Kako stvoriti i pojačati volju?

Tuzni_patak:
Znači pitanje je praktično i teoretsko.

Kako stvoriti i pojačati volju?

Alternativni naslovi:
Kako izazvati želju?
Kako ojačati karakter?

Volju da se uradi nešto , volju da se održi nešto, volju da se radi na nečemu?


///Volju kao generalizaciju koja nema veze sa konkretnim ovom prilikom ne bih da diramo , osim ako iz dirnutog ne sledi neko pozitivno dejstvo ili nauk ka praktičnom/////

****Ako se neko pita zašto ovakva tema, ima mnogo ljudi koji imaju problem sa voljom , a ne motivima, reklo bi se da je to isto , ali ja videh da u praksi nije.Motive imaju , ali volje slabo , pa lakše projektuju nego da voljno stanu na noge....

meni je obrnut problem, ja imam volje za tri mazge, ali nemam gde to da postavim, nista nije dobro i sve ima poslednju nameru, svako je vise zao nego dobar, vise los nego ne, i dela takvih ljudi imaju tendenciju da idu putem svojih kreatora.
Svako gleda da iskopira, ukrade, uradi se za jedan dan, nekoliko noci.
Kao da je sve kvarno, kao neki zub, koji imam potrebu iscupati. Zaleciti svet.
Ali nisam zubar,
mozda
cu postati
bokser.
 
Šakal:
Mislim da ti imaš problem sa samim sobom a ne sa 'voljom'.Ako toliko vremena kao što ti reče,razmišljaš o samoći,smrti...onda je tebi mnogo vremena u životu prošlo u strahu,što i nije neki život ako se sve to sabere.Ako ti je bilo potrebno toliko vremena da prevaziđeš taj strah onda ti je 'volja' sama po sebi bila jako mala,možda je nisi ni imao.Možda si imao volju da taj strah gurneš u stranu ali ne i da se suočiš sa njim.Problematično.:???:


Sve je to tacno Sakal i ne da nije bio neki zivot, bio je to pakao, ali evo izlazim polako. Mozda nijesam imao volju uopste, ne mozda vec sigurno. Ovo da sam imao volju da strah gurnem u stranu a da se ne suocim s njim, ovo ne znam mozda. Problematicno???? Mozda. Iz ove koze se ne moze. Bar je sad OK. Oce li potrajati? Ja vjerujem da hoce, mada se ne mogu zakleti.
STA CE CRNO CELJADE :shock: :shock: :shock:
 
Navedoste da samopoštovanje ima veze sa voljom....
I ja mislim tako , samo što videh da nije presudno samopoštovanje u jačanju volje...

U poslovnom pristupu sam grubo uveo neke kategorije...
odnosi "Zlo": tu spadaju ljudi koji su prevaranti, pakosnici, podrivači, neprijatelji.
odnosi "nerviranje" : tu spadaju osobe koje vas nerviraju, akcije i osobine koje vas nerviraju.
odnosi "zavisite od drugih" ZOD: tu spadaju oblasti u kojima zavisite od drugih....

-Na prvi pogled rekao bi čovek da samopoštovanje zavisi od količine odnosa u kategoriji ZOD, što više zavisite od drugih to je samopoštovanje manje....Medjutim samopoštovanje kod ljudi ima osobinu da ne razlikuje ZOD odnose od ostalih odnosa, sve dok se ne dešavaju promene.
Tek kada se dešavaju promene, onda se oseća zavisnost (inače je timing prilagodjen ZOD odnosima , pa se ne primećuje). Tako samopoštovanje zavisi od promene u ZOD okruženju , a ne od količine ZOD odnosa.
-samopoštovanje mnogo više zavisi od odnosa "nerviranja", tj od ispunjenosti vašeg kapaciteta prijema dnevnih quota nerviranja (živci i trpeljivost). U sve ove grupe naravno spadaju i vaši odnosi privatno , tako da je vrlo loše za vas, kad vam quotu za nerviranje "pojede" bračni ili partner u vezi.
Obično ljudi gledaju da grupu odnosa za nerviranje smanje što više mogu, što pre mogu....naravno nije moguće potpuno ispuniti svoje želje...

