Kancer

Kako nema? Evo ja mogu sad odmah da ti napisem 3 enzima sa antioksidantnim efektom.

Ok, slažem se, antioksidansna odbrana funkcioniše do određenih godina, ali je sve slabija kako starimo. Nije efikasna u 40-toj kao u 25-toj.

Što ne znači da trebamo umreti u 50-toj, ako dopustimo da nam oksidacioni stres (konstantan manjak antioksidanasa u odnosu na slobodne radikale) bude redovno stanje organizma.

Česte infekcije, neadekvatna ishrana, fizičko naprezanje, aerozagađenje, aditivi, suplementi, stres, lekovi, zračenje, su naučno dokazani faktori koji podižu nivo slobodnih radikala.

Evidentno je da ih ne možemo izbeći. Ali zato možemo pomoći antioksidativnoj odbrani organizma, da jezičak na vagi zadržimo što je duže moguće na strani antioksidanasa. Kada jednom prevali na suprotnu stranu, više ga nećemo vratiti.

A život je samo jedan, reprize nema!

Neverovatno je koliko Amerikanci u poslednjih petnaestak godina obraćaju pažnju na ishranu, i trude se da im ishrana bude što bogatija vlaknima, bioflavonoidima i drugim antioksidansima. Jedu nekakve za naš ukus čudne kombinacije povrća, žitarica, voća, ribe i piletine. Ja neka od tih jela nisam mogao jesti, iskren da budem, ali oni ga cepaju samo tako.
Meni je bilo sve tako neslano da sam morao dosoljavati skoro svako jelo, na šta su me oni čudno gledali.
U razgovor sa njima zaključio sam da nebi probali naš masni svadbarski kupus ili čvarke ni za živu glavu.

Ali, njih država edukuje, trudi se da stvori zdravu naciju. Oni pak veruju savetima stručnjaka i revnosno se pridržavaju režima ishrane.

A mi Srbi ?

Mi još uvek mislimo da nam SUDBINA određuje životni vek!

Jeo ne jeo - isto ti se hvata, živećeš koliko ti je onaj gore zapisao.

I umiremo u 45-toj ( kao moj zet nedavno) od drugog po redu infarkta!

Pio je po punu šaku lekova dva puta dnevno (holesterol mu je bio 11) kad smo se poslednji put videli 4 mes. pred smrt.

Naša generacija industrijalizacije da je tako nazovem od 45-te pa do 55-te pada kao snoplje. Evo u mestu gde sam rođen za poslednjie 3 godine predstavilo se Bogu čak petoro mlađih od 60 godina. Vidim da su se ostali (53-će - 63-će godište) onako baš ozbiljno prpali.

Umiremo dakle mnogo pre nego li dočekamo penziju.

Ne znam kakva je statistika u gradovima, pričam o maloj varoši, malte ne poluseoskoj sredini. Kakva su vaša iskustva?

Šta mislite koja je veća šansa, da dočekamo penziju ili da umremo pre navršene 60-te.

A ispiraju nam pamet statistikom, da je prosečan životni vek povećan na 77 godina ? Misle da smo blesavi, da ne čitamo šta piše na nadgrobnim spomenicima?

Generacija othranjena na žutoj proji, koja stvarno beleži dug životni vek u kombinaciji sa dostignućima medicine, otišla je u istoriju. Ostalo ih je jako malo, i prakrično je statistički beznačajna.

Industrijska generacija othranjena na jogurtu i kifli, na viršlama i kobasici, na gaziranim sokovima i žestokim pićima (dedovi su nam pili blagu rakiju od 30 stepeni max.), na salami i na konzervi evo već odlazi pre svoje 60-te.

Šta će biti sa sledećom generacijom, othranjeniom na koka koli, pecivima, žvakama, aerozagađenju, černobilskoj salati i sveprisutnim aditivima ? Koliki će biti njihov životni vek.

I vi meni tvrdite da je ishrana nebitna za zdravlje i životni vek uopšte.

Kada bi vas čuo moj rođak (mašinski ing. iz Njujorka) koji svakog dana dva puta dnevno u obroku izmeđuostalog smaže porciju kaše od organski proizvedenog ŽUTOG KUKURUZA (povratak na proju, beli hleb ne kupuju već godinama), ODMAH BI VAS POSLAO NA PSIHOLOŠKO POSMATRANJE.

