Sudbine naroda u SFRJ

Raspad SFRJ je krenuo kada je Tito umro. Odmah je krenulo tiho prestrojavanje političara na nacionalnom nivou.
"Prestrojavanje političara na nacionalnom nivou," tačnije da se svako bori za boljitak svoje republike, počelo je još šezdesetih, i uopšte nije bilo tiho.

Ali to samo po sebi nije bilo ništa loše, naprotiv, a oni koji zbog toga kukaju jesu oni koji su smatrali da je Jugoslavija trebala da bude unitarna država odnosno da se o svemu pita Beograd. A upravo je zahtev za "demokratskim centralizmom" razbio SFRJ. Da je u zvaničnom Beogradu bilo pameti kao što nije, pristalo bi se plan lorda Karingtona iz jeseni 1991. Jugoslavija bi po tom planu postala konferederacija. Kao takva, postala bi članica Evropske unije već 1992. godine. Plan lorda Karingtona je od strane zvaničnog Beograda odbijen jer se nije prihvatala konferederacija zbog lažne "ugroženosti" "Srba van Srbije". Kao, samo federacija odnosno "demokratski centralizam" je bio garant "opstanka Srba na svojim vekovnim ognjištima", a konfederativno ustrojstvo i ulazak u EU to kao nije bilo.
 
"Prestrojavanje političara na nacionalnom nivou," tačnije da se svako bori za boljitak svoje republike, počelo je još šezdesetih, i uopšte nije bilo tiho.

Ali to samo po sebi nije bilo ništa loše, naprotiv, a oni koji zbog toga kukaju jesu oni koji su smatrali da je Jugoslavija trebala da bude unitarna država odnosno da se o svemu pita Beograd. A upravo je zahtev za "demokratskim centralizmom" razbio SFRJ. Da je u zvaničnom Beogradu bilo pameti kao što nije, pristalo bi se plan lorda Karingtona iz jeseni 1991. Jugoslavija bi po tom planu postala konferederacija. Kao takva, postala bi članica Evropske unije već 1992. godine. Plan lorda Karingtona je od strane zvaničnog Beograda odbijen jer se nije prihvatala konferederacija zbog lažne "ugroženosti" "Srba van Srbije". Kao, samo federacija odnosno "demokratski centralizam" je bio garant "opstanka Srba na svojim vekovnim ognjištima", a konfederativno ustrojstvo i ulazak u EU to kao nije bilo.
Ma svi su čekali da Tito umre i da krenu u osamostaljivanje. Srbima je najmanje odgovarao raspad SFRJ ali su i u Beogradu provejavali nacionalistički vetrovi što se može videti po kinematografiji (serija Vuk Karadžić i film Boj na Kosovu). Verujem da je tako bilo i u drugim republikama.

Zanimljivo je sa jedne strane hrvatsko oduševljenje nezavisnošću Hrvatske posle hiljadu godina a ujedno i žal što Jugoslavije više nema i prebacivanje odgovornosti na srpsku stranu. Verovatno boli kada se pogledaju uništene i napuštene fabrike iz doba SFRJ.
 
Ma svi su čekali da Tito umre i da krenu u osamostaljivanje.
Nije istina. To su bajke iz "Ćirilice." Slovenci, koji su bili najveći "separatisti" (kod Hrvata se krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih o samostalnosti Hrvatske pričalo jedino u ekstremnoj emigraciji), samo su želeli više ekonomske samostalnosti u okviru SFRJ odnosno da plaćaju manje za nerazvijena područja. I to su Slovenci jasno i otvoreno stavljali do znanja mnogo pre Titove smrti.
 
Nije istina. To su bajke iz "Ćirilice." Slovenci, koji su bili najveći "separatisti" (kod Hrvata se krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih o samostalnosti Hrvatske pričalo jedino u ekstremnoj emigraciji), samo su želeli više ekonomske samostalnosti u okviru SFRJ odnosno da plaćaju manje za nerazvijena područja. I to su Slovenci jasno i otvoreno stavljali do znanja mnogo pre Titove smrti.
Srbi nisu imali motiva da rasturaju jugoslaviju.
Nije istina. To su bajke iz "Ćirilice." Slovenci, koji su bili najveći "separatisti" (kod Hrvata se krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih o samostalnosti Hrvatske pričalo jedino u ekstremnoj emigraciji), samo su želeli više ekonomske samostalnosti u okviru SFRJ odnosno da plaćaju manje za nerazvijena područja. I to su Slovenci jasno i otvoreno stavljali do znanja mnogo pre Titove smrti.
Srbi nisu imali motiva da rasturaju Jugoslaviju. Naivno je verovati da su Slovenci otišli iz Juge samo "zbog 1.5 posto".
 
