Карашевци (Крашовани) - заборављени банатски Срби

Kako neki istorijski narod sebi može dozvoliti ovakvu lakrdiju od politikantskog nacionalnog inženjeringa? Istorijski narod ne može. Samo "Hrvati" jer nisu istorijski narod.
Сви народи су измишљени, посрбљени Влаше, али да би то неко схватио и прихватио потребнa je интелектуална зрелост.
 
Krašovani su Hrvati, Srbi su u uglavnom u opštinama Sokolovac, Svinjica i Požežena.

South_slavs_romania.png
 
Kad su se naselili ?


Više od pola milenijuma planinsko područje gornjeg toka Karaša nastanjuje stanovništvo katoličke vere - Karaševci. Njihovi običaji, delimično i nošnja, a pre svega jezik, govore o njihovom srpskom poreklu iz Timočkog kraja, od Crne reke.

O razmerama srpskih seoba, koje kulminaciju dostižu između sredine XV veka, posle pada Despotovine, i sredine XVI veka, posle pada Banata, svedoči podatak koji daje ugarski kralj Matija Korvin u pismu rimskom papi 1483. godine, kada navodi da se tokom protekle četiri godine u njegovo kraljevstvo doselilo preko 200.000 Rascijana. Dva mađarska izvora iz 1542. i 1543. godine Banat nazivaju Raškom, a za Temišvar navode da se nalazi "usred Raške".

http://www.rastko.rs/antropologija/ljcerovic_srbi_ro.html

Boljevačko-rtanjski kraj (crnorečki okrug) je poznat po dobro sačuvanim etno-običajima i verovanjima..trebalo bi ih direktno uporediti sa Karašovcima
 
Poslednja izmena:
Имају Карашевци "славење", тј. славе славу и данас.


books

захваљујем ти што си нам скренула пажњу на тако важну ствар. љубазношћу нашег модератора исправљен је наслов теме :)
 
захваљујем ти што си нам скренула пажњу на тако важну ствар.

Нема на чему ;)

Ја бих волела да чујем уживо како Карашевци изговарају речи, ово што ћу сад да цитирам у појединим сегментима чуло би се на улицама троугла Бор-Зајечар-Бољевац (болдовала сам део тих ектра препознатљивих речи старог језика)

Nesporazum oko imena.
Iacob Domaneant
Sunday, 25 May 2008

Dragi čitatelji bloga Carasova.net, tel bi da se objasnim. Dogodil se nesporazum. Dogodilo se nešto na što nesam se čekal. Lam da napišem sledeća nekoliko retka na karaševskom govoru, da ne bi bil progrešno shvaćen. Sejdan bilo je spomenuto moje ime ispred Komande, če u prijašnjem članku "Predizborna kampanja za lokalne izbore počela" sam napisal pogrešno ime, i istina je, žalim za tu grešku, nesam znal da striči Sorki sime Marius, neznaju niti ovi po stari luđe, pital sam sejdan starešinu, svi striču Sorku poznavaju u selu s imenam Marjan. Ponavljam, žalim za tu grešku, ne bila namjerna.
Mislim če ne bi trebalo da nitko se srdi, ja u tem članku nesam napisal ništa loše, tražil sam da budem imparcijalan. Isto, tel bi da razjasnim ješte nekoliko stvari; ovej sajt sam napravil prije 4 - 5 godine, iza njega ne stoji niti jedna institucija, sve sam ja sam voluntarno radil i osobno stojim iza svega što je tu napisano. Dakle, ovo što vidite na ovem sajtu je rad mojih ruku, nitko me ne plaća da tu pišem. To velim da ne bi opet se pojavilo mišljenje, koje sam čul, če tu pišem jer netko me za to plaća. Što ješte možem da kažem, je če sam probal da pišem objektivno, da ne držim ničiju stranu, verujem u slobodu govora, osećam se kakon slobodan človik, stojim odgovorno iza onoga što radim, mrzim čenzuru i baš zato sam na ovej sajt metnul jednu funkciju u stavki "pošalji članak" otkuda svaki može da pusti svoje mišljenje.