Nije on Amer, srbin je. Otišao u Ameriku kao srednjoškolac. Ali je za razliku od nas većine Srba - edukovan.

Veliko je pitanje, HOĆEMO LI SE MI BALKANCI PRE DOVESTI PAMETI ILI NESTATI KAO NACIJA PRE TOGA?

A još veća dilema za iste: DA LI JE BOLJE SPREČITI NEGO LEČITI ILI NE?
 
Evo mene opet.
Vodila sam tatu na punkciju -posle skopije mi je rečeno da je tumor takav da ne može da se punktira. Zatim sledi konzilijum, prepisana mu je hemioterapija koju nije mogao da primi jer jednog od lekova -nema. Upućen je na dnevnu bolnicu radi promene leka, u međuvremenu doktorka posumnja na meta na mozgu. Skener kaže da ima jedan manji i jedan veliki tumor. Dimenzije ne znam, nije napisano. Neurolog nam je dala mesec dana :(
Tata ne zna za ove poslednje metastaze, nisam imala srca da mu uzimam nadu :( rekla sam mu da mora da popravi krvnu sliku, pa tek tada može da primi terapiju.
Bolove nema, ima flaster i pije lekove protiv bolova, to mi je jako bitno da je makar sa te stane miran.
Pije i lekove da ne bi dobijao epi napade, mada, doktorka je rekla da i dalje postoji mogućnost da ima neki napad.
On je konfuzan, zaboravan, dezorijentisan.... Ne može da se seti reči koju hoće da kaže, ili umesto da izgovori pravu reč, on kaže neku reč koja nema veze sa pričom pa se nervira...
Obzirom na sve, šta nas čeka? Koma? Gušenja? Ili oba? Plašim se, jako se plašim svega šta može da bude. Još letos, naoko zdrav i jak čovek, sada je oronuo, mršav starac, nema snage ni da hoda dugo, nego se, kad može i kad nije previše hladno prošeta po dvorištu i to je za njega mnogo.
 
Evo mene opet.
Vodila sam tatu na punkciju -posle skopije mi je rečeno da je tumor takav da ne može da se punktira. Zatim sledi konzilijum, prepisana mu je hemioterapija koju nije mogao da primi jer jednog od lekova -nema. Upućen je na dnevnu bolnicu radi promene leka, u međuvremenu doktorka posumnja na meta na mozgu. Skener kaže da ima jedan manji i jedan veliki tumor. Dimenzije ne znam, nije napisano. Neurolog nam je dala mesec dana :(
Tata ne zna za ove poslednje metastaze, nisam imala srca da mu uzimam nadu :( rekla sam mu da mora da popravi krvnu sliku, pa tek tada može da primi terapiju.
Bolove nema, ima flaster i pije lekove protiv bolova, to mi je jako bitno da je makar sa te stane miran.
Pije i lekove da ne bi dobijao epi napade, mada, doktorka je rekla da i dalje postoji mogućnost da ima neki napad.
On je konfuzan, zaboravan, dezorijentisan.... Ne može da se seti reči koju hoće da kaže, ili umesto da izgovori pravu reč, on kaže neku reč koja nema veze sa pričom pa se nervira...
Obzirom na sve, šta nas čeka? Koma? Gušenja? Ili oba? Plašim se, jako se plašim svega šta može da bude. Još letos, naoko zdrav i jak čovek, sada je oronuo, mršav starac, nema snage ni da hoda dugo, nego se, kad može i kad nije previše hladno prošeta po dvorištu i to je za njega mnogo.

Nažalost, moj otac je preminuo pre dva meseca, a bio je naoko zdrav čovek. Otišao je u bolnicu zbog određenih neuroloških problema, koji su ličili na demenciju, a zadržan zbog promene na plućima, koju su otkrili slučajno, jer je imao malo povišenu temperaturu. Rađena mu je bronhoskopija, sa koje smo rezultate dobili posthumno. Otpušten je iz bolnice nepokretan, a da mu niko nije snimio glavu. Sasvim slučajno smo saznali da ima tumor na mozgu, koji je verovatno bio metastaza toga na plućima, iako je bronhoskopija pokazala malignitet u ranoj fazi.

