Ko su splitski vlaji?

Na osnovi oskudnih izvornih dokumenata iz ta vremena, nemoguce je doneti apsolutne zakljucke u vezi oznacavanja pravaca bojama. A izvorni dokumenti Juznih odnosno Severnih/Zapadnih Slovena iz ta vremena --o bilo kakvoj temi-- su malobrojni. Postojeci dokumenti nikako ne mogu da se smatraju iscrpnim spiskom jezika i pojmova iz ta vremena.

Pa pardon, ali to nije istoričarski pristup problematici. Ne možemo isključiti mogućnost, ali ne možemo niti tvrditi bez ikakvog osnova.

Kad postoji makar samo jedan pouzdan primer takve upotrebe, to sacinjava dovoljan dokaz da se to radilo, bar u ogranicenoj meri. Medjutim nedostatak takvog primera u dokumentima --koji su inace vrlo oskudni-- nije dokaz da se to nije radilo.

Upravo je činjenica da je autor 'LjPD' preuzeo sa sjevernih prostora tu terminologiju je ustvari ukazatelj, ili osnov za potporu teze istoričara koju sam iznio. Da je autor neki naš čovjek, ili da je zasigurno prisutna ta terminologija na našim prostorima, tako bi zaista bilo, ali 'LjPD' se prosto ne može računati u tih makar jedan, već upravo shodno prirodi njenog autora, to je ukazatelj na ono sasvim posve suprotno...
 
Objasni, molim te, koji deo strukture istrorumunskog je specificno slovenski.

Da ne bih ja ulazio u analizu, pogledaj šta u kratkom osvrtu na deo strukture istrorumunskog koja utiče na leksik kaže rođeni Istrorumun Goran Filipi http://www.google.com/url?sa=t&sour...sg=AFQjCNFud2AjdTmjssGY4hPWjMCiKnddIw&cad=rja :

... veliki dio leksika čakavskoga je podrijetla, zbog velikog broja čakavskih posuđenica srednjega roda istrorumunjski je dobio, uz vlastiti srednji rod (dvorod), još i srednji rod slavenskoga tipa, danas poznaje i glagolski vid (postao je jedini romanski idiom koji ima glagolski vid – ima ga doduše i meglenorumunjski, ali samo za glagole posuđene iz makedonskoga, dok istrorumunjski razlikuje i vid domaćih glagola).​

Radi se o nesvršenom (trajnom) i svršenom glagolskom vidu (stajati:stati).

Izdvajam još poneku tezu:
Prvi se put vlaški stočari u Istri spominju u XII. stoljeću, no današnji su istrorumunjofoni vjerojatno potomci onih Vlaha koji su koncem XV. i početkom XVI. stoljeća iz unutrašnjosti Dalmacije, s područja oko Dinare i južnog Velebita, valja naglasiti već potpuno dvojezični (istrorumunjskočakavski) došli najprije na otok Krk (Dubašnica, Poljica), a zatim i u Istru, na područja opustošena opetovanim kugama i malarijama. Ipak, valja reći da o tomu koji su to protorumunji (ni rumunjska nacija ni država još nisu bile stvorene),
odnosno Vlasi ili Morlaci, zapravo predci današnjih Istrorumunja u znanosti nema jedinstvenih mišljenja, pa možemo s A. Kovačecom ustvrditi da "kako od povlačenja rimske vojske iz Dacije (271.) o 'Rumunjima' nema gotovo nikakvih vijesti sve do 10. st. na Balkanu i sve do 12. st. sjeverno od Dunava, a i kasnije sve do 16. st. šture (prvi tekstovi na dakorumunjskom potječu s početka 16. st.), razrješenju toga problema teško se nadati." (IrHR: 243). Istraživači nisu jedinstveni ni oko toga jesu li srednjovjekovni balkanski Vlasi Srbije, Bosne i Hrvatske tvorili jednu ili dvije skupine.


Prije svega valja imati na umu da nemamo nikakvih pisanih istrorumunjskih dokumenata (pa ni za najnovija razdoblja), a i za sam rumunjski jezik prve pisane tragove možemo pratiti tek od početka 16. st. Nije lako jednoznačno odrediti, kako smo pokazali, ni domaći, vulgarnolatinski sloj, a što se tiče kronologije slavenskih slojeva, koji čine gotovo 80% istrorumunjskoga leksika (veliki je postotak slavizama i u drugim rumunjskim dijalektima) problemi su, dakako, puno veći ...​
 
Poslednja izmena:
Pa pardon, ali to nije istoričarski pristup problematici.
Naprotiv. Jeste. To je naucni istoricarski pristup problematici.