Kad bude da sam bil neobjektivan u nekome od napisanih članaka, što možem da kažem je da sam samo človik, i sloboda la da nateri svakoga človeka da si kaže što misli kad se ne slaže s ovem što je tu napisano. Što garantiram je da ne lam da čenzuriram ničije mišljenje. Zato nesam čenzuriral niti postove na forumu, makar se ne slažem s svime što je tamo napisano, ali pošto je bilo spomenuto ispred Komande da neki su napisali tamo stvari koje vređaju, ja što možem da napravim je da otvorim anketu u okviru foruma i ostavim mogućnost posjetiteljima da se izjasne dali treba taj post izbrisati ili ne. I pošto je kampanija, nelam da dlžim, da ne bi opet netko protumačil moje reči. Ponavljam, blado koje nam je donesal Internet je SLOBODA GOVORA, i falamu, demokracija sidi na toj slobodi.

http://www.carasova.net/index.php?option=com_content&task=blogcategory&id=23&Itemid=99

Pominju se, od srpskih naselja odakle su stigle izbeglice na Karaš-reku posle Kosovskog boja...- Niš, Prizren, Kruševac...

În acelaşi timp, după înfrângerea de la Kosovopolje din 1389, mulţi sârbi s-au refugiat şi ei către nord, ajungând inclusiv în Banat. Unii din aceştia au rămas de asemenea în zona Caraşovei, îngroşând fondul slav deja existent acolo. (11) Dialectul vorbit de ei semăna cu cel de pe cursul superior al Moravei, unde, la fel, slavii convieţuiseră mult timp cu aromânii. Acea zonă cuprinde unele localităţi importante, precum Prizren, Niš sau Kruševac. Iar după ce turcii au ocupat şi Bosnia, în 1459, mulţi catolici din regiunea Bosnia Argentina, bogată în zăcăminte de metale preţioase, au emigrat şi ei către Banat, unde s-au stabilit de asemenea în ţinuturi miniere, printre care şi Caraşova. (12)..

prema: Traian Simu, Originea craşovenilor, Lugoj, 1939, p. 94.
https://istoriabanatului.wordpress.com/tag/crasoveni/
 
Poslednja izmena:
Ako je verovati ovim brojkama, proces hrvaćenja (uzimanja veroispovesti za odredjivanje nacije) kulminirao je od početka raspada SFRJ:

Godine 1968., 6423 njih se izjašnjavalo kao Srbi Karaševci.
Godine 1992., od otprilike 6500 ljudi 3000 se izjašnjavaju kao Srbi
Godine 2002, od otprilike 5800 njih, samo 17 se izjašnjava Srbima, a 5581 Hrvatima.

В резултат на внушенията, че са сърби, карашовените започват да се възприемат като такива, и като сърби са отчетени на по-късните преброявания в Австро-Унгария и Румъния (напр. - 1968 г. -6423 сърби-карашовени).
Други, които протягат ръка са хърватите. Техните усилия се увенчават с пълен успех след разпадането на Югославия. На преброяване през 1992 г. от около 6500 карашовени, три хиляди се определят като „сърби”, а останалите - като „хървати” или като карашовени. На преброяването вече през 2002 г., виждаме че 5581 вече са „хървати”, 17 - „сърби”, а 230 - като отделен карашовенски етнос.

http://literaturensviat.com/?p=28176

U istom tekstu na bugarskom jeziku, pominje se prof . iz Temišvara, Mihail Radan i njegova teza da je ceo Banat bio nasekhen SrbimaKaraševcima ali su danas samo oni iz Karaša i Svinjice odoleli rumunizaciji:

Друг румънски гражданин - Михай (Миля) Н. Радан, този път карашовенин : „целият Банат е бил населен със сърби-карашевци, които са асимилирани от румънците и само Карашова и Свиница са оцелели”
 
Poslednja izmena:
Više od pola milenijuma planinsko područje gornjeg toka Karaša nastanjuje stanovništvo katoličke vere - Karaševci. Njihovi običaji, delimično i nošnja, a pre svega jezik, govore o njihovom srpskom poreklu iz Timočkog kraja, od Crne reke.

