Kako je Bog stvarao svijet? Ajde znalci, pokažite se !

A šta je problem da se prihvati naučna činjenica? Šta je wi fi? Šta je struja? Zar je problem da se shvati i prihvati da Bog pušta vibraciju koju zovemo frekvencija, svaka vibracija je energija koja se uspori i stvara materija. Samo glup čovek to ne može da shvati. I koji nije išao u školu. Znači, zamislite Boga kao što jeste kao bas gitaristu, svira dve žice odnosno dva talasa za naš univerzum, plus, minus, dobro, loše, sve je dualitet, inverzija, dihotomija, balans, ravnoteža, jin jang, ta dva talasa vibracije (frekvencije) stvara torus(kvarkovi, ems, protoni, atomi, molekuli), torus stvara heliks i dnk. To je život! Ne postoji drugo objašnjenje, ovo je jedina činjenica koja postoji. Logički, matematički dokaz. Ojler je predstavio kroz jednačinu na mom avataru. Ta jednačina objašnjava ponašanje u isto vreme i jedan i oba talasa. Tako vam radi mozak, srce, sve živo što postoji, radio, tv, internet, wifi, svaki signal. Dokle ćete više da pričate bajke i dogme?
Sve religije iste mudrosti pričaju, Isus je isto govorio. Isus je učio na istoku pa je preneo dalje. Tesla je isto kroz naizmeničnu struju sa frekvencijom dokazao Boga i sve živo. Evo sad i kroz mene Bog priča, da ostali shvate i prihvate istinu. Verovatno sam i ja vizionar...a druge dve žice su anti svet, anti svemir, jer mora da postoji dualitet i moguću beskonačnost. Nauka je dokazala pozitron, anti elektron, anti vodonik, anti materiju. Znači postoji naš svemir i antisvemir. Nije valjda toliko teško da se shvati i prihvati. Nije vam valjda duša tetovirana dogmom i indoktrinacijom, programiranjem...
 
A šta je problem da se prihvati naučna činjenica?
A ko kaze da su problem cinjenice ?
Wi-Fi, Wireless-Fidelity (IEEE 802.11) je bežična mreža gđe se podaci imeđu dva ili više računara prenose pomoću radio frekvencija (RF) i odgovarajućih antena.
Šta je struja?
Usmereno kretanje naelektrisanih čestica, najčešće elektrona, usled napona.
Zar je problem da se shvati i prihvati da Bog pušta vibraciju koju zovemo frekvencija,
Ne,ovo uopste nije problem shvatiti...
svaka vibracija je energija koja se uspori i stvara materija
Eeeeeeeeeeeeee ovo je ozbiljan problem,bar ljudima koji poznaju ovu naucnu oblast jer su mozda tamo i profesionalno angazovani...
Jel moze neki validni paraematar,neku konkretnu formulu ili mozda naucnu cinbjenicu s kojom bi dokazao tu tvoju tvrdnju ?
. Samo glup čovek to ne može da shvati. I koji nije išao u školu.
...pa dobro sad,ima i takvih ali bih predlozio da konacne zakljucke tipa ko je - kakav je ostavimo za kraj ovog naseg istrazivanja.
Izvoli,cekam odgovore.
 
Wi-Fi, Wireless-Fidelity (IEEE 802.11) je bežična mreža gđe se podaci imeđu dva ili više računara prenose pomoću radio frekvencija (RF) i odgovarajućih antena.
Ali šta je ta frekvencija, odakle je nastala, potekla, ko je stvorio? Na kojoj frekvenciji ti radi mozak, odnosno hercima? Na kojoj srce? Da li možeš da objasniš frekvenciju(vibraciju), jer sve što postoji je frekvencija vibracije. Sve što postoji, postoji zahvaljujući vibriranju odnosno frekvenciji. I struja ne bi opstala da je jednosmerna. Nego se pali i gasi, odnosno vibrira, stvara frekvenciju, valjda znaš da radi na 50 - 60 herca? Bez herca ne bi dugo opstali elektroni. Ako si išao u školu onda znaš.
Usmereno kretanje naelektrisanih čestica, najčešće elektrona, usled napona.
Zašto je bitna naizmenična struja?
Eeeeeeeeeeeeee ovo je ozbiljan problem,bar ljudima koji poznaju ovu naucnu oblast jer su mozda tamo i profesionalno angazovani...
Jel moze neki validni paraematar,neku konkretnu formulu ili mozda naucnu cinbjenicu s kojom bi dokazao tu tvoju tvrdnju ?
Je l' ti nešto prezime Ajnštajn nešto govori? Haha
Opet si bežao iz škole sa časova fizike.
Šta znači E = mc? Je l' ti to govori da su energija i masa(materija) isto?

