Malo cu neozbiljno...ipak si prisilni "zastitnik" zivotinja...ocnjaci i pljuvacne zlezde ti instinktivno prorade na kobaje...nisi se izlecila, samo si uspavana...dok ti se zeludac ne izvrne naopacke na miris zivog i pecenog mesa ti si neizlecena.
Malo cu ozbiljno...Kazes najpre da kada se gladan nahrani, on pocinje da se stidi i da izbegava onog ko mu je pomogao. Ne zelis da deklarises svoju ljutnju ili mozda bolje receno razocarenje naspram takvog ponasanja kao reakciju na nezahvalnost (jer prethodno navedeno ne kaze da su ti ljudi nezahvalni, vec postidjeni, ako ja dobro razumem...postidjeni sto su prinudjeni da traze hranu, pomoc) ali odmah potom njihovo neprepoznavanje tebe i "nemahanje repom" definises kao veliku razliku izmedju ljudi i zivotinja (na stetu ljudi...jer su ipak nezahvalni, bezobrazni, mozda lazno stidni, sujetni ili kako vec) te se priklanjas zivotinji koja ce tvoju dobronamernost i paznju uvek propratiti na svojstven nacin.
Ipak me zanima...da li bi, a mislim da bi, izdvojila bar nekog od ljudi koji bi ti otvoreno i uvek pokazali zahvalnost za ucinjeno i dala svoje poverenje (uzela ga za prijatelja)?
Da li je uvek bitno dobiti neku povratnu emociju, reakciju na davanje...ocekivati bar nesto priblizno veliko i slicno da bi osetili da smo ucinili pravu stvar (posebno kad znamo da jesmo ali druga strana cuti)?
Zasto ti je bitno da te prepoznaju i pokazu zahvalnost za ono sto si im dala?
Zasto tvoje Ja ne prihvata sopstveni cin davanja kao nesto dobro koje ne mora da dobije ikakvu satisfakciju osim zadovoljstva davanja?
Zasto meriti tu kolicinu davanja primanjem (zahvalnosti, tapsanjem po ramenu, duznickim odnosom)?
Da li je time sto zivotinja mase repom iznad coveka, koji ce tudju paznju zaobici bezmernom zahvalnoscu kroz reci ili ne znam kakvim delima?
Da li je njegov stid (ako sam shvatila uopste sustinu tog stida) dovoljno jak razlog za razumevanje slozenosti ljudske duse koja se gadi svoje nemoci ali radi prezivljavanja prihvata neciju dobru volju,, i da ga zato ne treba osuditi sto cuti...da to ne cini zato sto je zao i los (iako mozda ima takvih), nego zato sto on za pomoc nije trazio ali se nadao i ocekivao, te da nije ni duzan da zbog toga bude rob necije nuzde za zahvaljivanjem?
Zasto uopste ciniti takva dela dobrocinstva koja se moraju naplacivati vernoscu ili klecenjem?
Zasto ne tretirati bilo koje ljudsko bice kome nesto treba kao obicnu zivotinju koja moze ali ne mora da ti ista vrati (pas hoce ali macka nece...tako se i ljudi mogu podeliti na pse i macke...a i tu su unutar soja stvari razlicite)? Davati, pruzati i biti dovoljno ispunjen time.