kad jaganjci utihnu, ili..?

:hahaha::hahaha::hahaha::rotf::rotf::rotf:

Ja tebe pratim :hahaha: a to za tvoju reputaciju :hahaha:

Idem da spavam a hvala sto si me slatko nasmejla, javi kako je bilo u Siriji i jel ti Asad dao da dopremis humanitarnu pomoc civilima.

Baš mi je drago da sam ti ulepšala noć pred san, ja tebe ne pratim jer sem ova dva tri posta, nemam pojma ni šta pišeš ni gde pišeš, a ti očigledno znaš da ja pišem i ovde i na politici, pa ko koga prati da mi je znati, laka ti laka noć, trebaće ti miran san očigledno:D
 
nisam siguran kako da izbalansiram ovo pitanje, a da se neki ljudi ne naljute, ali..evo

postoji ona izreka, što više upoznajem životinje, sve manje volim ljude.
i to je ok.
ljudska vrsta je komplikovana i obrni, okreni, teška za voljenje.

ipak, srećem sve više ljudi koji veoma dramatično proživljavaju svako napušteno kuče ili mače koje vide negde.
Do te mere dramatično, da se raspadaju i da ne mogu da funkcionišu dok to kuče ne zbrinu i budu sigurni da će biti ok.
Čovek se prosto postidi, kada vidi toliku dobrotu i unutrašnju lepotu

S druge strane, ta ista dobrota nekako kao da žmuri na jedno oko, kada su napušteni, ubogi, siroti - ljudi u pitanju.

Razumem da (zbog tretmana životinja) postoji opšti prezir prema ljudskoj vrsti, čak mržnja, ali..nekako se postavlja pitanje – ako smatraju da životinje zaslužuju bezuslovnu brižljivost, negu i pažnju, zašto bi neki nesrećni ljudi to morali da zasluže?

Možda zato što od ljudi imaju feedback koji nije zadovoljavajući i koji se, jednom rečju zove – nezahvalnost?

Kod životinja toga nema, ili makar ne možemo sa sigurnošću da tvrdimo.

Da li ti ljudi imaju potrebu da budu dobri?

Zašto imaju tu potrebu?

Da li su tu neki “utihnuti jaganjci” u pitanju?

Ili je u pitanju projekcija tipa “ovako bih voleo mene neko da pazi”?

Ili je u pitanju vežbanje dobrote tamo gde je lakše?

Ne govorim dakle o ljudima koji eto, vole da imaju kućne ljubimce, već o ljudima koji se potpuno parališu kada vide napuštenu životinju i koji ne mogu da funkcionišu dok ga ne nekako ne zbrinu.

Da li su oni svojevrsni Don Kihoti, ili jednostavno imaju neki psiho-zez?

Mi se, dok mazimo životinju, topimo, ovolko nam srce, gledamo na to kao na čistu emociju..ali, budimo realni, životinja možda u svemu tome učestvuje krajnje organski, smirujemo joj svrab, potrebu za dodirom, toplotom isl?

Ukratko, da li je ljubav prema životinjama umišljena fantazija - ili je jedina prava, bezuslovna, bez očekivanja i kao takva ispravan model koji treba slediti na svakom mestu i prema svakom živom stvoru?


Kad se tiče ljubavi spram životinja; jedino što mogu reći to je da je bezuslovna njihova, ne naša.

Bila je neka reklama, oglas više; za nekakvo pseće prihvatilište. U smislu: usvojite nesretno pseto. Naravno, ne ovde; neka stranjska reklama - ne bi da me se uzme na zub, ali skoro sam sigurna da je bila skandinavska. :zper:

Kako god, radilo se o filmiću u kojem pratite povratak kući neke žene u štiklama. Njen je pas oduševljen dočekuje, ona obavlja uobičajene radnje svakog živog ko se vrati kući; pošta, izuvanje, skidanje, hranjenje ljubimca (ako ga imate), etc, etc. Kuče oduševljeno. Tek kad (dotična) lejdi seda za toaletni stol da skine šminku, kamera se pomera naviše i prvi je put snimi celu; i vi shvatite da se uopšte ne radi o ženi, već o muškarcu.

U štiklama, halterima i s perikom.

