Ko je bio Josip Broz Tito?

Zar nisi shvatio do sada da težim isključivo istini?

1) Tačno je da Nazor nije klao u Jasenovcu, ali recimo da bi mu bilo em milo em drago kad bi ga něko nazvao ustašom - misliš li suprotno?

3) Prězime u ličnim dokumentima bilo je zavedeno Nazor, ali je porěklom Nazzaro - to je pravo prězime - i to je dokazano

PS. Nisam ni slutio da ću pokrenuti lavinu: http://www.google.com/search?hl=en&...GLD:en&q=nazzaro+vladimir+nazor&aq=f&oq=&aqi=
Kolega, da li ćemo ići i dalje, do Nazareta?
 
Jel znate interesantnu cinjenicu da se potpisivao - ћирилицом:

110_110_POTPIS.jpg
 
Tito se potpisivao i na latinici. Nema to ni sa čim veze.

Ostao sam dužan strane autore koji su pisali o Nazorovom pro-ustaštvu i konvertitstvu:

Hajnc Ditrih Fišer, 1984:Šef hrvatskog dela narodno-oslobodilačke vlasti bio je 74-vorogodišnji dr Vladimir Nazor, pesnik rođen u Dalmaciji. (...) Nazor je jednom prilikom bio napisao odu u slavu Poglavnika (Firera) Ante Pavelića i tipičan je predstavnik bivših simpatizera ustaškog pokreta koji su pokušavali da pređu na drugu stranu vođeni spoznajom da Nemačka i njeni sateliti gube rat.

Reubin H. Markham: Rumania Under the Soviet Yoke.
Chapel Hill: University of North Carolina Press. 1947.

"Najčuveniji i najozloglašeniji među njima je 72-godišnji Vladimir Nazor, "najveći hrvatski pesnik". On je postao predsednik Antifašističkog veća Hrvatske, što ga je praktički učinilo predsednikom "Slobodne Hrvatske." On je piktoreskna ličnost s mnogim kvalitetima samozvane primadone.

Primao je i uživao većinu subsidija, sredstava i usluga koje bi nadaren i poslušan pesnik mogao da očekuje od starog jugoslovenskog prilično darežljivog "fašističkog režima", potom je služio Paveliću kao pesnik-laureat, pevajući mu hvalospeve pred kojima bi pocrveneli čak i pesnici persijskih kraljeva ili arpskih kalifa, i nakon što je krvničkom hrvatskom Poglavniku podario besmrtno mesto među carevima i cesarima, Nazor je dospeo do Tita."


Poglavniku podario besmrtno mesto među carevima i cesarima...



Vladimir Nazor, 1942:

Poglavnik
Nad starim dvorom usred glavnog grada
ko plamen vječnog svietla stieg vihori;
u dvoru, blied od neprekidnog rada:
Poglavnik bdije, jer narod se bori.

I premda svu noć, ko uklete sjene,
more Ga brige mnogih podanika,
ipak Mu bdienjem izmučene sjene
sa smieškom prime stranog poslanika.

Ko dobra majka često prigne čelo
nad uzglavljima ranjenih junakâ;
ko brižan otac izlazi u selo
vidjeti poljske radove seljakâ.

A ipak nikad nitko ne će znati:
sa koliko se boraca On bori,
od kolikih Mu boli srdce pati
i kolikom Mu snagom duša gori!

Tek će budućnost, što će vedra teći,
znati, što bješe činio i htio,
a poviest naša s ponosom će reći:
Naš Poglavnik je velik vladar bio!

Dakle, da je ovo pesma Vladimira Nazzaro-a svedoče Fišer 1984. i Markam 1947 - Sagrak je samo želeo da pro-ustaški Hrvati zavole Nazora, pa je, iskopavši jedan broj onoga časopisa "Hrvatski narod" koji su komunisti spalili (nije teško zaključiti da je to bilo po Nazorovom naređenju!) - konačno objavio pesmu!!!