O razmerama srpskih seoba, koje kulminaciju dostižu između sredine XV veka, posle pada Despotovine, i sredine XVI veka, posle pada Banata, svedoči podatak koji daje ugarski kralj Matija Korvin u pismu rimskom papi 1483. godine, kada navodi da se tokom protekle četiri godine u njegovo kraljevstvo doselilo preko 200.000 Rascijana. Dva mađarska izvora iz 1542. i 1543. godine Banat nazivaju Raškom, a za Temišvar navode da se nalazi "usred Raške".

http://www.rastko.rs/antropologija/ljcerovic_srbi_ro.html

Boljevačko-rtanjski kraj (crnorečki okrug) je poznat po dobro sačuvanim etno-običajima i verovanjima..trebalo bi ih direktno uporediti sa Karašovcima


Davno sam trazio taj podatak (200.000 Rascijana) i nikako ga nisam mogao pronaci. Izgleda da se radi o pogresno prenesenom tekstu, pogledaj sto je pokojni Cirkovic pisao o tome.

"Ovde moram primetiti da je usled nesporazuma u jednoj staroj madjarskoj zbirci regesta ovaj broj tako upotrebljen kao da se odnosi na stanovnike Srbije koji su presli u Ugarsku. Radonic ga je u tom smislu upotrebio u svojoj na francuskom objavljenoj kratkoj istoriji Srba u Ugarskoj, odatle su je preuzeli Jirecek, zatim Ivic, a kasnije bezbroj puta ponovljeno, i tesko i sporo ce se ta greska otklanjati."

Cirkovic.jpg


Sima Cirkovic, Seobe srpskog naroda u Kraljevinu Ugarsku u XIV i XV veku, Seobe srpskog naroda od XIV do XX veka, Zbornik radova posvecen tristagodisnjici Velike seobe Srba, Beograd, 1990, str. 43.

U svakom slucaju, provjeri reference.
 
Ne. Nisam govorio o podeli na istorijske ui neistorijske narode. Mnogošta može biti istorijsko. Da li je moguće da ne znaš šta znači pridev istorijski? U ovom slučaju, to je onaj koji ima svoju istoriju.

Znači koliko postoje istorijski i neistorijski narodi, kakvi bi još mogli postojati?

Svaki narod ima svoju istoriju...inače ne bi bio narod.
 
Ako je verovati ovim brojkama, proces hrvaćenja (uzimanja veroispovesti za odredjivanje nacije) kulminirao je od početka raspada SFRJ:

Godine 1968., 6423 njih se izjašnjavalo kao Srbi Karaševci.
Godine 1992., od otprilike 6500 ljudi 3000 se izjašnjavaju kao Srbi
Godine 2002, od otprilike 5800 njih, samo 17 se izjašnjava Srbima, a 5581 Hrvatima.

В резултат на внушенията, че са сърби, карашовените започват да се възприемат като такива, и като сърби са отчетени на по-късните преброявания в Австро-Унгария и Румъния (напр. - 1968 г. -6423 сърби-карашовени).
Други, които протягат ръка са хърватите. Техните усилия се увенчават с пълен успех след разпадането на Югославия. На преброяване през 1992 г. от около 6500 карашовени, три хиляди се определят като „сърби”, а останалите - като „хървати” или като карашовени. На преброяването вече през 2002 г., виждаме че 5581 вече са „хървати”, 17 - „сърби”, а 230 - като отделен карашовенски етнос.

