Kako izdati knjigu?

Možeš na dva načina: 1) da se obratiš nekom izdavaču i čekaš odgovor. Ako prihvati rukopis, onda to znači da moraš da prihvatiš sve njegove uslove i eventualno se oprostiš od bilo kakve love (dobiješ 10-20 primeraka knjige i to ti je to). Prihvatanje uslova podrazumeva da menjaš tekst po nahođenju urednika, da ne učestvuješ u estetskom kreiranju svog dela (dizajn korica) i, uopšte uzev, da od trenutka kad predaš rukopis, nemaš više nikakvu kontrolu. 2) knjigu izdaš sam, tako što ćeš rukopis odneti na katalogizaciju u NBS, pa posle u štampariju ili dogovoriti se sa nekim pitomim izdavačem da on, imenom svoje kuće, stane iza tvog dela ali da sam snosiš sve troškove. Troškovi: korektura i lektura (oko 2 evra po strani), prelom (priprema za štampu) - 1 do 1,5 evro po strani (sem ako nema fotke, crteže i slično), štampa - između 500 i 900 evra (zavisno od tiraža, kvaliteta papira i formata). Veći tiraži su isplativiji. Korice ti dizajner, tj. "prelamač teksta" obično ukalkuliše u cenu preloma. Ako sam izdaš knjigu, ceo tiraž stoji kod tebe. Ostaje ti SAMO da nađeš distributera.
Od cene (bruto) knjige u prodavnci, odmah odbij 50%, koliko ide na maržu, porez itd. Ako te je štampa knjige koštala 1, 5 evro po primerku, računaj da u prodaji mora da košta najmanje 450-500 dinara da bi se isplatila. Naravno, ukoliko želiš da zaradiš. Ako hoćeš da pišeš slave radi - tu neka ti je Bog u pomoći. Za to nemam recept.
 
Da li je Vama tesko pronaci primerak ugovora izmedju izdavaca i autora? Ugovori su tipski i svi bi trebalo da ih koriste?
Bice Vam jasno da je izdavac duzan da isplati autoru X% od prodatih knjiga. Da se o dizajnu korica dogovoraju. Da je autor duzan da od ena tri promocije po zahtevu izdavaca itd.
Mislim tako bi trebaloda bud epo zakonu o izdavastvu, kako je u stvarnosti mozda je najbolje da procitate Fukoovo klatno. Ja sam nasla jednu simpaticnu pricicu na dijaspora.info

