kada dođe vreme za rastanak

RužnaKoLopov

Buduća legenda
Moderator
Poruka
35.773
Nažalost, moja mačka/pas ne može doživjeti 100 godina, 100 ljudskih godina

u nekom trenutku dođe vrijeme i morate pustiti svog ljubimca, svog najboljeg prijatelja, člana porodice da pređe most duge

mi vlasnici kućnih ljubimaca imamo mogućnost i obavezu da kažemo kada je došlo vrijeme i ljubimac može ići, ako su svi pokušaji terapije propali i naš ljubimac pati, onda veterinar može pomoći životinji i pustiti je da zauvijek zaspi.

Da li vam je bilo teško da donesete odluku? Da li ste sahranili svog kućnog ljubimca ili ste ga ostavili u ordinaciji veterinara?


Imam pacijentkinju koja sve svoje pse i mačke ima posložene u urne u svojoj vitrini, i dalje plače kada priča o njima, čak i ako su neki od njih mrtvi decenijama

imamo i groblja kućnih ljubimaca, sa nadgrobnim spomenicima, a neki ilegalno sahranjuju svoje ljubimce u svojim baštama


d67b9ee32e330eb3e161fb7f1a6692fb.jpg
9ec401a5cd3110479f9ca04a3c7f6a94.jpg
 
Moj umro prirodno, u snu. Ja ga lično pokopao i vrv neću više nikad imati ljubimca.
E sad ste me ti i @Miris Pokošene Trave bukvalno rasplakali, jadan moj žuti mačak što sam ga imao godinama, i kad jednom dođem kući, mama kaže “nije tu”, i nema ga, nema, i treba da krenem, i ona “pregazili ga”! ☹️
 
Hvala, postanu ne samo ukućani nego članovi porodice.
Bukvalno spava dokle i ja, nije smarao da ide napolje dok spavamo, jeo što i ja. Čak i svež kupus. Sedne pored kreveta i gleda me . :lol: ako kažem ajde, zavuče se ispod pokrivača i kunta. Ako kažem , imaš svoje mesto, uzdahne i ode na svoju fotelju.
 
Nažalost, moja mačka/pas ne može doživjeti 100 godina, 100 ljudskih godina

u nekom trenutku dođe vrijeme i morate pustiti svog ljubimca, svog najboljeg prijatelja, člana porodice da pređe most duge

mi vlasnici kućnih ljubimaca imamo mogućnost i obavezu da kažemo kada je došlo vrijeme i ljubimac može ići, ako su svi pokušaji terapije propali i naš ljubimac pati, onda veterinar može pomoći životinji i pustiti je da zauvijek zaspi.

Da li vam je bilo teško da donesete odluku? Da li ste sahranili svog kućnog ljubimca ili ste ga ostavili u ordinaciji veterinara?


Imam pacijentkinju koja sve svoje pse i mačke ima posložene u urne u svojoj vitrini, i dalje plače kada priča o njima, čak i ako su neki od njih mrtvi decenijama

imamo i groblja kućnih ljubimaca, sa nadgrobnim spomenicima, a neki ilegalno sahranjuju svoje ljubimce u svojim baštama
Moju Lu je 2 puta pokupio auto. Imala je 12 godina kada je preminula. Prvi put se zavukla u grmlje pokraj kuce i valjda je cekala smrt. Odveo sam je kod veterinara i na srecu nista nije bilo slomljeno. Nakon toga nije imala stolicu par dana pa sam joj davao mlijeko (moja macka nije pila inace mlijeko) i masirao sam joj trbuh. Nakon toga se oporavila do drugog puta kada nije prezivjela.

Sahranio sam je u plitkom grobu da priroda napravi svoje. Nakon par dana sam otisao na mjesto gdje sam je zakopao i nije je bilo. Nekome smrt, nekome zivot, kaze se i tako je. prirodu treba postivati i zivjeti u skladu s njom, ali to nije tema.

Nema smisla dizati spomenike kucnim ljubimcima jer mi je ljubimac i koliko god da mi je bila draga nije mi obitelj. Isto tako apsurdno bi mi bilo da sam je isao sahranjivat na groblje kucnih ljubimaca kada je mogu vratiti prirodi.

Dodatak
Imala je jos 2 sestre od kojih je jedna preminula ubrzo nakon poroda, a druga mi je nestala kada sam se s mora preselio na planinu. Zvale su se Mirna i Živka. Lu je bila tako umiljata i mirna da me nikada nije ogrebla i doslovno sam mogao brisati pod s njom, a kada sam joj rekao odi na mjesto poslusala je komandu kao da je pas. Necu imati vise nikad kucnog ljubimca, barem dok sam solista.
 
Poslednja izmena:
Bukvalno spava dokle i ja, nije smarao da ide napolje dok spavamo, jeo što i ja. Čak i svež kupus. Sedne pored kreveta i gleda me . :lol: ako kažem ajde, zavuče se ispod pokrivača i kunta. Ako kažem , imaš svoje mesto, uzdahne i ode na svoju fotelju.

I moj psić je takav- umiljat je kao mačka, saosećejan, empatičan, sve razume...a kad neko počne da priča kako mrzi pse i hoće da poubija lutalice mogla bih glavu da mu odšrafim, bukvalno mi digne pritisak na 200 :mafijas:
 
Kada sam saznala da boluje od neizlečive bolesti nisam je uspavala. Valjda sam se nadala nekom čudu. Živela je jos dve godine ali se zaista poslednji mesec jako mučila i žao mi je što joj nisam olakšala. Valjda sam još uvek mislila da može da pređe preko toga.
Mene je to malo biće toliko veselilo...Zaista sam je mnogo volela...:heart2:

Često pomislim...kakva smo mi to "uzvišena" vrsta kada sem nas sva bića reaguju na ljubav, nežnost, brigu...Hvala joj na svakom momentu utehe i radosti.
 
ljudi su baš vezani za svoje ljubimce.. mislim da bi dobar biznis bio otvoriti groblje kućnih ljubimaca..ako se već neko nije setio toga.. kupiš neki plac ako već nemaš i prodaješ grobna mesta, vence, cveće, spomenike itd... ako je neko u Bgu nek mi javi je l to postoji baš me zanima..kladim se da bi bio dobar posao
 

Back
Top