-Neodgovornost i netačnost ne spadaju u grupu "zlo" jer postoje ljudi koji su takvi po prirodi i ne čine vam zlo namerno , već iz svoje neorganizovanosti....

Svi ovi odnosi postoje i u porodici.I u okruženju.
Neko voli da ima razvijenije odnose ZOD. Neko ne....Neko po tome deli ljude na usamljenike, pustinjake i na zavisnike (osobe koje ništa ne vole da rade same, prosto se plaše samoće).
Od količine ZOD odnosa zavisi i prodor konformizma u našu logiku i ponašanje prema svetu.
Ima osoba koje beže od sebe. Tj. logikom shvataju uticaj konformizma, beže od njega, ali su ZOD zavisnici, pa tako moraju da imaju dovoljno veliki nivo konformizma u svom pristupu i logici.
Njih često prepoznamo po "bombama" , mestima na kojima prasnu, slabim tačkama , koje nemaju veze sa značajem po njih same.

Eto da malo ubacim nove krvi u razmišljanjima o volji i razvitku volje....
 
Zuco:
STA CE CRNO CELJADE

Gore glavu i napred kroz život.Ono što te ne ubije,ojača te.Život je jedan i strašno kratak,dlanom o dlan i tvoje vreme je prošlo a kad se okreneš i pogledaš iza tebe ništa,kao da nisi ni postojao.Ovo okretanje se ne odnosi na kule i gradove,pogled je upućen u sebe.
Dođeš u situaciju da se zapitaš...i pogledaš istini u oči a ta istina si ti i svo tvoje životno iskustvo.Na kraju ti ostaje samo da platiš račun i nestaneš.Žalosno ali yebeno istinito.
Zato probaj da svoj život,to što je ostalo,oraganizuješ na najbolji mogući način i uzmi od života sve što možeš,ne dozvoli da bitne sitnice prolaze pored tebe,one su sastavni deo života,ako ih propustiš,propustio si i deo života.Naravno,probaj da se oslobodiš kompleksa,sujete,oslobodi ego i otvori se...tek tad ćeš početi da živiš.
 
Moje mišljenje je da je ovakav način komunikacije gde se cela tema okreće ka pojedincu strašno nekorektan, i da je više za pp ....

Tolerisanje u malom je jedno , ali sve ostalo predstavlja izopačenost same teme...

Svako sledeće pojavljivanje smatram za direktnu sabotažu.....
Bez obzira što ima veze sa temom itekako , doprinos temi je minoran...
Bar da se priča o pokušajima, već samo učmale konstatacije....
Tražim srećnike, koji su pronašli izgubljenu volju, sami ili uz pomoć nekoga, a ne one koji imaju žal za mladost...Njihova iskustva, a ne tragične priče i na njih odmah nakalemljene savete, ovo , ono ....
Toga imate u realnom životu stalno i od svakog....

Ovde se prilazi iz drugog ugla, ne logičnog, već iskustvenog...ali onih koji su teži bolesnici (stvarno najgora bolest biti bez volje).
 
Šakal:
Gore glavu i napred kroz život.Ono što te ne ubije,ojača te.Život je jedan i strašno kratak,dlanom o dlan i tvoje vreme je prošlo a kad se okreneš i pogledaš iza tebe ništa,kao da nisi ni postojao.Ovo okretanje se ne odnosi na kule i gradove,pogled je upućen u sebe.
Dođeš u situaciju da se zapitaš...i pogledaš istini u oči a ta istina si ti i svo tvoje životno iskustvo.Na kraju ti ostaje samo da platiš račun i nestaneš.Žalosno ali yebeno istinito.
Zato probaj da svoj život,to što je ostalo,oraganizuješ na najbolji mogući način i uzmi od života sve što možeš,ne dozvoli da bitne sitnice prolaze pored tebe,one su sastavni deo života,ako ih propustiš,propustio si i deo života.Naravno,probaj da se oslobodiš kompleksa,sujete,oslobodi ego i otvori se...tek tad ćeš početi da živiš.


