Klub prevodilaca amatera

Nemojte se ljutiti ljudi ali da bi pjesmu bilo kako preveli trebate je razumjeti. Mislim razumjeti riječi na stranom jeziku.
Disturbing the dust - znači uznemiriti, poremetiti, ili jednostavno pomjeriti prašinu ili bolje prah. Napisati Ostaviti prah ukazuje nerazumjevanje značenja, koliku god slobodu prevodiocu da damo. Dalje prevod nisam ni čitao.
Ili pišite vlastite stihove, ili se malo zakopajte u rječnike.
 
OK, svako ima pravo da se bavi jezikom kako želi. Ja samo kažem da se ovo ne može nazvati prevodom, nego pisanjem vlastitih stihova inspirisanih djelomičnim razumjevanjem pjesme na engleskom jeziku. To samo po sebi nije ništa loše, samo nije prevođenje.
 
Ako moram da se pravdam

But to what purpose
Disturbing the dust on a bowl of rose-leaves
I do not know.

ovo znaci
zasto da ( koji je cilj da)
Uznemiravamo savrsenost ruze( lepote,ideala)
Ne znam
opet nije bukvalan prevod( nego je znacenje)

-Kako uznemiravamo savrsenost
-Putem praha, prasine ( to smo mi)

zato sam preveo

Ali kojoj svrsi
Ostaviti prah na ruzinom listu
Ne znam.

Mozda nije dobro (ni blizu) ali zato sam amater..
 
Vreme sadašnje i vreme prošlo
Postoje možda u vremenu budućem
I vreme buduće u vremenu prošlom.
Ako svo vreme postoji večno
Onda je svo vreme nenadoknadivo.
Što je moglo biti samo je ideal
Preostala večna mogućnost
Samo u svetu misli.
Što je moglo biti i što je bilo
Vode ka jednom kraju, a to je uvek sadašnjost.
Koraci odjekuju u sećanju
Putem kojim nismo pošli
Ka vratima koja nikad nismo otvorili
U naš vrt ruža. Moje reči, tako
Odjekuju u tvojim mislima.
Ali čemu
Uznemiravati prašinu na peharu ružinih latica
Ne znam.
Drugi odjeci
Nastanjuju naš vrt. Da ih pratimo?
Brzo, reče ptica, pronađi ih, pronađi ih,
Iza ugla. Kroz prvu kapiju,
U naš prvi svet, da li da sledimo
Obmanu drozda? U naš prvi svet.
Tamo su bili, dostojanstveni, nevidljivi,
U pokretu lakom, nad mrtvim laticama,
U vrelini jeseni, kroz treperav vazduh,
I drozd zapeva, odazivajući se na
Nečujnu muziku skrivenu u šiblju
I neprimetni se zraci oka ukrstiše, jer su te ruže
Bile nalik cveću u koje su gledale.
Tamo su bili kao naši gosti, primljeni i primajući.
Pa smo krenuli, i mi i oni, uobičajenim putem
Duž prazne aleje, u zatvoreni krug
Da pogledamo u isušenu baru.
Suva bara, suva zemlja, tamnih ivica,
I bara se ispuni vodom sunčeve svetlosti,
I lotos se uzdiže, lagano, lagano,
Zablista iz srca svetlosti,
A bio je iza nas, reflektujući se u bari.
Zatim oblak prođe, i bara osta prazna.
Idi, reče ptica, jer su latice bile pune dece,
Skrivene uzbuđeno, suzdržavajući smeh.
Idi, idi, idi, reče ptica: ljudski rod
Ne može dugo podnositi stvarnost.
Vreme prošlo i vreme buduće
Što je moglo biti i što je bilo
Vodi ka jednom kraju,a to je uvek sadašnjost.
 
Povlachim rech. Sinoc sam imao inspiraciju, koja je verovatno dala lazni osecaj da sam na pravom putu shto se tiche prepeva. Probao sam ovaj drugi deo da prevedem i stao malo posle mesta gde se spominje eyebeam.

