Sudbine naroda u SFRJ

Pa to oni i ostali socijalni slučajevi u EU tako leče komplekse inferiornosti. Svima je jasno da Slovenija pa i Hrvatska kroz istoriju imaju više zapadnog uticaja od Srbije ili Crne Gore, no reći da su zapad u bilo kom kontekstu i formi je teška smejurija.
Isto kao i ono sa "centralnom Evropom". Nemci i Švajcarci za sebe ne misle da su nekakva centralna Evropa, još manje da su isti kulturološki krug sa Mađarima, Poljacima, Hrvatima i ostalima koji se tu trpaju.
Hrvati su blizi Srbima nego Slovencima po mentalitetu; ako gledamo sveukupnu teritoriju jednih i drugih, a ne samo pogranicni pojas izmedju suseda.
Jedni Česi nemaju kompleks da kazu da su Istocna Evropa.
 
Politički i kulturološki Evropa se oduvek delila na Zapad i Istok. A istok je sve istočnije od Austrije.
Čak ni Mediteran nema nekog smisla; šta ima južna Francuska zajedničko sa Albanijom. Teška budalaština.
Ne samo sa Albanijom, vec i sa Libanom ili severnom Afrikom koji su isto Mediteran.

Sve zemlje Evrope imaju zajednicki hriscanski koren i kulturu, izuzev Šipaca koji su ostavstina Osmanlija.
 
Politički i kulturološki Evropa se oduvek delila na Zapad i Istok. A istok je sve istočnije od Austrije.
Čak ni Mediteran nema nekog smisla; šta ima južna Francuska zajedničko sa Albanijom. Teška budalaština.
Šta to zajedničko imaju Irska i Norveška?

Posto si ljubitelj genetike evo i karte haplogrupa:
907BD14A-4834-49FE-B4E1-836DA703AE9A.png
 
Jesi ti to stvarno uzeo izbore kao nekakvo merilo?
Je li u Francuskoj sve rešeno isti dan?
Ili u Nemačkoj u kojoj zabranjuju opozicionu stranku. lmao
Idi reci nekom Švajcarcu da ste zapad kao oni i smejaće ti se u lice.

Subjektivna stajališta bilo kog nemaju veze.
Zapad su narodi zapadnoga kršćanstva, koji su imali renesansu ili reformaciju.

Ostali nisu.

I to se vidi u prevladavajućoj društvenoj i političkoj kulturi, uz prevladavajuće ciganizme i atavizma u pojedinih zapadnih naroda. No jedno je biti cigan, a drugo je imati napad ciganizma.
 
Najbolje Slovenci koji su bili država u državi,
Svaka republika je bila "država u državi" jer su republike u SFRJ bile federalne države, a ne administrativne jedinice poput autonomnih pokrajina ili entiteta kao u Dejtonskoj BiH. Kako joj samo ime kaže, Socijalistička federativna republika Jugoslavija je bila napravljena kao federacija odnosno savez država, sastavljena od republika – federalnih država, i to je utvrđeno već na sednicama AVNOJ-a za vreme Drugog svetskog rata.


Crna Gora je bila čista druga srpska država,
Budalaština. Crna Gora nikada nije bila niti će ikada da bude "druga srpska država."


Hrvati su ispali najgore
Ne, nego mi Srbijanci, to jest jedini PRAVI Srbi, jer tzv. uža Srbija, kao jedina Srbija, jer nema druge Srbije niti će ikada da bude nekakve "druge srpske države," nije u SFRJ bila republika za sebe i nismo imali svoj poseban parlament. Tzv. uža Srbija, znači PRAVA Srbija, trebala je da bude posebna republika, a Kosovo (sa većinskim albanskim stanovništvom) i Vojvodina (kulturološki različita od Srbije) takođe. Šta je Srbijanac dobio sa Kosovom i Vojvodinom u sastavu SR Srbije? Ništa.
 
Subjektivna stajališta bilo kog nemaju veze.
Zapad su narodi zapadnoga kršćanstva, koji su imali renesansu ili reformaciju.

Ostali nisu.

