Kakvu perspektivu vidite/zamisljate?

Овој држави треба једна народно-демократска револуција која ће темељно уништити постојећи систем и изградити нови из пепела. Кроз израдњу новог управног апарата развиће се и ново друштво, са старим српски слободарским традицијама али у новом руху које ће одговарати 21. веку.

Srećo, ne postoji nešto tog tipa, poput narodne revolucije, peti oktobar je bio nameštaljka od strane sila kojima je to odgovaralo, i takva je svaka revolucija. Ne postoji revolucija koju sprovodi narod jer narod nikada nigde ne može da se ujedini, de facto. I to možda jeste orvelovska pesimistična vizija, ali to jeste vizija koja je realna. Ako se zadesi neka revolucija u Srbiji u skorije vreme, budi siguran da ona neće biti organizovana bez ikakvog spoljašnjeg interesa.


Zato je meni zanimljivo sve ovo posmatrati kao jedan fenomen, jer smo mi jedna fleka na mapi Evrope i veće sile će nama baratati na osnovu svojih interesa, to što mi mislimo da možemo uneti promene i boljitak, to je naša maloumnost.
 
Ja iskreno nikad nisam bio dalje od neke realne perspektive i stabilnosti, i iako imam slobodno se može reći dovoljno godina za početak ozbiljnog rada i stvaranja neke svoje priče, čini mi se da sve više tonem u neizvesnost i haos koji svesno prizivam. I što je najgore, svidja mi se to. Često mi se čini da ne želim bilo kakvu odgovornost i obavezu, nego samo brz život. Probao sam baš skoro heroin, po prvi put, samoinicijativno. Pre toga nikad nisam uzimao ništa, pa sam odlučio da odmah odem na najjače. Uzeo sam tri puta, jedanput na nos, dvaput intravenozno. Taj osećaj andjeoskog blaženstva, spokoja, čiste lepote, topline, miline u duši i beskrajne mirnoće i neke tople, rajski mekane vedrine koji se dobije tokom fleša nikad u životu pre nisam iskusio. To je nešto neponovljivo. Iskreno ne verujem da ću više uzimati, možda još jedanput i to je to. Kažu da treba dvanaest puta da se rokneš da bi se navukao, tako da ću prestati pre nego što mi predje u naviku. Ovo sam čisto eksperimentalno uzeo jer sam hteo da iskusim baš taj stepen zadovoljstva i užitka. I samo bih ovde dodao da kad se spustiš sa heroina osećaj nije toliko usran kako pričaju. Više se psihološki osećaš prazno što si iz onakvog raja vraćen u praznu svakodnevicu, ali ništa strašno i svakako vredi iskustva.

Što se tiče ostalih droga nameravam još kokain da probam i to je to, ne zovu ga uzalud kraljevskom drogom. Ove ostale droge me ne zanimaju, džointi, lepkovi, onda ono za haluciniranje, ekstazi i slična sranja, to me uopšte ne privlači.

Ali zanimljivo mi je kako me vuče sve to, i uvek me je vuklo. Da li sam nezreo ili nešto drugo, stvarno nemam pojma, ali i najmanja pomisao na neku istinsku ozbiljnost, privredjivanje, rad, ustajanje u sedam, posao mi je toliko odbojna da ne znam... čini mi se da bih se radije i uništio nego pristao na takav život i rutinu. A ne može se doveka bežati od toga...
 
haha Sukhoi, prvo pa muško :lol: Ja se najverovatnije ne bih usudio da probam heroin. Mada kapiram da ovo halucinogeno što sam ja uzimao je i zaebanije od toga, kako je Haksli rekao, otvaraju se ili vrata raja ili vrata pakla. Ja sam iskusio oba xD Ova druga mnogo češće :lol:

A inače i ta praznina u psihi ti je isto šit, zbog toga ljudi i nastave da uzimaju jer ne žele da ostanu u tom običnom svakidašnjem osećaju. A što više uzimaš, to je spuštanje sve teže tako da ti sad i ne možeš da znaš kako to gadno može da bude. Ja znam za ove kiseline koje sam uzimao da su me posle nekog perioda potpuno ujebale, sad čak mogu da kažem da je možda došlo do eventualne depersonalizacije, osećao sam kao da nisam ista osoba pre i posle uzimanja. Vremenom se to stabiliše ali je fakd ap trip, neko se i ne oporavi potpuno. Ja znam da imam i teže srčane probleme, ranije sam isto imao al posle toga još gore, jer taj derivat iz fenetilamina stvara opaku vasokonstrikciju, sužavanje krvnih sudova. Čak i sad kad uzmem da cirkam, usred noći se probudim bez vazduha, evo sad sam malo mamuran i osećam da mi je teže da kontrolišem disanje.
 
