Kako se izgubilo srpstvo u Crnoj Gori?

Што се тиче Деспота Стефана ниси у праву, ово што сам ти цитирао није језик цркве, већ језик који је деспот користио свакодневно...

Netačno, to je u pitanju bio književni jezik; jezik kojim je govorio svakodnevno je bio bliži našem narodnome.
 
svi mogu pogriješiti pa i njegoš,al sreća i bog pa ima nas da ga ispravimo.

Са вама ће се нарочито усрећити. Чуј само овог. :pop:


Рече један поштен човек на РТС-у:

Molim gospodu koji se izjasnjavaju kao Crnogorci da ne vredjaju pamet gradjana Srbije sa komenarima odusevljenja ovom vesti, jer se se svi vi kunete u Mila i velicate ga do nebesa, pa budite bar fer i ostanite dostojni do kraja.
 
Izvorno srpski jezik je jezik onih Srba koji su se doselili u 7.vijeku na Balkan i stvorili prvu srpsku državu. Istočnohercegovački dijalekat srpskog jezika je najizvorniji i najbliži tom jeziku kojim su govorili i srednjovjekovni Srbi.

Bas se i ne bih slozio sa tim...ono sto je u starim srednjevekovnim tekstovima mi ne lici ni na jednu varijantu niti dijalekt danasnjeg savremenog srpskog jezika,a ponajmanje istocnohercegovackog dijalekta....i malo mi ide na zivce to vase forsiranje hercegovaca i crnogoraca kao jedinih pravih Srba...jel to pokusavate reci da su ostali manje vazni i manje Srbi...ako je tako nije ni cudo sto se ko nacija stalno osipamo
 
Netačno, to je u pitanju bio književni jezik; jezik kojim je govorio svakodnevno je bio bliži našem narodnome.

1. И ја у свакодневном говору говорим другачије (лошије) него што пишем, нпр. кажем мо'ш, ви'ш, онда прилично псујем, свака друга реч ми је брате, мис'им, овај, еееее..... То не значи да је тај говор исправан, већ само да је простији и приземнији

2. Откуд ти знаш како је свакодневно говорио Деспот Стефан? Да ли су то писари бележили можда његове свакодневне необавезне разговоре?
 
Poslednja izmena:
Ма него шта, још ћеш да нас убедиш да су Срби уствари Црногорци... Поготово ови успешни, као Карађорђе, Милош Обреновић итд. Да не заборавимо данашње руководиоце, директоре, судије и тужиоце по земљи Србији...
Па да би Србски био црногорски..црногорци морају да постоје..
Али пошто не постоји црногорска нација а ни језик...Србски је Србски само различитог дијалекта..
А Вуковом накажењу Србског језика говоре многе студије...тако да ни дан данас немамо ЗВАНИЧНУ стандардизовану граматику Србског језика..а ни Азбуке...
 
Па да би Србски био црногорски..црногорци морају да постоје..
Али пошто не постоји црногорска нација а ни језик...Србски је Србски само различитог дијалекта..
А Вуковом накажењу Србског језика говоре многе студије...тако да ни дан данас немамо ЗВАНИЧНУ стандардизовану граматику Србског језика..а ни Азбуке...
Пробуди се Србине, црногорски језик је већ постао службени језик у једној општини у Србији.
 
1. И ја у свакодневном говору говорим другачије (лошије) него што пишем, нпр. кажем мо'ш, ви'ш, онда прилично псујем, свака друга реч ми је брате, мис'им, овај, еееее..... То не значи да је тај говор исправан, већ само да је простији и приземнији

Svakako da nije bio ispravan, 'ispravni' je postao tek kada je bio priznat za književni govor, u XIX stoljeću.

2. Откуд ти знаш како је свакодневно говорио Деспот Стефан? Да ли су то писари бележили можда његове свакодневне необавезне разговоре?

Ti brkaš književni i službeni jezik; tada to nije bilo isto. Književni jezik je bio udaljen od naroda (čitaj: neobrazovanih obrađivača zemlje). Srpskoslovenski jezik je nastao srbizacijom staroslovenskoga i nastankom pojedinačne recenzije, odnosno redakcije, starog crkvenoslovenskog jezika. On je bio obogaćivan i mijenjan, dopunjavan raznim prevedenicama, prvenstveno apstraktnih pojmova i vjerskih pitanja. U XII stoljeću u Evropu prvi put prodire u srednjem vijeku narodni jezik u pismenost, polako; u onaj iskvareni latinski jezik, a slično se događa i u nemanjićkoj srpskoj državi, zato što Rastko/Sava vrši prvu reformu srpsko-slovenskoga jezika.