http://literaturensviat.com/?p=28176

U istom tekstu na bugarskom jeziku, pominje se prof . iz Temišvara, Mihail Radan i njegova teza da su od svih banatskih Srba, samo oni iz Karaša i Svinjice odoleli rumunizaciji:

Друг румънски гражданин - Михай (Миля) Н. Радан, този път карашовенин : „целият Банат е бил населен със сърби-карашевци, които са асимилирани от румънците и само Карашова и Свиница са оцелели”
Ovo mi je tragično po nas Srbe, za 10 g odnarodilo se 2983 naših saplemenika. Da li postoje podaci, da su naše prevarantske i lopovske vlasti nesto preduzimale na očuvanju srpskog identiteta Krašovana
 
али он овде не говори о Крашованима. тема је ипак о једној тачно одређеној етничкој скупини католичких Срба у Банату, који се данас у највећем броју осећају и изјашњавају као Хрвати.

Након рата, мислим да је то било 1945. или 1946. Срби су забранили Буњевцима да се изјашњавају било како друго него као Хрвати.

Има и докуменат те забране, издао га је неко ђенерал НОВЈ, Србин, неки Јован ... или тако нешто. Дакле забранили су људима се изјашњавају по својој вољи и наредили да се морају изјашњавати као Хрвати. Да човјек не повјерује, али је истина.

То је био неки договор са Хрватима. Хрвати су то тражили а Срби спровели. Данас имамо то што имамо... НИШТА. Као и милион пута у задњи сто година, нико није тако крмчио свој народ или себи наклоњен народ као Срби...
ГОТОВИНУ ЗА ВЕРЕСИЈУ.... увијек и сваки пут ПОГРЕШНО - БЕЗ ГРЕШКЕ..
 
A nego što su?

I ima li nečeg trećeg?

Hrvati su specifična ("osebujna") nacija, nastala kao konglomerat više etničkih grupa bez etnogenetskog jezgra, ujedinjenih katoličkom verom i srpskim jezikom. Dakle, nisu narod i nemaju istoriju.

Upravo Karaševci su par excellence primer takve etničke konglomeracije. Upotrebljava se paušalno i izraz "veštačka nacija", kojim se ukazuje na:

a) jedan (spolja) indukovan i aktivno sprovođen, nespontan proces etničke konglomeracije i

b) odsustvo jezgra etnogeneze koje je karakteristično za (prirodni, neveštački) pojam narod po definiciji.


Neverovatno koliko informacija i godina, a koliko mnogo samoograničavajućih predrasuda. Ovakvo pitanje samo deca danas postavljaju.
 
Unosiš zabunu, Tandoori, godine i pisma si omašio.

.. podatak koji daje ugarski kralj Matija Korvin u pismu rimskom papi 1483. godine, kada navodi da se tokom protekle četiri godine u njegovo kraljevstvo doselilo preko 200.000 Rascijana. Dva mađarska izvora iz 1542. i 1543. godine Banat nazivaju Raškom, a za Temišvar navode da se nalazi "usred Raške".

http://www.rastko.rs/antropologija/ljcerovic_srbi_ro.html

Cerović pominje pismo rimskom papi iz 1483.godine, evo provere na proverenom blogu.

Kralj Matija izvještava u pismu od 12. januara 1483. g. da su njegovi ljudi pronašli i sakupili 200, 000 Srba na teritoriji Srbije da se bore za Ugarsku u ratu protiv Turaka.

matija_1483.jpg


Ovom prilikom se najsrdačnije zahvaljujem ljubaznoj gđici 'chichak' (Forum Filološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu, pdf. Hungarologija) na pojašnjenju sadržine mađarskog dokumenta. :-)


