POLITOLOG DAVOR GJENERO OTKRIVA: Ovo je razlog nezapamćenog debakla Aleksandra Vučića u New Yorku...
"Kako da napravite plan da glavom probijete zid, recite mi - da ga udarite levim ili desnim ćoškom? Svejedno, bit će vam glava razbijena na obe strane", upitao je sam Aleksandar Vučić, nakon američkog fijaska.
Predsjednik Srbije Aleksanda Vučić doživio je pravi fijasko u New Yorku, gdje je održano zasjedanje Generalne skupštine Ujedinjenih nacija. Vučić nije bio pozvan na tradicionalnu večeru kod američkog predsjednika Donalda Trumpa, pa je bio prisiljen jesti sendviče i piti pivo, te prisustvovati neformalnim dernecima, jednoj večeri sa suprugom, ali na onoj glavnoj koju je organizirao američki predsjednik, Srbije nije bilo.
"Kako da napravite plan da glavom probijete zid, recite mi - da ga udarite levim ili desnim ćoškom? Svejedno, bit će vam glava razbijena na obe strane", upitao je sam Aleksandar Vučić, nakon američkog fijaska.
Također, Vučić je građanima Srbije objavio konačni datum uvođenja američkih sankcija Naftnoj industriji Srbije, a vijest o sankcijama saznao je upravo u New Yorku.
Politolog
Davor Gjenero komentirao je za „Slobodnu Bosnu“ ono što se događalo srbijanskom predsjedniku u New Yorku.
-New York i Generalna skupština UN jednostavno već barem dvije godine nisu sretne za Aleksandra Vučića. Većina najbolje pamti njegovo nakaradno ponašanje na sjednici u maju prošle godine, kad se raspravljalo i glasalo o Rezoluciji o sjećanju na genocid u Srebrenici, kad se zaogrtao državnom zastavom i nakon glasanja tvrdio da je činjenica kako je rezolucija usvojena s 84 glasa za, a 19 pritiv zapravo njegova velika pobjeda.
ALEKSANDAR VUČIĆ I MILAN RADOIČIĆ
Ipak, najupečatljviji događaj koji je vezan uz njegovo prisustvo na početku godišnjeg zasjedanja Glavne skupštine ono je od pred dvije godine, kad je u trenutku dok je on vladinim avionom letio iz New Yorka u Beograd 24. septembra 2023., njegov „vojnik”
Milan Radoičić pokrenuo je opsežnu terorističku operaciju u selu Banjska na sjeveru Kosova.
Vučić se tada vjerojatno nadao da će u vremenu dok je on nedostupan, njegovi „mali zeleni” odraditi posao na sjeveru susjedne države, kakav su Putinovi takvi igrači odradili 2014. na Krimu u Ukrajini. Kad je, međutim, Vučić sletio u Beograd, teroristička skupina koju je uputio u Banjsku već je bila opkoljena u objektu Crkve Srbije, a kako bi se izbjegla eskalacija, međunarodne su im mirovne snage osigurale da razoružani pobjegnu natrag u Srbiju, podsjeća Gjenero.
-Teroristički napad u Banjskoj, na „margini Generalne skupštine UN”, otada kod zapadnih saveznika slovi kao ozbiljan Vučićev prijestup, a kad se neki dan isti taj Radoičić pojavio u Kosijeriću, kako bi zaplašio građane koji se suprotstavljaju Vučićevoj apsolutnoj vlasti na svim razinama, mnogi su međunarodni alarmi ponovno zazvonili.
RUSKI RULET PREDSJEDNIKA SRBIJE
Naravno, iako je gotovo sigurno da je na „sjajnom” bilateralnom sastanku američki državni tajnik
Marko Rubio Vučićevom režimu na stol stavio i neriješeno pitanje terorističkog upada i nekažnjavanje vođe terorističkog napada, Radoičića, koji se sad pojavljuje u sličnoj misiji terora, ali „na domaćem terenu”.
Nije samo s Banjskom Vučić ugrozio svoju poziciju u odnosu na zapadne saveznike. Pretjerao je sa svojom pokornošću totalitarnom vladaru Putinu i sa snishodljivošću prema kineskom režimu. Već pred nekoliko mjeseci poslana mu je jasna poruka najavom sankcija prema NIS-u, ključnoj naftnoj i energetskoj kompaniji u Srbiji, koja je u pretežnom ruskom vlasništvu.
