KAKO VASPITATI DETE DA OSTANE NORMALNO...

Moja oba sina treniraju taekwondo i prezadovoljna sam.Uce ih da postuju i sebe i druge,zdravo komuniciraju medusobno,nema onoga:ovaj je uradio ovo ili ono... Sto je u skoli redovna pojava da se deca cinkare,umesto da pomognu jedni drugima.U nekim slucajevima ih i ucitelji sputavaju da budu ono sto jesu i prave od njih ono sto bi oni volele da budu.Postoje i "ljubimci" koji ma se mnoge stvari gledaju kroz prste,a deca to koriste.
 
Moja oba sina treniraju taekwondo i prezadovoljna sam.Uce ih da postuju i sebe i druge,zdravo komuniciraju medusobno,nema onoga:ovaj je uradio ovo ili ono... Sto je u skoli redovna pojava da se deca cinkare,umesto da pomognu jedni drugima.U nekim slucajevima ih i ucitelji sputavaju da budu ono sto jesu i prave od njih ono sto bi oni volele da budu.Postoje i "ljubimci" koji ma se mnoge stvari gledaju kroz prste,a deca to koriste.

Onda znas o cemu pricam.U takvom okruzenju,nisam se bojala da ce dete da napravi nesto lose,jer sve te "istocnjacke vestine" imaju neku filozofiju zivota.Oni imaju drugaciji pogled na svet.Ne znam za druge sportove.
 
Imam utisak da podjednako ubija i nedostatak ljubavi i prevelika ljubav...
Prevelika ljubav ne postoji, ali postoji ono što se pogrešno smatra ljubavlju a čija je vidljiva manifestacija =>
,,zivim za svoju djecu...ja cu svoje dete da zashtitim...da ono ima ono shto je nisam imao''...
Prava i zdrava roditeljska ljubav nije pretvoriti se samo u realizatora želja svog deteta.

Nije dobro za dete jer:

1- stvara hirovito i sebično stvorenje sa iskrivljenom slikom od realnosti

2- daje loš primer detetu da roditelj nije neko ko ima sopstvene potrebe i samim tim dete nema poštovanja ni za roditelje ni za druge ljude

3- stvara nesposobnog čoveka koji ne ume sam da se snađe i zaštiti kada treba

4- daje loš primer detetu da kada i samo bude roditelj nema više prava na svoje želje i potrebe

Sve to NIJE LJUBAV, a tako lako bismo poverovali da jeste ;) To je više roditeljska potreba da sebi izgleda kao dobar roditelj (mit o majci mučenici koja će se uvek žrtvovati za dete ;), kod nas veoma popularan)


Ljubav je stvoriti samopouzdanje, samopoštovanje, poštovanje, razviti konkretne sposobnosti, smisao za realnost i osećaj odgovornosti i prema sebi i prema drugome., a da bi se to postiglo (osim posvećenog vremena, istinske pažnje i nežnosti) od deteta se mora zahtevati i DISCIPLINA, detetu se moraju postaviti ZAHTEVI I OGRANIČENJA.

To ne ostavlja utisak "prevelike" ljubavi (kada se gleda sa strane), a u stvari to je PRAVA ljubav.
 
Kroz sport deca pre svega pametno provode slobodno vreme. Fizicki su aktivni sto je jako vazno za njihov razvoj. Uce se samodisciplini, odgovornosti. Uce se zajednistvu i drugarstvu. Uce se da je i poraz normalan, i da ces samo svojim trudom neki sledeci put pobediti.
Deca trebada idu na sport u kom sebe vide, ne po svaku cenu ono sto se roditeljima svidja, cak deca koja su mentalno slabija treba da se oprobaju i u individualnim sportovima bas zato da ojacaju.
Osim toga kroz sport deca steknu i zdrave radne navike, sto mnogima nedostaje.

Znam da neki roditelji suvise stite decu, ono "samo ti uci" pa dete ne ume ni sebi da postavi da jede a kamoli nesto drugo..
Ucestvovanje u kucnim poslovima je takodje jako dobro i bitno je da se dete osamostali i to sto ranije.
 
Jos pre skole dete bi trebalo provoditi vise vremena u prirodi na selu..sa sto manje besmislenih igracaka..tv-a..kompa..mobilnih telefona..uz sport i u nekom zdravijem okruzenju normalnije dece..ako se to propusti deca nemaju nikakav osecaj prema zivotinjama..razmazena su i prave vrednosti su im totalno strane i u takvom okruzenju se ne snalaze.
Znam par izuzetno razmaženih primeraka sa sela. I dan danas žive na selu, a što se tiče odnosa prema životnjama, oni se vaspitavaju tako da životinje služe ili da rade ili da se jedu. Mački se ništa ne daje da jede jer mora sama da lovi miševe :roll:

Što se tiče igračaka, kompa i mobilnih telefona ne vidim nikakav problem u korišnjenju istih (naprotiv) ako se stvar drži pod kontrolom. Pošto ta deca neće živeti u šumi normalno je da budu prilagođena savremenom svetu.

Ne znam odakle ti ideja da su deca sa sela normalnija i da je seosko okruženje zdravije???
 