Kneginja i Djeneral

Ako bi neko tra`io od obi~nog smrtnika da opi{e jednog pjesnika vrlo je vjerovatno da bi taj opisao Darka. Na izmaku je tridesetih, sa prerano osijedjelom crnom kosom vezanom u rep, trodnevnom bradom i lenonkama na polovini povijenog nosa, nervozan je i ~esto mu pogled odsutno luta. Prije lijep nego ru`an, pomalo tmuran i misteriozan mu{karac kojeg majka neke udava~e nebi rado vidjela u blizini svoje k}eri, a svaki podozriv policajac bi mu zatra`io legitimaciju.
Zaglavio se u vrevi popodnevnog saobra}aja i o~ajno baca pogled na ~asovnik. Jo{ dvadesetak minuta mu je preostalo do sastanka sa Kneginjom. Namjerio je do}i ranije, osvrnuti se po okolini i ta~no pet do devetnaest pokucati na vrata gospodje Dimitrijevi} kod koje se ve} danima nalazi Kneginja. Kasni, saobra}aj se odvija, bolje bi bilo re}i mili u tri kolone i sve su prilike da }e na sastanak do}i sa najmanje dvadesetak minuta zaka{njenja.
Zagrizao bi volan koji ~vrsto sti{}e {akama ili istr~ao iz auta i ska~u}i po krovovima automobila pobjegao iz vreve, samo kad bi mu to garantovalo da }e sti}i na vrijeme na zakazani stastanak. Sastanak od kojeg o~ekuje puno, odnosno o~ekivao je sve dok mu Stranac nije usadio crv sumnje u sino}njem razgovoru.
Ko je u stvari Stranac?
Njemu Darku i njegovim prijateljima ^i~i i Filozofu, trojici pjesnika koji prodajom svojih knjiga `ele pomo}i svom narodu a snagom svoje poezije probuditi patriotizam, pridru`io se Stranac. Romanopisac, nepoznat, neafirimsan, i pomalo neugodon momak. Neugodan prije svega zato {to je prije nego {to su zajedno nastupili postavio pitanje:
- Momci, jeste li vi ~itali Fukoovo klatno?-
Darko je odmah priznao da nije, Filozof se snebivao, a ^i~a poku{ao da izvrda odgovor ali ga Stranac nije pustio, pa je na kraju priznao da je zapo~eo ~itanje ali da je odustao jer mu je bilo dosadno.
- Momci, ne pro~itati Fukoovo klatno, a objavljivati knjige u Srbiji danas, ne da je neoprezno nego bi se moglo re}i da je glupo.-
Da se razgovor nije vodio u automobilu i da nisu bili u prilici da zalutaju od zajedni~kog nastupa nebi bilo ni{ta. Ionako su ^i~a i Filozof nedvosmisleno pokazali da Stranca smatraju umi{ljenim, netakti~nim naduvenkom.
Tek nakon nastupa a u i{~ekivanju Kneginjinog pojavljivanja Darko se usudio da tiho pita Stranca na {ta je mislio kada je rekao da je neoprezno objavljivati knjige u Srbiji ako se prije toga nije pro~itao roman glasovitog Umberta Eka.
- Jednostavno, glavni junaci romana {i{aju naivne ov~ice u jednoj izdava~koj ku}i na isti na~in na koji vas {i{a Radomir i ini Radomiri u Srbiji. Do~ekaju vas ra{irenih ruku, napalate vam recenziju, naplate vam lekturu, {tampu, korice, oderu vas k’o Musa jarca i jo{ morate da im budete zahvalni, a niti jednu va{u knjigu ne prodaju oni nego se ****** po ovim na{im zabavama.-
Da ga ne upita a kako je to on {tampao knjigu, kad tako s’ visine govori i piscima i izadava~ima, sprije~io ga je Kneginjin dolazak.
Prostorija od nekih dvije stotine mjesta popunjena do posljednjeg mesta, zamrije u ti{ini koja nastupi kad starica u{eta i te{kim stara~kim korakom stupi na improvizovanu pozornicu.
^i~a i Filozof ne di{u, a Stranac lista svoju knjigu i smje{ka se. Kneginjino “Pomoz Bog” prokomentarisa jetkim osmijehom i mrmljanjem iz kog je Darko mogao zaklju~iti da je rekao ne{to kao: “^udo ne re~e: smrt fa`izmu”.
Iako stara i vidno umorna Kneginja je krepkim glasom zapo~ela besjedu o po~etku II svjetskog rata, aprilskom slomu i pripremama za ustanak ne zaboraviv{i navesti da su po Beogradu SKOJ-evici i ona ispisivali umjesto “Smrt fasizmu-sloboda narodu”, stari srpski poziv na ustanak “Srbija se umirit ne mo`e”.
Posle ovih njenih rije~i Stranac je kao oparen sko~io i promrsio kroz stisnute zube:
- Zar ima obraza?! zar ima savjesti, a zna da su oni koji su potegli oru`je na Nijemce potpisali smrtnu presudu stotini svojih sunaradonika, da svakim metkom sto mrtvih sunarodnika….
Odjurio je na zadovoljstvo ^i~e i Fiolozofa, dok se u Darka uvukao crv sumnje. Crv koji od sino} neumorno rije utrobom. Crv koji mu nije dao da zaspi i koji kao da mu je {aputao na uvo: „Ne, ona ne}e pisati recenziju tvom Djeneralu”

