Kancer


Pa u kom smislu moze imati? U smislu korelacije i kauzaliteta, s tim sto je kauzalitet veoma tesko dokazati.

Nastanak raka je stvar slucajnosti, odn mutacije jedne celije i sa vremenom se ta sansa povecava, svakog dana se stvaraju tumorne celije, ali ih nas organizam stigne i unistava....jednog dana ne uspe da ih izubije koliko se celija stvori i kada pocne geometrijska progresija, tada je vec gotovo i imamo rak, nase telo nije stiglo da tu mutaciju sputa pre te kriticne tacke sirenja geometrijskom progresijom....

A hrana tu moze da ubrza te procese i odmogne telu, da pospesi rast tumornih celija i brzu replikaciju, a da hrana sama po sebi izazove rak iako nema mutacije celije i sl - to nema sanse, kao sto nema sanse da pomogne hrana i da unisti rak kada jednom krene progresija sirenja tumornih celija koje se otcepe od ostatka organizma i prestanu da saradjuju sa ostalim celijama nego im kradu energiju i vec su organizam za sebe i tako se sire, sve dok ne iskoriste sve resurse koje je okruzuju - ljudsko telo, i tako sve dok ljudsko telo ne prestane da funkcionise i covek umre i raspadne se....

....U jbt, pa ovo mi lici kao da sam opisao covecanstvo i planetu zemlju :eek:

Homosapiens je maligni kancer planete zemlje, misli samo na sebe i svoje potrebe. Homosapiens je maligna celija.
 
Za rak se sve može reći osim jedne stvari - ne nastaje slučajno.

Nastaje usled oštećenja ćelije. Usled oštećenja ćelijskog jedra, ili DNK lanca.

Slobodni radikali oštećuju ćelije kako spolja, tako i iznutra (kao produkti metabiličkih procesa unutar ćelije). Oštećuju vremenom membranu, organele i ćelijsko jedro. U momentu kada oštećenja dovedu u opasnost samu funkcionalnost ćelije uključuje se program APOPTOZE, tihe ćelijske smrti ostarele ćelije. Njeno mesto zauzima mlada ćelija nastala deobom susedne funkcionalne mlade ćelije.

Međutim.

Ukoliko slobodni radikali oštete DNK lanac u delu koji nosi program za aktivaciju apoptoze, ostarela i istrošena ćelija neće ući u proces apoptoze. Postaje dezorijentisana. Susedne ćelije joj signalizirju da se samouništi (ometa funkciju tkiva) ali ona ne zna kako to da uradi.

Bira alternativni program čelijske deobe (vanprogramske ćelijske deobe - od babe nastaje devojka) i nastaje proces jedinstven u prirodi - fenomen VEČITE MLADOSTI ili KANCER.

Naravno da je ishrana bogata antioksidansima KLJUČNI FAKTOR u sprečavanju pogubnog dejstva slobodnih radikala na naše somatske ćelije. Tokom starenja organizma sve je veća produkcija slobodnih radikala, a samim tim i veća potreba za antioksidansima.

Antioksidansi su materije koje neutrališu slobodne radikale. Oni tako gube svoju reaktivnost i nestaje opasnost po oštećenje ćelija. Odlaže se degeneracija ćelija, tkiva, organa. Odlaže se nastanak bolesti i kancer izmeđuostalog.
Slobodni radikali su praktično naša programirana smrt (da nije ovih reaktivnih molekula ko zna koliki bi nam bio životni vek), i ne možemo ih beskonačno neutralisati, ali ipak mislim da je bolje vitalan dočekati 75-tu nego umreti od infarkta ili moždanog udara u 45-toj.

Sve što nam treba je hrana bogata antioksidansima.

Ko vam bude tvrdio suprotno, znajte da vam nije prijatelj.
 
Za rak se sve može reći osim jedne stvari - ne nastaje slučajno.

Nastaje usled oštećenja ćelije. Usled oštećenja ćelijskog jedra, ili DNK lanca.