DARKO SAGRAK, 2003:
"Imao sam sreću da ove nedjelje na »sajmu starina« na Britanskom trgu u Zagrebu nađem primjerak Hrvatskoga naroda, vodećeg ustaškog dnevnika u NDH s nadnevkom od 14. lipnja 1944. Za tim brojem tragali su mnogi (bezuspješno) dugo vremena. On nedostaje čak i u ono malo knjižnica koje uopće imaju komplete tog ustaškog dnevnika.

Naime, već dugo se u hrvatskoj kulturnoj javnosti »šuška« da je Nazor spjevao odu Poglavniku. Nu, osim nagađanja, nitko nije uspio pružiti uvjerljive i vjerodostojne dokaze. Istina, zagrebački dramski glumac Ljudevit Galic, koji je od 1942. do 1944. djelovao u Banjoj Luci, ali je povremeno dolazio gostovati i u Zagreb, pričao je jednom zgodom dr. Nedjeljku Mihanoviću (odličnom poznavatelju Vladimira Nazora i uredniku njegovih izabranih djela), da je jednom prigodom u Zagrebu na književnoj večeri u Radničkoj komori (današnjem Radničkom domu) u Zagrebu recitirao Nazorovu pjesmu »Poglavniku«. Kako je prošlo mnogo godina, on je tekst zaboravio, a nije se mogao sjetiti odakle je potjecao tekst.

Kada sam kod kuće pažljivo proučio taj svečani broj Hrvatskoga naroda, uvjerio sam se da imam u posjedu baš taj rijedak primjerak, koji nedostaje u mnogim kompletima. Ubrzo mi je bilo jasno - zašto! U sredini novina, na tzv. duplerici, bio je veliki članak pod naslovom »Opjevani poglavnik«.
"
 
Poslednja izmena:
Док се не отворе архиви у Москви, Лондону, Риму не може се са сигурношћу склопити мозаик о Титу.
Проф. др Смиља Аврамов је покушала да дође до података из страних архива али јој је у свим случајевима речено да досије Тито није за јавност доступан још бар 50 година.
Постоји вероватноћа да је Тито поред Аустроугарске обавештајне школе у Печују и НКВД Академије у Москви за чије је специјалне службе радио, радио и за британски СИС што НКВД није знао приликом врбовања.
Иначе ради се о врло образованом и човеку са лепим манирима, нпр. читао је Гетеов Фауст на немачком језику. А умео је и припит да каже за себе да је Фауст над Фаустима.
Како год, јасно је да је спроводио интерес запада.
Сви потези које је повлачио указују на то.
 
Како год, јасно је да је спроводио интерес запада.
Сви потези које је повлачио указују на то.

Да, да !

"Основа за политику према Југославији" (The Basis of Policy for Yugoslavia) од 11. априла 1943, који је одредио судбину Србије и српског народа на Балкану у "новој Европи", након завршетка Другог светског рата (PRO, FO 371, 30255, SOE/Yugoslavia 71, HS5/938). Иако има ознаку додатка (Аппендикс) документ је изузетно јасан и прецизан. Из његове садржине се тачно може видети какве су биле намере британске владе према државном уређењу послератне Југославије.

Први принцип истиче да ће после рата "све три словенске нације" (Срби, Хрвати и Словенци - прим. МС) у Југославији бити потпуно равноправне, да ће свака од њих владати искључиво својом територијом и да ниједна од њих неће подчињавати себи друге две нације .
Други принцип се надовезује на претходни, образлажући како Англо-Саксонци схватају принцип равноправности "све три словенске нације" у Југославији. Он је истовремено најважнији за Србију и српски народ, пошто је отворено наговестио шта их чека након победе савезничких земаља над силама Осовине: "Стара политика административног централизма ће бити замењена политиком широке аутономије за СРПСКЕ (у документу је у блок форми написан придев српски - СЕРБИАН ) провинције, што посебно важи за: Црну Гору, Македонију и Босну ". Овај принцип је детаљније разрађен у другом делу документа, који је дужи од првог и садржи детаљније опсервације. То је учињено у одељку "Регионални проблеми". Ту се каже следеће: а) "За време турске владавине Срби су живели одвојено у различитим регијама; различите српске области су због тога имале различите степене развоја; ослобођење Србије је било остварено у успешним сукцесивним фазама; неке провинције су остале још дуго под турском или неком другом страном влашћу када је срце Србије стекло независност; све ово је имало за последицу дубоке разлике у културном развоју и традицији између различитих српских области; б) после 1918. влада у Београду није водила довољно рачуна о овим разликама, него је форсирала политику административног централизма; Београд је готово без изузетка слао чиновнике из Краљевине Србије на службу у нове области; народ у овим областима је трпео тешке пореске терете у корист Београда што је проузроковало огромно незадовољство локалног становништва; в) због свега наведеног, у будућности се мора гарантовати широка аутономија за ове области. Народ Македоније, Црне Горе, Босне и Војводине се не разликује од Срба, али он има другачији карактер и погледе од народа у Краљевини Србији тако да заслужује да ужива посебан политички положај у односу на Краљевину Србију; стара и веома лоша политика административног централизма неће бити обновљена; пореско оптерећење ће бити равномерно распоређено на различите провинције; државни службеници у свакој провинцији ће бити локални људи; најважније функције власти ће бити пренете са централне владе на обласне политичке органе. "