Moj tata je 40 dana bio nepokretan, imao je stalni kateter i pelene. Bolove nije imao ni jednog trenutka. Takođe je pio lekove za spračevanje epileptičnih napada, ali je imao dva tokom mesec dana koliko je bio kod kuće. Sat vremena pre tog drugog, tog dana kada je umro posle podne, na moje pitanje kako se oseća, odgovorio mi je da se oseća odlično i da ga ništa ne boli. Za tih mesec dana boravka kod kuće, 5 - 6 dana mu je bilo malo bolje, u smislu da sam sama mogla da ga podignem iz kreveta, dovedem do invalidksih kolica, da je mogao da sedi sat, dva vremena, da je tih nekoliko dana mogao da pomera levu ruku i nogu, koje su mu inače bile oduzete.

Čitavog svog života je čitao novine, više ga nisu interesovale. Nije umeo da koristi daljinski upravljač, i uopšte nisam uspevala da mu objasnim da ne može samostalno da se kreće do wc - a. Do poslednjeg trenutka je pokušavao da ustane iz kreveta i ode do kupatila. Bio je zaboravan, dezorjentisan, nezainteresovan, uopšte se nije raspitivao da li mu je gotov rezultat bronhoskopije, zašto ga ne vodimo kod lekara...ništa...

Umro je, a da nije znao od čega boluje. Verovao je da ima Parkinsonovu bolest koju mu je neurolog na prijemu dijagnostikovao. A u stvari je taj tumor davao simptome Parkinsonove bolesti.To je bila moja odluka da mu ne kažemo šta je u stvari u pitanju.

Nije bio u komi, nije imao gušenja, bio je svestan do poslednjeg dana. Oko podne je imao epileptični napad, zvala sam hitnu službu koja je došla i dala mu lekove od kojih se napad smirio i od kojih je zaspao. Više se uopšte nije budio, samo je, kada sam oko 16h došla kod njega i rekla mu da mi stegne ruku ako me čuje, počeo da plače i stisnuo mi ruku. Presvukla sam ga, vratila u krevet, sela pored njega, dva puta je uzdahnuo duboko, i to je bio kraj. Bez ropca, bez krkljanja, bez bolova...Samo se ugasio.

Otac moje drugarice koji je takođe imao karcinom pluća sa metastazama na mozgu, nije imao bolove. I on je umro kao da je zaspao.
 
Zadovoljna, tvoja ispovest je veoma potresna. Molim Boga da i moj otac ima tako mirnu smrt. Ma rasplakala sam se, devedeset posto sve je slično sa mojim Tatom, samo kraj još nije napisan.
Njemu se oduzima desna strana lica, nije previše primetno, ali vidi se da je kapak opušteniji, obraz kao da visi... To je znaci zbog meta na mozgu :(
 
Da. Mom tati je padao levi kapak, kod njega je leva strana bila čudna. Zapravo sam ga na moje insistiranje odvela kod lekara, misleći da je imao moždani udar. I onda je njegova dr, videvši ga, dala uput za neurologa, misleći da je problem neurološke prirode. U bolnici mu neurolog dijagnostikovao PB, prepisao terapiju, i uputio ga kod interniste zbog malo povišene temperature.
Niko nije pomislio na kancer, a ne na metastaze. Našla sam njegov snimak pluća iz februara, bio je čist. Rezultati laboratorije iz maja, tumor markeri prostate, sve odlično. U julu on i mama išli u banju, on vozio 350km u jednom smeru. Polovinom oktobra utvrdili da ima tumor na mozgu (verovatno metastaza), polovinom novembra preminuo.
Ne znam šta bih ti rekla. Dok nisam znala da ima tumor na mozgu, nadala sam se da će se pridići, da će mu ti lekovi koje mu je prepisao neurolog povratiti motoriku. Ali, kada je skener pokazao tumor na mozgu, samo sam se nadala da neće biti bolno i da neće dugo trajati. Jer sam bila svesna da leka nema.
 