Za mene je taj oglas metafora kučeće ljubavi spram vlasnika. Kojeg je sramota tako nazvati, što zna svako ko ima pseto; mada nije daleko od istine. Transvestit nije sexualni gender kojeg bi naročito mnogo humanoidnih parnjaka oduševljeno dočekalo; pri povratku kući ili gde god. Kad bi svog čoeka uhvatili da potajice voli nost vaše ružičaste tange i mrežaste čarape; u najvećem broju slučajeva bi mu pljunuli u čelo i/ili mu izbili oko. Osim ako vas tako nešto ne pali; što, morate priznati, opet spada u manjinu i raritet.


Vašeg ljubimca boli neka stvar kakve gaće nosite. Zato kažem da je njegova ljubav bezuslovna. Viđala sam pse koji su lizali pete svojim vlasnicima sadistima koji su ih svaki dan bičevali. Ja sam zagovornik ideje da postoji jedna neobično velika grupa žena koja će na isti takav tretman reagovat uvlas isto - štaviše, koja će svaki humaniji, plemenitiji i politički korektniji prezret iz dna duše. Jedna grupa žena koja, u stvari, baš takav skript voli; makar ga i nije svesna.

Ali to nije bezuslovna ljubav. To su govnj.ive pelene koje vučete iz detinjstva; one o kojima je pričao čika Frojd.


Osnovni razlog zašto ću se pre sažalit na životinju, i zašto sam tako slabo sažaljiva na ljude; jeste taj što postoje ljudi koji su svoja gov.na ostavili za sobom i nastavili da žive. Dok većina nije.


Što znači samo toliko da je to pitanje - izbora.


Zašto da plačem nad nečijim izborom? Zato što je on bio teži od izlečenja? Budalaštine.


Čovek skoro uvek može da bira. Životinja skoro nikad ne može.


I sad se neko našao da mi sudi što više žalim slabijeg?
 
Kad bi neko ovde barem bio u stanju da definise ljubav tako da ona ne ispadne na kraju samo slucajni prc. I to "bezuslovno" je sasvim precijenjeno. To je iskljucivo hriscanski. Da se voli sve i svasta, bez obzira na bilo sta.

Da bi kao slijepac pomagao svakome, samo da ne trpis zlo od njega. To vam je ideal "bezuslovne ljubavi". Ali zasto da se to uopste zove "ljubav"? Zasto bi to sto je u osnovi sazaljenje moralo da se zove ljubav?

Ljubav je kad neko smatra da mu zivot zavisi od neke osobe. Da li nekome zivot zavisi od psa lutalice?

Mozda je to sazaljenje samo izgovor da se kaze "ljudi, ja nemam vremena za ljude; ja ne zelim da imam kontakt s ljudima; ako hoces sa mnom, znaj da mi je obicni pas lutalica vazniji od tebe, prvo on, pa ti". Ili sto bi jedan uceni covjek rekao "vlasnici kucnih ljubimaca su ljudi sa ogranicenom svijescu". Jer da nije tako, ne bi gubili vrijeme na zivotinje od kojih cak nemaju nista.

Tu jednako vazi "s kim si, takav si".


To je isto kao ona reklama za Marlboro:

"Maybe never learned to fly"
"Don't be maybe"


(a ispod pusenje moze biti smrtno)

Za vlasnike kucnih ljubimaca bi trebalo nesto slicno:

Drzanje kucnih ljubimaca moze biti smrtno

(don't be maybe)
 
Poslednja izmena:
a nas ovakvijeh (kakvi god da smo i kako god da nas krstite) ima podosta, bar na osnovu reputacija vidim da sam na pravom putu kakav god da je.

E zato postoji ona tema " Sta mislite o forumasima koji jure reputaciju"

Ti si "sakupljac", ne pratim ja tebe vec upadas u oci, na svakoj temi da li se radi o nepravdi ili o nekom problemu ti se javljas i na "uvijen" nacin kroz pricu sebe predstavljas kao Majkku Terezu. Previse si bukvalno shvatila to dobijanje reputacije, ali ako je voles onda samo napred. Neko pati da bude u svakom segmentu zivota uvazavan pa makar i lagao zarad toga.

Poruka 354 a rep 8428
Nisi ti dobila reputaciju jer si pisala pametno vec si je dobila od ovih naivnih koji su progutali tvoje lazi o moralu, zrtvovanju, tvojoj pomoci od Etiopije do Sirije.
Sad cak moras i ovu temu iskoristiti da s lazes kako odjednom ne jedes meso i kako se odjednom jako brines za pse lutalice da bi dobila koji rep od ovih koji vole zivotinje.