Ja iskreno nikad nisam bio dalje od neke realne perspektive i stabilnosti, i iako imam slobodno se može reći dovoljno godina za početak ozbiljnog rada i stvaranja neke svoje priče, čini mi se da sve više tonem u neizvesnost i haos koji svesno prizivam. I što je najgore, svidja mi se to. Često mi se čini da ne želim bilo kakvu odgovornost i obavezu, nego samo brz život. Probao sam baš skoro heroin, po prvi put, samoinicijativno. Pre toga nikad nisam uzimao ništa, pa sam odlučio da odmah odem na najjače. Uzeo sam tri puta, jedanput na nos, dvaput intravenozno. Taj osećaj andjeoskog blaženstva, spokoja, čiste lepote, topline, miline u duši i beskrajne mirnoće i neke tople, rajski mekane vedrine koji se dobije tokom fleša nikad u životu pre nisam iskusio. To je nešto neponovljivo. Iskreno ne verujem da ću više uzimati, možda još jedanput i to je to. Kažu da treba dvanaest puta da se rokneš da bi se navukao, tako da ću prestati pre nego što mi predje u naviku. Ovo sam čisto eksperimentalno uzeo jer sam hteo da iskusim baš taj stepen zadovoljstva i užitka. I samo bih ovde dodao da kad se spustiš sa heroina osećaj nije toliko usran kako pričaju. Više se psihološki osećaš prazno što si iz onakvog raja vraćen u praznu svakodnevicu, ali ništa strašno i svakako vredi iskustva.

Što se tiče ostalih droga nameravam još kokain da probam i to je to, ne zovu ga uzalud kraljevskom drogom. Ove ostale droge me ne zanimaju, džointi, lepkovi, onda ono za haluciniranje, ekstazi i slična sranja, to me uopšte ne privlači.

Ali zanimljivo mi je kako me vuče sve to, i uvek me je vuklo. Da li sam nezreo ili nešto drugo, stvarno nemam pojma, ali i najmanja pomisao na neku istinsku ozbiljnost, privredjivanje, rad, ustajanje u sedam, posao mi je toliko odbojna da ne znam... čini mi se da bih se radije i uništio nego pristao na takav život i rutinu. A ne može se doveka bežati od toga...

Mislim da je radoznalost nekada zeznuta stvar,iz istoga razloga ja bih zeleo da probam nesto lakse,ne heroin,sta znam ekstaze,pecurke itd.
I opet nmg to da uradim,dosta puta sam se zadesio u grupi koja rola,guta ekstaze,i gledaj,njma lepo.Onda kapiram da bi valjalo da probam,ali nmg,neko cudo u meni me sprecava,neka granica koju nmg da predjem,i onda me ponude,a ja odbijem
Predpostavljam da sam fino mamino dete :hahaha:
 
Zato je meni zanimljivo sve ovo posmatrati kao jedan fenomen, jer smo mi jedna fleka na mapi Evrope i veće sile će nama baratati na osnovu svojih interesa, to što mi mislimo da možemo uneti promene i boljitak, to je naša maloumnost.

Тако бедно и лузерско размишљање и доводи до свих срања која су нас задесила. Наравно да можемо, ви не умете да пратите историјску нит. Пети октобар је фарса која и створена да би се уништио прави народни покрет. Али када погледамо даље у прошлост српском народу је успевало да устане против тираније. Цео народни покрет 1804-1835 је доказ тога. Онда устанци српског народа у Босни, Херцеговини, Македонији. Треба гајити традиције тих покрета, трба гајити слободарски дух српског народа. Народ под оружијем није само гарант сигурност, него и гарант слободе и демократије. Праве демократије, не овог куртона данас.
 