Ne možemo isključiti mogućnost, ali ne možemo niti tvrditi bez ikakvog osnova.
A ranije si rekao "nikada", "ne, bas nikada" i "apsolutna iskljucivost". Dobro, nije vazno, ali sada pokusavas da smenis teze. Ja sam tvrdio da je to moguce a ti da nije.


Upravo je činjenica da je autor 'LjPD' preuzeo sa sjevernih prostora tu terminologiju
Ma ne. Ti samo pretpostavljas da je Pop Dukljanin preuzeo terminologiju a ne znas sigurno, zbog oskudice izvornih dokumenata.
 
Tako je. Taj dokumenat sam i citirao na svojoj temi o Vlasima, i više puta postavljao na forum Krstarice.
Pa dobro onda, ako u 13. veku srpske povelje besumno nazivaju Dubrovcane Vlasima, kako moze iko da tvdri da je u srednjovekovnoj Srbiji naziv vlah imao samo drustvenu / staleznu / profesionalnu smisao? To jest, da su vlasi spomenuti u kraljevskim poveljama ("Srbin da se ne zeni u Vlahe", itd) po etnicitetu bili Srbi koji su se bavili stocarstvom?


'Србљин' se prevodi kao 'Sclavo' ili 'Sclavus' u istome...
Dobro, znam. Ali to je na latinskom iz 13. veka. Rec sclavus nije spomenuta u latinskim pisanim izvorima pre sestog veka.
 
To jest, da su vlasi spomenuti u kraljevskim poveljama ("Srbin da se ne zeni u Vlahe", itd) po etnicitetu bili Srbi koji su se bavili stocarstvom?

Radi se o staležima srpskog srednjovekovnog društva - zna to Čvrle dobro, zato i ganga. Zna i to da nisu samo dve, već "pet vrsta Srba". Radi se tome da su se samo povlašćeni nazivali Srbljem. To se vidi i iz gornje povelje koja posred Hrvatske razglaba o odnosu Srba i Vlaha, a to isto nalazimo i u povelji bana Mateja Ninoslava. (Prevod sclavus/raguseus je pogrešan - prevodilac je očigledno pobrkao sv. Vlaha (Blažu) sa vlasima jer ga je zbunilo to što se u povelji govori o slobodi kretanja dubrovačkih trgovaca po Bosni).

To ne može činiti smisla sem ako se ne radi staleški raslojenom srednjovekovnom srpskom društvu.
 
Poslednja izmena:
Radi se o staležima srpskog srědnjověkovnog društva - zna to Čvrle, zato i ganga. Radi se tome da su se samo povlašćeni nazivali Srbljem. To se vidi i iz gornje povelje koja posrěd Hrvatske razglaba o odnosu Srba i Vlaha, a to isto nalazimo i u povelji bana Metěja Ninoslava. (Prěvod sclavus/raguseus je pogrěšan - prěvodilac je očigledno pobrkao sv. Vlaha (Blažu) sa vlasima jer ga je zbunilo to što se u povelji govori i slobodi kretanja dubrovačkih trgovaca po Bosni).

To ne može činiti smisla sěm ako se ne radi staleški raslojenom srědnjověkovnom srpskom društvu.

aj molim te nabroji taj staleski srednjevjekovni srpski rodoslov,podjelu?
 
Razlika između vlaha i meropaha nije bila pravne, nego ekonomske prirode. Koliko vlaha može i treba da se smesti na jednom imanju pored potrebnih mu meropaha, to je pitanje, koje su rešavala pojedina vlastelinstva prema konkretnim prilikama svojih gazdinstava. Svakako je u tome pogledu postojala izvesna normalna proporcija, koja nije mogla biti povređena bez štete za celokupno gazdinstvo. Stoga se po nekad manifestovala težnja da se spreči priraštaj vlaha na štetu meropaha. Taj se priraštaj mogao vrpšti putem međusobnih brakova, te su se ti brakovi zabranjivali, bar utoliko, ukoliko bi za njih bio vezan prelazak meropaha u vlahe.

„Srbin da se ne ženi u vlaseh",


kao što se određuje u Svetostefanskoj (1313-1318) i Dečanskoj hrisovulji (1330 g.). Tome Dečanska hrisovulja dodaje:

„ako li se oženi, da ju vede u merophe" (čl. 36),


da sam dakle ne pređe u vlahe, nego da ostane na meropaškom položaju zajedno sa ženom.

Svetostefanska hrisovulja donosi za dopunu jednu oštriju odredbu, te veli ovako:

„Ako li se oženi u nevest (bez znanja) igumnovu, da se ograbi i sveže i vlah ot koga se bude ženil, i da se vratii bez volje opet na otčino mesto."