Slobodni radikali oštećuju ćelije kako spolja, tako i iznutra (kao produkti metabiličkih procesa unutar ćelije). Oštećuju vremenom membranu, organele i ćelijsko jedro. U momentu kada oštećenja dovedu u opasnost samu funkcionalnost ćelije uključuje se program APOPTOZE, tihe ćelijske smrti ostarele ćelije. Njeno mesto zauzima mlada ćelija nastala deobom susedne funkcionalne mlade ćelije.

Međutim.

Ukoliko slobodni radikali oštete DNK lanac u delu koji nosi program za aktivaciju apoptoze, ostarela i istrošena ćelija neće ući u proces apoptoze. Postaje dezorijentisana. Susedne ćelije joj signalizirju da se samouništi (ometa funkciju tkiva) ali ona ne zna kako to da uradi.

Bira alternativni program čelijske deobe (vanprogramske ćelijske deobe - od babe nastaje devojka) i nastaje proces jedinstven u prirodi - fenomen VEČITE MLADOSTI ili KANCER.

Naravno da je ishrana bogata antioksidansima KLJUČNI FAKTOR u sprečavanju pogubnog dejstva slobodnih radikala na naše somatske ćelije. Tokom starenja organizma sve je veća produkcija slobodnih radikala, a samim tim i veća potreba za antioksidansima.

Antioksidansi su materije koje neutrališu slobodne radikale. Oni tako gube svoju reaktivnost i nestaje opasnost po oštećenje ćelija. Odlaže se degeneracija ćelija, tkiva, organa. Odlaže se nastanak bolesti i kancer izmeđuostalog.
Slobodni radikali su praktično naša programirana smrt (da nije ovih reaktivnih molekula ko zna koliki bi nam bio životni vek), i ne možemo ih beskonačno neutralisati, ali ipak mislim da je bolje vitalan dočekati 75-tu nego umreti od infarkta ili moždanog udara u 45-toj.

Sve što nam treba je hrana bogata antioksidansima.

Ko vam bude tvrdio suprotno, znajte da vam nije prijatelj.

Sve si prilicno tacno napisao i onda dodjes do ovog boldovanog.
 
Не замлаћујте се.

Рак је болест којој још нико није доскочио. То су природно бесмртне ћелије за које појма немамо како им то успева.

Све те приче о храни, пићу, гладовању, глукози и сл. помажу само појединачно па чак и кад неком пође за руком да надживи статистику велико је питање шта је конкретно допринело томе.
 
Не замлаћујте се.

Рак је болест којој још нико није доскочио. То су природно бесмртне ћелије за које појма немамо како им то успева.

Све те приче о храни, пићу, гладовању, глукози и сл. помажу само појединачно па чак и кад неком пође за руком да надживи статистику велико је питање шта је конкретно допринело томе.

Napisi ovo i na Onkomafiji, sledeci put kad neka od forumasica pita cime da se hrani.
 
Poslednja izmena:
Не замлаћујте се.

Рак је болест којој још нико није доскочио. То су природно бесмртне ћелије за које појма немамо како им то успева.

Све те приче о храни, пићу, гладовању, глукози и сл. помажу само појединачно па чак и кад неком пође за руком да надживи статистику велико је питање шта је конкретно допринело томе.

Ja delim ovo mišljenje, iako se nisam upuštala u neke medicinske tvrdnje o tome.
Prosto znam previše ljudi koji su pokušali da piju svakojake bućkuriše, da izbace crveno meso iz ishrane, da pređu na makrobiotičku ishranu, da jedu samo presne namirnice...I opet su izgubili bitku sa rakom. Da hrana leči, bio bi značajno veći procenat izlečenih.
 
Ja delim ovo mišljenje, iako se nisam upuštala u neke medicinske tvrdnje o tome.
Prosto znam previše ljudi koji su pokušali da piju svakojake bućkuriše, da izbace crveno meso iz ishrane, da pređu na makrobiotičku ishranu, da jedu samo presne namirnice...I opet su izgubili bitku sa rakom. Da hrana leči, bio bi značajno veći procenat izlečenih.

И не само то.
Постоје људи који цео живот једу шкарт храну па не оболе од рака.
Као и они који живе у изобиљу (Стив Џобс) па их та опака болест докрајчи.
Нема још успостављеног правила.
 
