Volio bih da mogu da sjedim na oblaku , da budem nevidljiv i da u ruci imam luk i strelu .Taj oblak bi se trebao kretati onako
kako ja zelim , a strelama bih gadjao ljude u straznjicu . Strele bi bile onako omanje da ne povrede previse . Vise onako
kao Amorove strele .Recimo , politicar drzi govor na mitingu , i bas kad pocne najvise , ja mu pripalim strelicu u straznjicu .
Rana treba biti tako mala da poslije kratke medicinske moze opet da nastavi govor . Cekam ga opet sa strelicom kad ce
poceti puno da laze , pa ponovim postupak .
Trazio bih tipove koji se udvaraju djevojkama , onako utegnuti kao paradni konji . Kad pocnu najvise da lazu i kad se pocnu
sebi diviti zbog svojih govornickih vjestina , slijedi strelica . Ni zene mi se ne bi izvukle . Posebno ne one super lijepe i
zgodne , savrseno obucene i pune sebe . Samo bi trebalo sacekati pravu priliku , da efekat bude pravi .
Trazio bih ove novokomponovane bogatase i ove pjevaljke koje kao da su dosle iz mekih pornica .
A , tek kad bi se nasao iznad Bijele kuce ...
Al stvarno mi je to prvo palo na pamet. Mislim, sta ce mi letenje ili nadljudska snaga...