U ''Dušanovom zakoniku'' pojam VLAH označava stočara, a MEROPAH zemljoradnika. Iz tog razloga (napuštanje zemlje) je bilo zabranjeno da Vlah oženi Meropahinju, ako i sam neće ostati i obrađivati zemlju.


"5 vrsta Srba":
SEBAR zavisni seljak u srednjovekovnoj srpskoj državi. Sebar je morao gospodaru (vladaru, vlastelinu ili crkvi) da daje nekoliko vrsta rente. Prema vrsti odnosa i posla kojim su se bavili sebri se dele na: merophe, vlahe, zanatlije, sokalnike (posluga) i otroke (robove). U Dušanovom zakoniku precizno je određen pravni položaj sebara.

U starim dokumentima pojam sebar je označavao i prostog, neukog čoveka.


MEROPAH, zavisni seljak u srednjovekovnoj Srbiji. Meropahe su nazivali i serblji, zemljani ljudi, ljudi vlastelisci. Bili su obavezni da rade za svog gospodara i da mu daju naturalnu rentu. U Dušanovom zakoniku određene su obaveze meropaha: da rade za gospodara 2 dana nedeljno, da mu kose seno, okopavaju vinograd, da godišnje daju "carevu perperu" (novac) i da im se ništa više preko zakona ne oduzima.

Meropah nije smeo da napusti zemlju koju je obrađivao. Međutim, Zakonik im omogućava da se sude s gospodarom i carem ukoliko su zahtevi gospodara u pogledu rada i davanja veći no što je to propisano.


VLAH, u srednjovekovnoj srpskoj državi vlasima se naziva nomadsko stanovništvo koje se bavilo stočarstvom Dušanov zakonik pominje obaveze vlaha (kao i Zakonik cetinjskih vlaha). Vlasi tokom vremena postaju društveni sloj koji ima poseban tretman, nije opterećen feudalnim daćama, već plaća određeni godišnji porez.

Povlačenjem dela srpskog življa ispred Turaka u XV v. u hrvatske krajeve, te uvećanjem broja Srba koji postaju dominatno stanovništvo u Dalmaciji i njenom zaleđu, kao i istočnoj Slavoniji, i stvaranjem Vojne krajine proširio se naziv Vlasi, za Srbe u Vojnoj krajini. U vreme turskih ratova i okupacije Vlah je uvredljiv naziv za Srbina, odnosno, pravoslavca.

Ovaj pojam ne treba mešati sa: nazivom za omanju skupinu naroda romanizovanog porekla, koje se bavi stočarenjem, Vlasima. Takođe, stanovništvo romanskog porekla u dalmatinskim gradovima nazivalo je brdske pastire i seosko stanovništvo uopšte, Vlasima.


SOKALNIK, nazivaju se još i Servi, zavisni seljaci u srednjovekovnoj srpskoj državi. Pored nešto manjih obaveza od meropaha servi su obavezni da rade na imanju svog gospodara i da kao posluga obavljaju različite poslove: prenos robe, da prate gospodara na putovanju, da rade na popravkma zgrada, ili pak da rade u kuhinji. Broj serva u odnosu na merophe bio je mali.


OTROK, je bio rob u srednjovekovnoj srpskoj državi. Otroci su bili svojina koju je gospodar mogao da otuđi. Prema Dušanovom zakoniku otrok — hrišćanin nije mogao biti prodat nehrišćaninu. Otroci su bili nasledna svojina, ali se nisu mogli pokloniti kao miraz. Vremenom otroci postaju meropsi, zavisni seljaci; dobijaju zemlju na uživanje sa svim ostalim obavezama koje ispunjavaju prema svom gospodaru.
 
Da ne bih ja ulazio u analizu, pogledaj šta u kratkom osvrtu na děo strukture istrorumunskog koja utiče na leksik kaže rođeni Istrorumun Goran Filipi http://www.google.com/url?sa=t&sour...sg=AFQjCNFud2AjdTmjssGY4hPWjMCiKnddIw&cad=rja :

... veliki dio leksika čakavskoga je podrijetla, zbog velikog broja čakavskih posuđenica srednjega roda istrorumunjski je dobio, uz vlastiti srednji rod (dvorod), još i srednji rod slavenskoga tipa, danas poznaje i glagolski vid (postao je jedini romanski idiom koji ima glagolski vid – ima ga doduše i meglenorumunjski, ali samo za glagole posuđene iz makedonskoga, dok istrorumunjski razlikuje i vid domaćih glagola).​

Radi se o nesvršenom (trajnom) i svršenom glagolskom vidu (stajati:stati).

