Knjige zbog kojih ste bili tužni

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Na kraju knjige Orlovi rano lete.
I u filmu takođe.

Više puta su mi krenule suze i dok sam čitala Prohujalo sa vihorom.

Hirošimo, ljubavi moja.
Bilo je baš teških scena, i bila je i po koja suza.

Dobar deo filma Boja purpura sam plakala.

Setih se, nedavno sam sa ćerom gledala Lesi, kad se film završio zagrlile smo se i obe dobro isplakale.
Verovatno sam plakala i kad sam čitala knjigu.
 
Jedna od najtužnijih knjiga koje sam čitao je Srce je usamljeni lovac od Karson Mekalers.
Radnja se događa u malom mestu na američkom jugu, prati živote nekoliko ljudi sa margina društva, njihove snove, želje... I nemogućnost da bilo šta od toga ostvare. Naravno, pošto se događa na američkom jugu neizbežna tema je i rasizam.
Ceo roman odiše melanholijom, usamljenošću, nemogućnošću komunikacije... U suštini niko nikoga ne razume.
 
Igo me skenjao par puta, pokušavam sad se setim ko još...al bilo ih je, da..



Juče sam gledao "Hačiko, priča o psu" i plakao sam, nije knjiga ali sam sebe testirao mogu li ja jednom u životu odgledati taj film bez da plačem- izgleda da ne mogu. Ako nije sramota reći "plakao sam".
Ja prestala se testiram, definitivno ne mogu.. Kao trudim se nešto al obavezno puknem na onoj sceni kad mu žena dolazi na stanicu posle devet godina.. "Hači?! Pa ti još čekaš?" :rida:
 
Ja prestala se testiram, definitivno ne mogu.. Kao trudim se nešto al obavezno puknem na onoj sceni kad mu žena dolazi na stanicu posle devet godina.. "Hači?! Pa ti još čekaš?" :rida:
a možeš misliti koliko sam se zarozala, ja koja sam u vreme gledanja tog filma imala psa..znaci srce mi je tuklo 200 na sat :(
 

Back
Top