Када се дубље растумаче наведени принципи нове британске политике према Југославији, може се лако уочити њихова невероватна сличност са принципима југословенског уставног уређења од 1974, нарочито када је у питању уставни положај СР Србије, њених аутономних покрајина и српског народа у другим југословенским републикама.
 
Mate, razmekšalo ti se pamćenje.

http://forum.krstarica.com/showthread.php?p=10114355
http://forum.krstarica.com/showthread.php?p=10148769

Utvrđeno je nedvosmisleno Nazorovo autorstvo pěsme Poglavnik. Je l' Nazor bio ustaški simpatizer? Jeste. 'Aj' zdravo.

PS. O Nazoru trěba znati 6 osnovnih stvari:

1) da je bio ustaša
2) da je bio homoseksualac (bitch mu je bio Ivan Goran Kovačić)
3) da mu je pravo prězime Nazzaro
4) da je bio prědsědnik ZAVNOH-a (13. jun 1943 - 25. avgust 1945)
5) da je bio prědsědnik Prezidijuma Sabora NR Hrvatske (25. avgust 1945 - 19. jun 1949)
6) da su njegove pripovětke i pěsme obavezna lektira bile i ostale u Hrvatskoj


:) :) koliko je ono cetnika postali partizani 1944?

Tada su već bila odavno izašla Nazorova djela, i »moja« V. knjiga Nazorovih pjesama među njima, bez te pjesme i dakako bez one rečenice u mojim napomenama. Ali tajna te pjesme je ostala neriješena i nadalje. Žao mi je, što o njoj nisam nikada razgovarao s Vinkom Nikolićem. Godinama smo se sastajali, od njegova povratka u Hrvatsku pa do njegove nagle smrti, sprijateljili smo se i razgovarali, kadikad i svakodnevno, o mnogim temama koje su nas zanimale, ali o eventualnoj Nazorovoj pjesmi Paveliću eto nismo. Nismo o njoj govorili ni poslije Nikolićeva članka u njegovoj »Hrvatskoj reviji« (1996, br. 3–4), gdje je – reagirajući na neke vrlo grube antinazorovske invektive koje su se tih dana čule od nekih zastupnika u Saboru – napisao doslovce: »Ne ulazeći u Nazorov ‘krimen’, znam da ne postoji nikakva Nazorova pjesma Anti Paveliću. […] Ja bih za nju trebao znati, jer sam za vrijeme NDH uredio antologiju rodoljubnog pjesništva Hrvatska domovina, a također i rodoljubnih prigodnica Lovori (1943), a takve pjesme nigdje nema. Tamo, u Lovorima, Nazorova je prigodna pjesma Poruka pjesnicima, koja je uperena protiv Talijana u Dalmaciji, gdje Nazor poručuje pjesnicima: Budimo barbari / Al budimo svoji. Ovu prigodnu pjesmu, napisanu u vrijeme NDH, neki ‘pamte’ [!] kao pjesmu Paveliću.« Nismo ni tada, rekoh, razgovarali o tome, ali tu temu nismo izbjegli namjerno, ni ja, a siguran sam ni on. Jednostavno, izmaklo nam je, nismo se toga sjetili. A s obzirom na sve, ni ta činjenica nije baš sasvim nezanimljiva.
Ali je »tajna« Nazorove pjesme, poslije toga Nikolićeva članka, vjerojatno, barem što se mene tiče, riješena zauvijek. Ili možda ipak nije?