Izdvajam još poněku tezu:
Prvi se put vlaški stočari u Istri spominju u XII. stoljeću, no današnji su istrorumunjofoni vjerojatno potomci onih Vlaha koji su koncem XV. i početkom XVI. stoljeća iz unutrašnjosti Dalmacije, s područja oko Dinare i južnog Velebita, valja naglasiti već potpuno dvojezični (istrorumunjskočakavski) došli najprije na otok Krk (Dubašnica, Poljica), a zatim i u Istru, na područja opustošena opetovanim kugama i malarijama. Ipak, valja reći da o tomu koji su to protorumunji (ni rumunjska nacija ni država još nisu bile stvorene),
odnosno Vlasi ili Morlaci, zapravo predci današnjih Istrorumunja u znanosti nema jedinstvenih mišljenja, pa možemo s A. Kovačecom ustvrditi da "kako od povlačenja rimske vojske iz Dacije (271.) o 'Rumunjima' nema gotovo nikakvih vijesti sve do 10. st. na Balkanu i sve do 12. st. sjeverno od Dunava, a i kasnije sve do 16. st. šture (prvi tekstovi na dakorumunjskom potječu s početka 16. st.), razrješenju toga problema teško se nadati." (IrHR: 243). Istraživači nisu jedinstveni ni oko toga jesu li srednjovjekovni balkanski Vlasi Srbije, Bosne i Hrvatske tvorili jednu ili dvije skupine.


Prije svega valja imati na umu da nemamo nikakvih pisanih istrorumunjskih dokumenata (pa ni za najnovija razdoblja), a i za sam rumunjski jezik prve pisane tragove možemo pratiti tek od početka 16. st. Nije lako jednoznačno odrediti, kako smo pokazali, ni domaći, vulgarnolatinski sloj, a što se tiče kronologije slavenskih slojeva, koji čine gotovo 80% istrorumunjskoga leksika (veliki je postotak slavizama i u drugim rumunjskim dijalektima) problemi su, dakako, puno veći ...​

Naveliko slazem se sa gornje opisanim stavom.

Jedinu znatnu primedbu koju imam je u vezi tvrdnje da ni rumunska nacija ni drzava nisu jos bile stvorene u 15. veku. Da ne bi usao u duboku diskusiju o pojmu "nacija" --pojmu stvorenog u danasnjem smislu tek u 19. veku-- zelim samo da podvucem da su drzave Vlaska i Moldavija postojale iz 14. veka. Takodje, sto se tice Balkanskih Vlaha i Rumuna sa one strane Dunava, za sve njih termin Vlah je egzonim --naziv u upotrebi samo medju strancima-- a da se oni na sopstvenom jeziku od najranijih ustanovljivih vremena sebe nazivaju jednim ili drugim oblikom naziva Rumun, Aromun, Remer, itd. Posto nema ocuvanih pisanih izvora na rumunskom pre 16. veka (iako su dokumenti na vlaskom, pisani u Moldaviji, spomenuti od Poljaka u 15. veku) ne mozemo apsolutno sigurno da tvdrimo da se taj naziv ocuvao iz latinske reci Romanus (Rimljanin), ali je to istorijski sasvim osnovano. Sigurno znamo da je u 16. veku narodni naziv Rumun bio u opstoj upotrebi u Vlaskoj, a u Moldaviji u 17. veku. Uzgred, Vlaska je etnicki naziv, a Moldavija geografski. Moldavci u 17. veku (to je najraniji ocuvani dokument gde se to spominja) sebe smatraju Rumunima. Na vlaskom, to jest rumunskom, drzava Vlaska se nazivala "Rumunska Zemlja". Bar sto se tice Rumuna, dvojnost Vlah-Rumun je ista kao Nemac-Deutsche, Grk - Hellene, itd.
 
Radi se o staležima srpskog srednjovekovnog društva - zna to Čvrle dobro, zato i ganga. Zna i to da nisu samo dve, već "pet vrsta Srba". Radi se tome da su se samo povlašćeni nazivali Srbljem. To se vidi i iz gornje povelje koja posred Hrvatske razglaba o odnosu Srba i Vlaha, a to isto nalazimo i u povelji bana Mateja Ninoslava. (Prevod sclavus/raguseus je pogrešan - prevodilac je očigledno pobrkao sv. Vlaha (Blažu) sa vlasima jer ga je zbunilo to što se u povelji govori o slobodi kretanja dubrovačkih trgovaca po Bosni).

To ne može činiti smisla sem ako se ne radi staleški raslojenom srednjovekovnom srpskom društvu.

U sledećim poveljama pisanje malog i velikog slova treba uzeti s velikom rezervom.

1. Stefan Prvovenčani Nemanjić iz perioda između 1215. i 1219. godine:

"I da ne jemle Srbin Vlaha bez suda."

