Suze i kletve na mestu tuznog mimohoda pored polomljenih traktora...
Sta sam im ja jadan skrivio , dovikuje pun suza jedan vredan intelektualac koji se bavi poljoprivredom..
Kako cu ovakav jadan i unisten , lele moja majko, cuje se sa druge strane..
Neki samo tuzno pognute glave drze ruke u ocaju i povremeno pogledaju ka nebu dok gutaju knedlu..
Tezak je zivot postenih ljudi , onih koji postuju boga, vlast, Srbiju , poredak, zemlju, reke, kladionice...
Sa strane radnici raznih firmi koji su dosli da pomognu u humanitarnoj opravci traktora, ne gleda se odakle je, pomaze se iz dubine ljudske duse...
U ovom teskom trenutku , i Srbija zali , i svi su u teskim emocijama..
Zlo , neman u ljudima, koja je dovela do ove tragedije, ostavlja sve prisutne bez reci.
U nekima ponos u drugima prkos, ali svi sa optimizmom u bolje sutra i za nasu decu , bice jos traktora, vazno je da se ispostuje Evropa u novim zahtevima prema ponosnoj Srbiji...