Данас дођемо на Институт за онкологију БГ, да одради супруга тумор маркере и снимак плућа(због излива течности на лево плућно крило) за редовни онколошки преглед после једног од циклуса хемиотерапије, кад не ради рендген, кажу покварио се. :mad: Вероватно прегорео од превелике употребе. Сад за дан два ако га не поправе морамо негде приватно да то одрадимо.
Страшно.

@Оопс
Како ти тата?
 
Poslednja izmena:
Drakssone, baš maler. Zar nisu mogli da vas upute u neki dom zdravlja gde ta aparat radi...
Kako supruga podnosi terapije? Želim sve najbolje.
Tata se još uvek ne da. Lošije je od decembra, teško se kreće, teško ustaje iz kreveta, pomoć nekad prihvati, a nekad neće da se pokaže nemoćan pa sa velikom mukom odradi sta ima, ali SAM. Valjda mu je bitno da je još uvek za po nešto sposoban. Loše spava, nici se budi, kašlje, pritisak sve niži tako da smo izbacili Prilenap koji je nekad redovno pio. Daljinski više ne ume da koristi, ne može da se potpiše, jedva mu uspeva da koristi kasiku. Vid mu je oslabio još više. Dobro čuje, za divno čudo. Svestan je, samo što ima velike teškoće u govoru pa ne moze da se razume šta priča ako nisam u toku onog što mu se trenutno dešava. Jede, nema mučnine, hvala Bogu. Nema ni bolove, osim ponekad što ga malo zaboli, pa smatram da nema potrebe da mu dodajemo još lekova.
Desava se da mu nekad bude baš loše, on ne ume da objasni. Zatim, ponekad ima neobične pokrete, ili mu se nakratko ukoci ruka pa je on masira... Mozda su to lakši epi napadi...
 
Данас дођемо на Институт за онкологију БГ, да одради супруга тумор маркере и снимак плућа(због излива течности на лево плућно крило) за редовни онколошки преглед после једног од циклуса хемиотерапије, кад не ради рендген, кажу покварио се. :mad: Вероватно прегорео од превелике употребе. Сад за дан два ако га не поправе морамо негде приватно да то одрадимо.
Страшно.

@Оопс
Како ти тата?

...ako ne poprave taj aparat, u Vodovodskoj na Čukarici ima privatna klinika gde je snimanje pluća 1-400 dinara, ne znam ima li negde povoljnije, a ako se posalje
upit mejlom daju 10% popusta...mozda znate za to, mozda ne, pa ako ne znate da potrazim link?
 
Drakssone, baš maler. Zar nisu mogli da vas upute u neki dom zdravlja gde ta aparat radi...
Kako supruga podnosi terapije? Želim sve najbolje.
Tata se još uvek ne da. Lošije je od decembra, teško se kreće, teško ustaje iz kreveta, pomoć nekad prihvati, a nekad neće da se pokaže nemoćan pa sa velikom mukom odradi sta ima, ali SAM. Valjda mu je bitno da je još uvek za po nešto sposoban. Loše spava, nici se budi, kašlje, pritisak sve niži tako da smo izbacili Prilenap koji je nekad redovno pio. Daljinski više ne ume da koristi, ne može da se potpiše, jedva mu uspeva da koristi kasiku. Vid mu je oslabio još više. Dobro čuje, za divno čudo. Svestan je, samo što ima velike teškoće u govoru pa ne moze da se razume šta priča ako nisam u toku onog što mu se trenutno dešava. Jede, nema mučnine, hvala Bogu. Nema ni bolove, osim ponekad što ga malo zaboli, pa smatram da nema potrebe da mu dodajemo još lekova.
Desava se da mu nekad bude baš loše, on ne ume da objasni. Zatim, ponekad ima neobične pokrete, ili mu se nakratko ukoci ruka pa je on masira... Mozda su to lakši epi napadi...