Ponovo baci nervozno pogled na ~asovnik i vidjev{i da }e neumitno zakasniti odlu~i se za telefoniranje. Opor glas gospodje Dimitrijevi}, glas koji kazuje da je on nedostojni mali crv i da sebi nije smio dozvoliti ka{njenje, podjari sumnju koja je ve} tinjala. Kako, za{to je Kneginja okru`ena, sujetnim a priglupim snobovima, a ne ljudima kao {to je on, ili ^i~a, ili Filozof, ili bilo koji srpski gastarbajter samo ne neko od kvazi intelektualaca koji svoje sunaradonike gledaju sa nekog umi{ljenog neba?


Kolona napokon krenu. Darko udari objema {akama u volan i ~vrsto stisnuv{i zube pritisnu papu~icu gasa te se drsko provu~e izmedju dva automobila i prestroji za izlazak sa autoputa. Pomirljivo nasimje{en gledao je u bijesne rekacije ostalih voza~a koje su se kretale od; ispla`enog jezika i nijemih psovki do pokazivanja stisnute pernice i ispru`enog srednjeg prsta.
- Da dobije{ recenziju od Kneginje, budi spreman da pone{to rizikuje{.- savjetovao ga je ^i~a.
Rizikovao je, upravo je rizikovao da izazove lan~ani sudar sve da bi {to prije stigao do Pegaza koji }e ga uznijeti na Olimp srpskog pjesni{tva kako je znao re}i Filozof. Filozof je Kneginju nazivao Darkovim Pegazom, smatraju}i da }e njena recenzija za Darkovu novu knjigu zna~iti isto {to i Pegaz za mitolo{ke pjesnike.
Opet mu se u sje}anje uvu~e Stranac. Zlobno naceren govori o izdava{tvu i odmahuju}i rukom pokretom punim nadmenog omalova`avanja govori:
- Hej, ako ima{ dovoljno novca, mo`e{ platiti jednog Matiju da ti napi{e recenziju. Dotle je do{lo, ***** ti, jesmo izabrali vrijeme u kojem }emo se baviti pisanjem.-

Iza{av{i iz automobila Darko odmahnu glavom kao da }e time otjerati zlobnog Stranaca iz svojih misli i na lice navu}i izraz sigurnosti koja se po~ela topiti jo{ sino}.
Zagladi prstimaa kosu i navukav{i na lice osmijeh pozovoni gurnuv{i pred {pijunku dva buketa ru`a, jedan za Kneginju a drugi za gospodju Dimitrijevi}.
- Alerig~na sam na cve}e, izvinite alergi~na sam na cve}e.- prosikta sredovje~na plavu{a, rasko{no, zrelo lijepa, sa dva komada plavog leda umjesto o~iju..
Smu{eno se osmijehnuv{i, Darko jedva prevali preko usana da mu je `ao i u tri skoka se na|e pored najbli`eg kontejnera.
- Tako je ve} bolje. Izvolite Kneginja vas ~eka.- ne{to bla`im glasom re~e Dimitrijevi}ka i {irokim pokretom ruke ga pozva da je prati.
Kneginja ga do~eka umotana u debeo vuneni d`emper sa takodje vunenim ~arapama do koljena i rukama u mufu od krazna Darku nepoznate `ivotinje. Njegov poljubac u njenu nadlanicu proprati ne~itkim osmijehom i klimanjem glave mu pokaza da sjede nasuprot nje. Pogledom otpusti Dimitrijevi}ku i unijev{i se Darku u lice zapo~e tihim sugestivnim glasom:
- Ti si divan mladi}, pesnik sa dosta talenta, jednom re~ju nebru{en dijamant, ali… Ima jedno veliko ali!
- A to je?- upita Darko nesigurnim tremom obojenim glasom.
- Mora{ izbaciti tri pesme, ili u krajnjem slu~aju samo jednu. Da ovu jednu u svakom slu~aju.
- Djeneralu, pesmu posve}enu Djeneralu?- upita Darko.
- Da.-
- Za{to?- upita Darko a glas mu se pretovori u o~ajni~ki krik.
- On je bio samo pukovnik.- tihim hladnim glasom odgovori Kneginja a lice joj zamra~i sjena mr`nje i straha.
- Ali za ime Boga, pa Vi, bar Vi znate {ta su ^i~i… zavapi Darko.
- Idi, idi iz ovih stopa i obrati se nekom ko poput Vuka fanati~no veruje u ^i~u. Idi, ja jo{ verujem u ideju za koju sam se borila prije pedeset godina!- povi{enim glasom re~e Kneginja.
- Ali…razo~arali ste me..verovao sam… - promuca Darko osje}aju}i kako mu se dijafragma podi`e a neka nevidljiva ruka mu ~vrsto sti{}e vrat i spre~ava ga da udahne vazduh.
- Idi mladi ~ove~e, idi i mani se ovog lepog a }oravog posla jer..- glasan hroptav ka{alj prekide je u pola re~enice. Sakriv{e lice maramicom Kneginja mu pokaza mr{avom, stara~kim pjegama pro{arnom {akom da odlazi. Odnekud, kao da je samo ~ekala na taj znak pojavi se Dimitrijevi}ka i nedvosmislenim pokretom i ruke i ledenim pogledom mu pokaza da je postao nepo`eljan.
Jedva da je napravio dva koraka nakon izlaska iz stana ledene ljepotice slankasta te~nost u ustima ga upozori da }e sadr`aj njegovog `eluca morati napolje. Uspio je sti}i do kontejnera i isprazniti jed po ru`ama koje nikad nisu stigle do Kneginje.
 
