Klub prevodilaca amatera

Cik pogodi


TO sto tkuje ovaj stih i bilo koji stih,
Necujno za najostrije uho, neoformljeno u najcistijem oku, ili u najlukavijoj svesti,
ni teskoca ni slava, ni sreca ni bogatstvo,
pak bilô svakog srca i zivota kroz svet,
sto ti i ja i svi jure i uvek, uvek, im to promakne,
Otvoreno ali jos uvek tajnovito, stvarno od stvarnosti, iluzija,
neprocenjivo, obecano svakome, ali ne u vlasnistvu covekam
sto pesnici uzalud traze da bi stavili u rimu, istoricari u prozu,
Sto vajari jos nikada nisu isklesali, ni slikari naslikali,
Sto pevaci nikada nisu otpevali, ni govornici ikad izgovorili,
Posvecuje sada i ovde, to ja izazivam.




Indifferently, 'mid public, private haunts, in solitude,
Behind the mountain and the wood,
Companion of the city's busiest streets, through the assemblage,
It and its radiations constantly glide.

In looks of fair unconscious babes,
Or strangely in the coffin'd dead,
Or show of breaking dawn or stars by night,
As some dissolving delicate film of dreams,
Hiding yet lingering.

Two little breaths of words comprising it.
Two words, yet all from first to last comprised in it.

How ardently for it!
How many ships have sail'd and sunk for it!
How many travelers started from their homes and ne'er return'd!
How much of genius boldly staked and lost for it!
What countless stores of beauty, love, ventur'd for it!
How all superbest deeds since Time began are traceable to it--and
shall be to the end!
How all heroic martyrdoms to it!
How, justified by it, the horrors, evils, battles of the earth!
How the bright fascinating lambent flames of it, in every age and
land, have drawn men's eyes,
Rich as a sunset on the Norway coast, the sky, the islands, and the
cliffs,
Or midnight's silent glowing northern lights unreachable.

Haply God's riddle it, so vague and yet so certain,
The soul for it, and all the visible universe for it,
And heaven at last for it.

Walt Whitman[/QUOTE]
 
@ 021123456789

Ostatak prevoda pesme postavi kad budes zeleo


Sledeca

ANOTHER BED



another bed
another women

more curtains
another bathroom
another kitchen

other eyes
other hair
other
feet and toes.

everybodys looking.
the eternal search.

you stay in bed
she gets dressed for work
and you wonder what happened
to the last one
and the one after that...
it's all so comfortable-
this love making
this sleeping together
the gentle kindness...

after she leaves you get up and use her
bathroom,

it's all so intimate and strange.
you go back to bed and
sleep another hour.

when you leave its with sadness
but you'll se her again
whether it works or not.
you drive down to the shore and sit
in your car. it's almost noon.

-another bed, other ears, other
ear rings, other mouths, other slippers, other
dresses

colors, doors, phone numbers.

you were once strong enough to live alone.
for a man nearing sixty you should be more
sensible.

you start the car and shift,
thinking, I'll phone Jeanie when I get in,
I haven't seen her since Friday.
---------------
Bukovski naravno ( copy -paste sa teme "bukovski?") ;-)
 
Druga vrsta

Druga vrsta
Druga zena

jos Zavesa
Drugo kupatilo
Druga kuhinja

Druge oci
Druga kosa
Druga
Stopala i prsti.

Svi traze.
Beskonacna potera.

Ostajes u krevetu
Ona se sprema za posao
I pitas se sta se desilo
Prosloj
I onoj pre nje...
Tako je lagodno-
Vodjenje ljubavi
Zajednicke noci
Nezni poljupci..

Kada ode korisis njeno
Kupatilo,

To je tako cudno, osecaj blizine.
Vracas se u krevet i
spavas jos jedan sat.

kada odlazis osecas tugu
videcete se opet
isla na posao ili ne.
vozis do obale i sedis
u kolima. Skoro je podne

-drugi krevet, drugo uvo, druge
mindjuse, druga usta, druge papuce, druga
haljina


Boje, ulazi, telefonske veze.

Nekada si bio dovoljno hrabar da zivis sam.
Za coveka koji se blizi sezdesetoj trebao bi biti
Razumniji.