Pa sta reci u vezi situacije sa tvojim ocem. Verovatno je u terminalnoj fazi ali sta da se radi budite jaki u ovim trenucima.
Citao sam na raznim forumima o zavrsnim stadijumima bolesti i jako je sve to tesko i za obolelog i za one koji su oko njega.
Meni su i otac i majka otisli posle mozdanog udara, otac sa 65 majka sa 75 godina.
Toliko jake udare su imali da se vise nisu ni oporavili posle toga. I dan danas kad se setim svega toga obuzima me zalost kako smo bili nemocni da im bilo sta pomognemo.
Moja supruga u odnosu na lose rezultate koje ima i nije ni tako lose.
Jedino nas zabrinjava to sto je boli to plucno krilo, doduse punktirali su joj jesenas vise puta tu tecnost i noseno je na citologiju ali nisu pronadjene maligne celije,
sto ne znaci i da ih i nema. Zato smo stalno pod stresom uoci novih rezultata. Takodje i nocu se non stop znoji, a tumor markeri su joj dosta veliki, do 30 je maksimum a njoj su preko 200. bili zadnji put.
I sve to pored svih tih nebrojenih hemio terapija, nisam vise pametan sta raditi.
Rengen cemo privatno odraditi nemamo vremena za zakazivanje i motanje po domovima zdravlja u sezoni gripa i ovih virusa.
Pozdrav, drzite se.



...ako ne poprave taj aparat, u Vodovodskoj na Čukarici ima privatna klinika gde je snimanje pluća 1-400 dinara, ne znam ima li negde povoljnije, a ako se posalje
upit mejlom daju 10% popusta...mozda znate za to, mozda ne, pa ako ne znate da potrazim link?

Hvala na informaciji svakako, znam za tu kliniku na Banovom brdu ali nemamo vremena,
posto se cesto motamo po privatnim klinikama imamo nekakvu karticu u Euromediku,
tako da ce cena biti niza za 20% pa ispada otprilike isto toliko kao na Cukarici.
Hvala jos jednom.
 
Nova terapija protiv raka dala "izvanredne rezultate"

Naučnici tvrde da su postigli “izvanredan” uspeh modifikujući ćelije imunog sistema da se bore protiv raka krvi u prvim kliničkim ispitivanjima.

GUARDIAN IZVOR: UTORAK, 16.02.2016. | 13:58

7141327556c31d4e42873977186345_v4%20big.jpg



"Najveći napredak" u lečenju raka još od razvoja citostatika
Među nekoliko desetina pacijenata kojima su lekari predviđali svega nekoliko meseci života, eksperimentalni tretmani uz pomoć T-ćelija dali su izuzetne rezultate.

U jednoj studiji je čak 94 odsto učesnika sa akutnom limfoblastičnom leukemijom primećen potpuni nestanak simptoma, a uspešnim se smatra i lečenje 80 odsto pacijenata sa nekim drugim oblikom raka krvi, od kojih je više od polovine u potpunoj remisiji.

Govoreći na godišnjem sastanku Američkog društva za napredak u nauci, istraživač Stenli Ridel kaže da je reč o progresu bez presedana.

Lekari su u terapiji uklanjali imune ćelije pacijenta i obeležili ih molekulima “receptorima” koji uništavaju određene tipove raka, na isti način na koji druge T-ćelije uništavaju virus gripa ili druge infekcije. Zatim su ih ponovo ubrizgali u telo.

“Ispitanici su nam bili ljudi kod kojih ni jedna druga terapija nije davala rezultate. Većini njih je predviđano da će živeti svega još dva do pet meseci, pre nego što su dobili terapiju”, kaže Ridel.

Testovi su do sada korištćni samo za određene vrste raka krvi, ali stručnjaci kažu da još treba da rade na tretmanu za tumore čvrstih tkiva, kao i da prate pacijente koji su u remisiji.

Stručnjaci se nadaju ne samo da će ovaj tretman predstavljati lek za rak, nego i da će moći da “programiraju” T-ćelije tako da uništavaju kancer pre nego što i počne da raste.

Od 35 pacijenata koji su obuhvaćeni ovom prvom fazom istraživanja 94 odsto je ušlo u remisiju, ali istraživači podvlače da bi simptomi ipak mogli ponovo da se jave. Više od 40 pacijenata sa limfomom je takođe dobilo tretman, a u remisiji je više od 50 odsto njih.

U grupi obolelih od ne-Hodžkinovog limfoma postojali su dokazi o uništavanju svih simptoma raka u više od 80 slučajeva.