„Po Ajnštajnu, E = mc² znači da su energija i masa ista stvar — samo u različitom obliku.
Masa je ustvari energija koja je „zarobljena“ u stabilnoj formi.
Kad imaš čistu energiju (npr. fotone, toplotu, kinetičku energiju), ako se ona pod pravim uslovima zarobi ili stabilizuje, može nastati materija.

Primeri iz nauke:

Sudar čestica u akceleratoru: sudare se čestice velikom brzinom, njihova energija se pretvara u nove čestice koje imaju masu.

Veliki prasak: početna energija svemira se, kako se svemir hladio, pretvorila u atome, planete, ljude — sve što ima masu.

Sudari fotona: dva zraka svetlosti mogu stvoriti materiju (elektron i pozitron) ako nose dovoljno energije.


Dakle, obrnuto od „materija u energiju“ (kao kod nuklearne bombe), možemo imati i „energija u materiju“. Razlika je što je prvi proces lakše izvesti, dok je drugi moguć, ali traži ekstremne uslove kakve uglavnom imamo samo u svemiru ili u moćnim laboratorijama.
 
. Evo sad i kroz mene Bog priča, da ostali shvate i prihvate istinu. Verovatno sam i ja vizionar...a druge dve žice su anti svet, anti svemir, jer mora da postoji dualitet i moguću beskonačnost.

Toliki teret Bog neće stavljati na tebe, dok sam ja ovđe !

Pogledaj gore lijevo onaj krug sa sedam boja ili krugova ! Nije li to generator? Nije li to Božji stvaralački Duh. Nije li to varijanta židovskog simbola Davidove zvijezde. Ima li to kakve veze sa židovskom minorom sa sedam svijeća? I da ne pričam dalje !

Idi i ne griješi više !

Dobar si, čitat ću što pišeš !
 
Poslednja izmena:
Jednostavno, bio Bog vecni koji nije imo pocetak i lebdio sam samcat u mraku vakuma, nije postojalo nista osim njega, i lebdi on tako i lebdi i lebdi i lebdi i lebdi... satima, danima, godinama, vekovima, milenijumima.... ne znam tad o cemu je razmisljo jer nije postojalo nista, ni ljudi ni zvezda ni zivotinja ni djavola, ni svetlosti... samo on tako sam samcat ko neko siroce

i jednog dana resi on da nesto napravi po tom pitanju jer mu se nije svidjalo da tako bude sam, lose je to za psihu, i poce da stvara, i u 6 dana ili 6 vekova ili 6000 godina (to niko ne zna) stvori od nicega, znaci bez resursa i materijala i logistike i projekata i svetlo i vodu i zemlju i zivi svet i biljke... i to bez nekog uzoraka, on pojma nije imo recimo kako izgleda voda ili lav ili krpelj ili oblaci... sve je to on sam samcat osmislio.
I nije on to stvaro onako haoticno vec je sve to medjusebno povezao, recimo stvori on gazelu i kaze aj sad skakuci naokolo i pasi travu... a neces biti tako bezbrizna jer cu stvoriti i lava koj ce da te ganja naokolo i loviti i jesti i to ce snimati covek kamerom i posle emitovati na National geografic kanalu.... ili stvori mora i okeane, i dade coveku mogucnost da nauci da pliva ali stvori i ajkulu koja ce s vremena na vreme da pojede tog plivaca... pa stvori i muskarca i zenu i dade muskarcu kitu a zeni vaginu da bi mogli jedan sa drugim da opste i razmnozavaju se i da im pri tome bude lepo, ali stvori i stidne vaske, gonoreju i sifilis da im zakomplikuje te stvari, pa stvori rastinje razno ali i travu i korov da ne bi covek bio opusten vec da bi moro da to vikendom kosi i cupa....
i kad on stvori sve te stvari, sede da se odmori, jer se iscrpio od tog silnog posla. I posle standard prica, uspostavio zakone pa kazneni sistem ko prekrsi zakon da recimo stavi kitu u tudju zenu, ili postane gej, ili veruje u drugog boga, ili radi subotom, ili jede svinjetinu ili ubije nekog (osim u ratu koji je on licno odobrio ili naredio) ili nece da se krsti i venca u crkvi koju je on odabro da bude njegova... , pa jednom podavi sve zivo, pa nanovo pocese ljudi i zivotinje, pa im svremena na vreme posalje kugu i svakakve bolesti, zemljotrese, poplave, susu, eruptira vulkane, udari ih meteorom, .... i tako do daljnjega
 
Ajde ovako.
s - predjeni put
v - brzina
t - vreme

s=v*t

da li su s i t jedna te ista stvar samo u razlicitim oblicima?

