Kako prihvatiti svoju smrt?

prihvatili ne prihvatili, smrt
niti pita dali da dođe , niti kazuje kada će doći
Znaš li da se zapravo može odrediti približno? Može.
Uključujući istoriju i kroz šta je čovek prošao, uzevši u obzir sadašnje stanje i % propadanja u proteklom vremenskom periodu, sklonost ka bolestima, genetiku + globalno predviđanje šta će biti sa državom i skoro u godinu tačno se pagađa.
 
Znaš li da se zapravo može odrediti približno? Može.
Uključujući istoriju i kroz šta je čovek prošao, uzevši u obzir sadašnje stanje i % propadanja u proteklom vremenskom periodu, sklonost ka bolestima, genetiku + globalno predviđanje šta će biti sa državom i skoro u godinu tačno se pagađa.
:ok: postoje šeme za takva predviđanja , i to veoma uspešna , ali faktor, sreća, nikad ne može da se predvidi, sve je do momenta i mesta
 
Bukvalno svaki dan umiremo, jedan dan je kao jedan zivot, nakon njega dolazi spavanje odnosno nistavilo...
Dakle svako zdrave pameti smrt vidi kao rutinsku svakodnevnu pojavu.
Recimo stari ste i očekujete da je kraj blizu, ili ste daleko bilo terminalno bolesni a prognoze su takve kakve jesu. Kako prihvatiti činjenicu da uskoro psihološki nećete funkcionisati niti imati svest, da vam srce neće kucati i da nećete disati, a da ćete fizički biti prisutni,ali pod zemljom?
Kako ti prihvatas cinjenicu da nocas neces imati svest?
I da će to "stanje" trajati večno, da nije samo san iz koga ćete se probuditi posle nekog vremena.
Smrt je moguca sansa za budjenje iz ovog polusvesnog zivota. Ako nema nista od toga, nema, koga briga? Mi smo onda kao guske ili patke, verovatno negde postoje neki bogovi koji su skoro vecni, ali mi nismo oni, sta da se radi. Mada bi bilo dobro da jesmo.
 

Back
Top