Tacno.. male stvari cine zivot kompletnim!
 
Ljudima se dogadja ono sto im je u mislima (misli se odvijaju negdje u mozgu, nebitno gdje tacno). Ono sto je bitno to je da ti je zivot onakav kakva su ti razmisljanja, odnoisno: tvoja imaginacija iz mozga (fikcija) se projektuje u tvoju zivotnu realnost (stvarnost). Ako su ti razmisljanja lijepa, vedra, optimisticka, puna ljubavi... onda ti je i zivot lijep, a volje ne nedostaje. Ako su ti razisljanja ruzna, tmurna, pesimisticka, puna mrznje...onda ti je i zivot ruzan, a violje nema. Znaci, misli su te koji pokrecu volju. Organizuj svoje misli i problem je rijesen. Bas lako, mada ce to mnogima i dalje izgledati neizvodivo. Probajte.

Neko gleda (ima misao) na smrt kao na propast svijeta, a iz toga izvodi zakljucak da je zivot besmislen.(Misao o besmislenosti zivota najvise ubija volju). Priznajem, i ja sam nekada tako mislio. Medjutim, sada na smrt (ovozemaljsku) gledam kao na nesto sto me ni malo ne interesuje. Smrt je totalno nebitna, kao da ne postoji. Zivot onda i te kako ima smisla. A volja je ogromna.

Svako za sebe neka pronadje svoj smisao zivota. Ja sam ga pronasao u zivom Bogu Isusu Hristu. Koliko ljubav prema Isusu Hristu moze covjeku dati volje neka potvrde rijeci jednog svetogorskog monaha (mislim Porfirije): "NEMATE NISTA - A IMATE SVE!"
 
Tuzni_patak:
****Ako se neko pita zašto ovakva tema, ima mnogo ljudi koji imaju problem sa voljom , a ne motivima, reklo bi se da je to isto , ali ja videh da u praksi nije.Motive imaju , ali volje slabo , pa lakše projektuju nego da voljno stanu na noge....

Pravi motiv sve pokrece i ostvaruje i ono sto izgleda skoro nemoguce. Mozda neko ima zelju, ali da bi nesto postalo motiv, tj POKRETAC mora da mu dospe do svesti SMISAO toga sto zeli i kakve ce biti pozitivne posledice. Onda padaju sve prepreke.
 
Nista se na ovom svijetu ne dogadja spontano (samo od sebe, slucajno).

Da li Zemlja spontano kruzi oko Sunca na tacno onoj udaljenosti koja ne ugrozava zivot na njoj? (Ako bi Zemlja bila samo malo bliza Suncu sav zivot na njoj bio bi sprzen. Ako bi, pak, bila samo malo dalja sav zivot bi bio sledjen). Da li Zemlja sama od sebe rotira oko svoje ose koja je nagnuta prema ravni ekliptike tacno toliko (23 stepena) da se na njoj harmonicno smjenjuju 4 godisnja doba? Je li se atmosfera spontano stvorila oko Zemlje i tako, pukim slucajem, zastitila zivi svijet na njoj od kise meteora? (Svakog trenutka u Zemljinoj atmosferi sagori ogroman broj meteora i meteorita). Zar je Zemljin reljef (raspored nizija i visija), zatim raspored kopna i vodenih povrsina slucajno takav da to omogucava neprekidnu cirkulaciju Zemljinih vodenih masa? (Kisa bi i dalje umivala sav zivi svijet da je covjekova nesavjesnost nije opasno zagadila). Da li je sloj ozona spontano nastao u Zemljinoj atmosferi i tako, slucajno, zastitio zivi svijet od opasnih kosmickih zracenja? Da li se, u daljoj proslosti, Zemljina kora slucajno pretumbala i progutala u svoju utrobu dzinovsku floru i faunu od cega je kasnije postala nafta i ugalj? (Upravo sadasnji covjek nemilosrdno dokrajicava njihove zalihe). Da li je nezivoj materiji jednom dosadilo da bude neziva pa je, onako iz cista mira, rijesila spontano da ozivi? Da li se zivi svijet na Zemlji sam od sebe, medjusobno i u zajednici sa zivotnom sredinom, tako organizovao da to omogucava njegovu harmonicnu egzistenciju? (Svaki zivi organizam, koliko ih samo ima!, radi tacno odredjeni posao i to nepogresivo).