И не само то.
Постоје људи који цео живот једу шкарт храну па не оболе од рака.
Као и они који живе у изобиљу (Стив Џобс) па их та опака болест докрајчи.
Нема још успостављеног правила.

kako onda sofija objasnjavas ovu epidemiju raka u srbiji?
 
И не само то.
Постоје људи који цео живот једу шкарт храну па не оболе од рака.

Као и они који живе у изобиљу (Стив Џобс) па их та опака болест докрајчи.
Нема још успостављеног правила.
То у суштини није мерило.
На гаусовој кривој(стандардна девијација) увек имаш извесну стопу одступања већ зависно од критеријума које поставиш у односу на опште стање.
Рецимо можеш имати један број веома претилих особа које ће јести ђубретину препуну простих шећера и никада неће оболети од дијабетеса, али то није препорука за ђубретину.
Или рецимо случај екс фронтмена групе Блек Сабат, Озија Озборна чији се геном проучава јер је према свим општељудским критеријумима требао давно предати меч од интоксијације опијатима свих врста, а још увек је прилично живахан, али то није препорука за хероин, кокаин, ЛСД итд.
Нпр стопа оболелих од рака у САД је већа у односу на многе европске и ине државе које узгред имају дужи животни век становништва.
https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_countries_by_cancer_rate
https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_countries_by_life_expectancy
А сви знамо да је просечан Амер један од шампиона у ждерању ђубретине сваке врсте!
 
Poslednja izmena:
Adriana, једним делом због нато бомбардовања и осиромашеног уранијума којим су нас тад попрашили, а друго су остали фактори од којих ни за један не можемо са сигурношћу тврдити да ће код сваког узроквати рак.

Познаваоче, управо о томе причам, не постоји доказ ни за један фактор ризика.
Нпр. ми знамо да хронично запаљење грлића материце може узроковати малигну трансформацију. Али опет то није правило код сваке жене.
 
Adriana, једним делом због нато бомбардовања и осиромашеног уранијума којим су нас тад попрашили, а друго су остали фактори од којих ни за један не можемо са сигурношћу тврдити да ће код сваког узроквати рак.

Познаваоче, управо о томе причам, не постоји доказ ни за један фактор ризика.
Нпр. ми знамо да хронично запаљење грлића материце може узроковати малигну трансформацију. Али опет то није правило код сваке жене.
Пази неће код сваког узроковати рак, али ако неки тип исхране узрокује неке канцере чешће од других типова исхране јасно је да храна својим присуством, или неприсуством има утицаја на канцер, као и на многе друге болести, рецимо сами лекари спомињу везу рака дебелог црева и исхране богате месом.
Чак и много бенигнији утицаји спољне средине могу бити окидачи за болести, а камоли храна коју уносимо у себе, нпр перцинозна анемија је болест практично искључиво црнаца ван тропа, у САД, Канади, Европи, црнци у Африци, Латинској Америци, југисточној Азији као местима порекла и развоја расе не оболевају од исте.
 
И не само то.
Постоје људи који цео живот једу шкарт храну па не оболе од рака.
Као и они који живе у изобиљу (Стив Џобс) па их та опака болест докрајчи.

Нема још успостављеног правила.

Upravo to....Sta vise, Dzobs se zamlacivao i sirovim ishranama veganskim i ostalim alternativnim glupostima, i opet je umro i to pre vremena, samo je istrosio vreme na gluposti alternativne medicine...

Naravno niko i ne kaze da je sada preporuka da se jede djubre od hrane, pusi, pije, ali ono....Trebaju ljudi da prestanu da govore da navodno A 100% uzrokuje kancer, a onda (ono sto hoce da ti uvale zbog para, neko alternativno smece) B 100% leci od tog kancera.
 
Чак и много бенигнији утицаји спољне средине могу бити окидачи за болести, а камоли храна коју уносимо у себе, нпр перцинозна анемија је болест практично искључиво црнаца ван тропа, у САД, Канади, Европи, црнци у Африци, Латинској Америци, југисточној Азији као местима порекла и развоја расе не оболевају од исте.