I to se vidi u prevladavajućoj društvenoj i političkoj kulturi, uz prevladavajuće ciganizme i atavizma u pojedinih zapadnih naroda. No jedno je biti cigan, a drugo je imati napad ciganizma.
Bas su se reformisali; gde u ratovima izmedju katolika i protestanata izginulo izmedji 10-15 miliona, tj. 10x vise nego izmedju katolika i pravoslavaca.

Grcku necu ni da spominjem, a jos manje da poredim sa tim “zapadnim” divljacima, ako ce mo posteno.

Prestani da se tripujes o nekoj kulturi, do juce ste kao i ostali stojali mirno i pozdravljali se sa druze/drugarice i SFSN; a pre toga slusali sta ce doci sa tudjeg dvora.

Za tren se stvari promenu; pogotovu kad granicis sa drzavom koja je 15x mnogoljudnija i ima teritorijalne pretenzije prema nekadasnjim teritorijama.
Nisu vama Srbi pretnja; slusaj admirala Lošu.
 
Svaka republika je bila "država u državi" jer su republike u SFRJ bile federalne države, a ne administrativne jedinice poput autonomnih pokrajina ili entiteta kao u Dejtonskoj BiH. Kako joj samo ime kaže, Socijalistička federativna republika Jugoslavija je bila napravljena kao federacija odnosno savez država, sastavljena od republika – federalnih država, i to je utvrđeno već na sednicama AVNOJ-a za vreme Drugog svetskog rata.



Budalaština. Crna Gora nikada nije bila niti će ikada da bude "druga srpska država."



Ne, nego mi Srbijanci, to jest jedini PRAVI Srbi, jer tzv. uža Srbija, kao jedina Srbija, jer nema druge Srbije niti će ikada da bude nekakve "druge srpske države," nije u SFRJ bila republika za sebe i nismo imali svoj poseban parlament. Tzv. uža Srbija, znači PRAVA Srbija, trebala je da bude posebna republika, a Kosovo (sa većinskim albanskim stanovništvom) i Vojvodina (kulturološki različita od Srbije) takođe. Šta je Srbijanac dobio sa Kosovom i Vojvodinom u sastavu SR Srbije? Ništa.
Ti si Srbin koliko i Azem Vlasi. :lol:
 
Jel slovenci u proseku glupi ljudi , neko ko zivi tamo sta moze da kaze....?

Jer ovo ostalo su sve primitivni i glupi ko cosak ....

Ja sam bio u Sloveniji kao mali , pa sam upoznao bosance tamo a i slovenke ali tad sam bio mali da mogu oko da bacim i provalim mnogo stvari , provalio nesto , one kuce na gumi , to je bilo dobro , prolazi tramvaj, ne cujes ne trese , ne osetis nista...za razliku od zvezdare gde ti se trese luster, voda u casi , casice kolena...
 
Jugoslavija je zamišljena od strane Karađorđevića kao nešto što je danas Ujedinjeno Kraljevstvo gde bi etničke identitete zamenila jedna nacionalnost - jugoslovenska. Samo je problem što su u UK Škoti, Severni Irci i Velšani protestanti a Jugoslavija je ipak bila verski raznolika tako da taj projekat nije mogao da uspe. Koministi su bili više fer i nisu forsirali toliko jugoslovensku ideju nacionalnosti nego ideju bratstva i jedinstva. To je moglo funcionisati u uslovima stroge cenzure. Kad je ta cenzura pala povampirili su se nacionalisti i verski fanatici na sve strane i država se raspala. To je ukratko razvojni put jigoslovenske ideje.
 
