Hvala vam za ove uvide u lekarski. Znaci, ne mora da bude sve obavljeno istog dana, nego kako kome zapadne.
Zvao sam juce advokate da pitam kada da ocekujemo kartone za lekarski. Kazu, vec je trebalo da stignu, posto imaju neke ljude cije su dopune poslali mesec i po pre nasih, a za njih nisu stigli jos... Dakle ili u sledecih mesec dana ili pocetkom sledece godine...

Ljudi meni se sve cini da ce da nas odrade sve djuture, zapamtite sta kazem

Mozda se i nama oduzilo zbog toga sto me proveravaju. Ipak sam bio u vojsci 92-93...
Jes' da nisam mak'o 50 km dalje od Beograda...
Da odgovorim na pitanje zasto idemo preko Pesica; pa u pocetku nismo imali toliko bodova, ja tada nisam imao diplomu, zena je u medjuvremenu dobila jos jednu, ocekivali smo da ce mnogo losije proci na Ielts-u (prvi put 7,7,6.5,6.5; drugi put 6.5,6.5,7,7, a mi ocekivali petice) , moja prijateljica je sa njima zavrsila ceo posao jako brzo, od zeninih prijatelja u Kanadi cujem da im se u zgradu doselila 2 para isto preko adriatika...
Jes' da placamo bitno vise, ali i to ima neke prednosti... Mislim, da sam zapoceo celu proceduru sada, ne bi mi palo na pamet da uzimam advokata

sta je tu je...
Ionako ne bih imao zivot poslednje dve godine. Da ne pricam koji je haos nastao na poslu kada je procurelo da cekam papire za Kanadu
Ne znam za vas, ali nas ovo cekanje ubi. Sve kao pokusavamo da imamo normalan zivot, a u stvari nista od toga. Niti mi se nesto zaduzuje za sredjivanje kuce ili neki jos gori kredit (ne daj boze da pomislim na auto

), niti mi se vise ceka da odem pa da sve zapocinjem od ismirglane NULE. Mislim, nismo dzaba svi podneli zato sto imamo iluzije o zivotu u Srbiji (koji i nije neki), ali ja iskreno nemam ni iluzije ni o Kanadi. Ok, zelim da verujem da ce mi biti bolje i to je savrseno razumljivo, zbog te nade mislim da VREDI cekati, ali jako mi je tesko da se otresem toga . 'What if ovo', pa 'what if ono'...
Ko je od 30-godisnjaka u poslednjih 6-7 godina pokusao da nadje posao u Srbiji znace na sta mislim; koliko cujem, situacija na Zapadu je unekoliko slicna nasoj. I sve nekako imam osecaj da je cela generacija pocev od 90-ih sistematski ubijana u pojam i da je ubedjena da je nemocna da bilo sta promeni u svom zivotu kao individualci. Ne znam sta da mislim

, da nisam optimistican, verovatno ne bih kucao ovo sada, samo me zanima kako se j***no vi nosite sa tim.
Al sam zamracio, nadam se da vas nisam smorio...

Pozdrav