Srbi nisu imali motiva da rasturaju jugoslaviju.
Srbi nisu imali motiva da rasturaju Jugoslaviju. Naivno je verovati da su Slovenci otišli iz Juge samo "zbog 1.5 posto".
Nisu je rasturali "Srbi" nego zvaničan Beograd koji je prigrlio kafanski srpski nacionalizam kao zvaničnu politiku Republike Srbije (praktično isti narativ traje do danas) i ultimativno od drugih republika tražio da se u Jugoslaviju uvede "demokratski centralizam." Slobodan Milošević nije podržao saveznu vladu Ante Markovića. Da je pristao na plan lorda Karingtona, ostala bi SFR Jugoslavija. Kao konfederacija, šta fali jer bi tako ušli u EU, ali ko je tada rekao u Srbiji a šta fali konfederaciji, bio je po SPS-u i SRS-u izdajnik" i protiv "Srba van Srbije koji bi ostali u drugim državama."
 
Najbolje Slovenci koji su bili država u državi, ostali etnički čisti i prosperirali, a Kardelj je podešavao federalizam prema slovenskim interesima. Isto su se prešaltali u EU, a imaju modernu funkcionalnu svijest- iako su gnojevi u odnosu na Hrvate, i prije i sad. No uspješan su moderni zapadni narod, visoke samosvijesti, a to su bili i u FNRJ/SFRJ.

Srbi su prosperirali, i s pravom sebe doživljavaju kao centar Yu jer ih je bilo u svim republikama osim Slovenije. Ne samo glavni grad, relativna brojnost, 2. srpska država CG, a u BH najbrojniji dosta dugo, a u SRH bolji život nego u Hrvata, najviše zbog stigme NDH i partizanske prošlosti. Državni jezik u Yu je realno bio je bio srpski, u vojsci, a samostalna Makedonija je nešto što nisu mogli spriječiti. Kosovo je moralo biti autonomno jer je bilo planova da pripadne Albaniji, pa stoga kompromis. Kao minus mogu gledati autonomiju Kosova, a Vojvodine je beznačajna jer ju je Broz etnički posrbio naseljavanjem Srba iz SRH i SRBiH. Prosperirali više nego ikada i preko nesvrstanosti i bili s Beogradom glavni čimbenik koji nije bio provincijalan.

Histerija oko Memoranduma SANU je objašnjiva demografijom- izgubili su relativnu većinu u BH, Kosovo posve izgubili, a u SRH kopnili bez svoje kulture. Prosperirali jesu zbog niza činitelja, no nisu mogli ostvariti srboslaviju. No Yu štih je ostao kod njih i danas kad na sajmu knjiga izdaju knjige hrvatskih i bosanskih Jugoslavena, politolozi im pišu studije o Jugoslaviji, a AP i DW imaju dopisnike i kanale u Bg i na srpskom- dok na hrvatskom nema ništa, ni dopisnika iz Zagreba. Dakle uza sve kresanje to što imaju RS u BH, te što im se ide/išlo niz dlaku u RH, i dalje nešto umišljaju da mogu dominirati- no ne mogu, zapad ih i inercijom drži u iluziji. Posebno oko Kosova.

Muslimani su doživjeli procvat, a napose demografski od 1961. do 1971. koji je teško objašnjiv, jer kasnije nisu rasli.Njima je odgovaralo bosansko stanje puzećega širenja, a Srbima su se uvlačili. No to je puklo i sad su prepušteni islamizmu,pa su izgubili sve što im je Broz dao.

Makedonce je doslovno izumio po Kominterni, Blaže Koneski je stvorio makedonski jezik, školstvom su integrirali razne Vlahe i Cigane, a Tito je iselio i dosta- nedovoljno- Albanaca iz Makedonije u Tursku. Dao im je i crkvu, a Srbi tu nisu mogli ništa. Krivotvorio i povijest pa smo učili dio bugarske povijesti kao makedonsku.

Crna Gora je bila čista druga srpska država, a dukljanskih Crnogoraca nije bilo.

Hrvati su ispali najgore iako smo dobili Istru i ostalo, no to nije nacionalizirano- za razliku od Slovenaca. Tu je mješavina i regionalizma i straha hrvatskog komunističkog vodstva nakon obračuna s nacionalno svjesnim Hebrangom. Hrvate je najviše proganjala UDBA, nametan je tuđi jezik, uvaljivala se na hrvatsko more strana odmarališta, sisao se kapital, hranili stranu vojsku- i u mornarici su Hrvati bili manjina, sva je Yu bila antihrvatska po habitusu. Privincijalizirani, našli su snage da se izbore na nekim poljima, no išli su išli protiv struje. Nije čudo da su Hrvati teroristički tukli Yu, kao kad je Barešić ucmekao Rolovića, Zvonko Bušić stavio bombu u avion, onaj lik u kino u Beogradu... Hrvatima je to bila neprijateljska zemlja koja ih je gušila, individualnost, slobodu i perspektivu za prosperitet.