Moram malo da vas namracim. Ako vam je sad bedak, videcete kako ce vam biti kad zavrsite skolu i kad krenete da radite.
Dok si na faksu ti mislis da te ceka normalan i super zivot kad diplomiras, malo radis, malo se zezas, putovanja, bolje stvari, grad, zezanje... A onda zavrsis i dodjes na biro.
Ja sam pre razmisljao da ako vidis nekog mnogo siromasnog,nekog klosara, da je on takav jer je lenj ili glup i da je sam kriv za svoju propast.
Kad zavrsis skolu i kad vidis koliko je tesko doci do posla, koliko je tesko zaraditi i platu od 30 000, onda skapiras da je u zivotu presudna stvar sreca.
Onda skapiras da i ti mozes da budes kao taj klosar ili siromah jer jednostavno nisi imao srece, nije ti bilo sudjeno.

- - - - - - - - - -

Da vam ne pricam o tome koliko je tesko ustajati svako jutro pre petlova, raditi 8 sati i biti hronicno neispavan.
***** ces da spavas 9-10 sati, 6-7 sati plafon. Mozes ti posle posla da se izlezavas, ali zato ode slobodno vreme bajo moj.
Eee, to su muke. Ovo je nista sto sad imate od problema.
 
^ Upravo.Od reči do reči.

e8o8t5.png
 
Mislim da je radoznalost nekada zeznuta stvar,iz istoga razloga ja bih zeleo da probam nesto lakse,ne heroin,sta znam ekstaze,pecurke itd.

Čurke opušteno probaj, to je keva, nečural šit, ovo ostalo je bespotrebno. Samo pažljivo dozirano, ako prvi put radiš halucinogene zna da bude tripozno :lol:


Тако бедно и лузерско размишљање и доводи до свих срања која су нас задесила. Наравно да можемо, ви не умете да пратите историјску нит. Пети октобар је фарса која и створена да би се уништио прави народни покрет. Али када погледамо даље у прошлост српском народу је успевало да устане против тираније. Цео народни покрет 1804-1835 је доказ тога. Онда устанци српског народа у Босни, Херцеговини, Македонији. Треба гајити традиције тих покрета, трба гајити слободарски дух српског народа. Народ под оружијем није само гарант сигурност, него и гарант слободе и демократије. Праве демократије, не овог куртона данас.

Sve to što se zbilo u prošlosti stoji, naravno, ali gubiš jednu veoma bitnu stvar - gde nam je vojska, je li? Gde su svi ti tenkovi koje smo imali, ta sila koja je ranije činila Jugoslaviju? Juga se raspala, tenkovi istopljeni a od njih se metal pretvorio u kintu za sve na vrhu, vojska se više ne služi, i ti nemaš onda mogućnost da išta uradiš.
Evo moj ortak je otišao baš pre dve nedelje u vojsku, dobrovoljno. I to je eto na tri meseca, beda jedna. Pritom je u Srbiji i dalje jak mortalitet i imaš veći broj penzionera nego mladih, ko da išta uradi? Ne zaboravi da živimo u jednoj orvelovskoj eri gde se sve mnogo lako sazna i preduzmu se mere da se spreči.
Ako se pozivaš na oružje uzmi u obzir da nam je potrebno oružje, a odakle da ga nabavljamo, kome da se zadužujemo, istoku ili zapadu? I onda govoriš o slobodarskom duhu. Drago mi je da si ti optimističan al batali ti nacionalni duh već poradi na sebi i svom životu jer od naricanja nad slobodnom Srbijom nema ništa, pretvorićeš se samo u još jednu propalicu koja je tražila nacionalnu slobodu a izgubila sopstvenu svrhu.
 
haha Sukhoi, prvo pa muško :lol: Ja se najverovatnije ne bih usudio da probam heroin. Mada kapiram da ovo halucinogeno što sam ja uzimao je i zaebanije od toga, kako je Haksli rekao, otvaraju se ili vrata raja ili vrata pakla. Ja sam iskusio oba xD Ova druga mnogo češće :lol:

A inače i ta praznina u psihi ti je isto šit, zbog toga ljudi i nastave da uzimaju jer ne žele da ostanu u tom običnom svakidašnjem osećaju. A što više uzimaš, to je spuštanje sve teže tako da ti sad i ne možeš da znaš kako to gadno može da bude. Ja znam za ove kiseline koje sam uzimao da su me posle nekog perioda potpuno ujebale, sad čak mogu da kažem da je možda došlo do eventualne depersonalizacije, osećao sam kao da nisam ista osoba pre i posle uzimanja. Vremenom se to stabiliše ali je fakd ap trip, neko se i ne oporavi potpuno. Ja znam da imam i teže srčane probleme, ranije sam isto imao al posle toga još gore, jer taj derivat iz fenetilamina stvara opaku vasokonstrikciju, sužavanje krvnih sudova. Čak i sad kad uzmem da cirkam, usred noći se probudim bez vazduha, evo sad sam malo mamuran i osećam da mi je teže da kontrolišem disanje.

Jbg ne razumem ti se ja u te nijanse, ovo sam odlučio da probam jer mi je bilo dosadno i znatiželja me je ubijala, jer ono uvek se pitaš što je ovima što uzmu tako dobro, kakav je to osećaj, vredi li da ti prodje život a da to nisi iskusio. I stvarno kapiram ove heroinske zavisnike, mislim znam ja da se ti kasnije navikneš pa ti treba veća i veća doza da bi postigao zadovoljstvo, znam za krize, ali jbg onaj slatki osećaj je nešto nevidjeno. Inače neverovatno je kako uvek kažemo sebi da nešto nikad nećemo uraditi, i onda nešto pukne u nama i uradimo baš to. Ja sam ceo život sebi pričao "droga nikad", a na kraju sam skapirao da sam samozavaravao sebe i da me je to uvek nekako privlačilo. Isto tako i sa muzikom, kad sam bio mladji pljuvao sam Prti i slušao Marčela, a sad mi je Moskri najveći reper (ovo nevezano za drogu, pričam o životnim ukusima uopšte). Tako i sa političkim ukusima, od liberala i humaniste pa čak i latentnog komuniste tokom srednje preko umerenog pa žestokog nacionaliste tokom fakulteta pa do potpunog cinika i realiste, koji naginje nihilizmu sada. Od nekog sa ambicijama sam se pretvorio u nekog sa maglovitim megalomanskim ambicijama koje se često pretvore u apsolutnu nezainteresovanost za bilo šta i potpuni cinizam. Ranije sam se družio koliko toliko a sad uglavnom prezirem ljude i gledam da se zavlačim po striptiz barovima po Beogradu i pijem. Samo jurim neka uzbudjenja i visoke napone, a nije ni vreme ni mesto za to.

Ako imaš srčane probleme to je baš zajebano, moguće i ja da ih imam, nevezano za gudru poslednjih godinu dana se gušim noću, trzam, gubim dah pa se budim usred sna. A svake noći isti snovi, vezani za srednju školu i taj neki period, tačno me progone neke stvari od tada, bukvalno svake noći isti san.
 
Čurke opušteno probaj, to je keva, nečural šit, ovo ostalo je bespotrebno. Samo pažljivo dozirano, ako prvi put radiš halucinogene zna da bude tripozno :lol:




Sve to što se zbilo u prošlosti stoji, naravno, ali gubiš jednu veoma bitnu stvar - gde nam je vojska, je li? Gde su svi ti tenkovi koje smo imali, ta sila koja je ranije činila Jugoslaviju? Juga se raspala, tenkovi istopljeni a od njih se metal pretvorio u kintu za sve na vrhu, vojska se više ne služi, i ti nemaš onda mogućnost da išta uradiš.
Evo moj ortak je otišao baš pre dve nedelje u vojsku, dobrovoljno. I to je eto na tri meseca, beda jedna. Pritom je u Srbiji i dalje jak mortalitet i imaš veći broj penzionera nego mladih, ko da išta uradi? Ne zaboravi da živimo u jednoj orvelovskoj eri gde se sve mnogo lako sazna i preduzmu se mere da se spreči.
Ako se pozivaš na oružje uzmi u obzir da nam je potrebno oružje, a odakle da ga nabavljamo, kome da se zadužujemo, istoku ili zapadu? I onda govoriš o slobodarskom duhu. Drago mi je da si ti optimističan al batali ti nacionalni duh već poradi na sebi i svom životu jer od naricanja nad slobodnom Srbijom nema ništa, pretvorićeš se samo u još jednu propalicu koja je tražila nacionalnu slobodu a izgubila sopstvenu svrhu.