2. Matej Ninoslav god. 1232/35.
"ako vjeruje Srbljin Vlaha, da se p'ri pred knezem; ako vjeruje Vlah srbljina, da se p'ri pred Banom, a inomu vlahu da ne bude izma. Bože-re ti daj zdravije."​

3. U Cetinskoj županiji, 18. III. 1436.
I da ne more otdati(tužiti) Vlah na Vlaha sto libar, ki sam nima sto libar. I da ne more otdati najamnik(plaćenik) ni lovas(sluga, konjušar) na gospodara, i Srblin da ne more otdati na Vlaha, ni Vlah na Srblina. I da ni među njimi ku.a stav...ović(nečitljivo) ni svidok ni porotnik, ni nitkor ot njih da ni časnik; ni da je virovan mimo četire bolanče (ne može svjedočiti na sudu, ako je veća svota od 4 bolanče).​

Zaključak: na potezu od 400 kilometara i 200 godina imamo tri povelje iste suštine: u sve tri povelje radi se o pravnoj normativi među klasama srpskog srednjovekovnog društva.

Evo, samo nekih od imena, po splitskom nadbiskupu, vlaških doseljenika u Klis, popisani 1660. godine
1. Marko Gladojević
2. Petar Grgurević
3. Petar Ćurčević
4. Simon Dadić
5. Jovan Dadić
6. Milorad Mihić
7. Milić Matasović
8. Matija Dadić
9. Miloš Perković
10. Đurašin Dadić
11. Đorđe Kolić
12. Matija Korde
13. Filip
14. Nikola Opačić
15. Luka Berić
 
Poslednja izmena:
I još jednom za one koji odbijaju da saberu 2+2:

Baptized_Serbia-1.gif
 
Radi se o staležima srpskog srědnjověkovnog društva - zna to Čvrle dobro, zato i ganga. Zna i to da nisu samo dvě, već "pet vrsta Srba". Radi se tome da su se samo povlašćeni nazivali Srbljem.

A drugde kazes da "Srbin da se ne zeni u Vlahe" znaci "merop da se ne zeni u stocare". Dakle po tebi meropi su bili povlasceni?


To se vidi i iz gornje povelje koja posrěd Hrvatske razglaba o odnosu Srba i Vlaha, a to isto nalazimo i u povelji bana Matěja Ninoslava. (Prěvod sclavus/raguseus je pogrěšan - prěvodilac je očigledno pobrkao sv. Vlaha (Blažu) sa vlasima jer ga je zbunilo to što se u povelji govori o slobodi kretanja dubrovačkih trgovaca po Bosni).

To ne može činiti smisla sěm ako se ne radi staleški raslojenom srědnjověkovnom srpskom društvu.
Gornje povelje su bile sporazumi sa Dubrovcanima o kretanju i pravima Dubrovcana kroz Bosnu. A Dubrovcani su nazivani Vlasima zato sto je za pisce povelja Vlah znacilo Latin.

Postoje drugi primeri iz kojih je ocito da Vlah znaci Latin. Na primer u Nestorovom Letopisu (Chronicle of Nestor) sa pocetka 12. veka Volohi i njihova zemlja Volohia su nabrajani pored drugih naroda i zemalja. Drugi primer je izjava cara Ivana Asena u 12. veku da je on car Bugara i Vlaha (Imperator Bulgarorum et Vlachorum). Treci primer je srednjovekovni medjunarodni naziv drzave Vlaske (deo danasnje Rumunije). Cetvrti primer iz Dusanovog zakonika spominja Vlaha i Arbanasa dva puta u istim kratkim recenicama. Peti primer je da se na danasnjem poljskom Italija naziva Wlochy. Sesti primer je da na slovenackom Lah znaci Italijan. Itd.

Dakle po tebi,

Nestor spominja Vlasku pored Engleske, a Englezi su narod a Vlasi nisu.
Car Ivan Asen spominja Bugare i Vlahe, a Bugari su narod a Vlasi nisu.
Srpske i Bosanske povelje spominjaju Vlahe i Srbe, a Srbi su narod a Vlasi nisu.
Dusanov Zakonik spominja Vlaha i Arbanasa, a Arbanasi su narod a Vlasi nisu.
Drzava Vlaska, jezik vlaski, narod Vlasi su postojali no onoj strani Dunava u isto vreme kad je Dusanov Zakonik pisan, a Vlasi nisu narod.

Zaista?
 
Nepažljivo čitaš ili ne razumeš dovoljno dobro srpski. Mada se po stilu pisanja vidi da si velikoruimunski propagandista.

Upravo je moja teza da je sekundarno značenje pojam "vlah" - onaj koji govori latinski i objašnjavam da je to zato što su vlasi početno bili sluge (vlak-sluga) rimskih gospodara, pa su učili i latinski jezik. Ovo za merope ćeš naći citat - ovako mi nije jasno o čemu pričaš.
 