Dubravko Jelčić

sta ti treba nazor kao potvrda teorije da su partizani crvene ustase, pa da to bude jos jedno opravdanje za srbijansku pusionu u drugom svetskom ratu,nedicevo-ljoticevsko-cetnicku kolaboraciju, pusionu 1991, i razlog zasto su srbi razbili jugoslaviju?
 
Poslednja izmena:
ne nije. memorandum SANU iz 1984 o resenju srpskog pitanja , i milosevicev govor na "uscu", su dokaz za to..............:D
Razbijanje Jugoslavije je počelo vrlo davno, odnosno nije ni prestajalo od 1923. godine, menjali su se samo akteri, poslednji koji su uspešno ugušeni bili su Mika Tripalo i Savka Dabčević-Kučar, na žalost, posle Titove smrti nije bilo više volje ni mogućnosti da se zaustavi razbijanje sa hrvatske i slovenačke strane dok je gušenje revolta Šiptara osamdesetih godina dobilo kakav takav konsenzus na saveznom nivou.
 
Razbijanje Jugoslavije je počelo vrlo davno, odnosno nije ni prestajalo od 1923. godine, menjali su se samo akteri, poslednji koji su uspešno ugušeni bili su Mika Tripalo i Savka Dabčević-Kučar, na žalost, posle Titove smrti nije bilo više volje ni mogućnosti da se zaustavi razbijanje sa hrvatske i slovenačke strane dok je gušenje revolta Šiptara osamdesetih godina dobilo kakav takav konsenzus na saveznom nivou.

ti mesas pojam jugoslavije sa srboslavijom. :D
 
Ti nemaš odgovor na tu konstataciju pa se služiš jeftinim floskulama.

ti nemas argumente za tvoju konstataciju, pa to proturas kao aksiom..........

1974 hrvatska je trazila konfederativno uredjenje jugoslavije ( pa se posle napuhalo na razbijanje jugoslavije.........
1981 na kosmetu albanci su trazili republiku, nisu trazili razbijanje jugoslavije
 
Poslednja izmena od moderatora:
Razbijanje Jugoslavije je počelo vrlo davno, odnosno nije ni prestajalo od 1923. godine, menjali su se samo akteri, poslednji koji su uspešno ugušeni bili su Mika Tripalo i Savka Dabčević-Kučar, na žalost, posle Titove smrti nije bilo više volje ni mogućnosti da se zaustavi razbijanje sa hrvatske i slovenačke strane dok je gušenje revolta Šiptara osamdesetih godina dobilo kakav takav konsenzus na saveznom nivou.

Eh, jedan jedini, veliki marsal Tito!

:)

 
Занима ме ваше мишљење о човеку, постоје доста теорија, по којима Тито, рођен у Кумровцу, уопште није онај Тито који је владао земљом... Ја сам лично поклоник те теорије, и прилично сам сигуран у моје ставове, али видим да на овом форуму има доста "учених" људи, па ајде да упоредимо нека размишљања, ставове, покрепљене чињеницама...

Na Zemunskom groblju postoji spomen ploca coveku koji se zvao Josip Broz,godina smrti 1941.Koincidencija?
 
gledano iz tvoje perspektive....................

Nije trebala biti ni Srboslavija ni Jugoslavija,vec samo Srbija.Unijeli smo drzavnost u SHS,pa kasnije kraljevinu Jugoslaviju,pa SFRJ,umjesto da stvorimo Srbiju sa granicama koje nam odgovaraju .Tada su nam to svi nudili kao zemlji pobjednici u l svj. ratu.Naravno tada se ne bi ni pojavio Tito i ne bi se vodile ovakve isprazne price tipa ko je bio Tito.:dash:
 

Back
Top