Ovakvih pitanja ima koliko god hocete. Evo samo jos jedno: da li kod covjeka misli nastaju spontano, same od sebe i da li ih je stvorio samo onaj u cijem mozgu su nastale?

BEZVOLJNOST (dobro izrazena kod Tuznog_patka i Zuca, a ima ih jos) proistice od misli u mozgu koje izrazavaju BESMISLENOST SVEGA. (I Sakal,zbog smrtnosti covjeka, osjeca beslislenost, ali ima volje i motiva da zivi). Kako ce covjek imati volju za zivotom ako je sve BESMISLENO? NIKAKO! Covjek mora vidjeti smisao da bi zivio!

Upravo, vas problem je sto NE VIDITE SMISAO ZIVITA. A zasto su u vasem mozgu prisutne tako crne misli koje uzrokuju bezvoljnost i paralisu zivot, odnosno vode vas direkno u smrt? Te misli koje imate u vasem mozgu to je vase znanje koje ste stekli u zovotu. A kakvo je to znanje? POGRESNO, NETACNO I NEISTINITO! Odakle ste naucili to sto znate? "Čovjek potrosi uzasno mnogo vremena da nauci da zivi. Zatim potrosi jos uzasno mnogo vremena da zaboravi to sto je naucio. Pa - pocne da zivi".

SVE NA OVOM SVIJETU IMA SVOJ DUBOKI SMISAO I NISTA NIJE SLUCAJNO.

Znate li sada rjesenje?
 
A ja jok.
U toj tvojoj teoriji ima jedna rupica mala.
A to je smisleno je stvoreno i na neki način predodredjeno sve.
Medjutim data je mogućnost (hipotetički) da slučajno sreću druge ljude i na taj način ispune ono što je smisao njihovog postavljenja u telo sina svoga oca i majke.Zašto baš tog oca i te majke.
Pa zato što baš u tom gradu i tada.
Tj po ovoj teoriji , samo malo nadgradjenoj, svi vi ste dobili svoje mesto i putanju koja bi najbolje legla vašim sposobnostima i afinitetima i talentima.I namerama smisla , dubokog smisla, koji je nama sada i ovog trenutka nejasan i neopipljiv.

Medjutim , ako se usled nepoštovanja podsvesnih saveta, akcija, prilika , slučajnih susreta i jednostavno lenjosti ne krenu da ispunjavaju, u širokoj toleranciji granica ,vaše smislenosti postojanja, onda se pojavljuje rupa.
Rupa u ljudskom i duševnom i duhovnom balansu okoline.Digresija, po ovoj teoriji , smisleno je imati čistače, ludake, paranoike, grubijane, koji će svojim dejstvom delovati (kazna ne postoji u smislu kazne, već je sve medjusobno dejstvo, pomaganje dostizanja nirvane takoreći) na ostale u svojoj okolini i tako ih prizivati svesti , jer inače čovek zaboravlja šta direktno ne vidi i ne oseća.