Razumem, ali ako je pitanje bilo kako da dete ostane normalno, mislim da treba da ima sto veci kontakt sa prirodom, jer nas ona upravo vraca nama samima, zaboravimo na sve "prljavstine" ovog drustva i onda ojacamo i spremniji smo da se suocimo sa svetom :)
Kontakt sa prirodom je ok iz drugih razloga, ali ovo? Pa kako misliš da će dete moći da postepeno stiče iskustva sa ovim svetom, ako treba da bude što dalje od "prljavština ovog društva"?
 
tema

Jedini način koji me se čini mogućim je da se sa detetom razgovara o svemu od malena. Da se stvori navika da se komentarišu u porodici i važne i sasvim nevažne stvari. To je prilika da se komentarišući ono što se dešava drugima nenametljivo detete uči šta je poželjno a šta nije. Ne verujem da će bilo ko doći da prijavi roditelju da se drogira npr ali ako se ta tema kometariše kritikujući kao usput neke druge ljude i ako se kao usput pomene kroz neobavezan razgovor kako je neko sebi upropastio život na ovaj ili onaj način, mislim da im se to ureže duboko u svest jer to slušaju bez otpora - kriv je neko drugi, a i dete i rodtelj su "ispravni" i zajednički to kritikuju.

Btw ne verujem da išta može da stvori toliku bliskost sa detetom kao razgovor npr pred spavanje, oči u oči bez ometanja tv-a i sl.

Ne vidim drugi način da se dete uspešno integriše nego da se od najranijeg uzrasta pusti da bude deo kolektiva.

Nisam za vaspitavanje "mimo sveta" tako što samo moje dete neće imati komp, mobilni ili nešto drugo što ima većina dece. To podstiče osećaj nepripadanja, a ljudi su spremni na razne gluposti da bi osetili pripadnost grupi. Što je neko različitiji ima više motiva da uradi bilo šta samo da ga prihvate. To mi se čini veoma pogrešnim.
 
Kaze roditelj degenerik svom detetu samo ti uci. I dete prihvati to i uci uci i samo uci ne radi nista samo uci. I onda zavrski fakultet u roku. I sad mi imamo detence ponosnih roditelja koje je za razliku od svojih vrsnjaka ceo zivot provelo u sobi i ucilo i sada ima diplomu fakulteta. A zapravo imamo jednog DEGENERIKA. Asocjalno dete, debila, sa nekim parcetom papia. Sta mislite kako ce taj aspocijalni degenerik da se snadje kad ga bace medju ljude. TESKO. Kako ce da nadje posao TESKO. Kako ce da nadje devojku. TESKO. I sta je on, sta je to dete. To je DEGENERIK proizvod roditelja DEGENERIKA. Dzabe mu i diploma i sve kad je degen.

I onda nedaj boze a cesto se desava takav degenerik pozeli da nadoknadi zivot, pa sa 30 i nesto imate pedofila koji juri decu po disko klubovima, posto nikad nije osetio mladi picic. Sad imate pedofila degenerika.

Ali da da on ima diplomu i svi vide njegovu diplomu. A kad malo bolje pogledas on je u najmanju ruku degenerik a moze da bude i pedofil degenerik.
 
Poslednja izmena:
Aco nijedan roditelj ne kaze detetu nemoj da ucis. Ali deca koja rastu u zdravoj sredini i sama pocnu da se otimaju i da budu aktivna i u drugim sferama zivota, i normalni roditelji to podrzavaju. Iako ima malo borbe, dete koje zna sta zeli se izbori za svoje pravo na svestranost, a uspehom na fakultetu dokazuje roditeljima da je to opravdano, da se moze i uciti i zabavljati i putovati i raditi i sve u isto vreme...

To u normalnoj sredini. Ovo sto ti pricas je bolesna sredina. Imam i takvih poznanika. I znam takve roditelje koji su sad ocajni, kcerka ima 27 godina, nije u stanju da zavrsi fakultet, ali sto je najgore nema vise ni drugarice, ni drugove, kad su se svi zabavljali ona nije nigde isla, nikoga cak ni posecivala, vremenom se odvojila i od ono malo drustva jer su se pogubile teme, nema se sta vise s njom ni pricati.

O momku da ni ne pricamo. Niti je imala, niti ima sanse da nekog upozna kad nigde ne ide.Sedi u kuci, ispred TV, kao penzioner. Vegetira kao biljka. Sad njena mama pati, sad bi da se kcer uda, da bar nadje decka .... jos uvek nije shvatila da je ona tome doprinela.
Bolesno.

Ali ono sto mi tebi ovde uporno pricamo, a sto ti uporno odbijas da shvatis to je da prestanes da krivis roditelje i pocnes sa malim koracima da se boris sam za svoj zivot.
 
Znam par izuzetno razmaženih primeraka sa sela. I dan danas žive na selu, a što se tiče odnosa prema životnjama, oni se vaspitavaju tako da životinje služe ili da rade ili da se jedu. Mački se ništa ne daje da jede jer mora sama da lovi miševe :roll:

Što se tiče igračaka, kompa i mobilnih telefona ne vidim nikakav problem u korišnjenju istih (naprotiv) ako se stvar drži pod kontrolom. Pošto ta deca neće živeti u šumi normalno je da budu prilagođena savremenom svetu.

