ga je odnela u Likt na Kretu i sakrila u pećinu planine Dikte. Majka Zemlja je Zeusa ostavila nimfi
jasenovog kulta, po imenu Adrasteji, i njenoj sestri Iji da ga neguju. One su bile kćeri Meliseja i kozje nimfe
18
Robert Graves The Greek Myths tanjel
Amalteje. Zeus se hranio medom i pio Amaltejino mleko zajedno sa kozjim Panom, svojim bratom po
usvojenju. Zeus je bio zahvalan nimfama što su GA negovale i kada je postao gospodar sveta, postavio je lik
Amalteje među zvezde kao sazvežđe Jarac.4 Zeus je od Amalteje pozajmio jedan od njenih rogova koji je
podsećao na kravlji, i dao ga Melisejevim kćerima; taj rog je postao čuvena Kornukopija, ili rog obilja, uvek
pun hrane i pića po želji svojih vlasnica. Ali neki kažu da je Zeusa dojila krmača, da je jahao na njenim
leđima i da je izgubio svoju pupčanu vrpcu kod Omfaliona u blizini Knosa.5
c) Oko Zeusove zlatne kolevke, koja je bila okačena o drvo (tako da Kron nije mogao da je pronađe ni na
nebu ni na zemlji ni na moru), stajali su Reini sinovi, naoružani Kureti. Oni su udarali kopljima o štitove i
galamili da bi prigušili njegov detinji plač, kako ga Kron ne bi čuo izdaleka. Jer, Rea je u pelene uvila
kamen i dala ga Kronu na gori Taumasija u Arkadiji; on ga je progutao, misleći da je to mali Zeus. Ipak,
Kron je naslutio šta se zbilo i tragao je za Zeusom, koji je sebe pretvorio u zmiju a svoje dadilje u mečke;
odatle sazvežđe Zmija i Medved.6
d) Zeus je živeo među pastirima u planini Ida u jednoj pećini sve do svoje zrelosti, a tada je počeo da se
udvara titanki Metidi, koja je živela pored pritoke Okeana. Po njenom savetu, on je pohodio Majku Reu i
zatražio da postane Kronov sluga, čija je dužnost da mu dodaje pehare. Rea je bila spremna da pomogne
Zeusu u osveti; ona mu je nabavila sredstvo za povraćanje, a Metida mu je pokazala kako da ga pomeša s
Kronovom medovinom. Pošto se dobro napio, Kron poče da povraća, najpre kamen, a potom Zeusovu
stariju braću i sestre. Oni izleteše nepovređeni, a iz zahvalnosti zamoliše Zeusa da ih povede u borbu protiv
Titana, koji izabraše za vođu džinovskog Atlanta, jer je Kron već bio prešao vrhunac svoje moći.7
e) Rat se vodio deset godina. Majka Zemlja najzad proreče svom unuku Zeusu pobedu ako stupi u savez
sa onima koje je Kron zatvorio u Tartar; zato Zeus, najpre u tajnosti, ode do Kampe, stare ključarke Tartara,
i ubije je. Našavši ključeve od Tartara, on oslobodi Kiklope i Storuke, pa ih onda osnaži božanskom hranom
i pićem. Zauzvrat Kiklopi Zeusu dadoše munju kao oružje za napad, Hadu dadoše nevidljivi šlem, a
Posejdonu trozubac. Trojica braće održaše ratni savet. Posle toga Had se, nevidljiv, približi Kronu i ukrade
mu oružje, a dok mu je Posejdon, preteći trozupcem, odstranjivao pažnju, Zeus pogodi Krona gromom. Sad
trojica Storukih potegoše stene i počeše da ih bacaju na preostale Titane, koje iznenadna dreka kozjeg Pana
ispuni strahom. Bogovi sad navališe da ih gone i tako Krona i sve potučene Titane, osim Atlanta, prognaše
na britansko ostrvo na dalekom zapadu (a drugi pričaju da su ih zatvorili u Tartar, gde su ih dobro čuvali
Storuki) te nikada više nisu uznemiravali Heladu. Atlant je, kao ratni vođa, primerno kažnjen time što mu je
naređeno da drži nebo na svojim plećima; Titanke su, međutim, bile pošteđene zbog Metide i Ree.8
j) Sam Zeus je u Delfima postavio kamen koji je Kron izbljuvao.Tamo ga stalno natapaju uljem i prinose na
žrtvu povesma neopredene vune.9
g) Neki kažu da Kron nije ni pojeo ni izbljuvao Posejdona, nego da mu je Rea dala da pojede ždrebe, a
Posejdona sakrila u konjsko krdo.10 A ljudi sa Krete, koji su lažovi, pričaju da se Zeus rađa svake godine u
istoj pećini, uz blesak munje i potok krvi; i da svake godine umire i biva sahranjen.11
1. Sholijast uz Apolonija sa Roda: I, 1124;
2. Apolodor: I, 1, 5; Hesiod: Teogonija 453—67;
3. Polibije: XVI, 12, 6; Pausanija: VIII, 38, 5;
4. Higin: Pesnička astronomija II, 13; Arat: Fajnomena. 163; Hesiod: loc. cit.;
5. Filemon: Pterygium Fragment I, 1; Apolodor: I, 1, 6; Atej: 375, t i 376, a; Kalimah: Himna Zeusu 42:
6. Hesiod: 485; Apolodor: I. 1, 7; Prvi vatikanski mitogral: 104; Kalimah: Himna Zeusu 52; Lukretije: II,
633—9; Sholijast o Aratu: V, 46; Higin: Fabula 139;
7. Higin: loc. cit.; Apolodor: loc. cit.; Hesiod: loc. cit.;
8. Hesiod: loc. cit.; Higin: Fabula 118; Apolodor: I, 1, 7 1 I, 2, 1; Kalimah: Himna Zeusu 52; Diodor sa
Sicilije: V, 70; Eratosten: Catasterismoi 27; Pausanija: VIII, 6, 2; Plutarh: Zašto proročišta ćute 16;
