Kada se osecate bitnim

Kada natocite pun rezervoar?
Kad napunite kolica u megamarketu?
Kad u restoranu ostavite pristojan baksis na solidan racun?
Kada vam kao potrosacu prodavci titraju?
Uzivate li u ulozi potrosaca i da li kad niste u mogucnosti da trosite osecate nelagodu

uvek se osecam sjajno kad nadjem reshenje za problem koji je bitan najdrazima i meni, vezano za materijalno onoliko koliko je neophodno, vishe neke druge stvari
sushtinski , nebitno je koliko sam ja bitna
 
Kada vam kao potrosacu prodavci titraju?

Prodavac samo odrađuje svoj deo posla.

Skoro sam bio u situaciji da mi prodavac zdravstvene usluge titra i klanja se do zemlje, jer sam platio uslugu koja stostruko premašuje moj budžet.

Taj prodavac nije znao da ću se ja doživorno klanjati, titrati, (i vraćati dug) onima koji su mi, na brzinu, prikupili pozamašnu svotu novca, kojom sam kupio trenutnu bitnost, onda kada sam izručio novac na šalter i rešio problem.

I sad sasvim sigurno znam da sam sasvim nebitan prodavcu, ali sam na neki način bitan prijateljima.
I nista mi više od toga u životu nije potrebno.
 
dobro nisi ni prodavcu sasvim nebitan

Bez para si mu nebitan. :)

Sećam se situacije od pre desetak godina, kada sam u jednoj arapskoj zemlji razgledao jednu od onih njihovih zlatara. Arapin pokušava da sazna odakle sam, pa nagađa: Portugal, Espanja, Italia...
Kada sam spomenuo Srbiju, prezrivo je odmahnuo rukom, uz komentar: "Aaaa, Serbia... Samo gledam..." :D

Naravno, iz inata nisam ništa kupio u toj radnji...
(Ili, bolje rečeno, nisam ni imao namere da bilo šta kupim, što je prodavac sasvim dobro procenio, i automatski me svrstao u kategoriju nebitnih. ;))
 
Bez para si mu nebitan. :)

Sećam se situacije od pre desetak godina, kada sam u jednoj arapskoj zemlji razgledao jednu od onih njihovih zlatara. Arapin pokušava da sazna odakle sam, pa nagađa: Portugal, Espanja, Italia...
Kada sam spomenuo Srbiju, prezrivo je odmahnuo rukom, uz komentar: "Aaaa, Serbia... Samo gledam..." :D

Naravno, iz inata nisam ništa kupio u toj radnji...
(Ili, bolje rečeno, nisam ni imao namere da bilo šta kupim, što je prodavac sasvim dobro procenio, i automatski me svrstao u kategoriju nebitnih. ;))

te stvari su totalno nebitne
ono shto ja hocu ili necu da uradim je meni merodavno
 
ma ok je to, al vi pominjete inat prema prodavcu i hocu ili necu kupiti cipele , shecernu vunu etc : )

Neću da me prodavac ubedi da kupujem robu koja mi nije u planu za kupovinu.
I jesam Srbin, i jeste da kao i svi Srbi više gledam nego što pazarim... ali neću, zbog trenutnog nadolazećeg talasa bitnosti (pazi, molim te: bitnosti...), činiti ćef trgovcu. Njegovo je da me ubedi da kupim, ne zato što sam ja, srpski turista, imenom taj i taj - bitan, već mu je bitno da do uveče napuni kasu.

E, sad, da sam ja ušao sa namerom da nešto kupim, i to kupio, pitanje je da li bih se osećao bitnijim da sam kupio komad zlata od 50 ili od 5000 eura.

Sad bih mogao da kažem : Ma, svejedno. Nisam ja takav tip...
(I slagao bih... ;) )
 

Back
Top