Kad umrli ušetaju u naš san...

Ja često sanjam umrle... Mislim da su to jednostavno slike koje nam šalje naša podsvest. Nekad sanjam ružan san a probudim se rasterećena a nekad je to sasvim običan san a probudim se kao da sam imala najgoru noćnu moru! Kad mi je otac umro, sanjala sam ga. Stajao je i gledao mene i sestru. Samo nas je gledao, nije ništa rekao, nije načinio nikakav gest. Njegova slika se polako udaljavala a ja sam se probudila. Bio je to jedan od najgorih snova za mene. Njegov pogled je bio tako tužan i optužujuć.
Kasnije, kada sam prevazišla bes što je umro a da mu nisam rekla koliko ga volim i što je njegovom smrću ostalo mnogo nerazjašnjenih stvari, sanjala sam ga ponovo. Ovoga puta bio je mlad, lep i nasmejan, pun razumevanja, kao i za života. Mogli smo lepo i bez negativnih osećanja da se oprostimo. Ovaj san je bio moje pomirenje sa njim.
Ipak, ako nas duše naših umrlih i posećuju u snu, kako da ih razlikujemo od slika stvorenih u sopstvenom umu? I zašto to rade? Možda i mi njima nedostajemo koliko oni nama?
 
Imam zaista weliki problem sanjam swog pokojnog dechka jako chesto i deshawaju mi se chudne stwari , osecam kao da je pored mene . . . Prwi put sam sanjala kako koracham ulicom i swe je normalno , a za tren kasnije swe ispred mene postaje tama i widim siluete likowa moje blizhnjih umrlih i njega koji mi pruzha ruku i wuche me da podjem sa njim ali ja necu i otimam se , zatim sanjam kako sedimo sestra , njegow drug i ja i on zowe njegowog druga da dodje i mi odemo na groblje , a kapija je zakljuchana i on wiche da mu pomognemo i plache . . . Shta to swe znachi i da li postoji ikakaw nachin da prestanem da ga sanjam ? Mislim da cu poludeti , pomozite mi molim was . . .
 
Ja često sanjam umrle... Mislim da su to jednostavno slike koje nam šalje naša podsvest. Nekad sanjam ružan san a probudim se rasterećena a nekad je to sasvim običan san a probudim se kao da sam imala najgoru noćnu moru! Kad mi je otac umro, sanjala sam ga. Stajao je i gledao mene i sestru. Samo nas je gledao, nije ništa rekao, nije načinio nikakav gest. Njegova slika se polako udaljavala a ja sam se probudila. Bio je to jedan od najgorih snova za mene. Njegov pogled je bio tako tužan i optužujuć.
Kasnije, kada sam prevazišla bes što je umro a da mu nisam rekla koliko ga volim i što je njegovom smrću ostalo mnogo nerazjašnjenih stvari, sanjala sam ga ponovo. Ovoga puta bio je mlad, lep i nasmejan, pun razumevanja, kao i za života. Mogli smo lepo i bez negativnih osećanja da se oprostimo. Ovaj san je bio moje pomirenje sa njim.
Ipak, ako nas duše naših umrlih i posećuju u snu, kako da ih razlikujemo od slika stvorenih u sopstvenom umu? I zašto to rade? Možda i mi njima nedostajemo koliko oni nama?

Sigurno je ključ u našem odnosu sa preminulim, to si dobro primetila.
Sad, da li je to projekcija našeg uma, ili su "stvarno" oni - svako će ti reći različito, u zavisnosti od sopstvenih ličnih iskustava i verovanja.
Smatram da oni posle 40 dana zaista odlaze, a ono što ostaje je neki ... odjek (ezoterici bi to nazvali astralnom ljušturom) koji ima njihova sećanja, pa i izgled, ali sama esencija njih, tj. duša, nije prisutna. Sa takvim "odjecima" se najčešće ne može normalno komunicirati u snu, već je komunikacija manje-više jednosmerna .. ako oni govore, nema odziva na vaše reči..
E sad, to što sam ispričala je teorija zapadne ezoterične prakse, a šta je prava istina - to izgleda moraš sama da otkriješ :zag: .