Ma ***** te bune i ratove, u to bih otišao samo da pobegnem od dosadne svakodnevice, a ne da bih menjao nešto. Boli me ***** da menjam bllo šta i da se borim za opšti cilj, zbog čega i za koga? Pa većina ljudi koji poznajem su jad i beda apsolutna, i sad treba da se žrtvujem za njihova dupeta koja bih najradije pobacao na dno mutne reke. Ovaj što priča o srpskim ustancima ne kapira kakvi su ljudi tad bili, sad za ovaj ološ se ne bih borio šanse nema, jedino da im plate pa da idem da ubijam. Postali smo najgori šljam, bukvalno sve najgore i najružnije se zapatilo i našlo slobodan let baš u Srbiji. Gledaj Hrvatsku, Sloveniju, ovakav nivo ološa i turskog ciganluka na psihičkom nivou nigde nije zacarilo kao kod nas. Bukvalno smo sve najgore pokupili, to nam je neko prokletstvo, nismo pali pod Austrougare ko Hrvati pa da budemo gospoda nego pod Turke da zavijamo i arlaučemo. Tokom Drugog svetskog nama zapadoše kao predstavnici bradati i neokupani četnici, opet najružniji komad priče. Devedesetih smo obnovili četništvo i opet smo postali gibaničari. Nije nama sudjeno da budemo normalni, a nismo ni ludi na privlačan način, nego uvek moramo sve najgore da radimo i da gibanišemo. A o ovim današnjim liberalima da ne pričam, to je tek jad i beda i smejurija.
 
Čurke opušteno probaj, to je keva, nečural šit, ovo ostalo je bespotrebno. Samo pažljivo dozirano, ako prvi put radiš halucinogene zna da bude tripozno :lol:




Sve to što se zbilo u prošlosti stoji, naravno, ali gubiš jednu veoma bitnu stvar - gde nam je vojska, je li? Gde su svi ti tenkovi koje smo imali, ta sila koja je ranije činila Jugoslaviju? Juga se raspala, tenkovi istopljeni a od njih se metal pretvorio u kintu za sve na vrhu, vojska se više ne služi, i ti nemaš onda mogućnost da išta uradiš.
Evo moj ortak je otišao baš pre dve nedelje u vojsku, dobrovoljno. I to je eto na tri meseca, beda jedna. Pritom je u Srbiji i dalje jak mortalitet i imaš veći broj penzionera nego mladih, ko da išta uradi? Ne zaboravi da živimo u jednoj orvelovskoj eri gde se sve mnogo lako sazna i preduzmu se mere da se spreči.
Ako se pozivaš na oružje uzmi u obzir da nam je potrebno oružje, a odakle da ga nabavljamo, kome da se zadužujemo, istoku ili zapadu? I onda govoriš o slobodarskom duhu. Drago mi je da si ti optimističan al batali ti nacionalni duh već poradi na sebi i svom životu jer od naricanja nad slobodnom Srbijom nema ništa, pretvorićeš se samo u još jednu propalicu koja je tražila nacionalnu slobodu a izgubila sopstvenu svrhu.

И у неком од предходних постова сам на написао да верујем у изградњу нове државе и друштва из пепела. Јасно је да немам одговоре на сва питања. Нити могу да их имам, ја сам само једна обична индивидуа. Али, верујем у повезивање људи који жуде за истинском слободом, не празним причама које нам продају данас (извозом "Америчког сна" на остала тржишта). Нисам се позвао на оружије да бих убијао непријатеље, него као гаранцију за мир и слободу. О томе је причао и Јово Бакић у неким глупавим емисијама, али у потпуности се слажем са њим. Укидање војног рока је било фатало за сигурност грађана. Нисам ни мислио на неку тешку војну механизацију и опрему, него да обичну спрему човека - члана друштва да се брани. А и што не би ми подигли фабрике ? Имали смо их некад...Само авионе (који могу да парирају са осталима) нисмо производили. Такође сам се у једном од предходних постова запитао која је алтернатива ? Мислим, јесте све ово утопистички али шта друго остаје ? Чемер, ропство, јад, беда у земљи ? Миграција у друге ?