9. Pausanija: X, 24, 5;
10. Ibid: VIII, 8, 23;
11. Antonije Liberal: Preobraženja 19; Kalimah: Himna Zeusu s.
*
19
Robert Graves The Greek Myths tanjel
1. Rea, koja se, kao Titanka, sedmog dana sparila sa Kronom, može se uporediti sa Dionom ili Dijanom,
Trojnom Boginjom golubovog i hrastovog kulta (vidi 11, 2). Kosir koji nosi Saturn, Kronov latinski
parnjak, ima oblik vraninog kljuna, i, kako izgleda, upotrebljavan je u sedmom mesecu godine koja je imala
trinaest meseci, da bi se očistio hrast od imele (vidi 50, 2), baš kao što se obredni srp upotrebljavao za otkos
prvog žitnog klasa. To je bio mig za žrtvovanje kralja posvećenog Zeusu; i u Ateni je poštovan Kron, koji je
imao zajednički hram sa Reom, i kao Sabazije, bog ječma, on je svake godine bivao u žitnom polju
iskasapljen i oplakan kao Oziris ili Litirses ili Maneros (vidi 136, e). Ali u vreme na koje se odnose ova tri
mita, kraljevima se dozvoljavalo da SVOJU vladavinu produže tokom velike godine od stotinu mesečevih
mena i da, umesto sebe, žrtvuju dečaka kao godišnju žrtvu; od tada je Kron slikan kako jede svoju decu da
bi izbegao zbacivanje s vlasti. Porfirije (''On Abstinence'' II, 56) beleži da su kretski kureti u drevna
vremena imali običaj da prinose decu na žrtvu Kronu.
2. Na Kreti su vrlo rano počeli jaretom zamenjivati ljudsku žrtvu; u Trakiji je to bilo muško tele, kod
Ajoljana, koji su poštovali Posejdona, ždrebe, ali u zabačenim krajevima Arkadije dečake su još uvek
žrtvovall pa i jeli, čak i u novoj eri. Nije razjašnjeno da li je elijski obred bio kanibalistički ili su se, pošto je
Kron bio Titan kome je bila posvećena vrana, vrane hranile umorenom žrtvom.
3. Amaltejino ime »nežna« pokazuje da je ona bila devica-boginja; Ija je bila orgastička nimfa-boginja (vidi
56, l); Adrasteja znači "neizbežna", proročica, starica-jesen. Zajedno, one čine mesečevo trojstvo. Kasniji
Grci poistovećuju Adrasteju sa pastoralnom boginjom Nemesidom, boginjom jasenovog drveta, koja daruje
kišu, a zatim postaje boginja osvete (vidi 32, 2). Ija je u Argu slikana kao razjarena bela krava — na
kovanom novcu sa Krete iz Fajsta prikazuju je kako doji Zeusa, dok je Amalteja, koja je živela na "Kozjem
bregu'', predstavljana uvek kao koza; Melisej (»medeni čovek«), koga su i Adrasteja i Ija smatrale svojim
ocem, bio je, u stvari, njihova majka — Melita, boginja-kraljica pčela, koja je svake godine ubijala svog
mužjaka. Diodor sa Sicilije (v. 70) i Kalimah (Himna Zeusu 49) tvrde da su pčele hranile malog Zeusa. Ali
Zeusova pomajka je, ponekad, slikana kao krmača, jer je i to bio jedan od amblema Boginje Starice (vidi 74,
4 i 96, 2); na Kidonskim kovanicama Zeusa doji kučka, kao što je dojila i Neleja (vidi 68, d). Medvedice su
Artemidine životinje (vidi 22, 4 i 8, c) — Kureti prisustvuju kad se Artemidi prinose žrtve paljenice — a
Zeus kao zmija je Zeus Ktesije, zaštitnik kuće i imovine, jer zmije uništavaju miševe.
4. Kureti su naoružani kraljevi drugovi, a zveckali su oružjem da bi odstranili zle duhove za vreme
izvođenja obreda (vidi 30, a). Njihovo ime znači, kako su to kasniji Grci tumačili, "mladi ljudi koji su
ostrigli kosu«, a verovatno je značilo »privrženici boginji Ker ili Kar«, što je u stvari široko rasprostranjena
titula za Trojnu Boginju (vidi 57, 2). Herakle je preoteo Kornukopiju od bika Aheloja (vidi 142, d), a
ogromni rogovi kretske divlje koze naveli su mitografe koji nisu znali mnogo o Kreti da Amalteji pripišu
ogroman kravlji rog.
5. Izgleda da su Heleni, koji su nadirali, ponudili prijateljstvo prehelenskim ljudima titanskog kulta, ali su
podaničke veze postepeno popuštale i Heleni su potpuno zavladali Peloponezom. Istoričar Tal iz prvog veka