Nepažljivo čitaš ili ne razuměš dovoljno dobro srpski. Mada se po stilu pisanja vidi da si velikoruimunski propagandista.

Upravo je moja teza da je sekundarno značenje pojam "vlah" - onaj koji govori latinski i objašnjavam da je to zato što su vlasi početno bili sluge (vlak-sluga) rimskih gospodara, pa su učili i latinski jezik. Ovo za merope ćeš naći citat - ovako mi nije jasno o čemu pričaš.
Vlaci postoje samo u tvojoj masti.
 
Poslednja izmena:
Razlika između vlaha i meropaha nije bila pravne, nego ekonomske prirode. Koliko vlaha može i treba da se smesti na jednom imanju pored potrebnih mu meropaha, to je pitanje, koje su rešavala pojedina vlastelinstva prema konkretnim prilikama svojih gazdinstava. Svakako je u tome pogledu postojala izvesna normalna proporcija, koja nije mogla biti povređena bez štete za celokupno gazdinstvo. Stoga se po nekad manifestovala težnja da se spreči priraštaj vlaha na štetu meropaha. Taj se priraštaj mogao vrpšti putem međusobnih brakova, te su se ti brakovi zabranjivali, bar utoliko, ukoliko bi za njih bio vezan prelazak meropaha u vlahe.

„Srbin da se ne ženi u vlaseh",


kao što se određuje u Svetostefanskoj (1313-1318) i Dečanskoj hrisovulji (1330 g.). Tome Dečanska hrisovulja dodaje:

„ako li se oženi, da ju vede u merophe" (čl. 36),


da sam dakle ne pređe u vlahe, nego da ostane na meropaškom položaju zajedno sa ženom.

Svetostefanska hrisovulja donosi za dopunu jednu oštriju odredbu, te veli ovako:

„Ako li se oženi u nevest (bez znanja) igumnovu, da se ograbi i sveže i vlah ot koga se bude ženil, i da se vratii bez volje opet na otčino mesto."



U ''Dušanovom zakoniku'' pojam VLAH označava stočara, a MEROPAH zemljoradnika. Iz tog razloga (napuštanje zemlje) je bilo zabranjeno da Vlah oženi Meropahinju, ako i sam neće ostati i obrađivati zemlju.


"5 vrsta Srba":
SEBAR zavisni seljak u srednjovekovnoj srpskoj državi. Sebar je morao gospodaru (vladaru, vlastelinu ili crkvi) da daje nekoliko vrsta rente. Prema vrsti odnosa i posla kojim su se bavili sebri se dele na: merophe, vlahe, zanatlije, sokalnike (posluga) i otroke (robove). U Dušanovom zakoniku precizno je određen pravni položaj sebara.

U starim dokumentima pojam sebar je označavao i prostog, neukog čoveka.


MEROPAH, zavisni seljak u srednjovekovnoj Srbiji. Meropahe su nazivali i serblji, zemljani ljudi, ljudi vlastelisci. Bili su obavezni da rade za svog gospodara i da mu daju naturalnu rentu. U Dušanovom zakoniku određene su obaveze meropaha: da rade za gospodara 2 dana nedeljno, da mu kose seno, okopavaju vinograd, da godišnje daju "carevu perperu" (novac) i da im se ništa više preko zakona ne oduzima.

Meropah nije smeo da napusti zemlju koju je obrađivao. Međutim, Zakonik im omogućava da se sude s gospodarom i carem ukoliko su zahtevi gospodara u pogledu rada i davanja veći no što je to propisano.


VLAH, u srednjovekovnoj srpskoj državi vlasima se naziva nomadsko stanovništvo koje se bavilo stočarstvom Dušanov zakonik pominje obaveze vlaha (kao i Zakonik cetinjskih vlaha). Vlasi tokom vremena postaju društveni sloj koji ima poseban tretman, nije opterećen feudalnim daćama, već plaća određeni godišnji porez.

Povlačenjem dela srpskog življa ispred Turaka u XV v. u hrvatske krajeve, te uvećanjem broja Srba koji postaju dominatno stanovništvo u Dalmaciji i njenom zaleđu, kao i istočnoj Slavoniji, i stvaranjem Vojne krajine proširio se naziv Vlasi, za Srbe u Vojnoj krajini. U vreme turskih ratova i okupacije Vlah je uvredljiv naziv za Srbina, odnosno, pravoslavca.

Ovaj pojam ne treba mešati sa: nazivom za omanju skupinu naroda romanizovanog porekla, koje se bavi stočarenjem, Vlasima. Takođe, stanovništvo romanskog porekla u dalmatinskim gradovima nazivalo je brdske pastire i seosko stanovništvo uopšte, Vlasima.