Kopirala sam citav tekst mada je i ovo bilo dovoljno:

Tek nakon nastupa a u i{~ekivanju Kneginjinog pojavljivanja Darko se usudio da tiho pita Stranca na {ta je mislio kada je rekao da je neoprezno objavljivati knjige u Srbiji ako se prije toga nije pro~itao roman glasovitog Umberta Eka.
- Jednostavno, glavni junaci romana {i{aju naivne ov~ice u jednoj izdava~koj ku}i na isti na~in na koji vas {i{a Radomir i ini Radomiri u Srbiji. Do~ekaju vas ra{irenih ruku, napalate vam recenziju, naplate vam lekturu, {tampu, korice, oderu vas k’o Musa jarca i jo{ morate da im budete zahvalni, a niti jednu va{u knjigu ne prodaju oni nego se ****** po ovim na{im zabavama.-
 
teica11:
Molim vas ako neko zna proceduru kod izdavanj knjige ili tacno da mi objasni kupovinu prava i kako sve to funkcionise?Hvala.

Stvarno ne znam, nije moje da se bavim administracijom, treba da prodjes mnogo toga ako zelis da ti kao meni izdaju knjige bez mnogo truda, do duse ja sam se izbacila u prvi plan po popularnosti za tako reci godinu dana.

Mozes da odneses rukopis ili kucan tekst u stampariju, da ih pitas koliko kosta i oni ce ti vrlo rado izdati tvoju knjigu, garantujem ti. To je sve sto mogu da ti kazem sto bi ti pomoglo. Nadam se da si zadovoljna. Molim.
 
topmodelsica:
Stvarno ne znam, nije moje da se bavim administracijom, treba da prodjes mnogo toga ako zelis da ti kao meni izdaju knjige bez mnogo truda, do duse ja sam se izbacila u prvi plan po popularnosti za tako reci godinu dana.

Mozes da odneses rukopis ili kucan tekst u stampariju, da ih pitas koliko kosta i oni ce ti vrlo rado izdati tvoju knjigu, garantujem ti. To je sve sto mogu da ti kazem sto bi ti pomoglo. Nadam se da si zadovoljna. Molim.

A koja je tvoja knjiga? Mislim naslov...
 