Prepisi originalnih tekstova privilegija iskopani direktno iz austrijskih arhiva. Karl Freiherr von Czoernig: "Ethnographie der österreichischen Monarchie", Vol. II, III, Wien, 1857. Knjiga je dostupna u digitalnom obliku na Google Books i Internet Archive stranicama.
http://carskepovlastice.blogspot.rs/2008_05_01_archive.html#5261312572213658565

Ćirković govori o pismu Venecijancima iz 1462.godine.
Cirkovic.jpg


Sima Cirkovic, Seobe srpskog naroda u Kraljevinu Ugarsku u XIV i XV veku, Seobe srpskog naroda od XIV do XX veka, Zbornik radova posvecen tristagodisnjici Velike seobe Srba, Beograd, 1990, str. 43.

U svakom slucaju, provjeri reference.
 
Poslednja izmena:
Hrvati su specifična ("osebujna") nacija, nastala kao konglomerat više etničkih grupa bez etnogenetskog jezgra, ujedinjenih katoličkom verom i srpskim jezikom. Dakle, nisu narod i nemaju istoriju.

Upravo Karaševci su par excellence primer takve etničke konglomeracije. Upotrebljava se paušalno i izraz "veštačka nacija", kojim se ukazuje na:

a) jedan (spolja) indukovan i aktivno sprovođen, nespontan proces etničke konglomeracije i

b) odsustvo jezgra etnogeneze koje je karakteristično za (prirodni, neveštački) pojam narod po definiciji.


Neverovatno koliko informacija i godina, a koliko mnogo samoograničavajućih predrasuda. Ovakvo pitanje samo deca danas postavljaju.

Ponekad je potrebno pojednostaviti stvari na detinji nivo kako bi se došlo do srži pojedinačnog problema; u ovom konkretnom slučaju dolazimo do nekog uvjerenja koje meni lično djeluje kao djetinjasta zabluda iza koje ne stoji neka pretjerana logika, odnosno logički slijed koji bi eventualno mogao proizlaziti iz nekih argumenata (kojih ovdje i nema baš). U takvom slučaju nužno je postaviti i pitanje slično onome kakvo bi neka osoba maloljetnog uzrasta eventualno bila postavila u duhu znatiželje koje odgovara upravoj toj starosnoj dobi. Još jedan bitan razlog zbog kojeg treba na što jednostavniji način kretati jeste što je povremeno nejasno šta ti uopšte želiš kazati, jer imaš običaj da ostaneš nedorečen. Ako je to svjesno i zbog toga što misliš da su neke stvari toliko banalno jasne da ih nema potrebe doslovno dalje pojašnjavati i precizirati, bojim se da grešiš jer to onda gubi poentu. Riječi koje mi ovdje postavljamo ne treba da imaju ulogu (kao što je nažalost često imaju) ispunjenja određenih potreba sopstvenog ega, već da bi ih drugi čitali. A ukoliko nisu u mogućnosti da čitaju sa razumijevanjem, onda treba promijeniti pristup u riječima. Ako pak smatraš da smo mi ostali koji sačinjavamo veliku većinu - a, uvjeravam te, to jeste preovlađujuća većina ljudi koji čitaju tvoje riječi - previše nesposobni da ih razumijemo (ili možda bolje rečeno po sistemima rezonovanja isuviše daleko udaljeni) to dovodi u pitanje zašto bi onda uopšte trošio svoje dragocjeno vrijeme i pišući te stvari. A vjeruj mi takođe, ona šačica koja navodno razumije kada tako svojevremeno ostaneš enigmatičan, ni ti pojedinci u suštini uglavnom ne razumiju što hoćeš reći, već po stavovima postoji određeno preklapanje odnosno samim time u ishodu predočene argumentacije (ne i po samoj argumentaciji, koja ipak sama po sebi ostaje strana). Neki bi takav pristup mogli protumačiti kao određene slabosti, iliti nesposobnosti da se argumentacija pojasni i odbrani, nakon čega se taj sam nedostatak potom brani bijegom od daljeg eventualnog obrazloženja. To je zapravo i najčešći slučaj pojedinaca na ovom forumu od kada je on nastao (kao i na većini, foruma, zapravo) kada govorimo o stanovištima koji nisu dovoljno dobro formulisani ili kada uopšte ni nema čvrstog uvjerenja u tvrdnje koje bivaju iskazane.

