Ko - je - Antihrist - ?

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Maki!:
Vidi se iz njihovog ponašanja da nisu uzimali Božije ime uzalud. Isto tako se vidi iz njihovog ponašanj da nisu svetkovali subotu. Oni subotu jedva da pominje a kad je pominju je kao sjenu.
Kliknite za proširenje...
Pa ne pominju ni mnoge druge zapovesti jer se to podrazumeva.
Ko sme da dirne u Bozji zakon?
Samo laici.
I tvoja crkva nije smela da iz zakona obrise zapovest o suboti.
 
Glasnik.:
Pa ne pominju ni mnoge druge zapovesti jer se to podrazumeva.
Ko sme da dirne u Bozji zakon?
Samo laici.
I tvoja crkva nije smela da iz zakona obrise zapovest o suboti.
Kliknite za proširenje...
Aha a sad se subota podrazumijeva? E pa ne može tako. Po vama je subota najbitnija zapovijest koja sjaji više od svih ostalih. I ne samo to, apostoli su pisali ljudima koji nisu imali bilo kakvu tradiciju svetkovanja subote. Grcima, Rimljanima. Njima bi se moralo izričito napomenuti da moraju svetkovati subotu jer to prije nisu radili. Naravno ako je subota zaista bila obavezna za hrišćane kako vi tvrdidit.
 
antilažov:
Bijaše toga dana subota, piše u Djelima apostolskim. Neznabošci se nisu sastajali subotom, Subotom se sastaju Židovi, i vi klanjatelji 'proročice' kradljivice, tako da je tamo Pavao otišao misleći da će naći okupljene Židove.
Kliknite za proširenje...
Zato jer su'apostoli svtkovali subotu.
A tvoja crkva ju je tek u 3, 4 veku promenila na nedelju.

Evo:

Kardinal Gibson dalje kaze:


Pitenje: Koji je dan odmora sabat?
Odgovor: sedmi dan nasa subota.
Pitanje: da li drzite sabat?
Odgvor: ne mi svetkujemo dan gospodnji.
Pitanje: koji je to d äan?
Odgvor?
Prvi dan nedelje.
Pitanje: Ko ga je promeniuo?
Odgvor: katolicka crkva.

Anabrident of the christian doctrine by, henry Tuberville, p. 58.


Pitanje: Kako dokazujete da crkva ima moc da uspostavlja praznike i svete dane?
Odgvor: pa upravo cinom promene subote u nedelju koju protestanti slede i na taj nacin potpuno se suprostavljaju sebi sto sto drze nedelju, a krse vecinske propise koje je crkva uspostavila.
Pitanje: kako to dokazujete?
Odgvor: zato jer oni svetkuju nedelju, priznaju crkvenu moc da zapoveda praznike i da se svrstavju pod greh.

Komentar nadbiskupa vrhbosanskog Dr Ivana Evandjeliste Sarica.
Sveto pismoSstarog i novog zaveta izdala akademija Ragina Apostorum, sarajevo 1942. strana
 
Maki!:
Aha a sad se subota podrazumijeva? E pa ne može tako. Po vama je subota najbitnija zapovijest koja sjaji više od svih ostalih. I ne samo to, apostoli su pisali ljudima koji nisu imali bilo kakvu tradiciju svetkovanja subote. Grcima, Rimljanima. Njima bi se moralo izričito napomenuti da moraju svetkovati subotu jer to prije nisu radili. Naravno ako je subota zaista bila obavezna za hrišćane kako vi tvrdidit.
Kliknite za proširenje...
Nije najbitnija vec ju napadi na nju cine najnitnijom.
To je kontekst.

Bitan je ceo zakon.
Jer ko odbaci i krsi jednu, sve je prekrsio.
 
Maki!:
Proročica je rekla da kad je imala viziju subota je sijala više od ostalih 9.
Kliknite za proširenje...
Pa rekoh ti kontekst.
Jer ce jedina biti napadana.
I eto vidimo imala je pravo.
Ti si cak potvrdio!!
Cak si aktivno ukljucen u ispunjavanju njenih reci.