Sad da se otvori naprimer tema o ozonskoj rupi i tu bi se ucackala da slazes kako se odjednom ne vozis automobilom.
 
Poslednja izmena:
Postavio si mnogo različitih pitanja o mnogo različitih ljudi i ljudskih naravi, bar se meni tako čini.
Mogu samo od sebe da pođem. Volim životinje neizmerno, čak toliko da sam pre nekoliko godina prestala da jedem meso jer mi je strašno da zbog mene i mog želuca bilo koja životinja bude ubijena, a baš sam bila mesožder i dan danas kad prođem pored kasapnice i osetim miris dimljene kobaje, bale mi krenu automatski.
Elem, volim životinje ali volim i ljude, ali samo ljude. Kod ljudi imaš razne fele, kod životinja samo dve: gladne i site. One gladne su sposobne na sve samo da dobiju parče suvog 'leba i one site koje boli uvo za sve, navikle su na luksuz i to im je sasvim normalno. Te osobine postoje i kod ljudi, gladan čovek je sposoban i da moli i da prosi i da se ulaguje, baš kao i gladno kuče, samo je velika razlika između gladnog čoveka i gladne životinje. Kada gladnog čoveka nahraniš, njemu je posle neprijatno i izbegava te u širokom luku, kada nahraniš gladnu životinju, ona te u stopu prati gde god da ideš.
Već godinama sam volonter u našoj gradskoj socijalnoj službi, nahranila sam mnoge gladne, pomogla mnogim kojima je pomoć bila potrebna. Na ulici me niko od njih ne prepoznaje.
Usput sam se učlanila u gradsko društvo za zaštitu odbačenih životinja, nahranila mnoge gladne, mnoge udomila, i svi me prepoznaju i svi mi repom mašu kad se slučajno sretnemo.
Nije meni do zahvalnosti, samo razmišljam o različitosti međ' ljudima i životinjama, i uvek bih izabrala životinju za prijatelja. (iskustvo)


Malo cu neozbiljno...ipak si prisilni "zastitnik" zivotinja...ocnjaci i pljuvacne zlezde ti instinktivno prorade na kobaje...nisi se izlecila, samo si uspavana...dok ti se zeludac ne izvrne naopacke na miris zivog i pecenog mesa ti si neizlecena.

Malo cu ozbiljno...Kazes najpre da kada se gladan nahrani, on pocinje da se stidi i da izbegava onog ko mu je pomogao. Ne zelis da deklarises svoju ljutnju ili mozda bolje receno razocarenje naspram takvog ponasanja kao reakciju na nezahvalnost (jer prethodno navedeno ne kaze da su ti ljudi nezahvalni, vec postidjeni, ako ja dobro razumem...postidjeni sto su prinudjeni da traze hranu, pomoc) ali odmah potom njihovo neprepoznavanje tebe i "nemahanje repom" definises kao veliku razliku izmedju ljudi i zivotinja (na stetu ljudi...jer su ipak nezahvalni, bezobrazni, mozda lazno stidni, sujetni ili kako vec) te se priklanjas zivotinji koja ce tvoju dobronamernost i paznju uvek propratiti na svojstven nacin.
Ipak me zanima...da li bi, a mislim da bi, izdvojila bar nekog od ljudi koji bi ti otvoreno i uvek pokazali zahvalnost za ucinjeno i dala svoje poverenje (uzela ga za prijatelja)?
Da li je uvek bitno dobiti neku povratnu emociju, reakciju na davanje...ocekivati bar nesto priblizno veliko i slicno da bi osetili da smo ucinili pravu stvar (posebno kad znamo da jesmo ali druga strana cuti)?
Zasto ti je bitno da te prepoznaju i pokazu zahvalnost za ono sto si im dala?
Zasto tvoje Ja ne prihvata sopstveni cin davanja kao nesto dobro koje ne mora da dobije ikakvu satisfakciju osim zadovoljstva davanja?
Zasto meriti tu kolicinu davanja primanjem (zahvalnosti, tapsanjem po ramenu, duznickim odnosom)?
Da li je time sto zivotinja mase repom iznad coveka, koji ce tudju paznju zaobici bezmernom zahvalnoscu kroz reci ili ne znam kakvim delima?
Da li je njegov stid (ako sam shvatila uopste sustinu tog stida) dovoljno jak razlog za razumevanje slozenosti ljudske duse koja se gadi svoje nemoci ali radi prezivljavanja prihvata neciju dobru volju,, i da ga zato ne treba osuditi sto cuti...da to ne cini zato sto je zao i los (iako mozda ima takvih), nego zato sto on za pomoc nije trazio ali se nadao i ocekivao, te da nije ni duzan da zbog toga bude rob necije nuzde za zahvaljivanjem?
Zasto uopste ciniti takva dela dobrocinstva koja se moraju naplacivati vernoscu ili klecenjem?
Zasto ne tretirati bilo koje ljudsko bice kome nesto treba kao obicnu zivotinju koja moze ali ne mora da ti ista vrati (pas hoce ali macka nece...tako se i ljudi mogu podeliti na pse i macke...a i tu su unutar soja stvari razlicite)? Davati, pruzati i biti dovoljno ispunjen time.
 