Nije to perniciozna anemija, nego srpasta. Dok zaista dominira u Africi, obolevaju crnci i u drugim delovima sveta, a bolest je geneticki uslovljena.
 
Poslednja izmena:
Ja delim ovo mišljenje, iako se nisam upuštala u neke medicinske tvrdnje o tome.
Prosto znam previše ljudi koji su pokušali da piju svakojake bućkuriše, da izbace crveno meso iz ishrane, da pređu na makrobiotičku ishranu, da jedu samo presne namirnice...I opet su izgubili bitku sa rakom. Da hrana leči, bio bi značajno veći procenat izlečenih.

Pravilna ishrana, hrana bogata antioksidansim je jedina PREVENTIVA koju imamo na raspolaganju.

Potrudimo se da do raka ne dođe.

Nauka je već odavno slobodne radikale klasifikovala kao neprijatelja br. 1. ljudskom zdravlju.
Naš organizam ima adekvatnu odbranu protiv bakterija, virusa i drugih stranih agenasa, ali protiv njih nema, ukoliko mu mi sami adekvatnom ishranom ne pomognemo.
Celi razvijeni svet se ponaša shodno tome, samo mi ovde na Balkanu još uvek verujemo u sudbinu.

 
Nauka je već odavno slobodne radikale klasifikovala kao neprijatelja br. 1. ljudskom zdravlju.
Naš organizam ima adekvatnu odbranu protiv bakterija, virusa i drugih stranih agenasa, ali protiv njih nema, ukoliko mu mi sami adekvatnom ishranom ne pomognemo.

Kako nema? Evo ja mogu sad odmah da ti napisem 3 enzima sa antioksidantnim efektom.
 
Пази неће код сваког узроковати рак, али ако неки тип исхране узрокује неке канцере чешће од других типова исхране јасно је да храна својим присуством, или неприсуством има утицаја на канцер, као и на многе друге болести, рецимо сами лекари спомињу везу рака дебелог црева и исхране богате месом.
Чак и много бенигнији утицаји спољне средине могу бити окидачи за болести, а камоли храна коју уносимо у себе, нпр перцинозна анемија је болест практично искључиво црнаца ван тропа, у САД, Канади, Европи, црнци у Африци, Латинској Америци, југисточној Азији као местима порекла и развоја расе не оболевају од исте.
Да али и даље остаје иста поента- неће код сваког храна богата месом узроковати карцином дебелог црева, нити сваки црнац ван тропа има српасту анемију.

Постоји нешто испред тог што још увек није сведено на најмањи заједнички.
 
Ja delim ovo mišljenje, iako se nisam upuštala u neke medicinske tvrdnje o tome.
Prosto znam previše ljudi koji su pokušali da piju svakojake bućkuriše, da izbace crveno meso iz ishrane, da pređu na makrobiotičku ishranu, da jedu samo presne namirnice...I opet su izgubili bitku sa rakom. Da hrana leči, bio bi značajno veći procenat izlečenih.
Ja znam ljude koji su oboleli od karcinoma, presli u veganstvo, ali on bi preziveli i bez vegan ishrane,
ali su se odlucili da zive do kraja zivota sa ovim nacinom ishrane i osecaju se dobro.
Doduse ima i mnogo zdravih ljudi koji to ne rade iz straha od bolesti nego iz nekog ubedjenja da je to
najzdraviji way of life. Ja svaciji nacin zivota postujem, nikome nista ne namecem, a zivim, jedem, pijem
kako meni odgovara.

Bolestan covek, smrtno bolestan covek, pije i uzima kojesta, ja tim ljudima ne zameram, verovatno bih i ja tako,
a onda ako prezivim pricam da sam ozdravila zahvaljujuci Sv.Vasiliji Ostroshkom, ili cvekli ili medu sa orasima, ili gladovanju.
 
