Kad Lisce Pada

  • Začetnik teme Začetnik teme Mingo
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Koji vam je omiljeni lik u seriji Kad lišće pada?

  • Ali Riza

    glasova: 2 5,4%
  • Hajrije

    glasova: 1 2,7%
  • Ševket

    glasova: 0 0,0%
  • Nedžla

    glasova: 2 5,4%
  • Lejla

    glasova: 6 16,2%
  • Ferhunde

    glasova: 5 13,5%
  • Oguz

    glasova: 6 16,2%
  • Ajše

    glasova: 0 0,0%
  • Sedef

    glasova: 2 5,4%
  • Dževrije

    glasova: 13 35,1%

  • Ukupno glasova
    37
  • Anketa je zatvorena .
E ovo je sve i moj utisak ili razmišljanje s tim što bih ovu priču drastično poružneo da sam je ja pisao (poznajem sebe :lol: )

Ovo su sve činjenice koje debelog čine mikrobom a Oguza većim, i otuda mnogobrojne simpatije prema tom kriminalcu za koga se nedvosmisleno vidi da voli ženu koja će mu roditi kćer kao i da je brižan otac sinu nevoljene žene. On iskreno čini sve da zbrine svoje, one koji znače nešto u njegovom životu. Čak se, jadan, zbog Lejle ponižavao i pokušao da se umili razgovorom filozofu Rizi koji se poneo kao najgluplji histerik ne želevši da čuje ni reč, pa ga je i fizički bacio na drugi kraj ulice. To Rizu čini ružnim. Ta isključivost. Ta nemogućnost da do poslednjih kadrova ove sinoćne epizode sagleda da svet nije crno-beli.
Najzad da čujem iz mutavca sledeće :" Naša deca greše ali i pored toga oni su naša deca i dobrota u njima će im pomoći da ponovo budu dobri ljudi." Mešina je morala da napuni 100 godina i da se ubije od holesterola da shavti ovako dobru rečenicu.

cak ni na oguzov beg, ne gledam kao beg..
covek je morao samo da se spasi..
volela bih da ga ne pronadju i da uspe negde u belom svetu da se skrasi..
AR je svoju decu vaspitavao da budu pokorna i unistavao im je instikt za opstankom..
nije najveca vrlina biti ‚‚dobar‚‚ i poslusan..
svoju decu je naucio i licemerstvu..
ako si principijelan, onda se drzi toga do kraja..
zivis u memljivoj iznajmljenoj supi jer za bolje nisi napravio dobru zivotnu procenu..
a ne da se baskari u luksuznim uslovima koje sebi ne bi mogao da obezbedi da nije bilo oguza i njegovih nelegalnih para..
iz tog razloga ne osudjujem nedzlu sto je u jednom trenutku odbila da pomogne sefketu..
iza dobrih odluka treba da postoji razum..AR u svom zivotu nije vukao ni dobre odluke niti je iimao razum, jer dati novac koji nemas za posao nekome ko ne zna da ga radi - ravno je idiotluku..
staviti na kocku egzistenciju citave porodice - u tom trenutku AR, hajrije, njihove najmladje cerke koja se tek skoluje, lejle i samog sefketa da bi se sefketu pomglo da udej u rizican posao sa jos rizicnijim partnerom - ja stvarno ne znam ko bi napravio takvu glupost..

jedino cemu je naucio svoju decu je da budu ponosna i poslusna..
kao roditelj je potpuno zakazao..nije ih naucio kada da prave kompromise i kako da opstanu..
 
Poslednja izmena:
E ovo je sve i moj utisak ili razmišljanje s tim što bih ovu priču drastično poružneo da sam je ja pisao (poznajem sebe :lol: )

Ovo su sve činjenice koje debelog čine mikrobom a Oguza većim, i otuda mnogobrojne simpatije prema tom kriminalcu za koga se nedvosmisleno vidi da voli ženu koja će mu roditi kćer kao i da je brižan otac sinu nevoljene žene. On iskreno čini sve da zbrine svoje, one koji znače nešto u njegovom životu. Čak se, jadan, zbog Lejle ponižavao i pokušao da se umili razgovorom filozofu Rizi koji se poneo kao najgluplji histerik ne želevši da čuje ni reč, pa ga je i fizički bacio na drugi kraj ulice. To Rizu čini ružnim. Ta isključivost. Ta nemogućnost da do poslednjih kadrova ove sinoćne epizode sagleda da svet nije crno-beli.
Najzad da čujem iz mutavca sledeće :" Naša deca greše ali i pored toga oni su naša deca i dobrota u njima će im pomoći da ponovo budu dobri ljudi." Mešina je morala da napuni 100 godina i da se ubije od holesterola da shavti ovako dobru rečenicu.