Ovdje se trebaš zapitati koliko je tvrdnja koju si ti predočio utemeljena na određenim činjenicama (koje su te činjenice? kako se do njih došlo? itd...) a porazmisliti koliko je mogućnost da je ona posljedica predrasuga koje si proizišle iz jednog kolektivnog negativnog stereotipa o Hrvatima.

Ovako kada bi se tvoja izjava pogledala kao sama, da je privremeno izvučemo iz konteksta ostatka ove teme i čitavog foruma, svakog iole obrazovanog čitatelja, koji sasvim slobodno može biti gotovo pa laik za etnološka pitanja, može samo začuditi a u izvjesnoj mjeri i šokirati. Tvoja tvrdnja sama po sebi je i kontradiktorna, zato što, ponoviću, svaki narod ima istoriju svoju. Ona je obojena različitim bojama, ali je ona tu i sastavni dio dugomilenijumskog istorijskog (i preistorijskog) trajanja čovječanstva. Prilično je nejasno šta bi moglo značiti da narod bez etnogenetskog jezgra, ujedinjen vjerom i (drugim?) jezikom predstavlja narod "bez istorije". Istoriju sačinjava prošlost jednog naroda (društvena, politička i brojne druge). Zapravo je prosto nevjerovatno to što pišeš, a posebno nepojmljivo da se paralelno sa tim riječima implicitno pozivaš (ili bolje rekavši, stojiš u za nj) sa određenog nivoa zrelosti.

Pravo je pitanje odakle krenuti, jer gotovo nijedna pojedinačna stavka koju si naveo nije smislena. Hrvati po mnogo čemu u tipična evropska nacija, koja kao i sve druge sa sobom nosi određene specifičnosti. Izdvajati nju posebno na neki način u odnosu na njene susjede ili uopšteno gledano nije baš nešto osnovano. Jedina stvar koju lično mogu zapaziti kao neobičnu (a svakako ne i "neprirodnu", "vještačku" ili slični pridjevi, koji su u ovoj situaciji posve neopravdani) jeste ono što je i Jovan Deretić sam zapazio (i zapisao u Putu srpske književnosti) što se tiče uzimanja određenog standarda prilikom građenja nacionalne književnosti i standardizacije književnog jezika (to je ono što ti i mnogi drugi zovete famozom krađom (srp.) jezika). Međutim ovdje ne bih izvodio neke zaključke iz Deretićevog određenog čuđenja koje je tom prilikom iskazao jer lično ne poznajem dovoljno primjera prilikom formiranja modernih nac. književnosti i književno-jezičkih standarda da bih mogao napraviti neko efikasno poređenje iz kojeg bi mogli biti izvučeni neki temeljni zaključci. Zapravo to je jedan prilično odlični povod za pravljenje određene studije, komparativno (poredeđi prvo hrvatski slučaj recimo sa susjedima - Slovencima, Bošnjacima, Mađarima, Srbima, Crnogorcima i Italijanima - pa onda malo šire u nekom evropskom kontekstu i na kraju nešto globalnije, u indoevropskom i svjetskom svjetlu). Ne vjerujem da je takva studija do sada ikada bila rađena ili bolje rečeno lično ne znam tako da bi bilo izvrsno ukoliko bi me neko ka njoj uputio ukoliko sam u krivu.