Kada Bog kaznjava ovaj svet on im pokazuje zasto.

Pokazuje im kovceg zaveta gde su ploce 10 zapivesti.

A onda vi njemu objasnjacajte da 4 ne vazi 😁


Otkrivenje 11,19I otvori se crkva Božija na nebu, i pokaza se kovceg zavjeta njegova u crkvi njegovoj; i biše sijevanja munja, i glasovi, i gromovi, i tresenje zemlje, i grad veliki.
 
Evo da ne bude da pričam bezveze. Obradiću samo dio koji se odnosi na svetog Patrika. Vilkinson za njega kaže sljedeće:
"Patrik je propovedao Bibliju. On je apelovao na nju kao na jedini autoritet za osnivanje irske crkve. Nije pridavao značaja nijednom drugom svetovnom autoritetu; on nije deklamovao nijedan dekret. Nekoliko zvaničnih kreda rimske crkve u to vreme bilo je ratifikovano i zapoveđeno, ali Patrik nije pominjao nijedan. U njegovoj Ispovesti on daje kratku izjavu svojih verovanja, ali ne ukazuje ni na jedan crkveni sabor ili kredo kao na autoritet. Centri za obuku koje je osnovao, koji su kasnije prerasli u fakultete i univerzitete, svi su bili biblijske škole."

Ovo podebljano NIGDJE NE POSTOJI u spisima koji su nam ostali iz sv. Patrika. Ostali su njegov Konfesio i Pismo Korotikovim vojnicima. Ni u jednom od ta dva spisa sv. Patrik ne kaže da je za njega Biblija JEDINI autoritet. Nigdje. Prilično je nepošteno na osnovu dva nečija pisma ocjenjivati čitavo njegovo vjerovanje.

Idemo dalje:
"Dok je Patrik bio sve sem arijanac, on je pored toga odbio da se složi sa idejom o „jednakosti“ pronađenoj u toj neodoljivoj reči „jednakosuštinski“ ili homoousian."

Ovo je takođe bezočna izmišljotina. Autor imputira sv. Patriku da se kobajagi on protivio odlukama Nikejskog sabora i zato ga je Rimska crkva (koja u to vrijeme nije bila papska što naravno autor ne zna) progonila. Ali sv. Patrik otvoreno u svom Konfesiju ispovijeda nikejsku vjeru u Trojicu:
"4. "Because there is no other God, nor ever was, nor will be, than God the Father unbegotten, without beginning, from whom is all beginning, the Lord of the universe, as we have been taught; and His son Jesus Christ, whom we declare to have always been with the Father, spiritually and ineffably begotten by the Father before the beginning of the world, before all beginning; and by Him are made all things visible and invisible. He was made man, and, having defeated death, was received into heaven by the Father; and He has given Him all power over all names in heaven, on earth, and under the earth, and every tongue shall confess to Him that Jesus Christ is Lord and God, in whom we believe, an whose advent we expect soon to be, judge of the living and of the dead, who will render to every man according to his deeds; and He has poured forth upon us abundantly the Holy Spirit, the gift and pledge of immortality, who makes those who believe and obey sons of God and joint heirs with Christ; and Him do we confess and adore, one God in the Trinity of the Holy Name.""
https://www.ewtn.com/catholicism/library/confession-of-st-patrick-5728
Ovaj gornji tekst ničim ne protivrječi Nikejskom simvolu vjere.

Dalje Vilkinson tvrdi:
"Patrik je posmatrao Isusa kao svoju zamenu na krstu. On je zauzeo svoj stav prema Deset Zapovesti. On kaže u svojoj Ispovesti: „Bio sam odveden u ropstvou Irsku zajedno sa mnogim hiljadama ljudi u skladu sa našim zaslugama, jer smo hodili odvojeni od Boga i nismo držali Njegove zapovesti.“"

Ovo se ne može opisati nikako drugačije nego kao silovanje teksta. Vilkinson čita "Njegove zapovijesti" kao dekalog tj. kao subotu. Međutim sv. Patrik nigdje ne poistovjećuje to sa Dekalogom a kamoli sa subotom.