Ili ovako. Ako su E i m edana te ista stvar u razlicitim oblicima ko je ili sta je ta "ista stvar"?

Kod Ajnštajna, E i m nisu isto „po sebi“ — ali su istog porekla
Ajnštajnova formula:

E = m c^2

Masa je „zaleđena“ (koncentrisana) energija.

Energija je „oslobođena“ (raspodeljena) masa.

Šta je ta „ista stvar“?

To nije neka treća misteriozna supstanca, nego fizička količina koju možemo posmatrati kao masu ili energiju u zavisnosti od oblika u kojem se nalazi.
Moderni fizičari bi rekli: radi se o energiji sistema — ona se može manifestovati kao kretanje, toplota, svetlost, ili biti „pohranjena“ u obliku mase.

Drugim rečima:

Masa i energija su različita lica istog novčića.

„Novčić“ je ukupna energija sistema u širem smislu.

Može li obrnuto — energija → masa?
Da. To nije samo teorija — i eksperimentalno je potvrđeno:

U akceleratorima čestica (CERN, SLAC...) fotoni visoke energije mogu stvoriti čestične parove (materiju i antimateriju).

U ranom svemiru, nakon Velikog praska, ogromna energija se „pretapala“ u materiju.

Dakle:

Kod Ajnštajna, masa i energija nisu „isti predmet“, nego dva oblika iste fizičke količine – ukupne energije sistema. Masa je koncentrisana energija, energija je oslobođena masa. To nije verovanje, to je eksperimentalno potvrđeno: u akceleratorima iz čiste energije fotona stvaramo čestice mase, a ceo svemir posle Velikog praska je nastao upravo iz tog procesa. Ako ti to ne deluje stvarno, onda ti ne veruješ samo Ajnštajnu nego i svakom detektoru čestica na planeti.“

Nije valjda da sumnjaš u Ajnštajna? Ili nedovoljno razumeš.
 
Ajde dokažite što znadu vaše crkve i vaši učitelji oko čina stvaranja svijeta !? Možete li citirati vaše knjige i vaše učitelje? Ili ste pametniji od njih po tom pitanju jer ste sami to istraživali u Pismu? Dajem to za moguće.

Kako je Bog stvarao svijet? Ovo pitam stoga jer ukoliko su svi troje; Otac,Sin i Duh Sveti jedan Bog onda su sva trojica stvarala svijet. Biblija opisuje njihove specifične funkcije u stvaranju svijeta pa se tako navodi da je Otac obavljao jedan posao a Sin drugi posao u stvaranju svijeta. Nisu radili istu vrstu posla. Nađite te stihove i dajte mi svoje dokaze da znate što je Otac radio a što Sin? Poslije ćemo pričati i o tome koja je uloga Duha Svetog u stvaranju svijeta.

Ili ćemo možda konstatirati da današnja teologija baš o tome ništa precizno ne zna. A ovaj mislilac pred vama traži tu preciznost i nije mi teško tražiti i znati tu preciznost jer sam kao što znate (ili možd ane zante) najpametniji teolog na svijetu. Ako kažete da je Sin također Bog onda objasnite njegovu ulogu u stvaranju svijeta koja je drugačija od Očeve. Tu je onda i vezano pitanje - da li je Otac mogao svijet stvoriti bez Sina? Naravno, oni koji ne vjeruju da je Sin Bog reći će pa naravno da ej stvarao bez Sina...jer eto na jednom mjestu Bog kaže da mu niko nije pomagao u stvaranju svijeta.

Tu onda možemo još razmatrati i čin Božijeg održavanja svijeta, da se ne raspadne rekao bi Job. Uf, još jedna muka pitanje? Tko održava svijet, Otac ili Sin ?

Jednom je fizičar Ajnštajn rekao "Pitam se kako je Bog stvarao svijet, ništa drugo mi nije važno". Da sam živio u njegovo vrijeme objasnio bih mu. Kako biste mu vi to objasnili?
Blago nama s tobom :aha:...... evo već skoro 2 milenijuma stotine svetitelja i stotine teologa nisu imali preciznost..... ali eto najzad se pojavio neko u ovom 21.veku..... i to baš na Krstarici forumu :mrgreen:..... da na tom precizno objasni ko do kvantnih granica......z:mrgreen:
 
Kod Ajnštajna, E i m nisu isto „po sebi“ — ali su istog porekla
Ajnštajnova formula:

E = m c^2

Masa je „zaleđena“ (koncentrisana) energija.