- - - - - - - - - -

Ma ***** te bune i ratove, u to bih otišao samo da pobegnem od dosadne svakodnevice, a ne da bih menjao nešto. Boli me ***** da menjam bllo šta i da se borim za opšti cilj, zbog čega i za koga? Pa većina ljudi koji poznajem su jad i beda apsolutna, i sad treba da se žrtvujem za njihova dupeta koja bih najradije pobacao na dno mutne reke. Ovaj što priča o srpskim ustancima ne kapira kakvi su ljudi tad bili, sad za ovaj ološ se ne bih borio šanse nema, jedino da im plate pa da idem da ubijam. Postali smo najgori šljam, bukvalno sve najgore i najružnije se zapatilo i našlo slobodan let baš u Srbiji. Gledaj Hrvatsku, Sloveniju, ovakav nivo ološa i turskog ciganluka na psihičkom nivou nigde nije zacarilo kao kod nas. Bukvalno smo sve najgore pokupili, to nam je neko prokletstvo, nismo pali pod Austrougare ko Hrvati pa da budemo gospoda nego pod Turke da zavijamo i arlaučemo. Tokom Drugog svetskog nama zapadoše kao predstavnici bradati i neokupani četnici, opet najružniji komad priče. Devedesetih smo obnovili četništvo i opet smo postali gibaničari. Nije nama sudjeno da budemo normalni, a nismo ni ludi na privlačan način, nego uvek moramo sve najgore da radimo i da gibanišemo. A o ovim današnjim liberalima da ne pričam, to je tek jad i beda i smejurija.

Ово писаније (мислим да историјски део, па као недовршени стручњак) могу да оценим као чисту баљезгарију. Остатак је твој лични доживљај света, то ме не интересује.
 
Мислим, јесте све ово утопистички али шта друго остаје ? Чемер, ропство, јад, беда у земљи ? Миграција у друге ?

Ja prvi ne planiram da idem odavde jer znam da ne bih drugde mogao da živim. Postoji izvesna kontradiktornost u tom mom htenju jer vidim kako je u drugim zemljama otuđenje na mnogo višem stupnju, da se među ljudima teži samo ka interesnom drugovanju, ovde je malkice bolja situacija, ili se meni barem čini. Iako nisam često među ljudima (navikoh da budem sam) ipak bez i tih retkih viđanja bi mi bilo teže. To i jeste jedna od stvari zbog kojih sam čvrsto odlučan da ostanem ovde. To i sama spoznaja da je srpski moj maternji jezik, a gde god da si i koji god jezik pričao, ti misliš na maternjem. Sve ostalo deluje strano.
Poenta je da se svako onda opredeli da poboljša sopstveni život, i ako to svako uradi ti na kraju imaš naciju zdravih i sposobnih ljudi. Svako želi promene ali želi da se te promene dese od spolja, dok treba od sebe najpre krenuti. To deluje kao vrlo jednostavno rešenje ali je izuzetno teško doći do toga. Zato je i gotovo nemoguće. Ali najpribližnije idealu i rešenju :)
 
Ja bih mogao da živim van ove zemlje, iskreno Srbiju nikad nisam osećao kao svoju zemlju i nikad se nisam uklapao u ovdašnji mentalitet. Da mogu da biram rodio bih se u Americi i samo tu, sve ostalo mi je sranje. Ameriku sam uvek voleo i smatrao najlepšom i najzanimljivijom zemljom. Gledam američke filmove, slušam američku muziku, čitam američke knjige. Osećam se kao Haruki Murakami, on je čitav život duhom težio Americi i toj nekoj slobodi oličenoj u američkom snu: široki, beskrajni autoputevi, moteli u noći, ogromni njujorški oblakoderi...