Natasa J:
Da li je Vama tesko pronaci primerak ugovora izmedju izdavaca i autora? Ugovori su tipski i svi bi trebalo da ih koriste?
Bice Vam jasno da je izdavac duzan da isplati autoru X% od prodatih knjiga. Da se o dizajnu korica dogovoraju. Da je autor duzan da od ena tri promocije po zahtevu izdavaca itd.

Jeste, ugovori su tipski ali je to samo stvar formalnosti.
Kao prvo, nikad ne znaš da li je tiraž stvarno onoliki kao što piše u impresumu, ili je veći. Izdavac uvek može da kaže kako knjige "slabo idu", i da odugovlači sa plaćanjem. Po pravilu, trebalo bi jednom mesečno da ti stavi na uvid odjavu knjiga iz knjižara, tj, koliko je knjiga prodato. Znam slučajeve vrlo dobrih pisaca koji nisu dobili ni cvonjka, ili su dobili neku simboliku, pa su postali samostalni izdavači. Autor treba da sugeriše izgled korica, ali to najčešće nije slučaj, jer mnogi izdavači imaju kliše dizajna knjiga koje publikuju, pa neće od toga da odstupaju. Najčešće za jednu izdavačku kuću radi samo jedan grafički dizajner koji insistira na svom stilu.
Ja imam sreću, jer mi je muž grafički dizajner. On "prelama" moje knjige i zajedno se dogovaramo oko korica, tako da sam uvek zadovoljna njihovim izgledom. U tom smislu, nemam dodatne troškove oko pripreme za štampu.
A jeste istina - što neki ovde rekoše - da možeš da dobiješ recenziju od koga hoćeš, samo ako imaš para. A možeš i da ne budeš pisac, nego da naručiš i platiš nekome da ti napiše roman za 1500-2000 evra, zavisno od broja strana. Znam takve slučajeve. Žalosno je kad upoznaš kvazi pisca koji je, kao, napisao super stvar, a onda se ispostavi da je, em nepismen, em pojma nema šta je u "njegovoj" knjizi napisano. Blagi užas!
 
topmodelsica:
Stvarno ne znam, nije moje da se bavim administracijom, treba da prodjes mnogo toga ako zelis da ti kao meni izdaju knjige bez mnogo truda, do duse ja sam se izbacila u prvi plan po popularnosti za tako reci godinu dana.

Mozes da odneses rukopis ili kucan tekst u stampariju, da ih pitas koliko kosta i oni ce ti vrlo rado izdati tvoju knjigu, garantujem ti. To je sve sto mogu da ti kazem sto bi ti pomoglo. Nadam se da si zadovoljna. Molim.


Ludo me zanima kako jedan pisac moze sebi da dozvoli da "se izbaci u prvi plan po popularnosti????":) :) :)
 
Borac za prava zivotinja:
Možeš na dva načina: 1) da se obratiš nekom izdavaču i čekaš odgovor. Ako prihvati rukopis, onda to znači da moraš da prihvatiš sve njegove uslove i eventualno se oprostiš od bilo kakve love (dobiješ 10-20 primeraka knjige i to ti je to). Prihvatanje uslova podrazumeva da menjaš tekst po nahođenju urednika, da ne učestvuješ u estetskom kreiranju svog dela (dizajn korica) i, uopšte uzev, da od trenutka kad predaš rukopis, nemaš više nikakvu kontrolu. 2) knjigu izdaš sam, tako što ćeš rukopis odneti na katalogizaciju u NBS, pa posle u štampariju ili dogovoriti se sa nekim pitomim izdavačem da on, imenom svoje kuće, stane iza tvog dela ali da sam snosiš sve troškove. Troškovi: korektura i lektura (oko 2 evra po strani), prelom (priprema za štampu) - 1 do 1,5 evro po strani (sem ako nema fotke, crteže i slično), štampa - između 500 i 900 evra (zavisno od tiraža, kvaliteta papira i formata). Veći tiraži su isplativiji. Korice ti dizajner, tj. "prelamač teksta" obično ukalkuliše u cenu preloma. Ako sam izdaš knjigu, ceo tiraž stoji kod tebe. Ostaje ti SAMO da nađeš distributera.
Od cene (bruto) knjige u prodavnci, odmah odbij 50%, koliko ide na maržu, porez itd. Ako te je štampa knjige koštala 1, 5 evro po primerku, računaj da u prodaji mora da košta najmanje 450-500 dinara da bi se isplatila. Naravno, ukoliko želiš da zaradiš. Ako hoćeš da pišeš slave radi - tu neka ti je Bog u pomoći. Za to nemam recept.