Energija je „oslobođena“ (raspodeljena) masa.

Šta je ta „ista stvar“?

To nije neka treća misteriozna supstanca, nego fizička količina koju možemo posmatrati kao masu ili energiju u zavisnosti od oblika u kojem se nalazi.
Moderni fizičari bi rekli: radi se o energiji sistema — ona se može manifestovati kao kretanje, toplota, svetlost, ili biti „pohranjena“ u obliku mase.

Drugim rečima:

Masa i energija su različita lica istog novčića.

„Novčić“ je ukupna energija sistema u širem smislu.

Može li obrnuto — energija → masa?
Da. To nije samo teorija — i eksperimentalno je potvrđeno:

U akceleratorima čestica (CERN, SLAC...) fotoni visoke energije mogu stvoriti čestične parove (materiju i antimateriju).

U ranom svemiru, nakon Velikog praska, ogromna energija se „pretapala“ u materiju.

Dakle:

Kod Ajnštajna, masa i energija nisu „isti predmet“, nego dva oblika iste fizičke količine – ukupne energije sistema. Masa je koncentrisana energija, energija je oslobođena masa. To nije verovanje, to je eksperimentalno potvrđeno: u akceleratorima iz čiste energije fotona stvaramo čestice mase, a ceo svemir posle Velikog praska je nastao upravo iz tog procesa. Ako ti to ne deluje stvarno, onda ti ne veruješ samo Ajnštajnu nego i svakom detektoru čestica na planeti.“

Nije valjda da sumnjaš u Ajnštajna? Ili nedovoljno razumeš.
Mnogo pisanja nigde odgovora. Nisam ni ocekivao. :D

Ah da. Nauka nije religija, nije dogma a naucnici nisu bogovi ili sveci. U naci se sve i svako preispituje.
Uzgred nadji negde procitaj sta je energija a sta je masa.
 
Mnogo pisanja nigde odgovora. Nisam ni ocekivao. :D

Ah da. Nauka nije religija, nije dogma a naucnici nisu bogovi ili sveci. U naci se sve i svako preispituje.
Uzgred nadji negde procitaj sta je energija a sta je masa.
Energija je isto što i masa ili materija samo usporena ili ubrzana materija je energija. Lepo ti Ajnštajn kaže. Ali ti si izgleda pametniji i od njega. Neverovatno koliki ego i glupost. Kod tebe neograničeno kao svemir ili ti je pamet ograničena kao terasa. Užas. Nije više ni smešno... Nadam se da se zezaš...
 
Energija je isto što i masa ili materija samo usporena ili ubrzana materija je energija. Lepo ti Ajnštajn kaže. Ali ti si izgleda pametniji i od njega. Neverovatno koliki ego i glupost. Kod tebe neograničeno kao svemir ili ti je pamet ograničena kao terasa. Užas. Nije više ni smešno... Nadam se da se zezaš...
Kad se nema odgovor ajd po coveku. :hahaha:
Da ponovim pitanja.

Ajde ovako.
s - predjeni put
v - brzina
t - vreme

s=v*t

da li su s i t jedna te ista stvar samo u razlicitim oblicima?

Ili ovako. Ako su E i m edana te ista stvar u razlicitim oblicima ko je ili sta je ta "ista stvar"?

Ako neznas i neces da odgovoris ne pisi nista.

A da ti ponovim i ovo.

Ah da. Nauka nije religija, nije dogma a naucnici nisu bogovi ili sveci. U naci se sve i svako preispituje.
Uzgred nadji negde procitaj sta je energija a sta je masa.
 
Mnogo pisanja nigde odgovora. Nisam ni ocekivao. :D

Ah da. Nauka nije religija, nije dogma a naucnici nisu bogovi ili sveci. U naci se sve i svako preispituje.
Uzgred nadji negde procitaj sta je energija a sta je masa.
Energija je isto što i masa ili materija samo usporena ili ubrzana materija je energija. Lepo ti Ajnštajn kaže. Ali ti si izgleda pametniji i od njega. Neverovatno koliki ego i glupost. Kod tebe neograničeno kao svemir ili ti je pamet ograničena kao terasa. Užas. Nije više ni smešno... Nadam se da se zezaš.
Kad se nema odgovor ajd po coveku. :hahaha:
Izvini, ako sam ja pogrešio, oprosti, možda sam zbrzao...
Ajde ovako.
s - predjeni put
v - brzina
t - vreme

s=v*t

da li su s i t jedna te ista stvar samo u razlicitim oblicima?