Kad je ta cenzura pala povampirili su se nacionalisti
Nacionalisti su se u SR Srbiji povampirili mnogo pre nego što je "pala cenzura" ili, tačnije, godinama pre nego je Slobodan Milošević prihvatio nacional-socijalizam kao državnu politiku pa je nakon Osme sednice u Srbiji uvedena cenzura prema svemu normalnom, a prostor u medijima dobijali nacionalisti da pričaju bajke o "teškom položaju Srba van Srbije" i da pripremaju agresiju na susedne republike. Povampirenje srpskog nacionalizma je bilo moguće jer NIJE postojao nikakav totalitarizam kao što srpski nacionalisti danas lažu, pa tako 1982. godine grupa sveštenika SPC u listu "Pravoslavlje" izlazi sa pamfletom o "potrebi" da se menja Ustav SFRJ. Pa onda imaš predstavu "Golubnjača." Zatim ide "Knjiga o Milutinu" Danka Popovića, kao svojevrstan dajdžest onoga šta je pre toga pisao i uredno objavljivao Dobrica Ćosić, održavaju se brojne nacionalističke tribine u Francuskoj 7, itd. itd. Istoričarka Dubravka Stojanović lepo objasnila:

 
Većina je podataka iz knjige Zdenka Radelića: Hrvatska u Jugoslaviji 1945.-1991., Zg, ŠK, 2006.

Moja je teza: koliko god mi Hrvati bili heterogeni i imali i te hrvatske Jugoslavene, većina nas, sumarno, nikad nije prihvatila tu Jugoslaviju kao svoju zemlju- i za to smo imali debelih, konkretnih razloga. To je vjerojatno u domeni iracionalnog- no to iracionalno pokazuje prave porive naroda koji zna za što jest, a protiv čega jest- ili barem nevoljko traje u nekoj tvorevini, ali stalno ga ta žulji. Ta je Jugoslavija zbog 500 čimbenika bila obojena srpski- ili, precizniije- antihrvatski- i nije bilo manevarskoga prostora da se učini i hrvatskom, da ju mi osjećamo kao svoju.

Dostajat će podatci-kojima se može prigovoriti da su selektivni- no svima se to može.

Crkva

KC u Hrvata se nikad nije uklopila u taj režim, za razliku od pravoslavne i one u Slovenaca, te islamske.

U doba rata u Yu je ubijeno ukupno 385 katoličkih svećenika, a od toga, partizani su ubili 355. Pravoslavih je ubijeno 498, od toga od ustaša 188, partizana 153 i ostalo ostali.
Katoličke se svećenike nastavilo ubijati i 1946, 1947,..a pravoslavne - ne.
Očito je da je ta disproporcija stavila katolike u opoziciju prema komunistima jer su četnici ubili 24 svećenika, a partizani- 355. U BiH je bilo suđenja vjerskim službenicima. Podatci od 1945.-1953. pokazuju da je tamo osuđeno 154 katolička svećenika (a Hrvati su bili oko 23% stanovništva), 48 pravoslavnih (a Srbi su bili oko 43%) i islamskih 110 (a Muslimani su bili oko 35%). Gangsterskim načinom ubijeno je do kraja 1945. 206 katoličkih svećenika, a do kraja 1951. još 30.
O Stepincu i ostalom da ne govorimo....
Vidi se da je Katolička crkva kod Hrvata najviše stradala od komunističkog režima i nije se nikad savinula, kao što su SPC i islamska.

Ratno nasljeđe

Iako su Hrvati bili debelo zastupljeni u partizanskom pokretu- Broz je dao podatke o 44% Srba, 30% Hrvata, 10% Slovenaca itd.- činjenica je da je vojska NDH bila najbrojnija i najantipartizanskija vojska u doba rata. Maksimum broja su Dražini četnici imali oko bitke na Neretvi, oko 80.000, a Nedić, Ljotić i ostali zanemarivo. Slovenci isto postotno manje, Muslimani boranija, a Hrvati su imali u snagama NDH od 1942. do 1945. (bez legionara u kojima je bilo 15.000-30.000 ljudi) uvijek oko 150.000, a možda i 200.000). Hrvati su u 2. svj. ratu bili narod koji je najviše bio "pod oružjem", na obje strane, i to nešto više na NDH. Kroz vojne formacije prošlo je daleko manje Slovenaca, Srba i Muslimana, a Hrvata najviše, i u apsolutnom broju- a posebno u vojsci NDH koja je bila najjasnije protiv bilo koje Jugoslavije.

Poratna stradanja

Bleiburg i ostalo-uza sva napuhivanja.... bez komentara, jasno je da su Hrvati najviše stradali.