Sjajno objašnjeno.... ;-)
 
Hesse:
Snezana je u velikoj meri upravu...U krajnjem slucaju nije problem objaviti knjigu...jer se postavlja pitanje svrhe objavljivanja...objavljivanje radi samog objavljivanja - cemu to? Ako je odgovor na ovo pitanje pozitivan onda nece biti potrebno mnogo truda za objavljivanje, sa obzirom da je novac obezbedjen...ako pak, postoje 'visi' razlozi za objavljivanje, tada treba voditi racuna o svemu navedenom u Snezaninom postu...Izdavac cesto igra presudnu ulogu u uspehu debitanskih izdanja beletristike (naravno cast izuzetcima)...jer je to povezano sa raznim stvarima, pocev od marketinga, renomea izdavaca...itd. ...Kod strucnih knjiga je to, razume se skroz drugacije, te izdavac igra minornu ulogu...Primer M. Pavica zaista prezentuje mnogo toga od naseg naucnog i knjizevnog 'sveta'. Pocev od njegove naucne karijere...od samog pocetka su mu stajali na put politicki neistomisljenici, te nisu hteli da mu odobre doktorsku tezu "Vojislav Ilic i Evropsko pesnistvo" Srbiji, Makedoniji...da bi na kraju doktorirao u Hrvatskoj...jer nije hteo da stane ni na ciju politicku stranu...sledeci apsurd se dogodio kada je objavio najprestizniji udzbenik iz istorije srpske knjizevnosti (sirokoobuhvatno izdanje u nekoliko tomova), iz kojeg su svi profesori predavali sem njega, kome nije bilo dopusteno...Pavic je fakticki otkrio Barok u srpskoj knjizevnosti...tek nakon objavljivanja Hazarskog recnika, 1984. kojim je stekao i svetsku slavu, postaje popularan kod nas...i sam je izjavio "Do 1984. sam bio najnecitaniji pisac u svojoj zemlji, a od te godine pa nadalje najcitaniji", da bi nakon 7 godina postao clan Srpske Akademije nauka, pa i clan Kraljevskog senata...i ostalih najprestiznijih nagrada, te da bi vec 14 godina uzastopno bio nominovan za Nobelovu nagradu, kako od strane nase zemlje, tako i od strane Rusije, SAD...i drugih...Pavic je zasigurno nas najveci zivi pisac, pa je opet tirazniji u inostranstvu nego u svojoj zemlji...
...Mnogo sam se udaljio od teme, ali bas ova tema me je podstakla na primer M.Pavica, jer je njegov slucaj prava slika knjizevnog sveta u nasoj zemlji...



Najzad je neko rekao ono sto i ja mislim...Vrlo cesto imam zelju da napisem nesto svoje , ali sam na vreme shvatila da bi to bilo interesantno samo meni (mozda mojim prijateljima).Ja sam svesna cinjenice da ne moze svako da bude pisac , ali je jos gore kada ste rodjeni za to (kao primer M.Pavica) , a vasa zemlja vas ubija,gusi u tome da uspete.To je slucaj mnogih ljudi ovde,strucnjaka u svome poslu.I jako sam razocarana zbog toga.Prosto,uspeh se ovde ne oprasta. :(
 
maldaneri:
Najzad je neko rekao ono sto i ja mislim...Vrlo cesto imam zelju da napisem nesto svoje , ali sam na vreme shvatila da bi to bilo interesantno samo meni (mozda mojim prijateljima).Ja sam svesna cinjenice da ne moze svako da bude pisac , ali je jos gore kada ste rodjeni za to (kao primer M.Pavica) , a vasa zemlja vas ubija,gusi u tome da uspete.To je slucaj mnogih ljudi ovde,strucnjaka u svome poslu.I jako sam razocarana zbog toga.Prosto,uspeh se ovde ne oprasta. :(