Ova zemlja (Srbija) mi deluje kao spoj najgorih stranih uticaja. Mi smo se ugledali na zapadnjačku dekadenciju ali preveliki smo seljaci i gibaničari da bi to kod nas dobro prošlo, pa smo zapadnu (čitaj: američku) dekadenciju prilagodili svom seljoberskom i primitivnom duhu i ukusu, kroz splavove, klubove u kojima nakaradno do 12 piči neki tehno ili ex yu rock a od 12 posle ponoći najgori narodnjaci, kroz Guču i Egzit itd. Ovo je u Beogradu najzastupljenije, kao glavni grad BG je zapravo spoj svih dobrih uticaja ali u užasnoj režiji. Nije tu poenta u splavovima kao takvim, nego u našoj navici da sve dobro preuzmemo i poseljačimo. Ne može kod nas da se preuzme tehno ili rep ili rok kao izvor zabave, nego mora da se meša sa balkanskim etnosom, sa turcizmima, sa narodnim uplivima. To se najbolje vidi kod grupe SARS i sličnih klasično balkanskih "projekata". Isto i sa filmovima, Srpski film je jedan od retkih dobrih srpskih filmova. Uvek kod nas sve mora da bude začinjeno nekim šegama, pošalicama, nekim našim 'humorom'. Uvek je sve podredjeno dodvoravanju seljačinama koje i dalje čine 90 posto države.

Iskreno ne verujem da će se ovde ikad išta promeniti, a i ne zanima me da se borim za neko bolje društvo i mladje naraštaje i tupavu srpsku dečurliju koja misle da su blago ovog sveta i da su najbolja i najlepša. Bela kuga je zapravo dobra stvar.

 
Ja bih mogao da živim van ove zemlje, iskreno Srbiju nikad nisam osećao kao svoju zemlju i nikad se nisam uklapao u ovdašnji mentalitet. Da mogu da biram rodio bih se u Americi i samo tu, sve ostalo mi je sranje. Ameriku sam uvek voleo i smatrao najlepšom i najzanimljivijom zemljom. Gledam američke filmove, slušam američku muziku, čitam američke knjige. Osećam se kao Haruki Murakami, on je čitav život duhom težio Americi i toj nekoj slobodi oličenoj u američkom snu: široki, beskrajni autoputevi, moteli u noći, ogromni njujorški oblakoderi...

Ova zemlja (Srbija) mi deluje kao spoj najgorih stranih uticaja. Mi smo se ugledali na zapadnjačku dekadenciju ali preveliki smo seljaci i gibaničari da bi to kod nas dobro prošlo, pa smo zapadnu (čitaj: američku) dekadenciju prilagodili svom seljoberskom i primitivnom duhu i ukusu, kroz splavove, klubove u kojima nakaradno do 12 piči neki tehno ili ex yu rock a od 12 posle ponoći najgori narodnjaci, kroz Guču i Egzit itd. Ovo je u Beogradu najzastupljenije, kao glavni grad BG je zapravo spoj svih dobrih uticaja ali u užasnoj režiji. Nije tu poenta u splavovima kao takvim, nego u našoj navici da sve dobro preuzmemo i poseljačimo. Ne može kod nas da se preuzme tehno ili rep ili rok kao izvor zabave, nego mora da se meša sa balkanskim etnosom, sa turcizmima, sa narodnim uplivima. To se najbolje vidi kod grupe SARS i sličnih klasično balkanskih "projekata". Isto i sa filmovima, Srpski film je jedan od retkih dobrih srpskih filmova. Uvek kod nas sve mora da bude začinjeno nekim šegama, pošalicama, nekim našim 'humorom'. Uvek je sve podredjeno dodvoravanju seljačinama koje i dalje čine 90 posto države.

Iskreno ne verujem da će se ovde ikad išta promeniti, a i ne zanima me da se borim za neko bolje društvo i mladje naraštaje i tupavu srpsku dečurliju koja misle da su blago ovog sveta i da su najbolja i najlepša. Bela kuga je zapravo dobra stvar.