Ali koja je svrha
Uskovitlati prah na peharu od ruzinih lista
Ja to ne znam.
Drugi odjeci
nastanjuju vrt. Praticemo ih?
Brzo, rekoshe ptice, nadji ih, nadji ih,
Iza ugla. Kroz prvu kapiju,
U nash prvi svet, hocemo li pratiti
Drozda obmane? U nash prvi svet.
Tamo su bili oni, dostojanstveni, nevidljivi
Bez zurbe se seleci, preko mrtvog lishca,
U jesenju vrevu, kroz treperavi vazduh,
I ptice su zvale, u odziv
nechujnoj muzici skritoj u grmlju,
I nevidjen zrak oka shto predje, za ruze
Imashe izgled cveca u koje je gledao.
 
Time present and time past
Are both perhaps present in time future,
And time future contained in time past.
If all time is eternally present
All time is unredeemable.
What might have been is an abstraction
Remaining a perpetual possibility
Only in a world of speculation.
What might have been and what has been
Point to one end, which is always present.
Footfalls echo in the memory
Down the passage which we did not take
Towards the door we never opened
Into the rose-garden. My words echo
Thus, in your mind.
 
But to what purpose
Disturbing the dust on a bowl of rose-leaves
I do not know.
Other echoes
Inhabit the garden. Shall we follow?
Quick, said the bird, find them, find them,
Round the corner. Through the first gate,
Into our first world, shall we follow
The deception of the thrush? Into our first world.
There they were, dignified, invisible,
Moving without pressure, over the dead leaves,
In the autumn heat, through the vibrant air,
And the bird called, in response to
The unheard music hidden in the shrubbery,
And the unseen eyebeam crossed, for the roses
Had the look of flowers that are looked at.
There they were as our guests, accepted and accepting.
So we moved, and they, in a formal pattern,
Along the empty alley, into the box circle,
To look down into the drained pool.
Dry the pool, dry concrete, brown edged,
And the pool was filled with water out of sunlight,
And the lotos rose, quietly, quietly,
The surface glittered out of heart of light,
And they were behind us, reflected in the pool.
Then a cloud passed, and the pool was empty.
Go, said the bird, for the leaves were full of children,
Hidden excitedly, containing laughter.
Go, go, go, said the bird: human kind
Cannot bear very much reality.
Time past and time future
What might have been and what has been
Point to one end, which is always present.
 
Malo sam doradio...


Sadasnjist i proslost
Su mozda sadrzani u buducnosti
A vreme buduce je sadrzano u proslosti
Ako su sva vremena beskonacno sadasnja
vreme ja nistavnost
Buducnost je samo sen
Koja ostaje stalna mogucnost
u svetu obmana
Sto je moglo biti i sto bilo je
Upucuje na kraj, uvek je sadasnjost
Odjeci stopala u secanju
Kroz prolaz kojm nismo prosli
Ka vratima koja nismo otvorili
U ruzin vrt.Moj glas odjekuje
u tvojoj glavi

Ali kojoj svrsi
Ostaviti prah na ruzinom listu
Ne znam.
i Drugi glasovi
Nastanjuju vrt. Da li da pratimo?
Brzo, kaze ptica, nadji, njadi
Iza coska. Kroz prvu kapiju
U nas prvi svet, da li da pratimo
Obmanu drozda? u nas prvi svet
Tamo su , postojani, nevidljivi,
krecu se bez napora, preko mrtvih stvari,
po jesenjoj tezi, kroz zivi vazduh,
i ptica zov, kao odgovor
na necujnu muziku shiprazja
i na slepi pogled preko, jer ruze
imaju pogled za nase oko.
Tamo su kao nasi gosti, dosli dobrodosli
Nas pokret i njihov u prihvacenom plesu
Pored prazih puteva, u zatvoren krug,
pruzamo Poglede u prazan bazen.
Prazan bazen, prazno mesto, tamih ivica
A pun zvezdane vode,
I zvezdana ruza, tiho, tise,
Sjaji u srcu povrsine
A oni iza nas, odsjaji u vodi.
Oblak prodje, sjaj osta prazan.
Tamo, ptica kaze, jer su lisja puna dece
Zeljno skrivana, zadrzavaju smeh.
Hodi tamo, ptica kaze: vasa vrsta
Ne podnosi dugo stvarnost.
Proslost i buducnost
Sto je moglo biti i sto bilo je
Upucuje na kraj, uvek je sadasnost.