E sad kad jedan od tih smislenih bića zakaže , tu se ukazuje prostor da neko drugi napreduje iznad svojih "datih" sposobnosti .
Malo iznad, ali ipak iznad.
To je dobro , ako je malo.Mada svaki ovaj pojedinačni neuspeh je uvek praćen nazadnim posledicama u društvu....

Vera barata sa ovakvim pristupom, nada barata sa dodirnim tačkama, religija takodje razvija ovakav pristup.Religija bi super radila stvar tim vraćanje čoveka nazad u kolosek , kad bi čovek posle toga krenuo napred jakom dinamikom , medjutim većina uspori zbog straha od useka kanala.

Strah kao gonič, strah kao paralizator.

---------------------------------------------
Jedna smešna primedba. Ako je sve smisleno , onda nikako nije smisleno da saznamo rešenje od ristob koji barata sa unutrašnjim podrazumevanim. Ovo beše 10 knjiga "religija i nauka" ili dokazi zašto je sve smisleno.Koristeći logiku nauke, možeš prići naučniku , nikako nekome ko je duševno ranjen. Ranjenom ne prilaziš logikom , već lekom...

Naši ranjenici na temi su nekad u komi, nekad u jakom bunilu, nekad često bez svesti, nekad tihi i jedva dišu, nekad samo snuždeni i brojači mrlja na plafonu, nekad nervozni , nekad besni , nekad nemoćni u fizičkom smislu...

Ja ovde tražim lek za tu bolest, a smisao života ili njih 4 ostavljam za drugu temu...Da su sveži kao deca upalilo bi to sa "kad ozdraviš idemo tu da radimo to....." tj odmah motivacija akcijom , tj volja smislom života.
Ali ne radi se o deci. Radi se o krupnim telima, slabijeg imuniteta, nepravilnog disanja, usporenog metabolizma.Tačno je da će ako isprave disanje, ubrzaju metabolizam , pravilno jedu i na vreme, poboljšati imunitet i brže ozdraviti .
Ali tu je i razlika. Deca sve poslušaju, a odrasli su puni nepoverenja, čak i kada žele da veruju , ne predaju se iskreno.Jogunasto teraju svoje iako prividno poslušaju savete.I onda sve ide sporo i kilavo.
I kad tako krene onda i sami izgube i ono malo vere u ozdravljenje koje su kao "pokazali".

Hajde ih naterajte da nauče da dišu pravilno , pa da jedu pravilno , kada su ostrašćeni ukusima, sujetom, ostalim "smrtnim gresima" i kada se strast i vidi kao jedan od osnovnih motiva i pogonitelja dobrog, napretka , ljubavi , razvoja, ambicije.A ta strast i donosi slabost prema "nekim jelima" , lakoći nepravilnog disanja, sujeti prema sopstvenoj pameti.

Neke reči su u našem jeziku i u mnogim jezicima iste za totalno različite stvari i tako stvaraju zabunu koja ima teške posledice na psihu svakog pojedinca...Ali to je van percepcije većine i samo duvam u prazno.
 
Psihijatar lijeci ranjenu psihu, a duhovnik lijeci ranjenu dusu. Kad bi proveo, ne mnogo - manje od pola godine, na Svetoj Gori, mislim, da bi ti dusa bila potpuno izlijecena. Pretpostavljam da to neces prihvatiti ali, onda, ne mozes ni saznati da li tamo ima lijeka kojeg trazis.
 
Tuzni_patak:
Hajde sad ti meni reci od koje bolesti boluje moja dusa....ali konkretno.znaci da te boli briga da li imas dovoljno i jasnih pokazatelja za to....i sta te je navelo na to da moja dusha boluje od toga....
Kod nas je termin " Dushevni bolesnik " vekovima pogresno koristen za " Mentalno poremecenu" osobu, sto je medicinski termin, "dusha" je religiozni termin.
Ako neko ode na Svetu Goru, provede neko vreme i oseca se bolje, mora postojati logichan
razlog zasto se ta osoba oseca bolje, chak iako je " Placebo efekat " podstaknut jakim
religioznim verovanjem.
 