Ideja da je sv. Patrik bio u nekom oštrom sukobu sa Rimskom crkvom pobijaju njegove riječi iz Pisma Korotikovim vojnicima gdje kaže:
"I myself have composed and written these words with my own hand, so that they can be given and handed over, then sent swiftly to the soldiers of Coroticus. I am not addressing my own people, nor my fellow citizens of the holy Romans, but those who are now become citizens of demons by reason of their evil works. They have chosen, by their hostile deeds, to live in death; comrades of the Scotti and Picts and of all who behave like apostates, bloody men who have steeped themselves in the blood of innocent Christians. The very same people I have begotten for God; their number beyond count, I myself confirmed them in Christ."
https://www.ancienttexts.org/library/celtic/ctexts/p02.html
Sv. Patrik sa punim poštovanjem piše o rimskim hrišćanima i navodi ih kao primjer dobrog ponašanja u poređenju sa Korotikovim zlodjelima.

"Ne zanemarujući usvajanje kipova od strane rimokatoličke crkve – što jesuprotno drugoj zapovesti – i drugih kršenja moralnog zakona koja su ostala telaodbila da prihvate, jedan od osnovnih uzroka razdvajanja bilo je svetkovanje Šabata. Kao što će biti predstavljeno u ostalim poglavljima, gotske, valdenške, jermenske i sirijske crkve, i crkva na istoku kao i crkvena organizacija koji je osnovao Patrik, u velikoj meri svetkovale su Subotu, sedmi dan u sedmici, kao dvadeset-četvoročasovni period u kojem je Bog počivao nakon stvaranja. Mnogi su takođe imali svete sabore u nedelju, kao što mnoge crkve danas imaju molitveni sastanak sredom."

Ovo je klasično adventističko izvrtanje. Oni pokušavaju predstaviti da je Keltska crkva bila subotarska. Ali to je preveliko učitavanje. Poštovanje subote nije subotarstvo. Nedelja je i za keltske hrišćane bila najbitniji dan u sedmici iako su poštovali i subotu. I danas Pravoslavna Crkva na određeni poštuje subotu. Sv. Kolumba, za kojeg Vilkinson isto kaže da je bio sola scriptura, nedelju zove danom Gospodnjim:
"In the Sacred Volumes this day is called the Sabbath, which is, interpreted, Rest. And this day is truly a Sabbath day for me, because it is for me the last day of this present laborious life, on which I rest after the fatigues of my labours ; and this night, at midnight, when begins the solemn day of the Lord, according to the saying of the Scriptures, I shall go the way of my fathers [Jos. xxiii. 14 ; 1 Kings ii. 2]."
https://cristoraul.org/ENGLISH/readinghall/pdf-library/Biographies/521-597-Saint-Columba.pdf
Dakle za sv. Kolumbu je poslije subote nastupao svečani dan Gospodnji tj. nedelja. To znači da, ako je Kolumba bio Biblija i samo Biblija kako Vilkinson priča, mora značiti da je i nedelja kao dan Gospodnji po sola scripturi pa ne vidim da će se adventisti sa time složiti.
 
Maki!:
Evo da ne bude da pričam bezveze. Obradiću samo dio koji se odnosi na svetog Patrika. Vilkinson za njega kaže sljedeće:
"Patrik je propovedao Bibliju. On je apelovao na nju kao na jedini autoritet za osnivanje irske crkve. Nije pridavao značaja nijednom drugom svetovnom autoritetu; on nije deklamovao nijedan dekret. Nekoliko zvaničnih kreda rimske crkve u to vreme bilo je ratifikovano i zapoveđeno, ali Patrik nije pominjao nijedan. U njegovoj Ispovesti on daje kratku izjavu svojih verovanja, ali ne ukazuje ni na jedan crkveni sabor ili kredo kao na autoritet. Centri za obuku koje je osnovao, koji su kasnije prerasli u fakultete i univerzitete, svi su bili biblijske škole."