Rečenica ko rečenica, jeste divna ali nije suštinska jer je usledila nakon Šefketovog obećanja da će ovog puta opravdati čelno mesto za trpezom, koje mu je poverio tatica.
Imalo bi smisla da je izrečena nakon nekog Šefketovog pametnog koraka, malog, malecnog, a ne nakon datog obećanja koje smo milion puta čuli.
Znači, opet prazne priče i filozofiranje.
 
cak ni na oguzov beg, ne gledam kao beg..
covek je morao samo da se spasi..
volela bih da ga ne pronadju i da uspe negde u belom svetu da se skrasi..
AR je svoju decu vaspitavao da budu pokorna i unistavao im je instikt za opstankom..
nije najveca vrlina biti ‚‚dobar‚‚ i poslusan..
svoju decu je naucio i licemerstvu..
ako si principijelan, onda se drzi toga do kraja..
zivis u memljivoj iznajmljenoj supi jer za bolje nisi napravio dobru zivotnu procenu..
a ne da se baskari u luksuznim uslovima koje sebi ne bi mogao da obezbedi da nije bilo oguza i njegovih nelegalnih para..
iz tog razloga ne osudjujem nedzlu sto je u jednom trenutku odbila da pomogne sefketu..
iza dobrih odluka treba da postoji razum..AR u svom zivotu nije vukao ni dobre odluke niti je iimao razum, jer dati novac koji nemas za posao nekome ko ne zna da ga radi - ravno je idiotluku..
staviti na kocku egzistenciju citave porodice - u tom trenutku AR, hajrije, njihove najmladje cerke koja se tek skoluje, lejle i samog sefketa da bi se sefketu pomglo da udej u rizican posao sa jos rizicnijim partnerom - ja stvarno ne znam ko bi napravio takvu glupost..

jedino cemu je naucio svoju decu je da budu ponosna i poslusna..
kao roditelj je potpuno zakazao..nije ih naucio kada da prave kompromise i kako da opstanu..

Ako je Oguzu skupo da mu se baskare po kuci, nek se preda i zameni Sevketa.
 
Razmišljam o Lejlinom odlasku u tužilaštvo.
Da li je to radi oca, radi ugađanja njemu, povlađivanje, umiljavanje Ali Rizi i savesti zarad malo mira, i najzad nekog svetla u tom lagumu laži.
Lejlino priznanje, priznanje za mene nešto drugo predstavlja.
Buđenje razuma.
Istinoljublja, žudnju za pročišćenjem.
Slaba je, nežna, kao krhka pahulja, koja se plaši proleća, jer bi je buđenje otopilo.
Utopljena je u svoju tugu.
U svoju neku čežnjivo sanjanu bajku o idealnoj porodici.
Razrušili su se njeni snovi, iluzije pobegle.
Slomovi, lomovi, razočarenja.
Isuviše tuga i za jačeg čoveka a kamoli za krhku ženu.
Teži prihvatanju, begu od prošlosti, a trči joj u susret.
Oguzu se vratila slaba na njega, jer ju je obeležio, takao, i mada nisu bili srećni, značio joj je.
Sa njim ne mora da priča o prošlosti, da se objašnjava.
Nazmi priča narušena je, zbgo prošlosti koja ju je sahranjivala.
Uvek ista pitanja, patnje, i rana nikad da zaceli.

Lejla je žena koja želi dom.
Nije samostalna, žudi za muškarcem kao snagom, podrškom, i ljubavlju.
Želi dom, želi mir, želi blagost.
Mirnu trpezu, sreću, osmeh.
Nije išlo.
Predala se dušom pogrešnom.
Nisu se nalazili na jednakim i istordnim frontovima kada su se njihove baklje poraza ili pobede palile.
Onda su se oboje jedno drugom ponovo vratili.
Želeći da se ovog puta nađu.
Međutim, bilo je preduboko ono staro.
Njegov kompleks, žudnja za imetkom, za mirom, za nebrigom egzistencije.
Njena krhotina bolela je, nekada je padala u beznačajne tuge.
Ali pratila ga je.
Žudela da bude tu za njega.