Svi narodi imali su određene spoljašnje i unutrašnje faktore koji su odigrali svoj udio. Udio Rimokatoličke crkve u istorijatu hrvatske nacije je vrlo značajan...daleko veći od toga koliko su ga brojni forumaši hrvatske narodnosti na ovom forumu pokušavali prikazati (citirajući Starčevića i dr. pojedince koji su bili u sukobu sa Crkvom, koja je u svojoj istoriji istupala kao branitelj kvazi-feudalne Habzburške monarhije), ali stavljanje njega pod broj jedan u prvi plan, a pod broj dva kao nešto aksiomatski preovlađujuće ne predstavlja ništa drugo do zapostavljanje svih ostalih činilaca i predočavanje jedne jednostrane slike koja je naučno neutemeljena i, samim time, nužno pogrešna. Odavno mi je poznata jedna predstava koja je kod srpskih kroatofoba posebno popularna, da su su Hrvati nacija koju je prosto nekakvim inženjeringom Vatikan "proizveo". To je prosto jedna fantazmagorična slika koja je najobičnija mitomanija. Ne postoje argumenti kojima se ona može odbraniti niti može takav zaključak iz nikakve objektivne naučne analize proizaći. Zaključci do kojih su dolazili pojedinci kao što je recimo Lazo M. Kostić ili neki sličnih razmatranja i polja interesa (a čiji je danas najčuveniji proponent možda Vojislav Šešelj - ili recimi kao nešto manje poznati primjer eto ovaj i na samoj ovoj temi pominjani Jovan Pejin) zasnovani su na zacrtavanju jedne premise i potom nekada kritičkom, ali ipak uglavnom nekritičkom komplirianju pojedinačnih istorijskih izvora koji bi mogli doprinijeti takvoj slici (odnosno, njihovoj određenoj modifikaciji, prilagođavanju zaključku koji nije proizišao na kraju rada, već se "sa zadatkom" u taj smjer krenulo). Takve ideje ne samo što zanemaruju određene unutrašnje činioce, već i brojne spoljašnje koji su imali vrlo značajne uloge u formiranju hrvatske nacije - a koje uključuju recimo i same Srbe i Jugoslaviju, da navedem samo jedan poprilično očigledni primjer.

Udio religije u etnogenezi pojedinih naroda - nesporan je. Religija je nešto što je od etničkoga gotovo nerazdvojivo, a istorija je dokazala da je to slučaj i kod religija koje su bile "internacionalni" eksperimenti kao što su to hrišćanska i islamska (u konfesionalno jednoličnim područjima često je dolazilo do raznih pokreta i jeresi - koji bi nerijetko preuzimali etničke obrise, od arijanske jeresi do pojave protestantizma i njegova odcjepljenja od Katoličke crkve). To je jedna sasvim prirodna stvar (iskaz neprirodno izražavao bi nešto neobično, što odstupa od nekih normi). Van je svake sumlje da je pravoslavlje odigralo jednu značajnu, po mnogo čemu ključnu ulogu, u slučaju srpskog naroda.

Veoma je teško razlučiti opaske oko pitanja etničkog konglomerata. Postavlja se pitanje šta bismo tek rekli za američki, australijski, meksički i brojne druge slučajeve, ako se već takva okarakterizacija koristi. Svi narodi svijeta su, u ovom ili onom smislu, etnički konglomerati (mješavine). Od toga ni Srbi nisu nikakav pretjerani izuzetak u odnosu na druge narode (kako srpske susjede tako i brojne druge).

Ali to ništa nema uglavnom veze sa besmislicom kakva je izreći da Hrvati kao narod nemaju istorije, jer su sve to nešto različite teme. Teško je (nemoguće?) shvatiti što bi se moglo nalaziti iza takve jedne izjave izuzev uvrede (provokativne uloge).
 
