Ali sad izgooglah prezime Zovinić i nađoh da ih je bilo na otoku Hvaru gde se pominju u borbi između pučana,plemstva i klerika!
I to na onom istim hvaru odakle je Hektorović(pominje mu se otac) koji je pevao na "sarbski način" svoje Ribanje i ribarski razgovor!!
Evo link za članak!!
http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20020125/feljton.htm
Zadarski Srbin Zovinic je dosao iz Bosne (
Le Serbe bosniaque Jean Zuovinitch - Lujo Vojnovic, Historie de Dalmatie, str. 528, 1934), dok ovaj sa Hvara, ko zna ko je to...
Srpski nacin ne govori o ribarima kao Srbima, nego se bugarstica (
kako i Hektorovic spominje naziv), deseterac, kosovska tradicija (
primjer srebrnog tanjira sa motivima Kosovske bitke Sibencanca Horacija Fortezze), odnosno usmena tradicija o Kraljevicu Marku (primjer renesansnih Splicana kako klicu Marku u 16. v. sto iznose Vicko Solitro i Cvito Fiskovic) prenijela na (ocito inspirisala Talijane) Hrvate (
pogledati Karakterologiju... od Dvornikovica, razlike izmedju istorijskog i mitskog Marka, psiholoski faktor, racionalizacija odnosno odbrambeni mehanizam) prodorom Turaka na Balkan i srpskim seobama.
Nekadasnji pravoslavni manastir sv. Venerande (
prvo je sagradjena crkva sv. Paraskeve 1561. godine, sad je valjda na tom mjestu diskoteka ili gay club - Tarzane, dodji da se pricestis) na Hvaru je osnovan prvenstveno zahvaljujuci grckoj koloniji, mada ima i spomen Srba, pa cak i koje desetljece ranije... To cak ni Milas ne porice, kad pise o Grcima u "Pravoslavnoj Dalmaciji", a prvi pravoslavni svestenik na Hvaru je bio Evstatije Lefara.
Dusan Beric je jos u pedesetima procesljao Zupski ured i pronasao "nacione Grecam", nekog brijaca Dimitrija koji je 1652. ozenio izvjesnu Dariju de Negris (
Zupski ured u Hvaru, Matica vjencanih I, 1606 - 1765, l. 16b).
Mada, postoji i primjer nekog Srbina iz Kotora (
doduse, ovo Beric tvrdi iako ne pise Srbin ili Rasanin nego Radum de Chataro) kako se presaltao na rimokatolicanstvo 1547. godine (
Zupski ured Hvar, Matica krstenih I, 1956 - 1583, l. 216 b).
Ovo "1956" je sigurno Bericeva ili stamparska greska posto samo par redova dalje "Matica krstenih II" obuhvata period od 1583. do 1695. godine.
Manastir je porusen za vrijeme "invazije Rusa" 1807. godine, a parohija je te godine brojala svega 2 pravoslavca ukljucujuci i paroha-kaludjera Neofita Cromidija iz Levanta (
DAZ, Spisi pravoslavne eparhije u Zadru, 1, 1807, br. 17).
Zvona crkve su prodana od drzavnog erora crkvi u Sutivanu na Bracu, a ikone su dospjele u katedralu sv. Stjepana odnosno u ruke privatnika na Hvaru. (
Popis spomenika otoka Hvara, str. 59, 92-92, 96.)
Literatura:
Dusan Beric,
Pravoslavni manastir sv. Venerande na Hvaru, Bilten Historijskog arhiva komune hvarske, I, 1959, str. 6-10.