SOKALNIK, nazivaju se još i Servi, zavisni seljaci u srednjovekovnoj srpskoj državi. Pored nešto manjih obaveza od meropaha servi su obavezni da rade na imanju svog gospodara i da kao posluga obavljaju različite poslove: prenos robe, da prate gospodara na putovanju, da rade na popravkma zgrada, ili pak da rade u kuhinji. Broj serva u odnosu na merophe bio je mali.


OTROK, je bio rob u srednjovekovnoj srpskoj državi. Otroci su bili svojina koju je gospodar mogao da otuđi. Prema Dušanovom zakoniku otrok — hrišćanin nije mogao biti prodat nehrišćaninu. Otroci su bili nasledna svojina, ali se nisu mogli pokloniti kao miraz. Vremenom otroci postaju meropsi, zavisni seljaci; dobijaju zemlju na uživanje sa svim ostalim obavezama koje ispunjavaju prema svom gospodaru.

i koji si ti od ovih 5
 
"5 vrsta Srba":
SEBAR

MEROPAH

VLAH,

SOKALNIK


OTROK

Interesantni nazivi,,,,,, Da li neko zna etimologiju ovih reci?
Otrok je u slovenackom (i mislim u ceskom) dete a znacenje koje ima ovde je jednako znacenju reci čeljade u ruskom jeziku perioda Kijevskoj Rusiji.

Dalje, reci Sebar i Serblji imaju staru etimolosku pozadinu i koliko se secam imaju vrlo pozitivna znacenja.
 
Poslednja izmena:
ok nacitao sam se dosta gluposti ovdje, pa si rekoh da se ja ukljucim.
1. Tko su Vlaji?
to je pogrdan naziv za ljude iz dalmatinske zagore, a znaci nesto tipa seljak i primitivac i tako se kaze u Splitu. isto kao sto je naziv za zagrepcana Purger i za krcana bodul. NIKAKVE VEZE NEMA SA NACIONALNOSCU
2. kakve to veze ima sa Srbima?
nikakve. niti u dalmatinskoj zagori nema puno srba
moj stari je iz dalmatinske zagore i zato valjda znam najbolje sto znaci vlaj. tako su nas nazivali u splitu i zato s ponosom mogu izjaviti da sam VLAJ i zato molim vas pestanite s tim kvazi teorijama
 
Poslednja izmena:
Croatica et Slavica Iadertina, Zadar, 2009
UDK 811.163.42'282(497.5 Istra)
81-112/-114
Izvorni znanstveni članak
Primljen: 4. 5. 2009.
Prihvaćen za tisak: 3. 11. 2009.
Goran Filipi
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
Matetića Ronjgova 1, HR – 52100 Pula

Istrorumunji su po svoj prilici potomci balkanskih Vlaha koje kao Vlahe ili pak
Morlake
spominju mnogobrojni srednjovjekovni dokumenti iz Hrvatske i Bosne i
Hercegovine (valja imati na umu da su u povijesnim dokumentima to nazivi i za
neke druge etničke skupine - npr. pravoslavno žiteljstvo Dalmatinske zagore
- tako
da se ne može i ne smije svaki zapis koji govori o Vlasima ili Morlacima odmah
povezati s rumunjskim etnikumom).​
 
Navalio da posrbi nesto sto se sustinski ne moze posrbiti, tako da nije cudo sto Srba za koju godinu nece biti u Zagori zbog budaletina koje su stalno crtale i podastirale nekakve mape...

Kretenizam par excellence.

Ovako to izgleda kad platformom liberalizma hoćeš da objašnjavaš krupne istorijske borbe za poreske obveznike između dve suprotstavljene crkve. Kad bi samo mape bile razlog, ili "ćeranje" ko je od koga nastao, ih ;), gde bi nam kraj bio.

Možda je ovo pravi razlog?

books
 
Poslednja izmena:
Tesko da ces moci to objasniti ovom krajnje dosadnom napaljenku (postavljacu teme) koji danonocno masturbira na Porfirogenita (nebitan u ovoj prici dok istovremeno ignorise tog istog Kostu kad zagovara autohtonisticku tezu :mrgreen:), te redovno na ovoj temi izvodi budalaste i gloopave zakljucke (pogledaj povise: cetinski Vlasi za koje Nigri pise 1557. da jos uvijek pricaju iskvarenim latinskim su po njemu nekakva klasa srpskog srednjovjekovnog drustva :dash:) barem sto se tice vlaske tematike generalno...

Navalio da posrbi nesto sto se sustinski ne moze posrbiti, tako da nije cudo sto Srba za koju godinu nece biti u Zagori zbog budaletina koje su stalno crtale i podastirale nekakve mape...