Ili ovako. Ako su E i m edana te ista stvar u razlicitim oblicima ko je ili sta je ta "ista stvar"?
Nisam ni fizičar ni matematičar, samo vizionar, hehe.
Po ojlerovom identitetu i formuli koja objašnjava jedan ceo krug (talas) od dva talasa, plus, minus kao primer ili dobro i loše iz duhovnosti, Bog šalje taj signal, tu vibraciju koja stvara "frekvenciju", znači dva talasa su prostor i vreme, kao longitudalni i transverzalni talasi...

U modernoj fizici — to potiče iz svojstva prostora-vremena da u sebi „skladišti“ energiju u različitim formama. Na nivou elementarnih čestica, masa je posledica interakcije sa Higgsovim poljem, dok energija može postojati i bez mase (npr. foton).
Ali oba oblika, masa i energija, su manifestacija iste fizičke veličine — ukupne energije.

Kao što su kod Ojlera kosinus i sinus samo dva načina da vidiš isti kružni talas iz različitih uglova, tako su i masa i energija dva načina da vidiš istu ukupnu energiju sistema. A prostor i vreme su, po meni, baš te dve talasne komponente univerzuma – ortogonalne, ali nerazdvojne.

Prostor i vreme nisu samo pozornica na kojoj se masa i energija pojavljuju — oni su aktivni deo sistema.

Prema Ajnštajnovoj opštoj relativnosti: masa i energija savijaju prostor-vreme, a zakrivljeni prostor-vreme usmerava kretanje mase i energije.

Logički zaključak
Ako nema prostora i vremena, nema ni mesta gde masa i energija mogu da „postoje“ niti gde da budu definisani.
U tom smislu, prostor-vreme je „okvir“ iz kojeg masa i energija proizlaze u našem opisu sveta.
A na nivou kvantne teorije polja, energija i masa su ekscitacije polja koja su definisana upravo u prostoru-vremenu.

Ako zamisliš prostor i vreme kao dve ortogonalne komponente jednog univerzalnog talasa (cos i sin), onda su masa i energija različiti oblici „intenziteta“ tog talasa.
Bez tog talasa (tj. bez prostora i vremena), nema ni mase ni energije — kao što bez kosinusa i sinusa nema celog kružnog talasa.

Masa i energija nisu nastale ‘iz ničega’ nego iz samog tkanja prostor-vremena. Prostor i vreme su kao dve ortogonalne ose talasa univerzuma, a masa i energija su samo različiti oblici ‘napona’ tog talasa.

Prostor i vreme su dva ortogonalna moda univerzalnog talasa — jedan je transverzalan, drugi longitudinalan. Oni zajedno čine tkanje na kojem masa i energija samo igraju svoju koreografiju.

Prvo — tvoja analogija s = v·t ne stoji. Put i vreme nisu isto, nego su povezani preko brzine, ali su različite fizičke veličine. Kod E i m je druga priča — oni su dva oblika iste fizičke realnosti: ukupne energije sistema. Masa je energija u mirovanju, energija je masa u pokretu ili oslobođena u drugim oblicima. Nema tu neke treće ‘misteriozne supstance’ — zajednička stvar im je tkanje prostor–vremena.

Po meni, prostor i vreme su dve ortogonalne komponente univerzalnog talasa, baš kao kosinus i sinus u Ojlerovoj formuli. Prostor je transverzalni mod tog talasa, vreme je longitudinalni mod. Oni zajedno čine polje u kojem masa i energija postoje i prelaze jedno u drugo. Bez tog dvostrukog talasa — nema ni mase ni energije. Svaka čestica, svaki foton, svaki atom — samo su uzbudjenja tog temeljnog talasa prostor–vremena.

U Ajnštajnovom okviru, prostor i vreme nisu prazni — oni su „tkanje“ (prostor-vreme) koje ima geometriju i može se savijati, širiti, talasati.

Sama zakrivljenost tog tkanja povezana je sa raspodelom mase i energije.

Ako imaš određenu geometriju prostora-vremena (npr. širenje svemira), iz nje može „izaći“ energija u obliku materije ili zračenja.
Primer: u Velikom prasku, početno ekstremno zakrivljeno i dinamično prostor-vreme „oživi“ u vidu ogromne količine energije, koja se zatim pretvara u materiju.