Palis kola, ubacujes u brzinu,
Mislis, nazvacu Jeanie kad se vratim,
Nisam je video od petka.
 
zanimljivost

Film Stanley Kubrick-a iz 1971 "A Clockwork Orange" je adaptacija

"A Clockwork Orange" fiction novel by Anthony Burgess

Naslov zbunjuje,

autor objasnjava :The title of the book comes from an old London expression, which I first heard from a very old Cockney in 1945: 'He's as queer as a clockwork orange'

"'He's as queer as a clockwork orange"

Stvarno znimljiv izraz ( preveo bi ga 'lud kao struja")
 
hej , pa vi ste sjajni!Svaka cast za ideju i za realizaciju.Nadam se da moze da se prikljuci i moj skromni doprinos:)


Jos Jedna Postelja



Jos Jedna postelja
Jos Jedne zene.
vise je zastora.


Jos Jedno kupatilo
i kuhinja
drugacije oci
drugacija kosa
drugaciji...
otisci.
Svi su na tragu vecnoj potrazi.

Posmatras iz kreveta nju,
kako se sprema za posao
i ,pitas se,sta li se zbilo sa poslednjom
ili sa onom sto se zbila pre nje.

i dobro je sve to :
i vodjenje ljubavi
i zajednicki san
i ta blaga neznost.

Upotrebis njeno kupatilo,
kada ona ode.

Intimno je to..
i cudno;

i spavas
Jos Jedan sat.

ostavljas,
ostavljas sa tugom.
zadobices je ponovo,
bilo da vam ide ili ne.

vozis do ivice reke
i sedis tu.Gotovo je
podne.

Jos Jedna postelja
drugacije usne skoljke
drugacije mindjuse
drugacija usta
drugacije papuce
drugacije haljine...

Boje , prolazi , veze...

Imao si, jednom davno,hrabrosti za samocu.
godine su ti trebale doneti razum.

Pokreces se,menjas,misleci,
pozvacu Jeanie kad dodjem,
nismo se videli od petka.
[/I]
 
DRUGA POSTELJA

Druga postelja
Druga zena

Vise zavesa
Drugo kupatlio
Druga kuhinja

Druge oci
Druga kosa
Druga stopala i prsti.

Svi tragaju.
Beskonacna potraga.

Ti ostajes u krevetu
Ona se oblaci za posao
i pitas se sta se desilo
onom jednom
i onom posle toga...
Sve je tako prijtano
Ovo vodjenje ljubav
Ovo spavanje udvoje
Nezna finoca...

Posto te ostavi ti ustajes i koristis njeno
kupatilo,

Tako je prisno i strano.
Vracas se u krevet i
Spavas jos jedan sat.

Kad odlazis to je sa tugom
Ali ponovo ces je videti
bilo da uspe ili ne.
Vozis do obale i sedis u autu.
Gotovo je podne.
Drugi krevet, druge usi, druge nausnice,
druga usta, druge papuce, druge haljine

Boje, vrata, brojevi telefona.


Jednom si bio dovoljno jak da zivis sam.
za coveka blizih sezdesetih ti bi trebao biti osecajniji.


Palis auto i skreces,
misleci, telefoniracu Dzeni kada se vratim,
nisam je video od petka.
 
izgleda da smo savladali Bukovskog :) Ako ja postavljam sledecu , mislila sam da opet bude Bukovski(njega mi nikad nije dosta) ali bolje da menjamo pa cemo se vratiti opet na njega . Dakle , sad ide Walt Whitman . Nadam se da ce vam se svideti:)

In midnight sleep


In midnight sleep , of many a face of anguish,
of the look at the first of mortally wounded-of that indescibable look;
of the dead of their backs , with arms extended wide,
I dream , I dream , I dream .

Of scenes of nature , fields and mountains ;
of skies so beauteous after storm-and at night the moon so unearthly
bright,
shining sweetly , shining down , where we dig the trenches and gather the
heaps,
I dream , I dream , I dream .

Long , long have they pass' d-faces and trenches and fields;
where through the carnage i moved with callous composure-or away
from fallen,
onward i sped at the time-but now of their forms at night,
I dream , I dream , I dream .
 
