izadje zdrava i da je ne povrede. U medjuvremenu sam pocela i da placem, ali ne od bola vec mi nekako samo doslo, bilo mi je lakse da tako jecim i placuckam, a tresla sam se kao prut od neke hladnoce i svega toga. Povuci-potegni, morade doca da me secne i hop izlete moj bebon najsladji. U roku od 10 minuta je ispala i posteljica, dr me usio, e to usivanje sam malo osecala pa mi je dao lokalnu anesteiju i hvala mu, bilo je bas neprijatno a i bolno bez te anestezije. Dakle prvi bol je bio u ponoc a porodila sam se u 5 minuta do 5h ujutru, znaci sve je trajalo 5 sati. Beba je dobila ocenu 10/10.
Vec taj dan sam ustajala da idem u toalet, koji je doduse u sobi, ali opet napor je. Bolelo me je dole sve, jedva sam sedela. Davali su mi lekove protiv bolova koje sam ja pila, ali ne bas toliko koliko su mi oni rekli vec samo kada bas ne mogu da izdrzim. Drugi i treci dan sam normalno funkcionisala, ali krvarenje i bolovi dok sedim su potrajali. Bolovi ( tih kostiju dole ) dok sedim su trajali 20 dana i jako je to naporno pogotovu dok dojim bebu, a krvarenje skoro 40 dana. Materica mi se vratila na mesto za par dana, a stomak mi se povukao za nedelju dana! iako sam se nalivala sokovima i vodom odmah po porodjaju ( komsinice su se zgrazavale i rekle da ce mi ostati veliki stomak
![Prevrtanje ocima :roll: :roll:](/styles/krstarica/xenforo/smilies/icon_rolleyes.gif)
).
U trudnoci sam se ugojila kao slon 23kg. ali pola sam skinula za prvih 10-15 dana. Ostalo mi je jos 13 kila koje sam mogla isto brzo da skinem, ali ne smem da se igram, moram fino da jedem dok dojim bebu, tako da jos kuburim sa nekih 10-12 kila do mojih startnih 56kg.
Eto svih detalja od mene.
Znaci, porodjaj uz epidural je pesma i ja sam odmah po rodjenju sina razmisljala kada cemo drugo dete. Da,zaboravih najvaznije da kazem, rodila sam momcinu od 4195 grama i 56cm! A prvorotka, 32godine
P.S. Platila epidural 150€, porodila se na privatnoj klinici Leonardo de Vinchi, Pariz 11 i svima je preporucujem od srca, onima naravno koji zive u Parizu i okolini. Smestaj je kao u hotelu, nisam imala ama jednu zamerku. Moja drugarica se pre 2 godine porodila u predgradju Pariza u drzavnoj bolnici i za malo nije na*ebala.
Zene, radjajte decu, jesu velika odgovornost ali i neopisiva sreca, NEOPISIVA. Ja planiram, ako Bog da da imam bar troje.
![Srce :heart: :heart:](/styles/krstarica/xenforo/smilies/heart.gif)
![Srce :heart: :heart:](/styles/krstarica/xenforo/smilies/heart.gif)
P.P.S. Ja sam tako i vantelesnu radila ( putem vantelesne oplodnje sam ostala trudna ), bila sam opustena, neopterecena ishodom i dobro informisana o svemu sto me ceka i uspelo je iz prvog puta! Mislim da ako je covek spreman na sve sto moze da ga zadesi; lakse podnosi neuspehe i teske situacije.
Pozdrav svima i izvinite na ovako opsirnom postu.
![Srce :heart: :heart:](/styles/krstarica/xenforo/smilies/heart.gif)