U kvantnom svetu, prostor-vreme nije savršeno mirno — čak i u „praznom prostoru“ kvantna polja neprestano osciluju (kvantne fluktuacije).

Te fluktuacije privremeno stvaraju parove čestica i antičestica iz ničega, što je moguće jer Heisenbergova relacija neizvesnosti dozvoljava kratkotrajno kršenje „konzervacije energije“ ako se to dogodi u veoma malim vremenskim intervalima.

Dakle, sama struktura prostora-vremena poseduje „nultu energiju“ — poznatu i kao energija vakuuma.

Ako se prostor širi, on „razvlači“ i energiju koja je u njemu. Kod tamne energije, izgleda da samo širenje stvara dodatnu energiju iz same geometrije prostor-vremena.
To je kontra-intuitivno jer u klasičnoj fizici energija mora biti očuvana, ali u opštoj relativnosti, na kosmološkim razmerama, „očuvanje energije“ nije definisano na isti način — geometrija se menja, pa ukupna energija univerzuma može rasti.

Ako prostor i vreme vidiš kao dva ortogonalna moda jednog univerzalnog talasa:

Longitudinalni mod (vreme) može da komprimuje ili rastegne talas, menjajući „frekvenciju“ događaja.

Transverzalni mod (prostor) menja „amplitudu“ tog talasa, uvodeći zakrivljenost i rezonancije.
Iz tih promena modova talasa može nastati „uzbuđenje polja“ — a to mi merimo kao energiju.

Energija ne mora da ‘padne s neba’ — ona može da iskoči iz samog tkanja prostor–vremena. Kad se to tkanje zatrese, iskrivi ili raširi, u njemu nastaju uzbuđenja polja koja mi vidimo kao fotone, čestice i toplotu. Drugim rečima, prostor i vreme su poligon, a energija je samo njihov pokret.

U akceleratorima čestica (CERN, Fermilab) visokoenergetski fotoni (čista energija) mogu se sudarati i stvarati parove čestica i antičestica (npr. elektron i pozitron).

Ovo je direktan dokaz da energija može „zalepiti“ svojom koncentracijom masu i formirati materiju.

U ranom svemiru, neposredno posle Velikog praska, ogromna energija iz vakuuma i širenja svemira spontano je stvorila ogromne količine materije i antimaterije.

Masa i materija su nastali iz čiste energije prostor-vremena.

Ako vidiš prostor i vreme kao longitudinalni i transverzalni talas, energija je „uzbuđenje“ tog talasa.

Kad se to uzbuđenje dovoljno skoncentriše, pojavljuje se kao masa, odnosno materija — kao što talas u vodi, kad se dovoljno sabije, može da podigne kap vode iz „praznine“.

Da, masa i materija su energija koncentrisana u prostoru-vremenu. Visokoenergetski fotoni mogu stvoriti čestice, a ceo svemir je nakon Velikog praska nastao upravo iz energije koja se pretvorila u masu. Masa je energija u ‘zamrznutom’ obliku, materija je energija koja je poprimila strukturu.

Energija sama po sebi može biti u obliku zračenja (npr. fotoni) ili kretanja (kinetička energija).

Kada energija putuje brzinom svetlosti (fotoni), nema mase — nije „zamrznuta“.

Da bi se stvorila masa, energija mora da se zaustavi ili lokalizuje, tj. da se koncentrisana transformiše u oblik koji se ne kreće brzinom svetlosti.

Sudar dva fotona visoke energije može stvoriti par elektron–pozitron:

Energija fotona je kinetička i putuje svetlosnom brzinom.

Sudar „usporava“ i koncentruje energiju u malom prostoru → pojavljuje se masa (elektron i pozitron).

U ranom svemiru, ogromna energija vakuuma je bila „raspršena“ po prostoru.

Kako se svemir širio i hladio, energija je postepeno „usporavala“ i koncentrisala se → pojavila se materija i antimaterija.

Zamisli longitudinalni i transverzalni mod univerzalnog talasa:

Brza oscilacija = energija u pokretu (fotoni, zračenje).

Lokalizovana oscilacija = energija koja se „usporila“ → materija/masa.

Da, energija mora biti usporena i koncentrisana da bi nastala materija. Brzi fotoni nemaju masu, ali kad se sudare i lokalizuju, njihova energija ‘zamrzne’ i pojavi se masa — energija u obliku materije. Svemir je nastao upravo iz takvih usporenih, koncentrisanih energija.
 