Ja sam mog tatu često sanjala nakon što je umro.. to su bili jako tegobni snovi..Zapravo, imala sam sličnu emociju - ja sam stigla da mu kažem da ga volim, kao da sam znala da će otići (možda sam i znala, nesvesno - svesno nisam mogla znati, jer je smrt bila naprasna, imao je 48 godina).. ali na sličan način, bila sam prosto ljuta u podsvesti što me je ostavio :( ..i to je svakako imalo odjeka na snove.

A kad pogledaš, snovi i nisu tako loši, u tom smislu..daje nam se šansa da razrešimo neke stvari koje na javi možda ne bi mogli.
 
Imam zaista weliki problem sanjam swog pokojnog dechka jako chesto i deshawaju mi se chudne stwari , osecam kao da je pored mene . . . Prwi put sam sanjala kako koracham ulicom i swe je normalno , a za tren kasnije swe ispred mene postaje tama i widim siluete likowa moje blizhnjih umrlih i njega koji mi pruzha ruku i wuche me da podjem sa njim ali ja necu i otimam se , zatim sanjam kako sedimo sestra , njegow drug i ja i on zowe njegowog druga da dodje i mi odemo na groblje , a kapija je zakljuchana i on wiche da mu pomognemo i plache . . . Shta to swe znachi i da li postoji ikakaw nachin da prestanem da ga sanjam ? Mislim da cu poludeti , pomozite mi molim was . . .

Grize te savest...nešto mu nisi rekla..
Ja nisam stručnjak za snove i ne verujem puno u raznorazna tumačenja ali ispričaću ti nešto iz svog iskustva..

Bivši dečko, dugo već nismo bili zajedno, čak sam i zaboravila na njega..jednog dana čujem, poginuo je na ratištu..
..prevrnula sam i nebo i zemlju da saznam kako, šta mu se desilo i gde je sahranjen...pronašla, otišla...jer me je neka
tuga mučila, neka griža savesti me uhvatila..nisam mogla sebi da oprostim bezobrazluk i samoživost
i što mu nisam rekla "oprosti" kad je trebalo ili bilo šta drugo što bi ga oslobodilo mene u nekom smislu ili bar ja to tako doživljavam..
...imala sam utisak da bi sa jednim "oprosti" oslobodila njega a oslobodila sam sebe nakon što sam posetila njegov grob i rekla par reči..

Kada se tako nešto desi..to više nije samo peckanje u grudima, mislima i mučenje u snovima..
..to prerasta u nešto mnogo jače i bolnije...
 
...podji i zapali svijecu na njegovo počivalište a, to sto te progoni ima snagu Barbino objašnjenje i mislim da je isto nesmiraj moguc obostrani još za njegova zivota...ako si nekad pomisljala da si pogrijesila sto nijesi osjetila vrijednosti njegove kada si dozivljavala post-situacije,moguca je nametnuta agresija savjesti usljed ne-akceptiranja vrijednosti ali takodje i savjest da se ne povrijedi neko s kim si ....polako obavi jedan razgovor sa sobom sobom poslije paljenja svijece ...svijecu mozes i u crkvi zapaliti ali bilo bi mnogo bolje direktno na Pocivaliste-vjecno ...snovi su u ovom slučaju sigurno neka opomena koja se mora očistiti...
 