Hm... Vrlo pesimističko viđenje. Liči na moje, od pre sedam-osam godina, kada sam poželela da napišem knjigu ali sam odustala jer sam razmišljala na sličan način. Onda se, pre pet godina, desilo da jedan poznanik - izdavač - koji do tada nije ni znao da pišem, vidi moj rukopis. Jako mu se dopao i objavio je knjigu. Bila je tanušna i jeftina, u tiražu od 500 kom., ali je meni onaj trenutak kada sam je dobila u ruke - tek izašlu iz štamparije - ostao zauvek utisnut u pamćenje. Nisam dobila nikakav honorar i tada mi to nije bilo važno. Svoje primerke podelila sam prijateljima i uživala u njihovim reakcijama. Mislila sam: i to je dovoljno. A onda me je, godinu dana kasnije, uhvatio "neizdrž", pa sam napisala još jednu; pa sledeće godine još jednu... I tako, za 5 godina - 5 knjiga. I pored toga, zvanično sam još uvek ANONIMUS.
Svaki put sam se, pre nego što bi knjiga izašla iz štampe, osećala kao trudnica pred porođajem. Knjige su mi ušle u državni otkup. Poslednje dve sam sama finansirala. Primili su me u UKS, što mi je omogućilo status slobodnog umetnika. Pišem recenzije za druge pisce a povremeno neki članak za novine i časopise. Najveće zadovoljstvo mi je, ipak, kada mi se javi popuno nepoznata osoba (koja "iskopa" moj br. telefona kod izdavača) i kaže da je ouševljena i raspituje se kada će sledeći roman... Kapne i po neka para. Problem je kako se promovisati u moru izvikanih i privilegovanih pisaca. Zato treba pisati, pisati... I nadati se da se dobar glas daleko čuje.
 
Borac za prava zivotinja:
Hm... Vrlo pesimističko viđenje. Liči na moje, od pre sedam-osam godina, kada sam poželela da napišem knjigu ali sam odustala jer sam razmišljala na sličan način. Onda se, pre pet godina, desilo da jedan poznanik - izdavač - koji do tada nije ni znao da pišem, vidi moj rukopis. Jako mu se dopao i objavio je knjigu. Bila je tanušna i jeftina, u tiražu od 500 kom., ali je meni onaj trenutak kada sam je dobila u ruke - tek izašlu iz štamparije - ostao zauvek utisnut u pamćenje. Nisam dobila nikakav honorar i tada mi to nije bilo važno. Svoje primerke podelila sam prijateljima i uživala u njihovim reakcijama. Mislila sam: i to je dovoljno. A onda me je, godinu dana kasnije, uhvatio "neizdrž", pa sam napisala još jednu; pa sledeće godine još jednu... I tako, za 5 godina - 5 knjiga. I pored toga, zvanično sam još uvek ANONIMUS.
Svaki put sam se, pre nego što bi knjiga izašla iz štampe, osećala kao trudnica pred porođajem. Knjige su mi ušle u državni otkup. Poslednje dve sam sama finansirala. Primili su me u UKS, što mi je omogućilo status slobodnog umetnika. Pišem recenzije za druge pisce a povremeno neki članak za novine i časopise. Najveće zadovoljstvo mi je, ipak, kada mi se javi popuno nepoznata osoba (koja "iskopa" moj br. telefona kod izdavača) i kaže da je ouševljena i raspituje se kada će sledeći roman... Kapne i po neka para. Problem je kako se promovisati u moru izvikanih i privilegovanih pisaca. Zato treba pisati, pisati... I nadati se da se dobar glas daleko čuje.




