Radovan Četvrti
Veoma poznat
- Poruka
- 12.834
Kako nema? Evo ja mogu sad odmah da ti napisem 3 enzima sa antioksidantnim efektom.
Ok, slažem se, antioksidansna odbrana funkcioniše do određenih godina, ali je sve slabija kako starimo. Nije efikasna u 40-toj kao u 25-toj.
Što ne znači da trebamo umreti u 50-toj, ako dopustimo da nam oksidacioni stres (konstantan manjak antioksidanasa u odnosu na slobodne radikale) bude redovno stanje organizma.
Česte infekcije, neadekvatna ishrana, fizičko naprezanje, aerozagađenje, aditivi, suplementi, stres, lekovi, zračenje, su naučno dokazani faktori koji podižu nivo slobodnih radikala.
Evidentno je da ih ne možemo izbeći. Ali zato možemo pomoći antioksidativnoj odbrani organizma, da jezičak na vagi zadržimo što je duže moguće na strani antioksidanasa. Kada jednom prevali na suprotnu stranu, više ga nećemo vratiti.
A život je samo jedan, reprize nema!
Neverovatno je koliko Amerikanci u poslednjih petnaestak godina obraćaju pažnju na ishranu, i trude se da im ishrana bude što bogatija vlaknima, bioflavonoidima i drugim antioksidansima. Jedu nekakve za naš ukus čudne kombinacije povrća, žitarica, voća, ribe i piletine. Ja neka od tih jela nisam mogao jesti, iskren da budem, ali oni ga cepaju samo tako.
Meni je bilo sve tako neslano da sam morao dosoljavati skoro svako jelo, na šta su me oni čudno gledali.
U razgovor sa njima zaključio sam da nebi probali naš masni svadbarski kupus ili čvarke ni za živu glavu.
Ali, njih država edukuje, trudi se da stvori zdravu naciju. Oni pak veruju savetima stručnjaka i revnosno se pridržavaju režima ishrane.
A mi Srbi ?
Mi još uvek mislimo da nam SUDBINA određuje životni vek!
Jeo ne jeo - isto ti se hvata, živećeš koliko ti je onaj gore zapisao.
I umiremo u 45-toj ( kao moj zet nedavno) od drugog po redu infarkta!
Pio je po punu šaku lekova dva puta dnevno (holesterol mu je bio 11) kad smo se poslednji put videli 4 mes. pred smrt.
Naša generacija industrijalizacije da je tako nazovem od 45-te pa do 55-te pada kao snoplje. Evo u mestu gde sam rođen za poslednjie 3 godine predstavilo se Bogu čak petoro mlađih od 60 godina. Vidim da su se ostali (53-će - 63-će godište) onako baš ozbiljno prpali.
Umiremo dakle mnogo pre nego li dočekamo penziju.
Ne znam kakva je statistika u gradovima, pričam o maloj varoši, malte ne poluseoskoj sredini. Kakva su vaša iskustva?
Šta mislite koja je veća šansa, da dočekamo penziju ili da umremo pre navršene 60-te.
A ispiraju nam pamet statistikom, da je prosečan životni vek povećan na 77 godina ? Misle da smo blesavi, da ne čitamo šta piše na nadgrobnim spomenicima?
Generacija othranjena na žutoj proji, koja stvarno beleži dug životni vek u kombinaciji sa dostignućima medicine, otišla je u istoriju. Ostalo ih je jako malo, i prakrično je statistički beznačajna.
Industrijska generacija othranjena na jogurtu i kifli, na viršlama i kobasici, na gaziranim sokovima i žestokim pićima (dedovi su nam pili blagu rakiju od 30 stepeni max.), na salami i na konzervi evo već odlazi pre svoje 60-te.
Šta će biti sa sledećom generacijom, othranjeniom na koka koli, pecivima, žvakama, aerozagađenju, černobilskoj salati i sveprisutnim aditivima ? Koliki će biti njihov životni vek.
I vi meni tvrdite da je ishrana nebitna za zdravlje i životni vek uopšte.
Kada bi vas čuo moj rođak (mašinski ing. iz Njujorka) koji svakog dana dva puta dnevno u obroku izmeđuostalog smaže porciju kaše od organski proizvedenog ŽUTOG KUKURUZA (povratak na proju, beli hleb ne kupuju već godinama), ODMAH BI VAS POSLAO NA PSIHOLOŠKO POSMATRANJE.
Nije on Amer, srbin je. Otišao u Ameriku kao srednjoškolac. Ali je za razliku od nas većine Srba - edukovan.
Veliko je pitanje, HOĆEMO LI SE MI BALKANCI PRE DOVESTI PAMETI ILI NESTATI KAO NACIJA PRE TOGA?
A još veća dilema za iste: DA LI JE BOLJE SPREČITI NEGO LEČITI ILI NE?