“Kao i hemoterapija i radioterapija, ovo neće biti odgovor za sve obolele”, kaže Ridel, ali dodaje. “Mislim da je imunoterapija konačno zaslužila da se smatra terapijom protiv raka.”

Rad na ovom istraživanju sada se proverava i čeka objavu u stručnim časopisima.



http://www.b92.net/zdravlje/vesti.php?yyyy=2016&mm=02&nav_id=1097292
 
Poslednja izmena od moderatora:
Moj otac, 70godina, je prosle jeseni imao operaciju malignog tumora besike i sad, krajem jula, prilikom redovne kontrole doktor otkrije da se ponovo pojavio. Tokom pripreme za operaciju pulmolog je otkrio da ima senku na plucima koju do tada nije imao. Sledi skener, bronhoskopija... Evo nalaza:
Neoplasma malignum trigoni vesicae urinarie
carcinoma transitiocellulare gr II infiltrativni
Neoplasma malignum vesicae urinarie recidivans spost tur tu v urin c67

MSCT toraksa, abdomena i karlice sa kontrastnim pojacanjem:

Neoplasma malignum trigoni vesicae urinariae st post TUR vesicae urinariae
U levom reznju stitaste zlezde vidi se kolkoidni nodus promera 14x10mm--uraditi eho
Parenhim oba plucna krila je ocuvane transparencije, bez znaka kolapsa ili konsolidacije. U donjem reznju desnog plucnog krila vidi se jasno ogranicena, lobulirana tumefakacija transverzalnog promera 41x34mm koja se prati u segmentu duzine od 32mm. Moze da odgovara i benignoj neoplazmi. Vaskularne strukture parenhima su uredne ramifikacije i aborizacije.Bronhijalno stablo je bez morfoloskih promena. Anatomske strukture medijastinuma su uredne CT morfologije. Veliki vaskularni elementi su primereni godinama i konstituciji. Aorta je urednog toka i sirine lumena.Perikard je bez stranog sadrzaja. Ne vide se znaci limfadenopatie parietalnih ni viscelarnih grupa. Pleuralni resursi su bez patoloskog sadrzaja.

Jetra je uredne velicine, pravilne je konture, izodenoznog parenhima. U S VI vidi se hipodenozna fokalna promena velicine 15x13mm depozit ddg hemangiom /ehotomografija.

Mokracna besika je medioponirana, ocuvanog je volumena, slobodna, bez patoloskog sadrzaja u lumenu. Vide se tri nodularna zadebljanja zida do 8mm na prednje desnom zidu.

Zakljucak: Tu pulm l dex. Laesio focalis hepatis meta in obs. Tu vesicae urinariae multiplices. Hyperplasio prostatae.

Bronhoskopija:

Infiltratio pulm l dex neo sqamocellsqamocell
carcinoma bronchogenes squamocellulare non keratode
lymphangiosis carcinomatosa mucosae bronchi g-3


Ako ima nekog ko se razume... Molim za misljenje.

Ovog se i ja plasim, recidivi tumora zida besike se cesto javljaju, urolog mi je jednom pokazao coveka kome je sanirao drugi recidiv, dakle tri puta ga je uspesno operisao, ali kad se jave metastaze tu pocinje borba.
 
Buduci da mi supruga vodi borbu sa kancerom jajnika,
na vise sajtova i foruma sam pratio slucajeve obolelih od raka koji su ostavljali razne informacije i svoja zapazanja iz zivota kroz borbu sa kancerom.
Pored vec legendarne lilihip64 na krstaricinom podforumu onkomafija, ciji sam zivotni put sa bolescu kroz pisanje na forumu detaljno iscitao,
jos jedan od potresnijih je i devojka pod nikom Tajna adresa na forumi doktor.rs,nazalost zavrsava se smrcu ali je svakako interesantno procitati:

Jedno jutro pijes kapucino, sledece jutro imas rak
https://www.doktor.rs/forum/ginekol...s-kapucino-sledece-jutro-imas-rak-t34193.html
 
Razumem njenu ogorcenost, i zao mi je sto se sve lose zavrsilo, ali nije istina da redovni pregledi nisu dobra prevencija. Problem je samo sto nista nije savrseno. Svaki test ima ogranicen stepen senzitivnosti i specificnosti.
 