Veoma okrutno misljenje imas o mestu gde si rodjen,ne pricam o drzavi,vec konkretno o mestu gde si rodjen.Ovde jeste raspad sistema,ali nije u redu na takav nacin vredati svoj narod i buduce narastaje,koji su mozda i jedina nada da nesto krene na bolje,do tada ce valjda pocrkati ovi demagozi.
Ti si rodjen ovde,ovo je tvoj narod i to ne mozes da promenis,jedino ako nisi neki mega,giga ultra strucnjak da stvoris vremeplov i da se vratis u proslost i dubijes svog djeda,
Tacno je da mi,Srblji,dosta toga preuzetog iz drugih kulura kako ti kazes 'poseljacimo'.
Nas narod je takav,odbojan je prema novim stvarim,pa tu mora d aupliva i malo ovdasnjeg mentaliteta i kulture da bi bilo prihvatljivo.
Za Gucu se slazem,postala je steciste pijanih stranaca i ovdasnje stoke,u kombinaciji sa golim krimos pevaljkama.
Za Exit se bas i ne bih slozio,jer je Exit prvi koji je pokusao nesto drugacije od sarade,parade i pinka,a u poslednje vreme nastaju i noviji festivali tipa Lovefest idt...
Elem,ako ne mozes i neces da pomognes,nemoj ni odmagati.
Nikakav ti obljitak neces postici takvim stavom sefe...
 
Ja bih mogao da živim van ove zemlje, iskreno Srbiju nikad nisam osećao kao svoju zemlju i nikad se nisam uklapao u ovdašnji mentalitet. Da mogu da biram rodio bih se u Americi i samo tu, sve ostalo mi je sranje. Ameriku sam uvek voleo i smatrao najlepšom i najzanimljivijom zemljom. Gledam američke filmove, slušam američku muziku, čitam američke knjige. Osećam se kao Haruki Murakami, on je čitav život duhom težio Americi i toj nekoj slobodi oličenoj u američkom snu: široki, beskrajni autoputevi, moteli u noći, ogromni njujorški oblakoderi...

Ova zemlja (Srbija) mi deluje kao spoj najgorih stranih uticaja. Mi smo se ugledali na zapadnjačku dekadenciju ali preveliki smo seljaci i gibaničari da bi to kod nas dobro prošlo, pa smo zapadnu (čitaj: američku) dekadenciju prilagodili svom seljoberskom i primitivnom duhu i ukusu, kroz splavove, klubove u kojima nakaradno do 12 piči neki tehno ili ex yu rock a od 12 posle ponoći najgori narodnjaci, kroz Guču i Egzit itd. Ovo je u Beogradu najzastupljenije, kao glavni grad BG je zapravo spoj svih dobrih uticaja ali u užasnoj režiji. Nije tu poenta u splavovima kao takvim, nego u našoj navici da sve dobro preuzmemo i poseljačimo. Ne može kod nas da se preuzme tehno ili rep ili rok kao izvor zabave, nego mora da se meša sa balkanskim etnosom, sa turcizmima, sa narodnim uplivima. To se najbolje vidi kod grupe SARS i sličnih klasično balkanskih "projekata". Isto i sa filmovima, Srpski film je jedan od retkih dobrih srpskih filmova. Uvek kod nas sve mora da bude začinjeno nekim šegama, pošalicama, nekim našim 'humorom'. Uvek je sve podredjeno dodvoravanju seljačinama koje i dalje čine 90 posto države.

Iskreno ne verujem da će se ovde ikad išta promeniti, a i ne zanima me da se borim za neko bolje društvo i mladje naraštaje i tupavu srpsku dečurliju koja misle da su blago ovog sveta i da su najbolja i najlepša. Bela kuga je zapravo dobra stvar.


Ovde si me odusevio.
Mani se zutog tebra, steta bi bilo da propadne ovako pametan mladic.
 
Poenta je da se svako onda opredeli da poboljša sopstveni život, i ako to svako uradi ti na kraju imaš naciju zdravih i sposobnih ljudi. Svako želi promene ali želi da se te promene dese od spolja, dok treba od sebe najpre krenuti. To deluje kao vrlo jednostavno rešenje ali je izuzetno teško doći do toga. Zato je i gotovo nemoguće. Ali najpribližnije idealu i rešenju :)
Džabe ti sve kada kao gladijator zavisiš od tuđeg palca na gore ili dole,uvek i svuda.Dobar si sportista?Džabe ti ako te trener/selektor ne gotivi.Dobar umetnik?Džabe ako te kritika napljuje.Dobar radnik?Dobićeš pohvalu i nastaviti da im praviš pare.Dobar trgovac?Kupci će otići tamo gde je jeftinije.Starci te izdržavaju?Dobre su volje.

Uvek se iznenadim kako su kod ljudi prošle parole"problem je u vama/radite na sebi/ideje su najbitnije".Golo g**no sve do jedne.
 

Back
Top