U ponocnom snu, od mnogih jedno lice patnje,
sa pogledom, isprva, smrtno renjenim, sa tim neopisivim(indescribable) pogledom,
pokojnika, njihovih ledja, sa rukama siroko rasirenim,
ja sanjam, ja sanjam, ja sanjam.

Slike prirode, polja i planina,
neba tako divnog posle oluje i nocu meseca tako avetinjski svetlog
ugodno sijajuci, obasjavajuci, gde mi kopamo rovove (trench) i pravimo gomile
ja sanjam, ja sanjam, ja sanjam

Mnogo, mnogo su presla lica i rovovi i polja
kroz pokolj ja sam prosao grubom stalozenoscu ili
daleko od pada(?)
stremim napred i zurim (speed) u vreme(?) ali sada u njhovim oblicima i noci,
ja sanjam ja sanjam ja sanjam
 
U dubokom snu

U dubokom snu, namucena lica,
izgled prvog pogodjenog nesnosnim stanjem,
Mrtvi na poljima, leze, ruku siroko rasirenih
Snim, snim ,snim

Na pozornici pririrode, polja i planine,
Na nebu inspirativnom, posle oluje,i mesec je nocu bozanstveno
Velik
Sjaji meko, na nas, ukopane u rovovima, skupljene na
Gomilu
Snim, snim, snim

Davno su prosla ta lica, rovovi i polja;
Gde sam se kretao kroz pokolj, bezosecajan,
Dalje od palih,
Napred, uzurbano ponekad- ali sad njihove oblike u noci
Snim, snim, snim.

------------
Svidja mi se pesma
 
U ponocnom spavanju

U ponocnom spavanju, o mnogim licima zgrcenim,
o pogledu prvoranjenog smrtnika-o tom neopisivom pogledu;
o mrtvima, i njihovim ledjima... sa siroko rasirenim rukama
Ja sanjam, ja sanjam, ja sanjam.
O prilikama u prirodi, poljima i planinama;
o nebeskim prostorima tako divnim posle oluje-i nocu kada je mesec tako utvarno
sjajan,
sjajuci blago, sjajuci ka nama, gde mi kopamo useke i skupljamo klasje
Ja sanjam, ja sanjam, ja sanjam.
Davno, davno im je proslo vreme- licima, i usecima i poljima;
Ali ja se krecem kroz rat sa opreznom pojavom- alí dalje
od palog,
napred hrlim ka vremenu- ali sad ka njihovim kreaturama nocu,
ja sanjam, ja sanjam, ja sanjam.
 
sledeca

My hero bares his nerves along my wrist
That rules from wrist to shoulder,
Unpacks the head that, like a sleepy ghost,
Leans on my mortal ruler,
The proud spine spurning turn and twist.

And these poor nerves so wired to the skull
Ache on the lovelorn paper
I hug to love with my unruly scrawl
That utters all love hunger
And tells the page the empty ill.

My hero bares my side and sees his heart
Tread; like a naked Venus,
The beach of flesh, and wind her bloodred plait;
Stripping my loin of promise,
He promises a secret heat.

He holds the wire from this box of nerves
Praising the mortal error
Of birth and death, the two sad knaves of thieves,
And the hunger's emperor;
He pulls that chain, the cistern moves.

Thomas Dylan

P.S. pile spremi jednu posle prevoda ove pesme
 
Moj heroj vezhe nervima koji idu do moga
dlana
i pruzaju se od dlana do ramena,
rastvara glavu i kao dobar duh
naslanja se moj gospodar,
ponosnog stava, uvtce se i okrece.

I ti losi nervi povezani za lobanju
Bole na povrsini bez ljubavi
Idem u zagrljaj divlje i nevesto
Tako iskazujem ljubavnu zedj
I povrsinu punim praznim bolom

Moj junak rastvara moja rebra i vidi njegovo srce
Razmazano, kao gola venera,
Povrsina od mesa, njena krvava cipka leprsa
Ruseci nadu moje zudnje
On obecava tajnu vezu

On drzi veze iz svoje kutije nerava
Slaveci fatalnu gresku
Rodjenja i smrti, dvoje u rukama lopova,
I gladnog vladara,
On povlaci lanac, meshina se krece.