Međutim, narodni jezik ostaje bez djela književnosti stoljećima, sve do negdje najranije XVII stoljeća, ako izuzmemo kontroverznu primorsku književnost oko koje postoji sporenje sa Hrvatima; ali masa pravnih akata je bila pisana na njemu, jer su naslijeđena iz pradavne pravne i drgovačke prakse starih Slovena; narodni jezik je bio o(p)stao kao jezik poljoprivrede. Upravo je taj jezik ostao u gotovo neizmjenjenoj formi, ostao sve od prvih zapisa iz ranog XIII st. (na osnovu kojih možemo rekonstruisati; prvi pravi zapis jeste narodna pjesma o padu Smedereva, zapisana 1497. godine, u isto vrijeme naša najstarija poznata epska pjesma) do današnjega dana.

Pogledaj i sam Zakon blagovjernog cara Dušana. Jezik je blizak narodnom, a itekako je bliži našem današnjem, od tog resavskog pravopisa kojim si citirao riječi iz pera despota Stefana Lazarevića. Ako potražiš jedan još stariji dokument koji je uređivao pravno stanje u srednjovjekovnoj Srbiji, 150 godina mlađi od Dušanova zakonika, baci pogled na Savino Zakonopravilo iz početka XIII stoljeća. Iako znatno starije, ono je bliže savremenom srpskom jeziku od Dušanovog zakona.
 
Svakako da nije bio ispravan, 'ispravni' je postao tek kada je bio priznat za književni govor, u XIX stoljeću.
Чак и да је тако, зар је добро то што је најприземнији говор постао књижевни, зар то није исто као кад би данас језик клошара и уличара (брате, сине, ово оно) са сиромашном лексиком и никаквом изражајношћу, кад би такав говор превладао и потиснуо више облике изражавања?

Međutim, narodni jezik ostaje bez djela književnosti stoljećima, sve do negdje najranije XVII stoljeća, ako izuzmemo ....

1. Ако је тај језик остао без књижевних дела, без записа, како уопште знамо о њему било шта?

2. Зар није правило да се језик који нема писану подлогу много брже мења од језика који се и записује, а не само говори? Зар гомила турцизама у народном говору не говори управо о томе колико је тај језик подложан кварењу?
 
Чак и да је тако, зар је добро то што је најприземнији говор постао књижевни, зар то није исто као кад би данас језик клошара и уличара (брате, сине, ово оно) са сиромашном лексиком и никаквом изражајношћу, кад би такав говор превладао и потиснуо више облике изражавања?



1. Ако је тај језик остао без књижевних дела, без записа, како уопште знамо о њему било шта?

2. Зар није правило да се језик који нема писану подлогу много брже мења од језика који се и записује, а не само говори? Зар гомила турцизама у народном говору не говори управо о томе колико је тај језик подложан кварењу?

Uvek iste gluposti da se cuju u vezi vukovog seljackog jezik.

Srbi su tada bili seljacki narod.
 
Значи нису имали елиту. Одлично, онда и заслужујемо све што нам се дешава...

Imali smo elitu. Ili za tebe nije bogat seljak ko sto je bio Karadjordje ili Obrenovic elita.

I dok je ta elita Srbiju vodila bilo je okej. Onda su dosli intelektualci za njihovim jugoslovenskim idejama i slicnim glupostima.

Ali i ona je koristila narodni jezik kod kuce, a ne neki russostaroslovenski hybrid za srpskim elimentima.

Pisani jezik je bio taj hybrid koji nema neke velike veze za Srbima.
 
Чак и да је тако, зар је добро то што је најприземнији говор постао књижевни, зар то није исто као кад би данас језик клошара и уличара (брате, сине, ово оно) са сиромашном лексиком и никаквом изражајношћу, кад би такав говор превладао и потиснуо више облике изражавања?

Da li klošari i uličari sačinjavaju ogromnu većinu naroda (čitaj: preko četiri petine)?

Uzgred, jezik klošara i uličara ne predstavlja nikakvi očuvani jezik, već moderni upravo iskvareni građanski jezik.

1. Ако је тај језик остао без књижевних дела, без записа, како уопште знамо о њему било шта?

Samokontradiktorno ti je pitanje...

Ostao je ogromni korpus dipomatičke građe; tih diplomatskih zapisa imamo sačuvanih u nebrojeno više primjeraka od djela književnosti, od narativnih istorijskih izvora.

2. Зар није правило да се језик који нема писану подлогу много брже мења од језика који се и записује, а не само говори? Зар гомила турцизама у народном говору не говори управо о томе колико је тај језик подложан кварењу?