Ovo podebljano NIGDJE NE POSTOJI u spisima koji su nam ostali iz sv. Patrika. Ostali su njegov Konfesio i Pismo Korotikovim vojnicima. Ni u jednom od ta dva spisa sv. Patrik ne kaže da je za njega Biblija JEDINI autoritet. Nigdje. Prilično je nepošteno na osnovu dva nečija pisma ocjenjivati čitavo njegovo vjerovanje.

Idemo dalje:
"Dok je Patrik bio sve sem arijanac, on je pored toga odbio da se složi sa idejom o „jednakosti“ pronađenoj u toj neodoljivoj reči „jednakosuštinski“ ili homoousian."

Ovo je takođe bezočna izmišljotina. Autor imputira sv. Patriku da se kobajagi on protivio odlukama Nikejskog sabora i zato ga je Rimska crkva (koja u to vrijeme nije bila papska što naravno autor ne zna) progonila. Ali sv. Patrik otvoreno u svom Konfesiju ispovijeda nikejsku vjeru u Trojicu:
"4. "Because there is no other God, nor ever was, nor will be, than God the Father unbegotten, without beginning, from whom is all beginning, the Lord of the universe, as we have been taught; and His son Jesus Christ, whom we declare to have always been with the Father, spiritually and ineffably begotten by the Father before the beginning of the world, before all beginning; and by Him are made all things visible and invisible. He was made man, and, having defeated death, was received into heaven by the Father; and He has given Him all power over all names in heaven, on earth, and under the earth, and every tongue shall confess to Him that Jesus Christ is Lord and God, in whom we believe, an whose advent we expect soon to be, judge of the living and of the dead, who will render to every man according to his deeds; and He has poured forth upon us abundantly the Holy Spirit, the gift and pledge of immortality, who makes those who believe and obey sons of God and joint heirs with Christ; and Him do we confess and adore, one God in the Trinity of the Holy Name.""
https://www.ewtn.com/catholicism/library/confession-of-st-patrick-5728
Ovaj gornji tekst ničim ne protivrječi Nikejskom simvolu vjere.

Dalje Vilkinson tvrdi:
"Patrik je posmatrao Isusa kao svoju zamenu na krstu. On je zauzeo svoj stav prema Deset Zapovesti. On kaže u svojoj Ispovesti: „Bio sam odveden u ropstvou Irsku zajedno sa mnogim hiljadama ljudi u skladu sa našim zaslugama, jer smo hodili odvojeni od Boga i nismo držali Njegove zapovesti.“"

Ovo se ne može opisati nikako drugačije nego kao silovanje teksta. Vilkinson čita "Njegove zapovijesti" kao dekalog tj. kao subotu. Međutim sv. Patrik nigdje ne poistovjećuje to sa Dekalogom a kamoli sa subotom.

Ideja da je sv. Patrik bio u nekom oštrom sukobu sa Rimskom crkvom pobijaju njegove riječi iz Pisma Korotikovim vojnicima gdje kaže:
"I myself have composed and written these words with my own hand, so that they can be given and handed over, then sent swiftly to the soldiers of Coroticus. I am not addressing my own people, nor my fellow citizens of the holy Romans, but those who are now become citizens of demons by reason of their evil works. They have chosen, by their hostile deeds, to live in death; comrades of the Scotti and Picts and of all who behave like apostates, bloody men who have steeped themselves in the blood of innocent Christians. The very same people I have begotten for God; their number beyond count, I myself confirmed them in Christ."
https://www.ancienttexts.org/library/celtic/ctexts/p02.html
Sv. Patrik sa punim poštovanjem piše o rimskim hrišćanima i navodi ih kao primjer dobrog ponašanja u poređenju sa Korotikovim zlodjelima.