Energija je isto što i masa ili materija samo usporena ili ubrzana materija je energija. Lepo ti Ajnštajn kaže. Ali ti si izgleda pametniji i od njega. Neverovatno koliki ego i glupost. Kod tebe neograničeno kao svemir ili ti je pamet ograničena kao terasa. Užas. Nije više ni smešno... Nadam se da se zezaš.

Izvini, ako sam ja pogrešio, oprosti, možda sam zbrzao...

Nisam ni fizičar ni matematičar, samo vizionar, hehe.
Po ojlerovom identitetu i formuli koja objašnjava jedan ceo krug (talas) od dva talasa, plus, minus kao primer ili dobro i loše iz duhovnosti, Bog šalje taj signal, tu vibraciju koja stvara "frekvenciju", znači dva talasa su prostor i vreme, kao longitudalni i transverzalni talasi...

U modernoj fizici — to potiče iz svojstva prostora-vremena da u sebi „skladišti“ energiju u različitim formama. Na nivou elementarnih čestica, masa je posledica interakcije sa Higgsovim poljem, dok energija može postojati i bez mase (npr. foton).
Ali oba oblika, masa i energija, su manifestacija iste fizičke veličine — ukupne energije.

Kao što su kod Ojlera kosinus i sinus samo dva načina da vidiš isti kružni talas iz različitih uglova, tako su i masa i energija dva načina da vidiš istu ukupnu energiju sistema. A prostor i vreme su, po meni, baš te dve talasne komponente univerzuma – ortogonalne, ali nerazdvojne.

Prostor i vreme nisu samo pozornica na kojoj se masa i energija pojavljuju — oni su aktivni deo sistema.

Prema Ajnštajnovoj opštoj relativnosti: masa i energija savijaju prostor-vreme, a zakrivljeni prostor-vreme usmerava kretanje mase i energije.

Logički zaključak
Ako nema prostora i vremena, nema ni mesta gde masa i energija mogu da „postoje“ niti gde da budu definisani.
U tom smislu, prostor-vreme je „okvir“ iz kojeg masa i energija proizlaze u našem opisu sveta.
A na nivou kvantne teorije polja, energija i masa su ekscitacije polja koja su definisana upravo u prostoru-vremenu.

Ako zamisliš prostor i vreme kao dve ortogonalne komponente jednog univerzalnog talasa (cos i sin), onda su masa i energija različiti oblici „intenziteta“ tog talasa.
Bez tog talasa (tj. bez prostora i vremena), nema ni mase ni energije — kao što bez kosinusa i sinusa nema celog kružnog talasa.

Masa i energija nisu nastale ‘iz ničega’ nego iz samog tkanja prostor-vremena. Prostor i vreme su kao dve ortogonalne ose talasa univerzuma, a masa i energija su samo različiti oblici ‘napona’ tog talasa.

Prostor i vreme su dva ortogonalna moda univerzalnog talasa — jedan je transverzalan, drugi longitudinalan. Oni zajedno čine tkanje na kojem masa i energija samo igraju svoju koreografiju.

Prvo — tvoja analogija s = v·t ne stoji. Put i vreme nisu isto, nego su povezani preko brzine, ali su različite fizičke veličine. Kod E i m je druga priča — oni su dva oblika iste fizičke realnosti: ukupne energije sistema. Masa je energija u mirovanju, energija je masa u pokretu ili oslobođena u drugim oblicima. Nema tu neke treće ‘misteriozne supstance’ — zajednička stvar im je tkanje prostor–vremena.

Po meni, prostor i vreme su dve ortogonalne komponente univerzalnog talasa, baš kao kosinus i sinus u Ojlerovoj formuli. Prostor je transverzalni mod tog talasa, vreme je longitudinalni mod. Oni zajedno čine polje u kojem masa i energija postoje i prelaze jedno u drugo. Bez tog dvostrukog talasa — nema ni mase ni energije. Svaka čestica, svaki foton, svaki atom — samo su uzbudjenja tog temeljnog talasa prostor–vremena.

U Ajnštajnovom okviru, prostor i vreme nisu prazni — oni su „tkanje“ (prostor-vreme) koje ima geometriju i može se savijati, širiti, talasati.

Sama zakrivljenost tog tkanja povezana je sa raspodelom mase i energije.

Ako imaš određenu geometriju prostora-vremena (npr. širenje svemira), iz nje može „izaći“ energija u obliku materije ili zračenja.
Primer: u Velikom prasku, početno ekstremno zakrivljeno i dinamično prostor-vreme „oživi“ u vidu ogromne količine energije, koja se zatim pretvara u materiju.