Ja ne sanjam precesto mrtve...
Prije nekih pola godine, sanjala sam babu i djeda (po ocevoj strani), a noc posle toga babu i djeda (po majcinoj strani), a nikad ih nisam upoznala jer su oni umrli '85, a ja sam rodjena '88 godine...
To je bio, koliko se sjecam , obican san...kao da sam ih posmatrala kako medjusobno pricaju,,,
23. aprile, ove godine(2011. godine), preminula mi je majka...godinu dana bolovala je od raka pluca, koji je metastazirao.... Do kraja, nisam zeljela da vjerujem da ce i doci njena smrt, ali sta je tu je... U poslednje vrijeme, cesto nas je dozivala, kako bi , vjerujem nas zapamtila... Inace, nakon sto je ona umrla, pocela sam da istrazujme gdje to dusa ide , nakon sto napusti tijelo...Tako da , ja u to vjerujem, sa mojim drugaricama o tome se ne moze razgovarati, jer one ne vjeruju u Boga, Jedne veceri kad sam se vracala iz grada, ugledala sam jednog psa, prvi put ga vidim! (to je bilo prije 40 dana)... I kad sam se vratila, cekao me tu... e sad, posto dusa luta, obilazi mjesta gdje je bila, prije 40 dana, ja nekako vjerujem da je to bila ona...
Sanjala sam je 3 [uta od kako je preminula... Prvi put je nesto bila ljuta, jer je na televiziji bilo nesto sto se joj nije dopadalo... Drugi put smo picale, i rekla mi je da su joj dozvolili da nas vidi na dan, a ja sam je nagovarala da jos malo ostane, i pricale smo o nekom njenom nakitu, ako se dobro sjecam..
I treci put, pitala me je da li sam dobro zakljucala vrata...mada, vise je to onako bilo kao kroz maglu. Ja sam se onda probudila, i zakljucala vrata 4 puta..
Ja sam se malo raspisala, ali , dopadaju mi se ovakve teme :)
Takodje, mislim, da mi ne sanjamo preminule, vec da oni nas tako posjecuju, jer se i oni uzele nas, koliko i mi njih...
 
Sinoć mi je neko rekao da su danas Zadušnice...
I uvek sanjam mrtve u toj nedelji, i uvek tek posle sna to saznam...
Možda i nema veze, ali se dešavalo već nekoliko puta, prevelika slučajnost...

Takodje mi se desava da sanjam mrtve,a da zaboravim kad su zadusnice...Cesto sanjam babu kako je ziva pricamo,smejemo se,CUDNO ALI SANJAM KAKO SE VRACA KAO OZIVI,ODE U BOLNICU TAMO SE OPORAVI I VRATI SE KUCI NE ZNAM STA TO ZNACI ali strasno izgleda u snu....Sanjala sam i pra baku kako razgovara samnom i kaze mi : Nemoj nikom da kazes da sam dolazila i daje mi ribizle puno...:(
 
Conrad Ferdinand Meyer, "Chorus of the Dead"

"We dead men, we dead men can muster more legions
Than all of you mortals in all the world's regions!
Where we plowed the fields for the deeds we were sowing
There now sinks the harvest your sickles are mowing.
And what we completed or merely decided
Up there keeps your fountains with water provided.
And all our loving and hating and yearning,
Up there warms your blood, and you still feel it burning.
By laws and by measures which we once erected
Still all that you do in your world in directed.
And what we in stone, sound, or word once created
Is crowned in the light by the world it elated.
We still are pursuing the goals of the living.
Revere our numbers. We still are the giving."
 
Epa evo jedno strasno iskustvo...

Pre 16 godina moj deda je umro od oca 9 januara i sad ove godine je umro deda i od majke isto 9 januara...

Dva meseca pre nego sto se ozbiljno razboleo sanjao sam cesto mog dedu od oca i uvek je bio nekako nervozan, a zadnji put sam ga sanjao otprilike 2 nedelje pre nego da umre deda od majke pored bolnice...

I eto 9 kad su mi javili da je preminuo odmah sam se setio sta sam sve sanjao...
 
Neku veče sanjam ja svog pokojnog kolegu koji je umro prije nekoliko godina u 31. godini života. Bio mi je skoro kao prijatelj. I tako u snu ja stojim na ulici i nekog čekam kad vatrogasni kamion se parkira blizu mene i izađoše dvojica vatrogasaca, kad u jednom od njih ja prepoznah tog mog kolegu. A ja i u snu svjestan da je on umro ali se uopšte nisam iznenadio i uplašio što ga sada vidim živog, kao da je bio negdje na nekom putovanju neko duže vrijeme i sada se ponovo vidimo. Obradovao se i on meni. Pita me o mom životu, šta se desilo u međuvremenu, jesam li se oženio i on sav nekako veseo i nasmijan. I onda ja njega pitam. "A kako je TAMO?" A on onako veselo odgovara: "Ma dobro, čista zayebacija!"
 
