Kad umrli ušetaju u naš san...

pošto me mrzi da tražim da li ti je neko odovorio na ovo tvoje pitanje, mogu samo da kažem da snovi, u principu, kod pravoslavnih nemaju nikakvu ulogu. sem ako nisi svetac, pa su ti i snovi od drugog sveta....:lol: dakle, to sa predskazanjima i slično - sve su to, u najmanju ruku, gluposti u koje ljudi, na žalost, veruju.:roll:

Bravo, bravo, ti izgleda postaješ polako pravi fizičar. Samo još treba da shvatiš da to nisu jedine gluposti u koje ljudi, na žalost, verujeu, i u skladu s tim ,a prema nekim osnovnim fizičkim zakonima, ozbiljno da preispitaš sva svoja verovanja.
 
de, si, stnco?! :Dhellena vene čekajući da se javiš...ti i onaj šakal.
a što se tiče broja gluposti u koje ljudi veruju, to je neograničeno...na primer, vezuju detetu, bebi, crven končić oko ručnog zgloba protiv uroka...mislim...stvarno.:shock:
 
Da li zbog ove teme, ali sinoć sam sanjala pokojnog ujaka. Vozili smo se istim kolika. Ja na mestu suvozača, on, ujna i sestra na zadnjem sedištu auta. Ne znam ko je bio vozač. Uglavnom je on tražio da negde stanemo. Nismo ga ni pitali ni gde ide, ni da li se vraća. Kao da smo svi znali da ne treba ništa da pitamo. Probudio me je strah, kada sam pomislila: nemoj samo da me pozove da pođem sa njim, ne želim...

Moj sanovnik kaze da kad te neko vozi , da imas poverenja u tu osobu. Voznja predstavlja kretanje kroz zivot, pa tako bih rekla da ste vi u porodici trenutno prepustili vodecu ulogu nekom. To sto je ujak trazio da stanete, i da on ode , dobro je , jel mrtvi i zivi ne treba da "putuju" zajedno. Neka ga, sto je otisao negde...
Snovi su super stvar, pogotovo ako znas da ih tumacis , i da ovladas njima....
 
Mislim da nas mozak dok spavamo kreira svasta od onoga sto se nalazi u njemu. Ja u poslednje vreme sanjam stalno neke ogromne talase, ili neki cunami ili samo more i talase i sl., bas sam imala jedno 4-5 takvih snova u poslednje vreme i to povezujem sa tim sto su me letos dva puta uhvatili takvi talasi da sam jedva zivu glavu izvukla. Bas sam se bila uplasila tada i eto, mislim da su ti snovi jednostavno traume od toga.
 
Ja sam jednom sanjao coveka i zenu kada sam bio mali.I kada sam odrastao ponovo sam sanjao taj isti san...i bio mi je poznat i setih se da sam ga sanjao jos odavno.Zapamtio sam ga zato sto je ostavio bas veliki utisak na mene.I poslednji put kada sam ga sanjao uspem da zapamtim ime zene i coveka.Potrazim ime zene i ona je preminula jos odavno 19.veku a covek je jos ziv.Sto je najgore postoji slika i isto izgledaju kao u mom snu!!! Prepao sam se ziv!!!
 
... iz neke druge ravni, iz neke druge egzistencije (ukoliko nešto posle smrti uopšte i postoji)

... kako i zašto...

Milorad Pavić u knjizi ''Kutija za pisanje'' u nekom pasusu kaže da se duše mrtvih služe našim snovima kao čamcima na svom putu...
Jedna osoba mi govori kako su svi snovi produkt nataloženog nesvesnog u nama, nikakvo predskazanje sa sobom ne nose... sem onih u kojima nam se mrtvi javljaju... Jer to su susreti duša... jedino mesto gde je susret umrlog i živog moguć... Jer mi, kad spavamo, naše duše - to kažu neka učenja kojima se ona priklanja - oslobađaju se tela, u želji da osete onu iskonsku slobodu i napoje se u tim transcedentnim prostranstvima... i tako je moguće videti i razgovarati nekog pokojnog...
Ali to nisu dobri snovi, dodaje. Zbog mešanja svetova...

Ne sanjam često mrtve, ali kad ih sanjam, urežu mi se u pamćenje...
Jednom, sanjala sam ujaka i vodili smo razgovor sa toliko smisla... na kraju mi je udelio neke savete... San se prekinuo kad smo se rastali...