U kvantnom svetu, prostor-vreme nije savršeno mirno — čak i u „praznom prostoru“ kvantna polja neprestano osciluju (kvantne fluktuacije).

Te fluktuacije privremeno stvaraju parove čestica i antičestica iz ničega, što je moguće jer Heisenbergova relacija neizvesnosti dozvoljava kratkotrajno kršenje „konzervacije energije“ ako se to dogodi u veoma malim vremenskim intervalima.

Dakle, sama struktura prostora-vremena poseduje „nultu energiju“ — poznatu i kao energija vakuuma.

Ako se prostor širi, on „razvlači“ i energiju koja je u njemu. Kod tamne energije, izgleda da samo širenje stvara dodatnu energiju iz same geometrije prostor-vremena.
To je kontra-intuitivno jer u klasičnoj fizici energija mora biti očuvana, ali u opštoj relativnosti, na kosmološkim razmerama, „očuvanje energije“ nije definisano na isti način — geometrija se menja, pa ukupna energija univerzuma može rasti.

Ako prostor i vreme vidiš kao dva ortogonalna moda jednog univerzalnog talasa:

Longitudinalni mod (vreme) može da komprimuje ili rastegne talas, menjajući „frekvenciju“ događaja.

Transverzalni mod (prostor) menja „amplitudu“ tog talasa, uvodeći zakrivljenost i rezonancije.
Iz tih promena modova talasa može nastati „uzbuđenje polja“ — a to mi merimo kao energiju.

Energija ne mora da ‘padne s neba’ — ona može da iskoči iz samog tkanja prostor–vremena. Kad se to tkanje zatrese, iskrivi ili raširi, u njemu nastaju uzbuđenja polja koja mi vidimo kao fotone, čestice i toplotu. Drugim rečima, prostor i vreme su poligon, a energija je samo njihov pokret.

U akceleratorima čestica (CERN, Fermilab) visokoenergetski fotoni (čista energija) mogu se sudarati i stvarati parove čestica i antičestica (npr. elektron i pozitron).

Ovo je direktan dokaz da energija može „zalepiti“ svojom koncentracijom masu i formirati materiju.

U ranom svemiru, neposredno posle Velikog praska, ogromna energija iz vakuuma i širenja svemira spontano je stvorila ogromne količine materije i antimaterije.

Masa i materija su nastali iz čiste energije prostor-vremena.

Ako vidiš prostor i vreme kao longitudinalni i transverzalni talas, energija je „uzbuđenje“ tog talasa.

Kad se to uzbuđenje dovoljno skoncentriše, pojavljuje se kao masa, odnosno materija — kao što talas u vodi, kad se dovoljno sabije, može da podigne kap vode iz „praznine“.

Da, masa i materija su energija koncentrisana u prostoru-vremenu. Visokoenergetski fotoni mogu stvoriti čestice, a ceo svemir je nakon Velikog praska nastao upravo iz energije koja se pretvorila u masu. Masa je energija u ‘zamrznutom’ obliku, materija je energija koja je poprimila strukturu.

Energija sama po sebi može biti u obliku zračenja (npr. fotoni) ili kretanja (kinetička energija).

Kada energija putuje brzinom svetlosti (fotoni), nema mase — nije „zamrznuta“.

Da bi se stvorila masa, energija mora da se zaustavi ili lokalizuje, tj. da se koncentrisana transformiše u oblik koji se ne kreće brzinom svetlosti.

Sudar dva fotona visoke energije može stvoriti par elektron–pozitron:

Energija fotona je kinetička i putuje svetlosnom brzinom.

Sudar „usporava“ i koncentruje energiju u malom prostoru → pojavljuje se masa (elektron i pozitron).

U ranom svemiru, ogromna energija vakuuma je bila „raspršena“ po prostoru.

Kako se svemir širio i hladio, energija je postepeno „usporavala“ i koncentrisala se → pojavila se materija i antimaterija.

Zamisli longitudinalni i transverzalni mod univerzalnog talasa:

Brza oscilacija = energija u pokretu (fotoni, zračenje).

Lokalizovana oscilacija = energija koja se „usporila“ → materija/masa.

Da, energija mora biti usporena i koncentrisana da bi nastala materija. Brzi fotoni nemaju masu, ali kad se sudare i lokalizuju, njihova energija ‘zamrzne’ i pojavi se masa — energija u obliku materije. Svemir je nastao upravo iz takvih usporenih, koncentrisanih energija.
@Ateista5

Da li je ovaj odgovor dovoljan i dobar?
 

Back
Top