Hrvata je bilo u Hrvatskoj, a kao manjina, ali minorizirana u BH, te u Boki i Vojvodini ustrašena manjina. Hrvatski politolozi ne pišu o Yu sad ne zato što ju mrze, nego to nije hrvatska zemlja jer ih nije bilo šire izvan RH i BH, a u Srbiji i CG u okrajcima koji su stalno demografski i identitetski potiskivani.

Albanci su najviše dobili, i to demografijom. Također, plemenski mentalitet uz jasno drugačiji jezik i kulturu u kombinaciji s islamom je nepobjediv kad se ušanči na ozemlju gdje ima svojih povijesnih sela i naselja.

Ostaje da je Slovencima najbolje jer su čisti zapad, Muslimani i Srbi su čisti Balkan, kao i Makedonci, a Hrvati moraju plesati amo tamo ostali etnički čisti i prosperirali,jer su i zapad i Balkan zbog BH.
ostali etnički čisti i prosperirali,

Ви сте скроз болесни.
 
Tamo su se ljudi opredeljivali za Satanu, samo da izvuku to o čemu pišeš za Hrvatsku.

Mačekovi memoari: Maček pitao jasenovačkog stražara: da li znaš da ćeš goreti u Paklu zbog ovog što radiš. Stražar mu je odgovorio: Znam, ali ću goreti za Hrvatsku.
Шта је писао кад је као млад упао у Србију а 13. загребачким корпусом?
да ли се и због тога гори у паклу?

ебо вас маћек, гмизавци
 
Naivno je verovati da su Slovenci otišli iz Juge samo "zbog 1.5 posto".
U glavni crtama, Slovenci su tražili tri stvari: da daju manje para u fond za nerazvijena područja, zatim tražili su da jedan deo vojnika po završenoj obuci služi u deželi, i da se depolitizuje JNA. Ti zahtevi danas izgledaju smešno, ali onda je bilo padanje u nesvest šta to Slovenci hoće. I kripto-staljinisti u JNA, kao što je npr. bio general Nikola Ljubičić koji je bio kadar iz Srbije i koji je podržao Miloševića na Osmoj sednici, depolitiziciju JNA smatral su izdajom marksizma-lenjinizma iako je Belrinski zid već bio pao, a kafanski srpski nacionalizam smatrali su za manje zlo nego od Evropske zajednice (od 1992. godine Evropska unija) i liberalizma. Pa su kazali neka idu Slovenci, mi ćemo sa Slobodanom da napravimo "Jugoslaviju s onima koji u njoj žele da ostanu." Zamišljali su Jugoslaviju sa Slobodanom Miloševićem kao "srpskim Titom," bez Slovenije, sa delovima Hrvatske i sa Bosnom. To im se izjalovilo.
 
Шта је писао кад је као млад упао у Србију а 13. загребачким корпусом?
да ли се и због тога гори у паклу?

ебо вас маћек, гмизавци
S kim se ti grudvaš, Šesta lička? Da nisi nešto ozlojeđen?
Što ne zoveš Sedmu krajišku (@Enigma ) da se družite? Vas ste dvije/Titu najmilije! :lol:
 
S kim se ti grudvaš, Šesta lička? Da nisi nešto ozlojeđen?
Što ne zoveš Sedmu krajišku (@Enigma ) da se družite? Vas ste dvije/Titu najmilije! :lol:
macva.jpg

ево ти мачека у мачви, ебо вас он
 
Zbog toga ne smem da se pozovem na ono što je pisao o Jasenovcu?
Takav pristup imaju Tihoslavenska, Kežualko, Informer i ti!
Povezujete šta god i kako god vam padne na pamet. Napravi bre neku malu sistematizaciju, nećeš osedeti od toga.
ово су мачек и његови радили, исто ко и јасеновац
кад је био младић, само што није писао о томе као да се тобоже није ни десило
мачек и мачековци су били хрватска држава а не павелић и пар њих што су дошли ко голи миши из италије

али шта вриједи говорити, ви не знате ђе вам је глава а ђе г.
 