Politička emigracija, kako stara, tako i ona nakon 1971.

Broj glasila političke emigracije 1978.

Albanska 21
Hrvatska 140
Muslimanska 7
Slovenska 22
Srpska 75

Hrvatska zauzima 51,6%.

U 1980-im Njemačka je objavila da ima 16.000 političkih emigranata iz cijelog svijeta. Od toga su oko 10.000 ili 60% činili Hrvati.

Ekonomska emigracija i demografsko krvarenje

Hrvatska je imala najveću stopu emigracije u Europi, a drugu u svijetu, iza Portorika.

Podatci za 1970/71., po migracijskoj stopi

Hrvatska 5,8
Portugal 5,6
Jugoslavija 3,7
Grčka 3,2
Španjolska 3,1
(o ostalom, Radelić 424-428)


Podređenost u strukturama vlasti

Moglo bi se u beskraj sa statistikama u partiji, vojsci, miliciji...no nema smisla.
Dosta je navesti naporazniji podatak, za BH.
U razdoblju od 1945. do 1966. bili je među oficirima MUP-u BH 2,75% Hrvata, 9,92% Muslimana i 87,13% Srba.
Od 1945. do 1991., BH UDBA/SDB- 9,30% Hrvata, 23,60% Muslimana i 66,60% Srba.

Po dosijeima, kao državni neprijatelji, postoje podatci za BH u 1980-im godinama: Hrvati- 73,19%, Muslimani 16,83% i Srbi 15,62%.




Za cijelu Jugoslaviju, u listopadu 1966., postotak radno sposobnoga stanovništva koji je imao dosije u UDBA-i, t.j. tretirao se kao politički sumnjiv i nepodoban, bio je po republikama i pokrajinama:




BiH 172.274 ili 13%

Crna Gora 36.000 ili 22%

Hrvatska 1.300.000 ili 67%

Makedonija 96.531 ili 17%

Slovenija 200.000 ili 28%

Srbija-bez Kosova 200.000 ili 8%

Kosovo 120.000 ili 36%

U 5. vojnoj oblasti, koja je do preustroja pokrivala većinom Hrvatsku, nacionalna pripadnost oficirskoga kadra bila je- 57% Srba, 12% Hrvata, 6% Slovenaca, 5% Crnogoraca, 4% Jugoslavena i 16% ostalih.
1989. u Službi državne sigurnosti (bivša UDBA), godine 1989. bilo je u saveznoj SDS: 61% Srba, 18% Jugoslavena, 12% Crnogoraca, 4% Makedonaca, 1% Hrvata, 1% Slovenaca, 1% Albanaca. Krajem 1989. bilo je u SDS Hrvatske 51% Hrvata, 29% Srba, 16% Jugoslavena, 25% ostalih.

Gospodarstvo

Paralelni razvitak Hrvatske i Srbije, godina 1925. i 1971.-omjer. Prvi podatak za 1925., drugi za 1971. Hr- Hrvatska, Sr- Srbija

Stanovništvo Hr 28, Sr 22 [] 1925.
Stanovništvo Hr 21, Sr 28 [] 1971.

Industrija Hr 33, Sr 20
Industrija Hr 18, Sr 35

Banke Hr 51, Sr 25
Banke Hr 17, Sr 52

Veletrgovina Hr 55, Sr 7
Veletrgovina Hr 7, Sr 86

Jezik i identitet

Potiskivanje hrvatskog jezika, od imena do značajki (Novosadski “dogovor” 1954.), što je uzrokovalo Deklaraciju 1967., spaljivanje pravopisa 1971., te ustavne izmjene 1974. koje je savezni Ustavni sud poništio 1988., ali se u situaciji raspada na taj unitaristički potez vlasti SR Hrvatske više nisu usudile reagirati poslušnički.Ništa slično nije zabilježeno sa slovenskim, srpskim ili makedonskim.
Nacionalna je jezična baština potiskivana u ime tobožnjega jedinstvenoga jezika, što je razvidno iz prijetisaka starijih (od 16. stoljeća nadalje) hrvatskih gramatika i rječnika: od 1945. do 1990. pretisnuto je 6 rječnika i 2 gramatike (obje jugoslavensko-vukovske); od 1990. do 2011.- 13 gramatika i 16 rječnika. Do 2024., preko 40 starijih hrvatskih gramatika i rječnika.


