Да штета али је добра основа за истраживање.У суштини у последњих 30 година се није десило ништа слично.
Екипа која је радила на њему је добила Нобелову награду за медицину.Сав посао раде твоје Т ћелије а терапија служи само да уништи заштитни слој туморских ћелија које су се криле и на неки начин варале наш имуни систем који их не препознаје као страно тијело и не покушава ни да их напада док се оне шире-метастазирају и полако али сигурно убијају организам.
Мислим немогуће је било и замислити а тек да се то деси у стварности, да се пацијент из термалне фазе врати овако на почетак.
У суштини ХТ реагује код 20 посто пацијената са ужасним нежељеним ефектима, имунотерапија код скоро 70 посто пацијената има какав такав одговор, негдје дјелимичан, негдје потпуни као у овом случају.Све у свему идеја је да карцином постане хронична болест која се лијечи, прати и слично а некада чак и потпуно излијечи.Једноставно да живите даље уз одговарајућу терапију.Ја сам сигуран за 10-20 година да ће ово постати реалност.
T-celije su vrsta belih krvnih zrnaca koje su ”specijalizovane” da pronadju i uniste viruse i kancerogene celije. One su u prvim borbenim redovima naseg imunog sistema i stalno patroliraju u nasem telu. One su kamikaze naseg imunog sistema.
Sa virusima se T-celije obicno lako izbore jer su lako prepoznatljivi (naravno, ima opakih virusa izuzetaka). Naime, ako celiju napadne virus onda uvek postoje sitni fragmenti virusa na povrsini celije koje T-celije prepoznaju i unistavaju. T-celije imaju pamcenje i uvek se sete virusa ako ponovo napadne.
Sa kancerogenim celijama je teze jer su one podlije – kamufliraju se. Zato T-celije cesto ne prepoznaju obolele celije na vreme. Sto vise mutacija u kancerogenoj celiji to veca sansa da T-celije prepoznaju neprijatelja, sprece sirenje i unisite ga. Treba imati u vidu da kod mnogih ljudi to redovno funkiconise i oni nikada ne zapate kancer jer T-celije odrade stvar na vreme. Na zalost, mnogi nemaju tako dobar imunitet. Imunoterapija trenira T-celije da prepoznaju i zapamte karakteristike zlotvora tako da uvek mogu da se aktiviraju i obracunaju sa njim ako se opet pojavi.
Kad T-celija pronadje neprijateljsku celiju ona [T-celija] se cvrsto prisljamci na povrsinu neprijateljske celije i pocinje da emituje nesto sto stvara male plikove na povrsini neprijateljske celije koji emituju dva enzima: perforin i granzym. Perforin pravi rupice na membrani neprijateljske celije a granzym onda ulazi kroz te rupice u neprijateljsku celiju i utice na njenu smrt – neprijateljska celija izvrsi samoubistvo. To se zove apoptoza, tzv programirana smrt/samoubistvo bolesne celije tako da ne osteti nista drugo oko sebe.
Dvojica Nobelovaca su, nezavizno jedan od drugog, otrkili svaki po jedan protein koji se nalazi na povrsini T-celija i funkcionise kao blokator kod ranije pomenutog checkpointa (u otprilike 5 do 12). Oni su shvatili da taj blokator treba otkloniti jer je prerano tu prikociti imunitet u borbi protiv raka. Tu blokadu ukidaju uz pomoc jednog antitela. Time se imunitetu daju odresene ruke da do kraja sprovede proces opisan u prethodnom pasusu.
Lek koji se kroz infuziju koristi u imunoterapiji se zove Opdivo sa aktivnom substancom Nivolumab koja funkcionise kao checkpoint blokator.
Upravo u tome lezi revolucinarna dimenzija imunoterapije. Do sada se agresivnim metodama (zracenje, hemoterapija) napadao direktno rak tj sve celije,sto je brutalan atak na ceo organizam koji cesto samo kupuje vreme obolelima unistavajuci druge organe ali najcesce ne leci. Imunoterapija je skroz drugi pristup i u tome je revolucionarni obrt u lecenju raka – terapija se svodi na to da boostuje imunitet i trenira odbrambene celije da prepoznaju, zapamte i uniste neprijatelja. Ako se bolest vrati T-celije je prepoznaju i reaguju. Imunitet je prvo i poslednje slovo azbuke.
Za sada ovu terapiju moze da primi oko 40% pacijenata koji imaju odredjene mutacije u kancer celijama i rezultati su za neverovati (kod nekih vrsta raka a prvenstveno kod raka pluca koji, statisticki gledano, pokosi najvise zrtava). Da ne pominjem kakva blagodet za telo je ova terapija (OK, nije ples po ruzama ali ipak) u odnosu na one "bojne otrove" i zracenje od kojih jedva mozes da se sastavis a mnogi moraju i da prekinu terapiju jer telo ne moze da je podnese (bela krvna zrnca se sroljaju samo tako i onda mora da se prekine) sto obicno znaci mnogo kraci rok trajanja tj blizu smrt. A tek da se ne pominje koliko je za mnoge ova terapija poslednja nada.
Nobelova nagrada ce sigurno da generise vise para za dalje istrazivanje i da ce vise naucnika da uskoce u ovaj voz a sve to ce da ubrza dalji proces i uspehe u borbi protiv raznih vrsta raka. Prvi revolucinarni iskorak je napravljen, ovo je u rangu pronalaska penicilina,