Pa ne vidim baš tu logiku...
 

Znaš li koja je bila druga reforma srpsko-slovenskog jezika? Odvila se u XV stoljeću i njen najpoznatiji predstavnik je bio Konstantin Filozof. U to vrijeme Bugari, bez države već duže vrijeme, okupirani od strana Turaka Osmanlija, pronalazili su izbjeglištvo u Srbiji i na dvoru. Tako je došlo do bugarizacije srpskog književnog jezika i njegovog značajnog udaljavanja od narodnog jezika, te približavanja bugarskome. To je upravo taj jezik koji si ti postavio, citirajući Despota Stefana.

Zar nije logički iskorak, prilikom standardizacije jezika, njegovo približavanje većinskome stanovništvu, a pogotovo uklanjanju takvih umjetničkih dodataka, kao što je bila bugarizacija (pri tom, nemam ama baš ništa protiv Bugara i drago mi je što Srbi i Bugari imaju tako jedan period 15. vijeka u kojem se smatraju sveslovenski gotovo jednim jedinstvenim narodom).
 
Imali smo elitu. Ili za tebe nije bogat seljak ko sto je bio Karadjordje ili Obrenovic elita.

I dok je ta elita Srbiju vodila bilo je okej. Onda su dosli intelektualci za njihovim jugoslovenskim idejama i slicnim glupostima.

Ali i ona je koristila narodni jezik kod kuce, a ne neki russostaroslovenski hybrid za srpskim elimentima.

Pisani jezik je bio taj hybrid koji nema neke velike veze za Srbima.

Прочитај Лучу микрокозму да видиш како је писала српска елита... Иначе, Милош Велики је донео указ о забрани печаћења књига правописом 'ромог Вука...
 
Da li klošari i uličari sačinjavaju ogromnu većinu naroda (čitaj: preko četiri petine)?

Uzgred, jezik klošara i uličara ne predstavlja nikakvi očuvani jezik, već moderni upravo iskvareni građanski jezik.
Зар је већина мерило квалитета?

Samokontradiktorno ti je pitanje...

Ostao je ogromni korpus dipomatičke građe; tih diplomatskih zapisa imamo sačuvanih u nebrojeno više primjeraka od djela književnosti, od narativnih istorijskih izvora.

Ја не могу да нађем Душанов законик, ако имаш, постави га, постави оригинал, овако уџаба трошимо слова...
 
Прочитај Лучу микрокозму да видиш како је писала српска елита... Иначе, Милош Велики је донео указ о забрани печаћења књига правописом 'ромог Вука...

Video sam taj ruskihybrid nema za srpskim nista.

A narodni jezik je zato tu da bi prost narod brzo naucijo da pise.

Nismo mi Norvezani oni su usvojili vestacki jezik, zato sto je narodni norvezski jezik danski dialekt.

Sto bi mi usvojili neki vestacki hybrid.

A kako meris kvalitet jezika.

Za mnogo izraze u srpskom na nemackom jeziku nemaz nikakav prevod ili komplikovan.
 
Znaš li koja je bila druga reforma srpsko-slovenskog jezika? Odvila se u XV stoljeću i njen najpoznatiji predstavnik je bio Konstantin Filozof. U to vrijeme Bugari, bez države već duže vrijeme, okupirani od strana Turaka Osmanlija, pronalazili su izbjeglištvo u Srbiji i na dvoru. Tako je došlo do bugarizacije srpskog književnog jezika i njegovog značajnog udaljavanja od narodnog jezika, te približavanja bugarskome. To je upravo taj jezik koji si ti postavio, citirajući Despota Stefana.

Zar nije logički iskorak, prilikom standardizacije jezika, njegovo približavanje većinskome stanovništvu, a pogotovo uklanjanju takvih umjetničkih dodataka, kao što je bila bugarizacija (pri tom, nemam ama baš ništa protiv Bugara i drago mi je što Srbi i Bugari imaju tako jedan period 15. vijeka u kojem se smatraju sveslovenski gotovo jednim jedinstvenim narodom).

Болдовано: Не и не, не ако је већинско становништво неписмено, са фондом од не више од 5000 речи, и са упливом гомиле речи из језика окупатора. Не може се боље и квалитетније спуштати на ниво горег и неписменијег само што је горих и неписмених већина.
Управо је смисао целог подухвата подићи културу, језик, говор, мисли и изражавање на виши ниво, подићи образовни ниво народа, а не спуштати културу, језик, и говор на ниво необразованих...
 

Back
Top