Tuzni_patak:
Hajde sad ti meni reci od koje bolesti boluje moja dusa....ali konkretno.znaci da te boli briga da li imas dovoljno i jasnih pokazatelja za to....i sta te je navelo na to da moja dusha boluje od toga....

jel mogu ja?:) i ne konkretno za tebe, jer se ne poznajemo..ali za taj tip ljudi...
ne bih upotrebila izraz boluje...ali definitivno ima problem..mislim dusa..
ambis beskonacnog premisljanja...gde se u svakom momentu vidi i uzrok i posledica, i postoji zabluda da se sve , ali sve moze analiticki rasclaniti, i da kljuc razumevanja lezi u logickoj obradi podataka..
a postoje znanja,koja se ne sticu ucenjenjem...postoji vera, i to ne religiozna...postoji mnogo raznih izvora iz kojih se dusa hrani, i stice spokoj...
ya coveka koji je suvise analitican(i mogu pri tom i o sebi da govorim, u nekim ranijim godinama), to su sve iracionalne kategorije..sta mir, sta harmonija?i dusa je zakrzljala..u odnosu na mozak..mozak je 90%, dusa 10%...
covek se ne oseca kao deo prirode, kao deo sveta..vec izdvojen..i beskonacno usamljen:-?

ne volim da pricam o tome, bas zato sto je to potpuno iracionalna prica...bez, kako kazes, dovoljno jasnih pokazatelja:wink:
uopste, reci su veoma nepouzdane i skliske kad se prica o duhovnosti...
pitam se, da li je moguce razgovarati o duhovnosti, i o bolovima duse, i kako ih leciti, a ne skliznuti u beskonacne religijske rasprave?eto teme, o kojoj nismo pricali
 
Ako si analitičan , a paziš da ti pretpostavke budu dovoljno široke, usporavaš proces (-) ali ne postaješ rigidan.

Mislim da se ne osećaš daleko od prirode, jer u prirodi je sve prirodno i uzročno posledično, jedino što se osećaš izdvojeno kod ljudi....kad uključiš sav potencijal misaonog procesa.

Socijalizacija kao mali je obavezna. Mnogo patoloških slučajeva će izrasti ovih dana.
Osobe koje su kvalitetnije u inteligentnom smislu , brzo kapiraju , prilagodjavaju se, i stoga vrlo uspešno igraju igre (ne video igre samo ) . Zato je potrebna socijalizacija gde će upoznati veštine (fudbal, košarka, ...) gde će imati inspiraciju da se igraju.Baš zato što su tu antitalenti....

Tako se razvijaju u ljude, a ne u egomanijake, od kojih će sutra nastati patološki slučajevi i u nekim slučajevima narcisoidne ubice.Samo da bi tako ispoljili hrabrost , izuzetnost i "mudrost".
Inače je problem nadarenoj deci obezbediti stimulativno okruženje, jer traže više i mogu više.
Zato je dobro igrati se sa starijim od sebe, jačim od sebe, veštijim od sebe. Tako neprimetno nestaju sujeta, tvrdoglavost, eventualno mržnja....Malo hijararhije i poštovanja prema tim starijima iako nisu u pravu treba da postoji , ali ne bulling tj fizičko maltretiranje....
Ja sam imao sreću da živim u dvorištu velikom , sa fudbalom svako popodne , gde su ljudi voleli decu i nije im smetalo povremena vriska i poneka ubačena lopta kroz prozor, gde je teren posle najveće provale oblaka bio suv za deset minuta i gde si padom mogao samo da odereš kolena a ne i nešto veću povredu da dobiješ (šljunak+pesak) i gde smo imali dva buduća fudbalera.
 

Back
Top