ово су мачек и његови радили, исто ко и јасеновац
кад је био младић, само што није писао о томе као да се тобоже није ни десило
мачек и мачековци су били хрватска држава а не павелић и пар њих што су дошли ко голи миши из италије

али шта вриједи говорити, ви не знате ђе вам је глава а ђе г.
Pa slažem se s tobom, ali ja sam se samo pozvao na njegove Memoare, nisam se rastrčao okolo i vikao "Živeo Maček, humanista". Tako da ne znam zašto se dereš na mene. :(
 
U glavni crtama, Slovenci su tražili tri stvari: da daju manje para u fond za nerazvijena područja, zatim tražili su da jedan deo vojnika po završenoj obuci služi u deželi, i da se depolitizuje JNA. Ti zahtevi danas izgledaju smešno, ali onda je bilo padanje u nesvest šta to Slovenci hoće. I kripto-staljinisti u JNA, kao što je npr. bio general Nikola Ljubičić koji je bio kadar iz Srbije i koji je podržao Miloševića na Osmoj sednici, depolitiziciju JNA smatral su izdajom marksizma-lenjinizma iako je Belrinski zid već bio pao, a kafanski srpski nacionalizam smatrali su za manje zlo nego od Evropske zajednice (od 1992. godine Evropska unija) i liberalizma. Pa su kazali neka idu Slovenci, mi ćemo sa Slobodanom da napravimo "Jugoslaviju s onima koji u njoj žele da ostanu." Zamišljali su Jugoslaviju sa Slobodanom Miloševićem kao "srpskim Titom," bez Slovenije, sa delovima Hrvatske i sa Bosnom. To im se izjalovilo.
Sad ispalo da su Slovenci isterani iz Jugoslavije. Sama Jugislavija je bila utopistička tvorevina koja nije mogla opstati. Gde mogu 6 političara da se skupe i da donose odluke konzensusom? To je nemoguće. Uvek će se naći neko kome nešto neće odgovarati i sve je to kočilo donošenje odluka. Ne može jedna mala Slovenija da diriguje kakva će biti JNA ili da samo oni ne odvajaju deo BDP-a za nerazvijena područja. Slovenci su bili najrazvijeniji deo Jugoslavije a sada su periferija EU. Ako bude po volji Trampa odvajaće čak 5 posto BDP-a za odbranu. Čik sada neka dignu glas ako smeju. To je moglo samo u "diktatorskoj" Jugoslaviji.
 
Sad ispalo da su Slovenci isterani iz Jugoslavije.
Sve šta su Slovenci tražili, zvanični Beograd je trebao da podrži. I opstala bi Jugoslavija, a ako bi se mirno i razišli nakon što bi Jugoslavija sa Antom Markovićem postala prva eks-socijalistička zemlja članica EU, to bi bilo uz šampanjac. Kao što su se razišli Česi i Slovaci. Mada ja mislim da bi Jugoslavija opstala kao konfederacija.
 
Srbi nisu imali motiva da rasturaju Jugoslaviju. Naivno je verovati da su Slovenci otišli iz Juge samo "zbog 1.5 posto".

Nije bilo samo zbog 1,5 odsto, već pre svega zbog toga kuda je Jugoslavija išla. Nakon što je Milošević došao na vlast u Srbiji i počeo da izvozi svoje „antibirokratske“ revolucije u autonomne pokrajine i druge republike, Jugoslaviju je zahvatio haos. Prethodno pažljivo izbalansiran federalni sistem je izbačen iz ravnoteže, a to je bila namera Miloševića i njegove klike: da Srbiju od jedne od šest ravnopravnih jugoslovenskih republika pretvore u vodeću republiku koja će diktirati kako će se Jugoslavija razvijati, naime u visoko centralizovanu državu.

U Sloveniji, gde je decentralizacija Ustava iz 1974. godine smatrana jednim od najvažnijih dostignuća posleratne Jugoslavije, ovo je smatrano egzistencijalnom pretnjom.

Miloševićeva politika je izazivala masovnu nestabilnost na Kosovu, što je predstavljalo dvostruku pretnju za Sloveniju: da bi njena autonomija mogla biti smanjena baš kao što je kosovska ukinuta, i da bi Slovenci morali da ginu na Kosovu zbog Miloševićeve represije tamo. Zato se toliko Slovenaca okupilo u Cankarjevom domu da osudi Miloševićevu politiku na Kosovu.

Da li je Jugoslavija ikada mogla da teži da postane deo modernog Zapada dok je na Kosovu postojala takva represija? Za Slovence, odgovor je bio odlučno ne.

Srbi možda nisu imali motiv da razbiju Jugoslaviju, ali Milošević je naivno mislio da može potpuno transformisati tu zemlju prema željama srpskih populista, a da pritom ne izazove njen kolaps. To je bilo nemoguće.
 

Back
Top