Koju slavu slavite

Znam za slucajeve, gde je muz uzeo zeninu Slavu, al te devojacke slave ne postoje ni gde zivim, niti tamo odakle pozicem.
Sto se moje porodice tice, nije se to obelezavalo, partizanski kraj.
Ne slavi se devojačka, loše si razumeo verovatno, već se podudari da bude ista slava muža i žene.
Mada, možda neko i slavi, ne znam, zaista.
Kod nas se podudarilo isto, eto...
 
Taj termin preslava prvi put cujem, to nema kod prečana izgleda.
Па има тога.
Само се различито зове.
Негде се зове слава огњишта, негде је преслава кад се узме слава од неког рођака који није имао деце...
Негде се просто зове прекада.
Узима се неки светитељ са истим именом за летњу славу.
Преслава може бити девојачка слава жене.
Znam za slucajeve, gde je muz uzeo zeninu Slavu,
Ако је муж некштен и ако је из иностранства па и да узме.
Ако је из комунистичке фамилије и они знају која им је слава, па може он да почне да је слави ако већ није.
Узимао би женину славу једино ако је некрштен па прелази у православље.
 
мислим да не иде жито данас
народно веровање
ипак патријарх Павле је рекао да иде (за сваку славу)

Jasno je istakao da je ovo verovanje zabluda i da je žito obavezno za svaku Krsnu slavu, uključujući i Aranđelovdan. U svojoj knjizi „Da nam budu jasnija neka pitanja naše vere“ dao ključno objašnjenje:
„Žito se ne sprema za svete koji su umrli, već kako se u samoj molitvi za osvećenje koljiva sveštenik moli, da se koljivo prinosi u slavu Boga, 'u čast i spomen svetog... i u pomen onih koji umreše u blagočestivoj veri.'“

да научимо нешто
 
народно веровање
ипак патријарх Павле је рекао да иде (за сваку славу)

Jasno je istakao da je ovo verovanje zabluda i da je žito obavezno za svaku Krsnu slavu, uključujući i Aranđelovdan. U svojoj knjizi „Da nam budu jasnija neka pitanja naše vere“ dao ključno objašnjenje:
„Žito se ne sprema za svete koji su umrli, već kako se u samoj molitvi za osvećenje koljiva sveštenik moli, da se koljivo prinosi u slavu Boga, 'u čast i spomen svetog... i u pomen onih koji umreše u blagočestivoj veri.'“

да научимо нешто
Zar nije žito simbol života?
Podsećamo se da nema smrti?
 
Zar nije žito simbol života?
Podsećamo se da nema smrti?
да се не правим паметан

"Kuvana pšenica, poznata kao koljivo, nije simbol smrti. Naprotiv, ona predstavlja večni život i vaskrsenje u Bogu. Svaki čin prinošenja koljiva jeste molitva i sećanje na one koji su nas predali u veri, ali i simbol povezivanja s Bogom. Na taj način, običaj spremanja žita za Aranđelovdan i druge krsne slave postaje izraz vere, duhovne povezanosti i zahvalnosti prema precima"
 
Kad se slavi živi svetac neko kaže ne treba spremati žito.
Ali žito se pravi kao pomen za preminule, dakle, za svaku slavu.
Tako je meni neko stariji objasnio.
тако сам и ја мислио
међутим

Iako narodna tradicija može stvoriti različite interpretacije i dileme, zvaničan stav Crkve je jasan: slavsko žito se priprema i za Aranđelovdan, kao i za sve ostale krsne slave, u slavu Boga i u pomen na preminule pretke. Tradicija spremanja koljiva ostaje simbol večnog života, vaskrsenja i duhovne povezanosti, a pravilno tumačenje ovog običaja pomaže vernicima da bolje razumeju njegov duhovni značaj.
 
тако сам и ја мислио
међутим

Iako narodna tradicija može stvoriti različite interpretacije i dileme, zvaničan stav Crkve je jasan: slavsko žito se priprema i za Aranđelovdan, kao i za sve ostale krsne slave, u slavu Boga i u pomen na preminule pretke. Tradicija spremanja koljiva ostaje simbol večnog života, vaskrsenja i duhovne povezanosti, a pravilno tumačenje ovog običaja pomaže vernicima da bolje razumeju njegov duhovni značaj.
Loše sam možda interpretirala ovde ali tako i meni rekoše nešto :D. Suština je ta.

A neki ljudi zaista ne spremaju žito za ovaj dan, to sigurno znam.
 
Patrijarh Pavle objasnio šta je ispravno

Patrijarh Pavle jasno je istakao da je ovo verovanje zabluda i da je žito obavezno za svaku Krsnu slavu, uključujući i Aranđelovdan.
U svojoj knjizi „Da nam budu jasnija neka pitanja naše vere“ dao ključno objašnjenje:

„Žito se ne sprema za svete koji su umrli, već kako se u samoj molitvi za osvećenje koljiva sveštenik moli, da se koljivo prinosi u slavu Boga, 'u čast i spomen svetog... i u pomen onih koji umreše u blagočestivoj veri.'“

Ovaj citat jasno naglašava da je smisao koljiva prvenstveno duhovan, a ne istorijsko-tumački – koljivo se prinosi Bogu i u znak poštovanja prema svetiteljima, ali i u pomen na upokojene pretke.
 
Iako narodna tradicija može stvoriti različite interpretacije i dileme, zvaničan stav Crkve je jasan: slavsko žito se priprema i za Aranđelovdan, kao i za sve ostale krsne slave, u slavu Boga i u pomen na preminule pretke. Tradicija spremanja koljiva ostaje simbol večnog života, vaskrsenja i duhovne povezanosti, a pravilno tumačenje ovog običaja pomaže vernicima da bolje razumeju njegov duhovni značaj. ( iz medija)
 

Back
Top