Hrabro je sada što je priznanjem razbila iluziju, tačnije male ostatke iluzije o domu.
O domu sa njim.
Njenom polovinom.
Dobar deo života samo smo odbegla polovina, koja teži da se spoji.
Samo se jednom spojimo, samo jednom bivamo celi.
Prepušteni.
Svoje polovine oboje su prepoznali kada su već postale načete.
To je njihova žalost.

o73tw2.gif
 
Ne radi se o tome da ne možemo oprostimo, mi sve vreme pričamo da niko nije bezgrešan, kako u toj seriji, tako i u stvarnom, našem životu...
Ali praštanje je neophodno, kao i manje dramatizacije.
A najmanje je potrebna egocentričnost.

U redu, Nedžla, pogrešila si, povredila si sebe, patila, lutala... svima se to desi, pre ili kasnije, svi mi prođemo kroz nekakve mučne gluposti koje priredimo i sebi i drugima...
Ali zašto mora uvek, i kad je niko ništa ne pita, i kada je niko ni za šta više ne optužuje, da pomene Lejlu i kako je ona čistija od Lejle, jer zaboga, Lejla je brata žrtvovala (nije ni saslušala šta se desilo), a njenim greškama niko nije stradao... Zaboravila je samo na tu istu Lejlu i Džema, pa i na njegovu porodicu, pa i na svoju...

Ego manijak Nedžla.
Ja-svetica sindrom.

zgadile su mi se obe
obe su jednako krive:zelenko2:
i sto optuzujete ar, pa eno i u seriji ASI kcer se udala zato sto je bila sa nekim tamo
 
zgadile su mi se obe
obe su jednako krive:zelenko2:
i sto optuzujete ar, pa eno i u seriji ASI kcer se udala zato sto je bila sa nekim tamo

U Bilo jednom u Turskoj, na pocetku serije lokalna seoska lepotica Dzemila zatrudni sa lokalnim lekarom Tolgom. Lekar joj obeca brak, ali je ispali i pobegne iz sela. Posle dosta peripetija Dzemilu ubije rodjeni brat. Klinac kojeg su nabedili da mora to da uradi kako bi spasao cast porodice. Zajebani su ti Turci. Bolje i shotgun wedding nego ova druga varijanta.
 
pa to, serija je radjena onako kako je u Turskoj a ne kod nas,
i sta sad mi imamo da komentarisemo ako ne znamo kako je to tamo i shvatanja
mozda ovde moze to tako i nikom nista ali ne mora sve da bude isto ko kod nas
vi komentarisete iz vase perspektive i sudite ko je kriv
a u Turskoj je to tako, i AR je tamo u pravu
i tacka
 
Nema komentara o odnosu Ferhunde, koja je sve nevolje Tekinovih inicirala, i Debelog Ali Rize koji samo što nije plakao kao kiša oboren "momentom dobrote" ove palikuće ??? :lol:

Da, da... jer sekunda njene dobrote jača je i od večnosti njenog zla...

Bolje i tri Đevrije i pet Oguza nego jedna prevrtljiva Ferhunde, nedopravljena, što bi moja majka rekla... i Ali Riza koji je baš njoj odlučio da se poveri i zahvali i oprosti. Toliko o njegovom ponosu. Ćerki nije mogao mesecima da oprosti (ili godinama, pošto je ona duže bila trudna :D) što voli čoveka koga on ne voli (a ne voli ga jer taj čovek voli novac, koji AR ne voli :D), a glavnom rušitelju njihovog gnezda stiska ruku.
 
Mislim da je Nedžla jezivo ljubomorna na Lejlu i Oguza.

Jedino je zbog Oguza uradila nešto neverovatno : pobegla od kuće unapred znajući da će je tatica prezreti, otela sestri muža, razebala veridbu s Džemom spremna da plati najvišu cenu ...

To je bio momenat ljubavi, one lude, zbog koje ništa drugo nije važno. I to se ne zaboravlja i nikad sasvim ne prođe. Tako se meni čini.
 

Back
Top