Ne znam odakle ti ideja da su deca sa sela normalnija i da je seosko okruženje zdravije???

:Dti znas par..a ja znam sve..ne pricam da se zivi na selu..citaj malo pazljivije..recimo da sam leta i zime provodio na selu..u odnosu na razmazene vrsnjake koji su bolesljivi i slinavi bar 1put u mesec dana..mislim da nikad u zivotu nisu dodirnuli kravu..kokosku i sl. domace zivotinje..danas se deca drze na uzici pod izgovorima da su opasna vremena...takodje ne cene sitnice pored svih hi tech gluposti danasnjice..uz roditelje koji su zauzeti jurenjem karijere..placanjem kredita i proizilazi ova cela prica da nemaju vremena i znanja to sve drzati pod kontrolom i pametno vaspitati decu.
 
Poslednja izmena:
Pa i ovako kad pricamo ne zvuci zanimljivo da odvedu dete na avalu..adu..vikend na zlatibor..znaci takve navike moraju imati roditelji i od pocetka tako vaspitati dete..u normalnijem svetu ljudi rade u gradu a zive u prirodi na po 2 sata od posla..za stan od 50kvadrata mogu imati kucu od 100.
 
Pa i ovako kad pricamo ne zvuci zanimljivo da odvedu dete na avalu..adu..vikend na zlatibor..znaci takve navike moraju imati roditelji i od pocetka tako vaspitati dete..u normalnijem svetu ljudi rade u gradu a zive u prirodi na po 2 sata od posla..za stan od 50kvadrata mogu imati kucu od 100.

Nismo se razumeli,moja deca idu redovno u prirodu,na adu,na primer.Zivimo u kuci,na moze se reci "selu". Mislila sam na pravi odmor na pravom selu 10-15 dana,mozda ne moze svako sebi da priusti.Mada mislim da vaspitavanje nema veze sa tim gde se nalazis,vec koliko kvalitetno provodis vreme sa decom?!
 
Nije bitna lokacija. Dete koje zivi u gradu, treba da bude i spremno za zivot u gradu. ALi opet je najvazniji taj kvalitet roditeljskog bavljenja detetom. Dete u gradu, sa sve mobilnim, sa kompjuterima, internetom... ima siroke mogucnosti da prosiri svoje vidike, samo ga treba nauciti da selektuje, znaci da zna da odvaja sta je sta i sta je dobro a sta lose. ..

Roditelj bez obzira na svu tehniku mora da ima vremena da se bavi detetom. Ima bezbroj situacija koje se mogu raditi sa detetom, svaki razgovor sa detetom o sasvim nebitnim naizgled stvarima moze imati u sebi neku pouku... ono ce to pamtiti.

Roditelj pre svega mora dobro upoznati svoje dete, znati njegove sklonosti, imati interes za njegove zelje i potrebe, pokazati detetu da ti je stalo...Tuzno je da ima roditelja koji ne znaju ni u koje im odelenje dete ide, ni ko mu je uciteljica, a kamoli kakve intimne dileme i kakvi problemi muce to dete...a deci su njihovi problemi najveci, ne treba ih potcenjivati.
 
 
Roditelji sve manje razgovaraju sa svojom decom. Radim u prosveti i često je nemoguće sprečiti decu da nam ispričaju sve šta im se dogodilo prethodnih dana, svi mogući utisci na sred časa. Nekada ih je nemoguće prekinuti, željni su razgovora. Šta drugo da pomislim no da kući niko ne razgovara sa njima.
Porodice su različite. Deca tu najpre čuju sve i svašta, a bogami i vide, a onda to reflektuju na svoju okolinu. Pa ako agresiju ne mogu da iskažu u kući onda je iskazuju u školi jer su svesni činjenice da su tu zaštićeni kao beli medvedi i da im po zakonu niko ništa ne može. Oni koji su kući agresivni nastavljaju da se svuda tako ponašaju.
Razgovor sa decom od malena, uvek pitajte dete šta ono misli o nečemu, kao što neko već reče bez TV-a i telefona, preispitajte uveče prethodni dan, zadajte detetu obaveze, upišite ga na željeni sport. Početkom proleća, još je bilo prohladno vreme, moja ćerka je provodila uz crtaće više vremena no što smo muž i ja smatrali da treba. Svaki slobodan dan smo koristili da odemo na neki izlet. Zbog vremena nismo mogli u prirodu ali ima i drugih mogućnosti. Ona i sada gleda crtaće, ali joj nikada nisu prioritet u odnosu na šetnju ili dvorište.
 
Moje misljenje je da ne treba detetu kako da resi taj problem, npr. ne treba mu davati instrukcije kako da reaguje na "problematicne" likove, nego ga treba saslusati, treba cuti sve sta dete ima da kaze na tu temu i postaviti mu pitanja u vezi sa njegovim emocijama, dozivljajima... to je sve.

Dete treba da izgradi svoj stav, a ne da mu roditelj stalno soli pamet.
 

Back
Top