Da pokusamo da izvrsimo udar na laz da covjek nije nista drugo do zivotinja i da nije visi od zivotinja?! Bas me zanima koliko vas ce da razumije ovu prilicno prostu semu:

Dionys:
Razum podrzava funkcije cula.
Nervni sistem i cula razvijaju se kroz poteskoce u ishrani.
Mi imamo 5 cula:
Covjek i zivotinje: usi (vizuelna navigacija: biljozderi imaju oci na stranama a usi na potiljku glave; mesozderi: oci ispred, usi sa strane)
Insekti: oci (navigacija putem cula mirisa)
Biljke: miris (navigacija kroz dodir: mesozderke imaju 100% dodir)
Jednocelijski organizmi: dodir
Virusi: ukus (kad smo prehladjeni izgubimo culo ukusa)
Sta mora covjek uciniti da postane Nadcovjekom?
On mora da spusti svoj nos (koji postaje tanak/uzak: rupe se sastavljaju? - Uporedi sa onima od biljozdera)u svoja usta, gdje se vec nalaze dodir i ukus (vrh jezika). Oci moraju da se prodube, da se priblize i da se spuste tamo gdje je sada nos, usi postaju male i dolaze tamo gdje su sada oci, a na potiljku (i dugo vremena vjerovatno boraveci u glavi) mora nastati novo culo.
 
Ljubav je kad neko smatra da mu zivot zavisi od neke osobe. Da li nekome zivot zavisi od psa lutalice?

Za vlasnike kucnih ljubimaca bi trebalo nesto slicno:

Drzanje kucnih ljubimaca moze biti smrtno

(don't be maybe)
Ljubav je kad ti zivot od nekog zavisi?
Ne, to je zavisnost i blage veze s ljubavlju nema.
A jeste, moze biti smrtno drzanje kucnih ljubimaca, ja imam psa i macku i svaki dan se bojim za svoj zivot. :mrgreen:
Eeee, mrzitelju, nit volis ljude niti zivotinje niti imas jednog prijatelja, niti znas sta je ljubav, tesko tebi u svojoj kozi.
 
Poslednja izmena:
Pa eto, ima ljudi koji bi zivot dali za svoje dijete, ili narod, ili sta ja znam, sve prema tome da li ZAISTA voli ili ne. Te simpatije koje ti furas i nisu ljubav, zato sam i govorio da se obrati paznja na ZNACENJE ljubavi. Brkas masu afiniteta koje nemaju veze sa ljubavlju. I seks je pobrkan sa ljubavlju.

Zato me ne boli kad neko lijepi etikete. Sa glupacima sam uvijek imao probleme, nikad sa dobrim djacima. A dobar djak ispece pa rece, i ne mislim na pekare i kuvare, s njima cu prije imati problema, nego sa dobrim djacima.
 
I sada pricate o ljubavi. Sa vama su (kucni ljubimci) zato sto moraju, oduzeli ste im prorodno staniste, slobodu, oni su sa vama su samo zbog izvora hrane i zato sto mnogi od njih i ne znaju sta je sloboda i priroda. Rode se u zarobljnistu i umru u njemu.

Volite zivotinje vise od ljudi, zato sto vam ne mogu sasuti ponekad istinu u oci. A istina boli, zato sto ce vas trpeti.,zato sto se ne plasite da ce vas napustiti jer su ste mozda lose osobe.

