Kako do sreće?

Treba ti "plodno tlo" da bi osetio srecu... bio srecan. Treba ti taj neki optimizam, pozitivan stav. Ukoliko to covek nema u sebi, ..bes srecu nista od nje.

procitaj moj status, ovo ispod nika....

Ja sam srecna. Prvo sam odlucila pa bila zahvalna na onome sto imam, pa radila na sebi, pa se sve samo od sebe sredilo i sad sam srecna. Obozavam zivot, naprosto obozavam...
Imam nekih problemcica sa mojima, ali sve cu ja to da sredim...
 
Pa sad koliko je jednostavno to sto je Buda rekao ne znam, jer je do te tacke(nirvana, prosvetljenje ili kako vec koja kultura to naziva) mnogo mali broj ljudi uspeo da dodje :D

A za mene je sreca otprilike biti svoj, i biti manje vise slobodan i sposoban da kazes ono sto mislis i u sta verujes. Mozda cak i vise nemanje nekih vecih problema, nego neka neprestana euforija.
Krivim romantične filmove i bajke za to što se teško nosim sa realnošću jer sam od sreće upravo očekivala euforiju. I većina nas ne prepoznaje sreću na vreme zbog nerelnih očekivanja i zabluda, pa nam posle trebaju psihoterapije :bum::lol:
Čovjek je takvo biće da nikada nije zadovoljan onim što ima...i misli da mu je baš to, što nema, to što ga dijeli od sreće. A kad bi to i imao, opet bi želio nešto što nema...i tako u krug.
Baš tako. A da nas te čežnje ne bi obuzimale previše potrebna je ozbiljna kontinuirana disciplina uma. Zato kažem da je lakše biti nesrećan.
 
Poslednja izmena:
procitaj moj status, ovo ispod nika....

Ja sam srecna. Prvo sam odlucila pa bila zahvalna na onome sto imam, pa radila na sebi, pa se sve samo od sebe sredilo i sad sam srecna. Obozavam zivot, naprosto obozavam...
Imam nekih problemcica sa mojima, ali sve cu ja to da sredim...

i ja sam bila srecna dok sam imala problemcina samo sa mojima :) dok mi se i moji, i tudji, i zivot, i priroda i bog i sve nije natovarilo na grbacu...i bas ti zavidim, plus si imala mogucnost da radis na sebi
mozda da sam i ja imala kad raditi na sebi mozda bi ja osjetila tu srecu

znas ubjedjujem se i ja da sam srecna i svako malo tjesim i govorim sebi, dobro je, super je, bice bolje, nema problema koji ja necu moci rijesiti, al nikako da osjetim to, ne osjetim tu srecu
valjda nije dovoljno samo reci :(
 
Krivim romantične filmove i bajke za to što se teško nosim sa realnošću jer sam od sreće upravo očekivala euforiju. I većina nas ne prepoznaje sreću na vreme zbog nerelnih očekivanja i zabluda, pa nam posle trebaju psihoterapije :bum::lol:

Baš tako. A da nas te čežnje ne bi obuzimale previše potrebna je ozbiljna kontinuirana disciplina uma. Zato kažem da je lakše biti nesrećan.




Misliš da je bolje zariti glavu u pijesak i kukati cijelog života nad samim sobom, nego naučiti uživati u onom šta imaš?
 
Šta je za vas sreća?
Šta vam nedostaje u životu da biste bili potpuno srećni?
Zašto je lakše biti nesrećan nego srećan?

Inspiracija mi je jedna kratka priča:
Jedan čovek došao kod Bude i rekao mu:
Ja želim sreću.
Buda mu je odgovorio:
Izbaci ja, to je EGO. Izbeci ŽELIM, to su potrebe. Ostaje ti samo SREĆA.

Deluje tako jednostavno...

treba biti zadovoljan stvarima koje ti pišu u niku...
da sad ne mudrujem i ne nabrajam koje su to sitnice,svi znamo...
to je jedan od načina...za početak..
 
Jedan čovek došao kod Bude i rekao mu:
Ja želim sreću.
Buda mu je odgovorio:
Izbaci ja, to je EGO. Izbeci ŽELIM, to su potrebe. Ostaje ti samo SREĆA.

Deluje tako jednostavno...

Po tome onaj ko zeli je nesrecan. Zelja je povezana sa nagonskim delom licnosti i ukoliko se ne zadovoljii dolazi do psihickog poremecaja.
 
tacno je ovo iz novina

" Izuzetno je bitno da opažate i gledate na pozitivne stvari oko sebe. Od izuzetne je važnosti da ljudi shvate da je sreća put, a ne krajnje ishodište. To u prevodu znači da ljudi često imaju neke ciljeve ka kojima streme, i daju sve od sebe da ih ostvare, i na tom putu najčešće obraćaju pažnju samo na prepreke koje im staju na put. Međutim, kada dođu do svog cilja, oni osete sreću, ali samo na kratko. A život je pun takvih stvari i ciljeva. Zato se često osećamo kao da nikad nismo potpuno srećni. Kada bismo shvatili da nije sreća u cilju,. već u samom putu, onda bismo naučili kako da nam svai dan bude lep - ističe psiholog Radmila Grujičić. "
 

Back
Top