Magda od tebe sam ukrao “zatvoren krug”( nadam se da se ne ljutis)
Nisam zadovoljan sa “slepi pogled” neprimetni je bolje ( cini mi se..)
Hvala na prevodu reci thrush
Jos samo poslednju polovinu drugog dela i prelazimo na sledecu pesmu...
 
Ipak, da probam malo. Na brzaka.

I do kakvog znacenja
ometati prah u casici ruzinog cveta-
ja ne znam.
I drugi odjeci
nastanjuju vrt. Da sledimo?
Hajde, rece ptica, nadji ih, nadji,
iza ugla. Kroz prve kapije,
u nas prvi svet, zar da pratimo
zablude drozda(?)? U nas prvi svet.
Eno ih tamo, pocascenih, nevidljivih,
u kretanju bez otpora, iznad mrtvog lisja,
i ptica se oglasila, odjekujuci
necuvenu muziku skrivenu medj siprazjem,
i nevidjeni zraci retine se ukrstise, i ruze
imase izgled cveca koje je pogledano.
Eno ih tamo, nasih gostiju, prihvacenih i prihvatajucih.
I tako, kretali smo se, i oni, na zvanicni nacin,
praznim alejama, u kvadratni krug,
da bi smo pogledali u isuseno korito.
Suho korito, isusi beton, sa mrkim ledinama,
i korito se od suncevih zraka ispuni vodom
i lotos se uzdizase, tiho, tise,
iz srca svetla povrsina svetlucase
i oni behu iza nas, sa odrazom u koritu.
Tada predje oblak, i korito je prazno.
Idi, rece ptica, jer listci(ostatci) su puni dece,
sakrivenih sa uzbudjenjem, zadrzavajuci smeh.
Idi, idi, idi, rece ptica: ljudska rasa ne trpi suvise stavrnost.
Vreme proslo i vreme buduce
sto je moglo biti i sto je bilo
Usmerno ka jednom uglu, koji je uvek tu.
 
My hero bares his nerves along my wrist
That rules from wrist to shoulder,
Unpacks the head that, like a sleepy ghost,
Leans on my mortal ruler,
The proud spine spurning turn and twist.

And these poor nerves so wired to the skull
Ache on the lovelorn paper
I hug to love with my unruly scrawl
That utters all love hunger
And tells the page the empty ill.

My hero bares my side and sees his heart
Tread; like a naked Venus,
The beach of flesh, and wind her bloodred plait;
Stripping my loin of promise,
He promises a secret heat.

He holds the wire from this box of nerves
Praising the mortal error
Of birth and death, the two sad knaves of thieves,
And the hunger's emperor;
He pulls that chain, the cistern moves.

Thomas Dylan
 
Pa... pocni! :) Imam jednu laksu, zato sto ima puno "obicnog" jezika, a i vrlo je zanimljiva. Ako smo zainteresovani, mozemo sa tim da nastavimo. Kako mu drago.

The Unknown Citizen
by W. H. Auden


(To JS/07 M 378
This Marble Monument
Is Erected by the State)




He was found by the Bureau of Statistics to be
One against whom there was no official complaint,
And all the reports on his conduct agree
That, in the modern sense of an old-fashioned word, he was a
saint,
For in everything he did he served the Greater Community.
Except for the War till the day he retired
He worked in a factory and never got fired,
But satisfied his employers, Fudge Motors Inc.
Yet he wasn't a scab or odd in his views,
For his Union reports that he paid his dues,
(Our report on his Union shows it was sound)
And our Social Psychology workers found
That he was popular with his mates and liked a drink.
The Press are convinced that he bought a paper every day
And that his reactions to advertisements were normal in every way.
Policies taken out in his name prove that he was fully insured,
And his Health-card shows he was once in a hospital but left it cured.
Both Producers Research and High-Grade Living declare
He was fully sensible to the advantages of the Instalment Plan
And had everything necessary to the Modern Man,
A phonograph, a radio, a car and a frigidaire.
Our researchers into Public Opinion are content
That he held the proper opinions for the time of year;
When there was peace, he was for peace: when there was war, he went.
He was married and added five children to the population,
Which our Eugenist says was the right number for a parent of his
generation.
And our teachers report that he never interfered with their
education.
Was he free? Was he happy? The question is absurd:
Had anything been wrong, we should certainly have heard.
 