"Ne zanemarujući usvajanje kipova od strane rimokatoličke crkve – što jesuprotno drugoj zapovesti – i drugih kršenja moralnog zakona koja su ostala telaodbila da prihvate, jedan od osnovnih uzroka razdvajanja bilo je svetkovanje Šabata. Kao što će biti predstavljeno u ostalim poglavljima, gotske, valdenške, jermenske i sirijske crkve, i crkva na istoku kao i crkvena organizacija koji je osnovao Patrik, u velikoj meri svetkovale su Subotu, sedmi dan u sedmici, kao dvadeset-četvoročasovni period u kojem je Bog počivao nakon stvaranja. Mnogi su takođe imali svete sabore u nedelju, kao što mnoge crkve danas imaju molitveni sastanak sredom."

Ovo je klasično adventističko izvrtanje. Oni pokušavaju predstaviti da je Keltska crkva bila subotarska. Ali to je preveliko učitavanje. Poštovanje subote nije subotarstvo. Nedelja je i za keltske hrišćane bila najbitniji dan u sedmici iako su poštovali i subotu. I danas Pravoslavna Crkva na određeni poštuje subotu. Sv. Kolumba, za kojeg Vilkinson isto kaže da je bio sola scriptura, nedelju zove danom Gospodnjim:
"In the Sacred Volumes this day is called the Sabbath, which is, interpreted, Rest. And this day is truly a Sabbath day for me, because it is for me the last day of this present laborious life, on which I rest after the fatigues of my labours ; and this night, at midnight, when begins the solemn day of the Lord, according to the saying of the Scriptures, I shall go the way of my fathers [Jos. xxiii. 14 ; 1 Kings ii. 2]."
https://cristoraul.org/ENGLISH/readinghall/pdf-library/Biographies/521-597-Saint-Columba.pdf
Dakle za sv. Kolumbu je poslije subote nastupao svečani dan Gospodnji tj. nedelja. To znači da, ako je Kolumba bio Biblija i samo Biblija kako Vilkinson priča, mora značiti da je i nedelja kao dan Gospodnji po sola scripturi pa ne vidim da će se adventisti sa time složiti.
Kliknite za proširenje...
Isecak iz ovoga gore:
Autor imputira sv. Patriku da se kobajagi on protivio odlukama Nikejskog sabora i zato ga je Rimska crkva (koja u to vrijeme nije bila papska što naravno autor ne zna) progonila. Ali sv. Patrik otvoreno u svom Konfesiju ispovijeda

Autor govori iz sadasnje perspektive da bi znali na koga misli.
Autor nije znao da ce nastati i religiozni kriminal.
To je novo.
 
Vilkinson dalje piše:
"Činjenica da je Irska ležala van granica Rimskog carstva čuvala ju je od obožavanja svetaca, obožavanja kipova i obožavanja relikvija koje je preplavilo državnu crkvu u to vreme. U Ajoni ne postoji izveštaj o studentima teologije koji su tragali za relikvijama, ili da su slati u Rim zbog relikvija koje su navodno pripadale nekom hrišćanskom mučeniku. Nije bilo povorki u kojima su prikazivane relikvije, nije bilo paljenja kada ili sveća pred grobnicom."

A da li je baš tako? Evo šta piše u biografiji sv. Kolumbe koju je sastavio monah Adomnan koji je bio iguman manastira u Ajoni. On piše:
"At another time the venerable man, when he was living in Iona, roused by some sudden impulse, andgetting the Brethren together by sound of bell" Now," he says, " let us help by prayer, the monks of the Abbot Comgell, drowning at this hour in the Lough of the Calf [Belfast Lough], for behold at this moment they are warring in the air against hostile powers who try to snatch away the soul of a stranger who is drowning along with them." Then, after tearful and earnest prayer, quickly rising before the altar among the Brethren who are also prostrate in prayer, he says with joyful countenance : " Give thanks to Christ, for now the holy Angels have met these holy souls, and have delivered that stranger-guest and triumphantly rescued him from the warring demons.""