I skoro, jednu ženu koja je umrla nakon teške, duge i retke bolesti... koju sam ja jedino u tom stanju besvesnosti upozala...
A u snu je bila tako zdrava... i u toj prostoriji gde smo bili tako osetno drugačija od nas, tako čista... da ne umem to da opišem...
A i meni je lepo što je vidim. Ali je se i plašim. Gledam je samo. Drago mi je i mučno u isti mah. I samo kažem sebi: kako ću da plačem kad odem odavde...
Budim se, rano jutro, kiša.
Više nisam mogla da spavam.

Uvek ih sanjam takve - zdrave i srećne. I mlade, mlađe nego što su bili kada su umrli.
Zašto?

Volela bih da čujem raznolike odgovore i komentare...

Milorad Pavic bas ume da zavrti mozak svojim cudnim idejama:-)Svidela se i meni ona njegova ideja o tvom drugom Ja koje zivi u nekoj drugoj dimenziji dok ti spavas,a spava dok si ti budan....uhh:)

Inace,sto se tice mrtvih i snova....ja sam negde u 13oj sanjala pokojnog rodjaka.Nista specijalno se nije desilo u snu...osim sto mi je rekao da ako zaspim,necu se vise probuditi:shock:
E taj san je imao..izvesne posledice...Imala sam taj trip narednih par meseci...tipa,nisam mogla da zaspim nocima...citala sam knjigu za knjigom da bih ostala budna..naravno da sam spavala,ali tek posle dvadeset i kusur sati..onako potpuno iscrpljena.Na svu srecu bio je letnji raspust pa nisam isla u skolu...
Secam se da je to prilicno trajalo...znam da sam neko vreme spavala samo kad je neko bio pored mene...da moze da me probudi (mislim,logika je cudo zar ne?:roll:)

Posle sam iskulirala,ali i sada kad pomislim na taj san...imam taj jezivi osecaj.Naravno da su roditelji pokusavali da razumno razgovaraju sa mnom...i ja jesam prilicno razumna osoba...i tada sam kapirala svu glupost svega toga..ali fora je bila u osecanjima koja sam prezivela u snu..bio je nekako strasno uverljiv...ne z\nam kao kad gledate neki profi psiholoski horor,pa vam se zauvek ureze neka scena u svest i to je to.
 
Milorad Pavic bas ume da zavrti mozak svojim cudnim idejama:-)Svidela se i meni ona njegova ideja o tvom drugom Ja koje zivi u nekoj drugoj dimenziji dok ti spavas,a spava dok si ti budan....uhh:)

Inace,sto se tice mrtvih i snova....ja sam negde u 13oj sanjala pokojnog rodjaka.Nista specijalno se nije desilo u snu...osim sto mi je rekao da ako zaspim,necu se vise probuditi:shock:
E taj san je imao..izvesne posledice...Imala sam taj trip narednih par meseci...tipa,nisam mogla da zaspim nocima...citala sam knjigu za knjigom da bih ostala budna..naravno da sam spavala,ali tek posle dvadeset i kusur sati..onako potpuno iscrpljena.Na svu srecu bio je letnji raspust pa nisam isla u skolu...
Secam se da je to prilicno trajalo...znam da sam neko vreme spavala samo kad je neko bio pored mene...da moze da me probudi (mislim,logika je cudo zar ne?:roll:)

Posle sam iskulirala,ali i sada kad pomislim na taj san...imam taj jezivi osecaj.Naravno da su roditelji pokusavali da razumno razgovaraju sa mnom...i ja jesam prilicno razumna osoba...i tada sam kapirala svu glupost svega toga..ali fora je bila u osecanjima koja sam prezivela u snu..bio je nekako strasno uverljiv...ne z\nam kao kad gledate neki profi psiholoski horor,pa vam se zauvek ureze neka scena u svest i to je to.

Sonya tako je , ne daj se !!!!:evil:
 
U svakom slucaju ne valja sanjati mrtve,iako su za zivota to bile voljene osobe.Njihova svest postoji dok ih se secate,ali ono sto se pojavljuje u snu uzimajuci oblik njihovog tela nisu oni,to samo sluzi da pije vasu zivotnu energiju,sto je odvratno i gnusno.Bezite od mrtvih u snovima.A ako sanjate sebe kako umirete,to znaci da se radja novo ja na javi.
 

Back
Top