Jugoslavija je bila zemlja u kojoj je hrvatski identitet bio guran i potiskivan više nego u drugih, i hrvatski narod najsumnjiviji i najneprijateljskiji. Jasno se vidi kako su svi pokušaji jače individualizacije i afirmacije Hrvata bili ili gušeni, ili jedva, s gunđanjem i preko volje, prihvaćeni.
To se lako pokaže preko svih parametara, njih 10-15, od kojih su neki navedeni (o katastrofalnom položaju Hrvata u Vojvodini ili Boki Kotorskoj da se i ne priča).

No, nije istina da je državna politika ili nešto slično bilo ciljano antihrvatski. Veći se dio zbivao po inerciji događaja, a i zbog centralizma i dogmatizma koji nisu nužno "srpski", nego komunistički i staljinistički. Nije- generalno- bilo urote protiv Hrvata kao takvih. No, cijeli je trend života bio takav da je Hrvate, i baš Hrvate, gurao "dolje", a ostale ili "dizao" ili bar držao na nekoj razini odprije.

I nedodirljivi vođa Tito nije mogao sve, nije bio Bog. U svim tim laviranjima, on je bio i ostao jugoslavenski državnik koji je u nizu prilika pokušao poboljšati položaj Hrvata- koliko ide, ako ide. Najbolje je to bilo vidljivo od 1967.-1974. No, i njega je vezivala ideologija socijalizma, a i Jugoslavija kao okvir (kojeg, usput, nije nešto obožavao, što pogrješno misle njegovi apologeti).

Na ostale doktrinare ne treba trošiti riječi (Kardelj je Savki rekao 1971. da bi više volio "ruske tenkove na ulicama, nego tu vašu 'dubčekovštinu'"), Bakarić 1969. da je "bolje ruski socijalizam, bolje Brežnjevljev socijalizam, bolje i Rankovićev socijalizam, nego da socijalizam propadne"). Stoga, jasno je:


Jugoslavija je morala umrijeti da bi Hrvati živjeli.
tema bunjevci hrvati - Sporan dokument(1).jpg
 
Nacionalisti su se u SR Srbiji povampirili mnogo pre nego što je "pala cenzura" ili, tačnije, godinama pre nego je Slobodan Milošević prihvatio nacional-socijalizam kao državnu politiku pa je nakon Osme sednice u Srbiji uvedena cenzura prema svemu normalnom, a prostor u medijima dobijali nacionalisti da pričaju bajke o "teškom položaju Srba van Srbije" i da pripremaju agresiju na susedne republike. Povampirenje srpskog nacionalizma je bilo moguće jer NIJE postojao nikakav totalitarizam kao što srpski nacionalisti danas lažu, pa tako 1982. godine grupa sveštenika SPC u listu "Pravoslavlje" izlazi sa pamfletom o "potrebi" da se menja Ustav SFRJ. Pa onda imaš predstavu "Golubnjača." Zatim ide "Knjiga o Milutinu" Danka Popovića, kao svojevrstan dajdžest onoga šta je pre toga pisao i uredno objavljivao Dobrica Ćosić, održavaju se brojne nacionalističke tribine u Francuskoj 7, itd. itd. Istoričarka Dubravka Stojanović lepo objasnila:

Raspad SFRJ je krenuo kada je Tito umro. Odmah je krenulo tiho prestrojavanje političara na nacionalnom nivou.
 
Хрватски губитак је Херцег Босна, односно одустајање од борбе за трећи ентитет.
Муслимани су најнесложнији народ на Балкану, толико су били несложни да су чак ратовали једни против других, Алија вс Бабо.
Срби нису смели да дозволе да Куманово се припоји С.Македонији, а са Шиптарима су морали да нађу компромис око територије док је могло.
 

Back
Top