Ali ta ljubav je jednostrana, vi ste oteli zivotinje iz svog stanista, vi ste ih "porobili" da vam oru njive, da vas vuku jer vam se ne ide pesice, da ih koljete i jedete kad ste gladni.

I kakvo licemerje ovde vlada, od svih vas vas koji tvrdite da vise volite zivotinje nego ljude do raznih drustava za zastitu zivotinja.


Jedan covek je nasao goluba sa slomljenim krilom, uzeo ga i odneo u stan, krilo je previo, ranu zalecio, zaveoleo je tog "svog" goluba pa je odlucio da ga zadrzi, stavio ga u veliki kavez. I kakva je to ljubav? Da je iskreno voleo tog goluba vratio bi mu slobodu, a ne on je samo jedan obican sebican covek, on ustvari tog goluba nije ni zavoleo on voli samo sebe.

I zato Dionys u pravu, znaces da je ta ljubav prava i najaca tek onda kada si za nju spreman sam sebe zrtvovati.
 
Poslednja izmena:
I sada pricate o ljubavi. Sa vama su (kucni ljubimci) zato sto moraju, oduzeli ste im prorodno staniste, slobodu, oni su sa vama su samo zbog izvora hrane i zato sto mnogi od njih i ne znaju sta je sloboda i priroda. Rode se u zarobljnistu i umru u njemu.

Volite zivotinje vise od ljudi, zato sto vam ne mogu sasuti ponekad istinu u oci. A istina boli, zato sto ce vas trpeti.,zato sto se ne plasite da ce vas napustiti jer su ste mozda lose osobe.

Ali ta ljubav je jednostrana, vi ste oteli zivotinje iz svog stanista, vi ste ih "porobili" da vam oru njive, da vas vuku jer vam se ne ide pesice, da ih koljete i jedete kad ste gladni.

I kakvo licemerje ovde vlada, od svih vas vas koji tvrdite da vise volite zivotinje nego ljude do raznih drustava za zastitu zivotinja.


Jedan covek je nasao goluba sa slomljenim krilom, uzeo ga i odneo u stan, krilo je previo, ranu zalecio, zaveoleo je tog "svog" goluba pa je odlucio da ga zadrzi, stavio ga u veliki kavez. I kakva je to ljubav? Da je iskreno voleo tog goluba vratio bi mu slobodu, a ne on je samo jedan obican sebican covek, on ustvari tog goluba nije ni zavoleo on voli samo sebe.

I zato Dionys u pravu, znaces da je ta ljubav prava i najaca tek onda kada si za nju spreman sam sebe zrtvovati.
Pobogu, ako imam psa ili macku nisam ih oteo iz prirodnog stanista, ne drzim lava u kavezu kuci vec slobodnu zivotinju, psa ne drzim na lancu, sacuvaj boze.
A drzim ih iz ciste ljubavi jer uzivam u njihovom drustvu.
Nemam nikakve druge koristi od njih al imam veliku obavezu.
Al mi ne pada tesko jer ih volim.
Vi koji ne volite zivotinje ne mozete da shvatite da izmedju zivotinje i coveka moze da postoji ljubav.
Niste culi za price o vernim psima koji su umrli kad im gospodar umro jer su odbijali hranu?
Ne znam zasto tebe iritira sto neko voli zivotinje , lazna ljubav prema covecanstvu je za mene licemerje jer ne ide iz srca.
 
Pobogu, ako imam psa ili macku nisam ih oteo iz prirodnog stanista, ne drzim lava u kavezu kuci vec slobodnu zivotinju, psa ne drzim na lancu, sacuvaj boze.
Vi koji ne volite zivotinje ne mozete da shvatite da izmedju zivotinje i coveka moze da postoji ljubav.
Niste culi za price o vernim psima koji su umrli kad im gospodar umro jer su odbijali hranu?
Ne znam zasto tebe iritira sto neko voli zivotinje , lazna ljubav prema covecanstvu je za mene licemerje jer ne ide iz srca.

Ja zivotinje ne mrzim daleko od toga. Ali i ne osecam ljubav prema njima vecu nego prema coveku uz sve mane koje covek nosi. Verovatno i ti si takav, nadam se da vise volis ljude nego zivotinje.

