Kojim mislima se hrabrite u teškim trenucima?

Šta radite u treškim trenucim.
Hrabrite sebe tako što mislite na neke druge lepe stvari,ili jednostavnop ne mislite ni na sta
Govorim sebi da ništa nije vredno nerviranja. Ona Dalaj Lamina (parafraziram): ako je problem rešiv, nema potrebe da se nerviraš, ako je nerešiv, nema svrhe da se nerviraš.
Nekada nije palilo uopšte, u zadnje vreme ide bolje.

I, naravno, uvek se trudim odmaći van teške situacije ako mi je ikako u moći, pogotovo ako moje prisustvo ništa ne bi pomoglo ili bi čak i odmoglo. Uglavnom je ljude bolje ostavit da se čude i beče što si ustao i otišao, nego da završiš čupajući se s njima.
 
Šta radite u treškim trenucim.
Hrabrite sebe tako što mislite na neke druge lepe stvari,ili jednostavnop ne mislite ni na sta
Skupim snage, sačekam da se sve prođe i gledam da što pre zaboravim ružne stvari.
Trudim se da budem fer i korektna prema sebi i drugima, jer sve što nije stvar moje dobre volje i lične procene, ne smatram da sam za to kriva, niti odgovorna ,pa stoga mnogo i ne marim!
Svaka "oluja" prođe i što je jači njen intenzitet, kraće i traje, tako da,...sve je to deo života!
 
Skupim snage, sačekam da se sve prođe i gledam da što pre zaboravim ružne stvari.
Trudim se da budem fer i korektna prema sebi i drugima, jer sve što nije stvar moje dobre volje i lične procene, ne smatram da sam za to kriva, niti odgovorna ,pa stoga mnogo i ne marim!
Svaka "oluja" prođe i što je jači njen intenzitet, kraće i traje, tako da,...sve je to deo života sve u svemu!
Godine su mi trebale da ovo shvatim.
 
Tako zdrava osoba razmišlja. Nažalost, nismo svi zdravi.
Нисам ни ја физички али јесаам психички. Писао сам већ на овом форуму, 2019 оперисан ми је рак!
И сад ће неко да ме плаши короном а од рака умире 100 пута више људи?!
 
I tada se uvek setim one Jesenjinove, zvezda vodilja jos iz detinjstva i traje..
U oluji i buri kraj nedaća svih, uz teške gubitke i tugu kletu, biti vedar, nasmejan i tih najveća je umjetnost na svetu.

A sto sam starija mislim da treba prespavati problem i taj neki los osecaj pa bistre glave traziti resenje. Kao Skarlet u Prohujalo s vihorom - sada sam umorna, mislicu o tome sutra.
 
Govorim sebi da ništa nije vredno nerviranja. Ona Dalaj Lamina (parafraziram): ako je problem rešiv, nema potrebe da se nerviraš, ako je nerešiv, nema svrhe da se nerviraš.
Nekada nije palilo uopšte, u zadnje vreme ide bolje.
Ovako nekako i ja..i uspeva mi :)
i uvek sebi govorim u teskim trenucima da ima i težih i da ce sve proci
 

f1188e60674afba6eadacc35fe21148f.jpg
1642110713480.jpeg
 
Nikakvim mislima. Ako baš zagusti onda meditiram i pomaže. Tehnika je jednostavna. Zatvorim oči, dubok udisaj, izdisaj i ponavljam sebi "Šta će mi sledeće pasti napamet, o čemu ću sledećem misliti?" Fora je što su sve misli spontane pa ako probaš da forsiraš misli, ironično ćeš ugasiti misaoni proces. Jednom sam toliko upao u podsvesno da sam se sjedinio sa okolinom, kao da sam bio u polu snu. Sve sam iz svoje okoline registrovao ali kao da ja nisam ni postojao. Jednostavno nisam imao nikakav misaoni tok. Samo sam registrovao informacije ali ih nisam obrađivao. To je najviši stadijum meditacije, meni se desio slučajno i spontano.
 

Back
Top