Vjerujući u popustljivost administracije predsjednika Trumpa prema Putinu i Rusiji, Vučić je bio uvjeren da će se izvući iz ovog problema, što mu ga je na kraju mandata ostavila Bidenova administracija, ali okolnosti se nisu razvile onako kako je Vučić očekivao. Naime, predsjednik Trump sada od NATO saveznika očekuje da prestanu nabavljati energente od Rusije, pa energetska ovisnost Srbije o Rusiji nije nešto na što će Trumpova administracija gledati tolerantno. Jasno je što se od Vučića očekuje: zapravo „sekvestracija” ruske imovine u NIS-u, preuzimanje državne kontrole nad tom kompanijom, kad ruski vlasnik već ne pristaje na izlazak iz vlasničke strukture.
Vučić koji se zahvaljuje Putinu i govori o prijateljstvu s njim i njegovim režimom, teško se može usuditi napraviti jedino što mu preostaje. Ipak, vjerojatno će to morati napraviti.
U New Yorku mu nije koristilo niti ono što je objavlila predsjednica Moldavije, naime da je u Srbiji ruska obajveštajna služba uvježbavala svoje plaćenike s kojima priprema udar nakon današnjih izbora u toj državi.
Sigurno nije zaboravljeno niti ono što je pokušao napraviti u maju ove godine na Floridi, kad je nepozvan pokušao upasti na donatorsku svečanost Republikanske stranke, pa je hitno poslan kući.
Ta majska neugodnost vjerojatno je objašnjenje Vučićeva izostanka s primanja što ga je organizirao predsjednik Trump, a svejedno je je li mu američka administracija uskratila pozivnicu, ili mu je samo preporučeno da se ovaj put ne koristi poslanom pozivnicom, kao što se nije mogao koristiti pozivnicom na ime Alex Vuci na Floridi.
Groteskna je bila i snimka sastanka na njujorškim marginama, sa sastanka s Visokom predstavnicom EU za vanjsku i sigurnosnu politiku. Ne treba mnogo psihološkog znanja da se očita prezir s lica Kaje Kallas, ali niti da se iz očiju Vučića vidi kako bi radije bio bilo gdje drugdje nego na tom sastanku.
VUČIĆEVE NAFTNE VRATOLOMIJE
Epizoda s predsjednicom Kosova Vjosom Osmani, koja je bila na Trumpovom primanju, za koju je Vučićeva politička posluga tražila da ju se izbaci iz zgrade UN, a nakon toga su upravo ti Vučićevi potčinjeni snimljeni na sastanku s državnim tajnikom Rubiom, na kojem je predsjednica Osmani bila službena sudionica, tek je sitnica.
Ali finale je ipak bio katastrofalan za Vučića: jedino čemu se mogao nadati u New Yorku bio je najavljeni sastanak s američkim ministrom financija Scottom Besantom, na kojem bi pokušao pregovarati o smanjivanju američkih carina na proizvode uvezene iz Srbije, jednostavno se nije dogodio. Besant je imao važnija posla, a američke carine ostaju kakve su i bile. A ono čime se Vučić hvali, naime da je ispregovarao odlaganje sankcija prema NIS-u, iskaz je cinizma američke administracije – sankcije su odgođene na punih tjedan dana, čime se samo Vučiću ostavlja dodatnih nekoliko dana za odluku o sekvestraciji kompanije, a jasno je da on za takvo što nema hrabrosti, analizira Gjenero.
-Nemojmo zaboraviti da je Srbija donijela stratešku odluku o izgradnji naftovoda od Budimpešte do Pančeva, kako bi NIS-ovu rafineriju spojila na naftovod Družba koji danas samo za Slovačku i Mađarsku dovodi rusku naftu. Predsjednik Trump, međutim, sada insistira od europskih partnera da smjesta prestanu uvoziti ruske energente, to traži i od Turske, a pod pritiskom su i Mađarska i Slovačka.
Dakle, ovaj naftovod prema Budimpešti, u trenutku kad administracija premijera Orbana zapomaže kako joj prijeti da ostane bez energenata, postaje posve promašena investicija, a i sudbina Turskog toka, koji plin iz Rusije, preko Turske i Bugarske dovodi u Srbiju i Mađarsku postaje krajnje neizvjesna.
Dvije godine nakon leta u vrijeme Banjske, Vučiću, kome su u New Yorku sustavno torpedirane sve vanjskopolitičke lađe, slijedi povratak u uzavrelu Srbiju, gdje sad tipovi poput Radoičića više ne sudjeluju u ekspanzionizmu siromašne balkanske nerazvijene države, nego se obračunavaju s narodom te države, s njenim studentima, intelektualcima, ljudima koji slobodno misle, zaključio je Gjenero.