Hrana jeste faktor kod nekih vrsta raka, ali je u pitanju manjina. Umesto da vam ja pametujem možete da pročitate poduži tekst stručnjaka na temu:
Osvrt na tekst “Tumore ne uzrokuju ni geni ni stil života” u popularnoj štampi (obratite pažnju na grafik rizika)
Čovek može dobrom ishranom da praktično potpuno izbegne bilo kakav rizik kolorektalnog raka. Povremeno se rak creva događa čak i onome koji se super hrani i koji je fizički aktivan, ali to je kao udar groma – jako retka stvar.
...
Kada se sve ovo sabere, dobija se konačna cifra: oko dve trećine SVIH RAKOVA UKUPNO je rezultat nagomilavanja mutacija koje nastaju neizbežno, u normalnim ćelijskim procesima. Oko jedna trećina je rezultat spoljnih faktora – gojaznosti, pušenja, alkoholizma, ili virusa.
...
Ono na šta treba obratiti pažnju je da su rakovi koji ubijaju mlađe ljude upravo većinom baš oni kod kojih su spoljni faktori najbitniji. Da ne bude nesporazuma, govorimo o verovatnoćama. Mlad čovek itekako može da zakači rak pankreasa, i da od toga (praktično garantovano) umre. Ali ako se to desi, mladom ili starom, desiće se najverovatnije kao čista nesreća.

--------

Kao i za hranu uopšte, isto važi i za antioksidanse. Raznovrsna ishrana bogata antioksidansima smanjuje rizik od pojave nekih vrsta raka, ali pretrpavanje istima nikako - POGOTOVO KAD SE RAK POJAVI:
Cancer myths about antioxidant supplements need to die
When cancer cells break free of their native tumor and roam the body (a process called metastasis), they can face what’s called oxidative stress—an onslaught of ROS. The molecular massacre usually prevents most cancer cells from making it to new organs and tissues. But a shot of antioxidants can spare them, making it more likely that the cancer cells will survive and settle into tumorous outposts.
...
It’s one thing to get 100 percent of your daily recommended vitamin dose through healthy eating. But, he said, it’s another thing to take a pill that gives you a thousand times that recommended dose.
 
Poslednja izmena:
Adriana, једним делом због нато бомбардовања и осиромашеног уранијума којим су нас тад попрашили, а друго су остали фактори од којих ни за један не можемо са сигурношћу тврдити да ће код сваког узроквати рак.

Познаваоче, управо о томе причам, не постоји доказ ни за један фактор ризика.
Нпр. ми знамо да хронично запаљење грлића материце може узроковати малигну трансформацију. Али опет то није правило код сваке жене.

apsolutno si u pravu a sto se hrane tice mislim da je danas mnogo vaznije sta covek ne jede nego sta jede ..takodje razne hronicne bolesti i upale koje se ne tretiraju mogu biti okidac
 
Да али и даље остаје иста поента- неће код сваког храна богата месом узроковати карцином дебелог црева, нити сваки црнац ван тропа има српасту анемију.

Постоји нешто испред тог што још увек није сведено на најмањи заједнички.
Наравно да неће то је ОК.
Нећемо сви ни оболети од карцинома због раширености аеросола уранијума 238 који је коришћен у зрнима топова јуришника А-10, али постоје фактори средине који поспешују појаву неких болести, добро је избећи их, нарочито што је прилично једноставно мењати режиме исхране... сем ако ниси мој отац који ми на примедбу да би као дијабетичар могао више пазити на исхрану 'ладно стави до знања: Кад ти добациш до 83ће године филозофирај по вољи!.
Имам неколико колега у САД и Канади животно осигурање које уплаћују изађе их скупље ако су пушачи и ако им ДНК тест покаже склоност ка неким врстама рака(!!!).
 
Nije to perniciozna anemija, nego srpasta. Dok zaista dominira u Africi, obolevaju crnci i u drugim delovima sveta, a bolest je geneticki uslovljena.
Да српаста вероватно, моја грешка.
У Националној Географији имали су једну емисију посвећену болестима које су утицале на токове ратова, насељавања континената, развоја популације...
Споменули су маларију, жуту грозницу(крах оба похода наполеонових армија на Хаити због исте), ТБЦ, српасту и пернициозну анемију, окарактерисавши појаву једне од њих као осетно чешћу код црнаца ван тропа.
 

Back
Top