Hvala na ohrabrenju!Nadam se da cu i ja uspeti jednog dana da izdam makar nesto...Napisi mi ime neke tvoje knjige,volela bih da procitam...Ne moras svoje , samo naziv knjige...Nacicu je negde.....Pozdrav.
 
Borac za prava zivotinja:
Nema na čemu! Mi, pisci, treba da se ispomažemo!
Ne znam šta voliš da čitaš. Pisala sam romane, zbirke priča, esejistiku...
U biblioteci sigurno ima "Kuća straha - mali vodič kroz horor". Ako te ne privlači takav naslov, potraži roman "13 - jedno sećanje na sedamdesete" i nastavak istog, "Bez daha". Nisam sigurna ima li još uvek ovih knjiga u knjižarama (možda ima online). Za koji dan izlazi mi novi roman - "Tango Macabre" - pa ću javiti gde ga ima.



Hvala,nije me bilo par dana...Nacicu i procitati pa cu ti javiti utiske!Pozdrav...
 
Vidim da ovde ima iskusnih i vec su dosta toga rekli o izdavastvu u nasoj zemlji sto mogu da potpisem. Dodao bih jos samo da sam licno stekao utisak da je najlaksi i najjeftiniji put objavljivanja - "preko veze". Ako je nemate, kao sto je nisam imao ni ja, onda ce vam trebati mnogo upornosti.
Za sebe mogu da kazem da sam imao srece (ali mozda bi to bilo i preskromno, jer sam mnogo energije potrosio dok nisam objavio svoj prvi roman) pa sam roman objavio posle otprilike 5 meseci lutanja od vrata do vrata. Ubedjen sam da niko od svih tih "renomiranih" izdavaca nije ni procitao ono sto sam im odneo... Jer bi se u tom slucaju odostojili bar mail da mi posalju. Prva izdavacka kuca koja uopste je procitala rukopis kontaktirala me je u roku od dva tri dana nakon sto sam im odneo tekst.

Elem, u Junu je izasao "Surf na crvenom talasu". Nedavno mi je izasao intervju u Vecernjim novostima (ako ukucate "Surf na crvenom talasu" u google naci cete ga na novosti.co.yu ili na mom sajtu), a onda su usledili i drugi pozivi... Posle mnogo godina, trud je poceo da se isplacuje... Naravno, jos ne materijalno, ali umetnicima su navikli... Sve sto mogu da vam porucim je, potrudite se da napisete nesto dobro, a onda - marketing. :)
S tim u vezi - posetite www.surfnacrvenomtalasu.com gde mozete naci vise informacija o knjizi, procitati recenzije, desavanja, kao i downloadovati prvu epizodu audiobooka u mp3 formatu - potpuno besplatno. :) Uskoro stize i druga.

Vidimo se na sajmu, na shtandu Ukronije, u prolazu izmedju hale 1 i 14. Potrazite me tamo, bicu raspolozen da procaskamo o izdavastvu, a mogu da vas upoznam i sa svojim izdavacem. :D

Aleksandar Djuricic Ash
www.surfnacrvenomtalasu.com
 
Ja licno ne mislim da je tesko izdati knjigu..naprotiv, teze je promovisati istu...iz iskustva znam da je jako bitno imati lepo izdizajniranu naslovnu stranu i to je vec pola uspeha , sto ce reci treba ti dobar graficar...ja se time bavim...vrednost onog sto je u knjizi je stavka koja mora biti i vizuelno prikazana,naglasena na naslovnoj strani...pogotovo ako si anonimus,ako pocinjes...
 
Ima istine, ali ja iz iskustva znam da ti ni korice nece mnogo pomoci, ni recenzija na zadnjojs strani, ni dobra prica koja kao uvek nadje put do citaoca... nista ne vredi ako se ti licno medijski ne promovises. Kao Sasa Curcic na primer. Onda mozes da prodajes i maglu bez korica, prodaces je...
 

Back
Top