Jaka pesma, sebi sam dao veliku slobodu

021123456789 moze neki info o Thomas Dylan-u
 
Moj heroj ogoljava svoje zivce duz mog zgloba
i vlada od zgloba do ramena
otvara glavu koja se,nalik na usnulu prikazu,
oslanja na mog smrtnog gospodara,
a ohola kicma se,prezirivo, okrece i uvija.

I ovi nesretni nervi toliko vezani za lobanju
ceznu na napustenom papiru za ljubavlju
vesam se o ljubav razuzdanom recju
koja oglasava svu neutazivost ljubavi
i izgovara stranici ispraznu bol.

Moj heroj ogoljava moju oholost i ugleda svoje srce;
zgazeno kao golu Veneru,
obalu mesa i pomera njenu skerletnu pletenicu
obnazujuci moja bedra obecanja
on obecava skriveno uzivanje.

On drzi strunu iz spleta zivaca
slaveci smrtnu gresku
rodjenja i smrti,dva nitkova i lopova
i carstvo gladi
on povlaci strunu , voda se pokrece


teska je i za prevodjenje i za tumacenje,ali je sjajna...vredelo je :)
 
Dylan Marlais Thomas rodjen je 27. oktobra 1914. u juznom Velsu (Swansea). Sa osam godina pocinje da pise pesme.Sa 16 napusta skolu, 1934. prelazi u London. Iste godine objavljuje prvu knjigu pod nazivom "18 Poems". Druga knjiga "25 Poems", izlazi 1936. Radio je kao reporter, i kao moderator za BBC u emisiji pod nazivom "Life And The Modern Poet". Prica se da je Bob Dylan "pozajmio" prezime od ovog pesnika, i Bob Dylan priznaje da se nalazio pod ogromnim uticajem Tomasa. Cudan stil ovog Velskog pesnika kriticari pripisuju njegovom nedostatku formalnog obrazovanja. Dylan o sebi: "U sebi imam zver(A Beast),andjela (an Angel) i ludaka (a Madman)."


Prevod:

Moj heroj otkravi nerve niz moj zglob,
njegova vladavina je od zgloba do ramena,
rastvori glavu koja, kao umorna utvara,
naslanja se na mog smrtnog gospodara-
Ponosna kicma - savijena i izvrnuta.

Te sazaljive nerve tako vezane za lobanju,
da bole na ljubavlju rastrzanom papiru
ja grlim -da bih zavoleo- svojim podcinjenim svrabom
koji obistinjuje svu glad ljubavi
i prica stranici o praznoj bolesti.

Moj heroj otkravi moju lepsu stranu i vidi njeno srce
u iskoraku; kao naga Venera,
na obali od mesa, sa vetrovitom krvavom pundjom;
Obnazuci moju obecavajucu utrobu,
On obecava tajno vrelo.

On vuce zicu iz skuc*enih nerava (c kao cilibar)
velicajuci smrtnu gresku
rodjenja i smrti, i dva jadna kolena lopova,
i svu glad tiranina;
On povuce lanac, kotlic se otvori.

Thomas Dylan
 
Sunflower - Low

When they found your body
Giant X's on your eyes
With your half of the ransom
You bought some sweet, sweet, sweet
Sweet sunflowers
And gave them to the night

Underneath the star of David
A hundred years behind behind my eyes
And with my half of the ransom
I bought some sweet, sweet, sweet
Sweet sunflowers
And gave them to the night

Suncokret

Kada su nasli tvoje telo
Sa velikim x – ovima na tvojim ocima
Sa tvojom polovinom otkupnine
Kupio si neke slatke, slatke, slatke
Slatke suncokrete
I dao ih noci

Ispod Davidove zvezde
Stotinu godina iza mojih ociju
Sa mojom polovinom otkupnine
Kupio sam neke slatke, slatke, slatke
Slatke suncokrete
I dao ih noci
 
Nista nije bezveze

Suncokretov prah

Kada su nasli tvoje telo
velike oznake X su bile u tvojim ocima
polovinom tvoga otkupa
Kupio si nekoliko slatkih, slatkih, slatkih
Slatkih sucokreta
i predao si ih noci

pod Davidovom zvezdom
stotinu godina u mojim ocima
ja sam polovinom tvoga otkupa
kupio nekoliko slatkih slatkih, slatkih
slatkih suncokreta
i predao sam ih noci

Dobrodosao i nabaci neke informacije o autoru
 

Back
Top