Kretenizam par excellence.
ah skužio sam, protiv primitivizna se ne moze. postavljac ove teme mi je smijesan kada za neku rijeci koaj je prvenstveno gradski žargon traži neke "srednjovjekovne" izvore. to je kao da za rijec gay trazim po spisima i kazem da je prvotno bilo nesto drugo
. toliko o meni :amen:
 
Croatica et Slavica Iadertina, Zadar, 2009
UDK 811.163.42'282(497.5 Istra)
81-112/-114
Izvorni znanstveni članak
Primljen: 4. 5. 2009.
Prihvaćen za tisak: 3. 11. 2009.
Goran Filipi
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
Matetića Ronjgova 1, HR – 52100 Pula

Istrorumunji su po svoj prilici potomci balkanskih Vlaha koje kao Vlahe ili pak
Morlake
spominju mnogobrojni srednjovjekovni dokumenti iz Hrvatske i Bosne i
Hercegovine (valja imati na umu da su u povijesnim dokumentima to nazivi i za
neke druge etničke skupine - npr. pravoslavno žiteljstvo Dalmatinske zagore
- tako
da se ne može i ne smije svaki zapis koji govori o Vlasima ili Morlacima odmah
povezati s rumunjskim etnikumom).​
Jeste, ali od kada je naziv Vlah/Vlaj bio uopsten na govornike slovenskih jezika (Srbe, Hrvate, itd)? Poricanje prvobitnog smisla termina Vlah -- a to je Latina odnosno poromanjenog Balkanca-- omogucuje pretvaranje da nije bilo masovnih asimilacija.
 
Jeste, ali od kada je naziv Vlah/Vlaj bio uopsten na govornike slovenskih jezika (Srbe, Hrvate, itd)? Poricanje prvobitnog smisla termina Vlah -- a to je Latina odnosno poromanjenog Balkanca-- omogucuje pretvaranje da nije bilo masovnih asimilacija.

Naravno da je asimilacije bilo. Naravno da su se Srbi i Hrvati doselili. Naravno da su vlasi/Vlasi autohtono stanovništvo - i, naravno da su bili dobrim delom poromanjeni, pa i asimilovani.

Tokom čitavog novog veka postoje svedočanstva da Srbe nazivaju vlasima. Takođe, Petar Skok na području današnje Grčke toponime koji sadrže odrednicu "vlah" povezuje sa prisustvom Slovena.

Petar Skok:

Same pak Romane Sloveni nijesu nikada nazivali njihovim narodnim imenom. ...oni stvoriše naziv Vlah, koji označuje najprije balkanske Romane, a onda i apeninske.

Značajno je što Vizantija od Slovena preuzima ovaj naziv za balkanske Romane. To je zbog toga što u prvo doba Romaios u Vizantu znači i Grka i Romana, to jest svakoga pripadnika istočno-rimskoga carstva. Još kod cara Konstantina romaisti znači i grčki i latinski. Grčki naziv vlahos gubi naskoro vezu sa narodnošću i označuje seljaka i pastira uopće, to jest socijalnu vrstu koju su Sloveni i balkanski Romani pretstavljali zajedno.
:hvala:
Kako Vizantiju kasnije u 14. vijeku nadomještavaju na Balkanu Turci, oni preuzimlju od njih i naziv Iflak.
:hvala:
Da je u okrugu Akarnanije i Etolije bilo Slovena, dokazuje nesumnjivo okolnost što se je u srednjem vijeku ovdje obrazovala oblast Mala Vlaška, nazvana ovako za razliku od Velike Vlaške u Tesaliji, i Gornje Vlaške u Epiru. U Epiru ili Gornjoj Vlaškoj nestalo je Slovena istom u 16. vijeku. Moramo, dakle, pretpostaviti da je u Maloj Vlaškoj moralo biti Slovena. I zaista u okrugu Akarnanije nailazimo na čisto slovenska imena naselja, i to baš uz morsku obalu. Tako istočno od ostrva Lefkasa na podnožju akarnanijske gore ima danas selo Zabérda. Ovo je očito slovensko ime mjesta Zabrda, koje se nalazi nebrojeno puta na srpsko-hrvatskoj teritoriji.
:hvala:

Međutim, sem Ajnhardovog svedočanstva (iz 822.) o Srbima koji drže dobar deo Dalmacije (dakle, Dalmacije između Jadrana i Save) imamao i srpske gromile:
http://www.scribd.com/doc/18020888/JANKOVI-SRPSKE-GROMILE
http://www.***********/file/68865178/b0ef36a8/Srpske_gromile_-__Djordje_Jankovic.html?s=1

Gde su pronađene i od kada su?
 
Poslednja izmena:

Back
Top