Nepoznati Gradjanin
W. H. Auden


(Za JS/07 M 378
Ovaj mermerni spomenik
je dignut od strane Drzave)


On je, slozio se Biro za statistiku,
od onih protiv kojih nema zvanicne prituzbe,
i svi izvestaji o koracima koje je preduzeo se slazu,
da u modernom smislu staromodnog sveta, mogao bi da prodje za sveca,
jer sve sto je radio islo je u prilog Veceg Dobra.
Sa izuzetkom Rata, sve do dana kada je otisao u penziju,
radio je u fabrici, i nikad ga niko nije otpustio,
pre bi se reklo da je zadovoljio svoje poslodavce, u firmi Fush Masine.
Ipak, nije bio piskaralo, ni krut u nazorima,
jer njegova Zajednica izvestava nas da nije imao dugova,
(nas izvestaj o njegovoj uniji, potvrdjuje verodostojnost)
a nasi Socijalni radnici vide potvrdjenost
prijateljstva u picu.
Da je svakog dana kupovao novine, Novinarstvo je ubedjeno,
i njegove reakcije na reklame mogu da prodju samo kao nesto sasvim normalno.
***
Nastavice se...
 
Nepoznati gradjanjin



posveceno osobi
JS/07 M 378
granitni(?) sponemik
podigla drzava



odeljenje statistike je zakljucilo
bio je Jedini protiv koga nije bila podneta zalba,
I sve procene kazu
Da je u savremenom svetu, arhaicno receno,
Bio svetac.
Jer je sve radio za boljitak svoje zajednice.
A borio se do poslednjeg radnog dana(?)
u fabrici, i nikad nije bio otpusten
jer je zadovoljavao zahteve rukovodstva “suvisnih sprava A.D.“
Nije bio povrsan ili los u svojim procenama,
Jer izvsataji sindikata govore da je bio redovan platisa
( nasi izvestaji potvrdjuju to stanoviste)
i nasi psiholozi kazu
bio je veoma popularan u drustvu i voleo je da pije
novine su sigurne da je redovno uzimao svoj primerak
i da su njegove reakcije na reklame bile nornalne ( u svakom pogledu)
dokumenti pod njegovim imenom kazu da je bio osiguran (u svakom pogledu)
A zdravstveni karton, da je jednom bio u bolnici potpuno izlecen
Istazivanja zadovoljsva potrosaca i ****metar kazu
Da je razumno birao pogodnosti potrosackog paketa
I imao sve potrepstine savremenog coveka
I fonograf, i radio,i kola i frizider.
Nasa istrazivanja javnog misljenja zakljucuju
Da je imao odgovarajuce misljenje za svaku priliku,
U vreme mira, bio je za mir, u vreme rata, bio je za rat
bio je ozenjed i dodao je petoro dece populaciji,
a nas demograf(?) kaze da je upravo to zahtevani broj
od osoba njegove generacije.
I profesori kazu da nikad nije ometao
Edukaciju.

Da li je bio slobodan? Da li je bio srecan? Pitanje je nebitno:
Mi bi znali, ukoliko nesto nije u redu.
---------------------
Pesma je dobra, ali moj prevod.... :-?
 
Da budem iskren, zamorio sam se, uostalom treba nam jos jedan ceo prevod i druga polovina( moigao bi da zavrsis)

Nadam seda ce se Magda ili Hedon pridruziti

Za Auden-a
Cudan mi je bio taj zvanicni nacin obracanja “sa visine” i nikako nisam mogao da shvatim smisao iza Except for the War till the day he retired, pa sam improvizovao.
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top