Neku veče sanjam ja svog pokojnog kolegu koji je umro prije nekoliko godina u 31. godini života. Bio mi je skoro kao prijatelj. I tako u snu ja stojim na ulici i nekog čekam kad vatrogasni kamion se parkira blizu mene i izađoše dvojica vatrogasaca, kad u jednom od njih ja prepoznah tog mog kolegu. A ja i u snu svjestan da je on umro ali se uopšte nisam iznenadio i uplašio što ga sada vidim živog, kao da je bio negdje na nekom putovanju neko duže vrijeme i sada se ponovo vidimo. Obradovao se i on meni. Pita me o mom životu, šta se desilo u međuvremenu, jesam li se oženio i on sav nekako veseo i nasmijan. I onda ja njega pitam. "A kako je TAMO?" A on onako veselo odgovara: "Ma dobro, čista zayebacija!"
Ovo ti valja za pdf Humor...z:lol:
Nije Frojd prvi psihić koji je razumeo značaj snova,ali je prvi koji je tumačio uglavnom simbolima libidonosne orjentacije. I ovde
sam naišao na nekoliko priča (ulepšanih ili pojačanih)koje bi se mogle tako tumačiti...Ustvari-većina.z:)
 
Ovo ti valja za pdf Humor...z:lol:
Nije Frojd prvi psihić koji je razumeo značaj snova,ali je prvi koji je tumačio uglavnom simbolima libidonosne orjentacije. I ovde
sam naišao na nekoliko priča (ulepšanih ili pojačanih)koje bi se mogle tako tumačiti...Ustvari-većina.z:)

Ali nije ovo vic. Stvarno sam sve ovako sanjao. Ponekad sanjam tako plastične snove koje gledam kao film i koje još dugo potom pamtim. To se ipak rijetko dešava. Većinu snova zaboravim odmah čim se probudim.
 
Zdravo svima!
Čitam vase poruke(snove) i pitam se da li ima neki ipak da sanja kao ja!?
U šoku sam i strahu vec nekoliko dana, neznam sta da mislim!? Da li da vjerujem u snove ili ne!?
Djed mi je umro prije nekoliko godina i sanjala sam ga vise puta, ali nikad kao prije neko vece!
Sanjam da me djed zove na telefon i naravno da je ziv, i zove da dodjem do njega da vidim koliko je smrsao i da ima samo 5 kg i da je sam sebi zapalio svijecu jer misli da je na kraju! Ali kad podjem da povedem i sestru sa sobom! I ja jos u snu zovem sestru i pricam joj da me djed zvao i sve sta mi je rekao i da zove da i ona dodje! Sestra je odbila, ja pokusavam da je ubijedim da ide samnom ali on nece! Odjednom se nadjem u nekoj sobi, sjedim na krevetu , vrata sirom otvorena u nepoznatoj sobi , djed se pojavljuje na vratima sa stapom( hoda)! Tu sam se probudila i od tog jutra me strah hvata, cula sam svakojake price kao i sto sam ovdje citala i nista me od toga ne ohrabruje! Da li mi neko moze nesto reci vise o mom snu!
Hvala
 
Hvala Barbara...
Lijepo od tebe sto me hrabris... Ziva sam jos uvijek.. :)
Nikad nisam vjerovala niti se upustala u razmisljanje o snovima, ali me ovaj san bas podrmao..Bila sam mnogo vezana za djeda i ne samo taj dan da sam mislila na njega, nego vrlo cesto , gotov svaki dan mi padne na pamet, i ako ima vec 6 godina od njegove smrti...
 
Ja kada sanjam umrle, uvek samo sanjam svog deku, za kojeg sam bila strašno vezana. I interesantna stvar, uvek je u snu vedar, nasmejan, dobro raspoložen. Ima onaj beskrajno lep osmeh kojim mi se radovao. I ja redovno, plačem, kada se probudim iz takvih snova... Nekako mi uvek dodje u san, kada mi je izrazito teško u životu bilo. Užasno i prokleto silno mi nedostaje i dan - danas.
 

Back
Top