Ja za tebe imam pitanje, evo ti mene ne poznajes, nikada se nismo sreli, mozda se nikada i necemo sresti, ali recimo da si se nasao u takvoj situaciji da moras da zrtvujes zivot svog omiljenog voljenog kucnog ljubimca za moj zivot , da li bi to ucinio?
 
Ja zivotinje ne mrzim daleko od toga. Ali i ne osecam ljubav prema njima vecu nego prema coveku uz sve mane koje covek nosi. Verovatno i ti si takav, nadam se da vise volis ljude nego zivotinje.

Ja za tebe imam pitanje, evo ti mene ne poznajes, nikada se nismo sreli, mozda se nikada i necemo sresti, ali recimo da si se nasao u takvoj situaciji da moras da zrtvujes zivot svog omiljenog voljenog kucnog ljubimca za moj zivot , da li bi to ucinio?
E svasta me pitas, jel bi ti svoj zivot zrtvovao za mene bez obzira na kucnog ljubimca, cisto ti da za mene zrtvujes svoj zivot zato sto volis sve ljude?
I na koji nacin bi zrtvovao u kom slucaju?
Mislim, pokusavam da zamislim kako bi ti za mene zrtvovao svoj zivot, dal bi mi dao oba bubrega ili?
I da podvucem, ljubav prema zivotinjama ne iskljucuje ljubav prema ljudima.
 
E svasta me pitas, jel bi ti svoj zivot zrtvovao za mene bez obzira na kucnog ljubimca, cisto ti da za mene zrtvujes svoj zivot zato sto volis sve ljude?
I na koji nacin bi zrtvovao u kom slucaju?
Mislim, pokusavam da zamislim kako bi ti za mene zrtvovao svoj zivot, dal bi mi dao oba bubrega ili?
I da podvucem, ljubav prema zivotinjama ne iskljucuje ljubav prema ljudima.

Nemoj da bezis od odgovora i da ti prebacujes neko kontra pitanje da li bi ja svoj zivot dao za tebe.
Odovori iskreno iz dubine duse, situacija jeste apsurd, ali pitam te opet>

Da li bi zrtvovao zivot svog omiljenog kucnog ljubimca ako bi time spasao moj zivot? Iako me ne znas i i nikada se ni kasnije necemo znati?
 
Ljubav je odnos izmedju dva bica. Zato je neprirodno imati patchwork porodice ili "voljeti sve ljude" ili voljeti dvije osobe istovremeno. Cak ni zivotinje ne trpe mladuncad od konkurentnih muzjaka.

To ako je neko promiskuitetan, jos ne znaci da voli sve one s kojima je spavao.

Kaze se "qrve *bes, dame volis" (ili sl.).

Inace, Aristotel rece da uvijek treba bolji da je vise voljen od drugih. Dekart rece da je ljubav kad se dvoje smatraju jednako vrijednim i cine cjelinu kao polovine.

U suprotnom radi se o naklonjenosti ili podavanju, a ne o ljubavi.
 
Zamisli Aleksandre da ja tebe pitam, kad bi morao da zrtvujes nekog da li bi zrtvovao majku ili sestru, oca ili majku, brata ili sestru?
Pa onda kad mi odgovoris da te osudim zbog tvog odgovora.
Zato ti nisam ni odgovorio na pitanje koje sam shvatio zlonamernim.
 
Zamisli Aleksandre da ja tebe pitam, kad bi morao da zrtvujes nekog da li bi zrtvovao majku ili sestru, oca ili majku, brata ili sestru?
Pa onda kad mi odgovoris da te osudim zbog tvog odgovora.
Zato ti nisam ni odgovorio na pitanje koje sam shvatio zlonamernim.

Mesas babe i zabe, poredis ljude i kucne ljubimce. Ti sad bezis od odgovora pa pominjes ljude (majku, brata, sestru itd...) sa mojim pitanjem o kucnom ljubimcu.
Ali odgovoricu ti sa zadovoljstvom nikoga iz moje porodice ne bi zrtvovao za tvoj zivot a zivot kucnog ljubimca bi bez razmisljanja zrtvovao za svaciji ljudski zivot,bilo tvoj ili od nekog Pere.

E sad ti odgovori iskreno.

Da li bi zrtvovao zivot svog omiljenog kucnog ljubimca ako bi time spasao moj zivot? Iako me ne znas i i nikada se ni kasnije necemo znati?
 

Back
Top