U toplom zelenilu oko sela Mirodola, gde sunce tiho miluje zlatne žitne poljane, živela je jedna mudra starica zvana Baba Jovanka. Njeno imanje bilo je kao mali raj, gde se svako cveće, svaka trava, svaki plod brinuo o svom cvetanju i plodonošenju.
Jednog dana, mladi susjed Maksim, željan znanja, uputio se kroz gustu šumu kako bi posetio staricu i saznao tajne života i uzgajanja. Kada je stigao do njene kolibe, zatekao je staricu kako mirno sadi cveće u bašti.
"O, mudra Baba Jovanka," poče Maksim, "kaži mi, kako postići uspeh u životu i uzgajati sve što mi je potrebno?"
Baba Jovanka pogleda Maksima s blagim osmehom i reče: "Mladiću, tajna uspeha u životu leži u strpljenju, poštovanju prirode i nesebičnoj brizi o onome što ti je dato. Svet je kao velika bašta, a mi smo samo njeni vrtlari. Ako želiš da uživaš u plodovima života, moraš da uložiš trud, ljubav i pažnju u svaki korak koji preduzimaš."
Maksim je pažljivo slušao reči mudre starice, shvatajući da je tajna uspeha mnogo dublja nego što je pretpostavljao. Zahvalio se Baba Jovanki i krenuo natrag u selo, sa novim razumevanjem o životu i uzgajanju.
Od tog dana, Maksim je primenjivao mudrost koju je naučio od starice, pažljivo negujući svoje snove i ciljeve kao što bi negovao najlepše cveće u bašti. I tako, svaki plod njegovog truda bio je obilniji i sladak poput ploda najsočnije šljive koju je ikada jeo.
I tako, mudrost Baba Jovanke živela je u srcima svih koji su je s ljubavlju slušali, dok je svet oko njih cvetao u punom sjaju.