e ljubo, ljubo...imao sam, nazalost, prilike da procitam neke od tvojih postova...ne pravi se pametan, kad nisi i kao svaki hrvatcic ne upotrebljavaj psiholosku projekciju...
ne znam kakve veze ima siromasan duh sa ispranim mozgom...hehehe...al tako je to kad neko ko ti pokusa da pametuje...nego post ti je idealan za obracanje Hrvatima...opisa ih u dve recenice, kao i njihovu citavu povijest...Ti spadas u one druze koje sam spominjao u prethodnim postovima, a odma si se i prepoznao...
nije u redu da drugoga optuzujes da laze, a da vec u sledecem izlaganju izneses notornu laz...jos manje je u redu da pod istu tacku stavljas zlikovca kakvog svet nije video Pavelica i prvog gerilca okupirane evrope Drazu Mihailovica, s ovakvim ciljem...
Pavelic jeste pobegao...pacov pobegao pacovskim kanalima...zivot okoncao na najbolji moguci nacin...trebalo ga je seckati lagano, po receptu iz ''Maratonaca''...
A sada notorna laz, i treba da te bude sramota...jer ovime ti glavu nisu punili cak ni u zadrtoj tvojoj, nego sam izmisljas...
11. novembra 1944. godine u selu Božanići, kod Vlasenice, pokraj aviona spremnog, da s njim poleti prema oslobođenoj italijanskoj luci Bari, Draza Mihailovic je izgovorio da se otadzbina ne nosi na djonovima svojih cipela...Ruzvelt nikada nije oprostio Mek Dauelu sto je dopustio da Draza ne udje u taj avion, i tim cinom sam sebi potpisao smrtnu presudu....Dakle, i pored toga sto je znao kakva ga sudbina ceka, ostaje do kraja u svojoj otadzbini, sa svojim narodom...Isto potvrdjuje u svom pismu, objavljenom jula 1946. u Njujorku, od strane Komiteta za posteno sudjenje Drazi:
„Ni pod kojim uslovima neću napustiti svoju Otadžbinu i svoj narod. Svoju zemlju ne možete poneti na đonovima cipela, kako je rekao Danton kada su mu predlagali da napusti Francusku. Jedino što danas mogu da učinim je - da ponovim ove reči. Jer ja nisam Josip Broz Tito koji nema ničeg zajedničkog ni sa ovom zemljom niti sa ovim narodom, pa da mogu da pobegnem...
Tamo kod vas u Švajcarskoj imate dovoljno mojih oficira i vojnika koji su napustili zemlju i, sa mojom dozvolom. Vi takođe imate i veliki broj nekadašnjih ratnih zarobljenika i deportiraca, koji danas predstavljaju žive svedoke nepravde koja se sprovodi nad našom nacijom. Međutim, sjedinjeni duhom, ne propustite nijednu priliku, a da pašu patnju ne pokažete onima oko vas, tako da čitav civilizovan svet sazna pravednost naše borbe. Ponavljam, moje mesto je ovde, u mojoj zemlji, sa mojim narodom, da bih tako umanjio njihovu patnju, i da bih ih ohrabrio u njihovom verovanju u spasenje, koje će ipak doći.
Uvek sam govorio da će saveznici jednoga dana shvatiti kakvu su grešku napravili, dajući Jugoslaviju u ruke Tita i njegovih terorističkih komunista.
...Komunisti su skoncentrisali sve svoje napore da mene uhvate. Mobilisali su sve svoje servilne poslušnike: Bugare, Albance, Italijane i druge komuniste - koji su svi sjedinjeni u svojoj rešenosti da mene likvidiraju. U ovom poduhvatu sovjetski specijalisti su takođe brojni.
Vi znate moju strategijsku nameru, da se održim po svaku cenu za veliki zadatak koji je pred nama. Možda ću pasti za naš sveti cilj. Vi znate da će time pasti i pravedna borba naše nacije. Jer ja jedino činim što je volja naroda - zbog toga sam i počeo borbu protiv okupatorskih snaga, a docnije i protiv komunista... Ne sumnjam ni za trenutak, Zora slobode sa Ravne Gore zablistaće nad našom paćeničkom Otadžbinom.“
je l vidis koji si ****** ljubo...