Tvrdnja da je jezgro etnogeneze karatkeristično za narod koji je prirodni a ne vještački po definiciji nema neko logično utemeljenje. Trebalo bi da smo se uzdigli od takvih zaostataka rasne antropologije koji su ogledalo ideologije koja je još 1945. godine trebalo da je bila poražena. Zapravo, zablude o postojanju nečega što bi trebalo da bude prirodna nacija (odnosno, tobože, prirodni put kojim jedan narod ide od pamtivjeka do današnjih dana) su vjerovatno i uzročnik ovakvih nebuloza. Jedine razlike ovih nebuloza je što na jednoj strani novčića imamo velikosrpske paranoike koji sve susjede doživljavaju "vještačkima" ističući prirodnost sopstvene nacije, i sa druge ogorčene srbomrsce koji predstavljaju Srbe kao vještački neki konglomerat koji je stvorila SPC posrbljavanjem i šta sve ne. Mislim to su iste priče u potpunosti, samo se pojedine imenice popunjuju na crtama za popuniti i tako smjenjuju. Koriste se isti "argumenti" ali malo pravih dokaza i logike. Ili da jednostavno ponovim nešto što ti je Bajo rekao kada si, da prostiš, bio izjavio jednu totalnu glupost (koja je u neku ruku povezana sva ovim, u određenom smislu "svesrpskim", uvjerenjima):

Немој да си Ћипур.

Ja je potpisujem i ovom prilikom ponavljam.

Niko nikada ne treba da bude kao Ćipur.

P. S. Smiješno je što je na ovom forumu (ali zapravo i brojnim drugima) Ćipur/ubaciti/DUKLJANIN bio postao maltene sinonim, kao doslovno oličenje mitomanije, širenje antinacionalnih sentimenata, fobije, nacionalističke ostrašćenosti i sličnoga. On zaista jeste, kada se ovako napravi jedna retrospektiva, pojedinačno najveći internetski mitoman sa prostora bivše Jugoslavije. Ne vjerujem da je ijedan drugi pojedinac toliko pometnje unosio u diskusije i problema stvarao da bi se mogao mjeriti sa njim. Izuzetno žalim za sve vrlo dragocjeno vrijeme izgubljeno u besmislenim raspravama, u kojima je on prvenstveno imao ulogu bezmalo jednog trola.
 
Unosiš zabunu, Tandoori, godine i pisma si omašio.



Cerović pominje pismo rimskom papi iz 1483.godine, evo provere na proverenom blogu.

Kralj Matija izvještava u pismu od 12. januara 1483. g. da su njegovi ljudi pronašli i sakupili 200, 000 Srba na teritoriji Srbije da se bore za Ugarsku u ratu protiv Turaka.

matija_1483.jpg


Ovom prilikom se najsrdačnije zahvaljujem ljubaznoj gđici 'chichak' (Forum Filološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu, pdf. Hungarologija) na pojašnjenju sadržine mađarskog dokumenta. :-)


Prepisi originalnih tekstova privilegija iskopani direktno iz austrijskih arhiva. Karl Freiherr von Czoernig: "Ethnographie der österreichischen Monarchie", Vol. II, III, Wien, 1857. Knjiga je dostupna u digitalnom obliku na Google Books i Internet Archive stranicama.
http://carskepovlastice.blogspot.rs/2008_05_01_archive.html#5261312572213658565

Ćirković govori o pismu Venecijancima iz 1462.godine.

Znam za tu informaciju, ali nisam mogao pronaci ni to originalno (Soppronij duodecima die Januarij 1483) pismo. Nesto tu ne valja. Ako ga pronadjes, onda Cirkoviceve opaske ne vaze.
 
Tvrdnja da je jezgro etnogeneze karatkeristično za narod koji je prirodni a ne vještački po definiciji nema neko logično utemeljenje.

Ti i logika. Ti, Slavene, između mnogobrojnog ostalog, patiš od teške krize nacionalnog identiteta i godinama po forumima navlačiš neku jugoslavističku ravnotežu. Obilje informacija kojima raspolažeš upotrebljavaš za lične projekcije i kompenzacije. Sve je to jako bljutavo.

I ja potpisujem.
 

Back
Top