Iz ovoga vidimo da je sv. Kolumba učio da poslije smrti ljudi ne spavaju već da njihove duše ostaju svjesne i bivaju uzdignute do neba ali da joj na putu stoje demoni koje je žele odvesti u pakao i da duši mogu pomoći molitve živih i pomoć anđela. Ovim je sv. Kolumba ustvari potvrdio pravoslavno učenje o mitarstvima poslije smrti. Potvrdio je i ispravnost molitvi za mrtve.

Sv. Kolumba takođe uči da je Evharistija zaista žrtva a ne simbolika:
"The same day,hearing a presbyter celebrating the Holy Mysteries of the Eucharist—one whom the Brethren who lived there had chosen to perform the Solemnities of the Mass because they deemed him to be very religious, he suddenly utters from his mouth this fearful speech : " Clean things and unclean are now found mingled together ; that is, the clean mysteries of the Holy Sacrifice are offered by an unclean man, who, meantime, is hiding in his conscience a certain great crime.""

Mislim da je ovo sasvim dovoljno da se pokaže vrijednost Vilkinsonove kvaziistorije.
 
Poslednja izmena:
Maki!:
Vilkinson dalje piše:
"Činjenica da je Irska ležala van granica Rimskog carstva čuvala ju je od obožavanja svetaca, obožavanja kipova i obožavanja relikvija koje je preplavilo državnu crkvu u to vreme. U Ajoni ne postoji izveštaj o studentima teologije koji su tragali za relikvijama, ili da su slati u Rim zbog relikvija koje su navodno pripadale nekom hrišćanskom mučeniku. Nije bilo povorki u kojima su prikazivane relikvije, nije bilo paljenja kada ili sveća pred grobnicom."

A da li je baš tako? Evo šta piše u biografiji sv. Kolumbe koju je sastavio monah Adomnan koji je bio iguman manastira u Ajoni. On piše:
"At another time the venerable man, when he was living in Iona, roused by some sudden impulse, andgetting the Brethren together by sound of bell" Now," he says, " let us help by prayer, the monks of the Abbot Comgell, drowning at this hour in the Lough of the Calf [Belfast Lough], for behold at this moment they are warring in the air against hostile powers who try to snatch away the soul of a stranger who is drowning along with them." Then, after tearful and earnest prayer, quickly rising before the altar among the Brethren who are also prostrate in prayer, he says with joyful countenance : " Give thanks to Christ, for now the holy Angels have met these holy souls, and have delivered that stranger-guest and triumphantly rescued him from the warring demons.""

Iz ovoga vidimo da je sv. Kolumba učio da poslije smrti ljudi ne spavaju već da njihove duše ostaju svjesne i bivaju uzdignute do neba ali da joj na putu stoje demoni koje je žele odvesti u pakao i da duši mogu pomoći molitve živih i pomoć anđela. Ovim je sv. Kolumba ustvari potvrdio pravoslavno učenje o mitarstvima poslije smrti. Potvrdio je i ispravnost molitvi za mrtve.
Kliknite za proširenje...
E Sveti kolumbije se zbig mrznje prema jecrejima okrenuo grckim filozofima jer samp kod njih duse ne spavaju.
Kod Hrista i apistole spavaju.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Slične teme

Gedeon
Adventisti (subotari) i antihrist
Odgovora
7
Pregleda
235
Glasnik.
Glasnik.
Plavooki Treptač
Знате ли ко је Ђорђе Рош?
Odgovora
24
Pregleda
524
Bobib
B
Nina
Monah koji je razgovarao s mesecom
Odgovora
2
Pregleda
190
Nina
Nina

Back
Top