@mikelo90

Ti si procitao sam pocetak ove price ali nisam zbog toga postavio ima tu svega pored ostalog i ogorcenosti na sve i svasta kako to obicno biva u bolesti.
Elem, nemam sad vremena ali cu napisati kad stignem storiju kako smo mi prosli sa lekarima, kazem mi jer sa suprugom zajedno prolazimo kroz sve;
i da smo vise ogorceni na privatnu praksu nego na drzavne ustanove sto ce verovatno svima izgledati cudno jer se mnogi kunu u privatnike.
Kardinalnu gresku u vodjenju i postavljanju dijagnoze kod supruge je nacinio jedan cuveni doktor(privatna ginekoloska ordinacija) ginekolog ali o tome kazem drugi put detaljnije.
 
Razumem njenu ogorcenost, i zao mi je sto se sve lose zavrsilo, ali nije istina da redovni pregledi nisu dobra prevencija. Problem je samo sto nista nije savrseno. Svaki test ima ogranicen stepen senzitivnosti i specificnosti.
Konkretno ta dijagnoza nema veze sa preventivom. Nazalost.
Kao sto ni karcinom pankrasa ne moze da se otkrije tako sto ce covek svake godine ici na neke preglede i snimanja.
i dijagnoza karcinoma jajnika tu spada. Pa niko i ne govori pacijentima da idu na neku preventivu, a ako govore znaci da
su lopine i lazovi.
 
Konkretno ta dijagnoza nema veze sa preventivom. Nazalost.
Kao sto ni karcinom pankrasa ne moze da se otkrije tako sto ce covek svake godine ici na neke preglede i snimanja.
i dijagnoza karcinoma jajnika tu spada. Pa niko i ne govori pacijentima da idu na neku preventivu, a ako govore znaci da
su lopine i lazovi.

Ovo kazes za karcinom grlica materice? Nisi u pravu uopste.
 
Ovo kazes za karcinom grlica materice? Nisi u pravu uopste.

Konkretno ta dijagnoza nema veze sa preventivom. Nazalost.
Kao sto ni karcinom pankrasa ne moze da se otkrije tako sto ce covek svake godine ici na neke preglede i snimanja.
i dijagnoza karcinoma jajnika tu spada. Pa niko i ne govori pacijentima da idu na neku preventivu, a ako govore znaci da
su lopine i lazovi.

Govori o karcinomu jajnika, ako sam ja dobro razumela.
 
Ovo kazes za karcinom grlica materice? Nisi u pravu uopste.
Ja sam shvatila da je karciom jajnika po sredi.

- - - - - - - - - -

Buduci da mi supruga vodi borbu sa kancerom jajnika,

Covek je ovo napisao i ja sam samo na tu dijagnozu reagovala.
Karcinom grlica materica nevina je i naivna dijagnoza pod ulovoom da se nekad stvarno i ode lekaru.
 
Ja sam shvatila da je karciom jajnika po sredi.

- - - - - - - - - -

Buduci da mi supruga vodi borbu sa kancerom jajnika,

Covek je ovo napisao i ja sam samo na tu dijagnozu reagovala.
Karcinom grlica materica nevina je i naivna dijagnoza pod ulovoom da se nekad stvarno i ode lekaru.

Ok, nesporazum. Zena, o kojoj je draksson zapoceo pricu, umrla je od karcinoma grlica materice.
 
Ja sam shvatila da je karciom jajnika po sredi.

- - - - - - - - - -

Buduci da mi supruga vodi borbu sa kancerom jajnika,

Covek je ovo napisao i ja sam samo na tu dijagnozu reagovala.
Karcinom grlica materica nevina je i naivna dijagnoza pod ulovoom da se nekad stvarno i ode lekaru.

Uh, nisam baš detaljno čitala to što je postavio draksson, ali koliko sam shvatila, ta pokojnica je išla kod lekara. Ili sam ja utripovala da sam to pročitala. :(
 
Suprugu mnogo boli desno plucno krilo koje je puno tecnosti( Pleuralni izliv ), kao jos jedna posledica kancera. Verovatno cemo od Ponedejka opet na Institut za onkologiju. A nije maltene proslo ni 1.5 mesec od poslednje hemo. :what:
 

Back
Top