Jugonostalgija ili promašeni naziv

[MajorTom]

Da, ove brojke ne lažu, izgleda jos gore. I druge državice su u slicnim problemima
Ali ima i pozitivnih strana, naprimer odnos plata prema prosecnim evropskim je negde 1:3, nekada je bilo 1:10. Plus mogu se zaposliti bilo gde u Evropi,to narsvno ima i dobre i lose strane.
Mislim da bi bilo najbolje za sve da je ostala Juga bez rata, i naravno, reformisana. To smo vec nekad imali, ali slabo pamtimo

Plus, to da je Evro devalviran i jos uvek devalvira, tako da ovaj dug nije toliko crn iako je cifra ogromna, ukoliko je tacna.
Zaključak: sve ide u 3 pm, kako u exJugi, tako i u EU. Zao mi je nasih naroda, Evropa je i zasluzila to sto ima I to sto je ceka..

Nekada se godisnji odmor islo po najmanje 20tak dana na Jadran, plus sa Firmom, jer je skoro svaka imala odmaralista dole, ostajalo pola plate, danas za 7dana prosjecni radnik u realnom sektoru mora kredit da digne, danas na 100 kvadratnih metara imas 4, 5 stranih banaka, sto je znak da ljudi ne mogu normalno da zive od svojih plata nego se svi enormo zaduzuju, pa moraju da trpe mobinge na poslu da bi otplacivali kredit.Nekada penzija 86 do 90% od plate za 10 najpovoljnijih godina staza, danas penzija ni 40%, nekada rate kredita kao kutije cigareta, danas enormo vece.Ni blizu jugoslovenska plata nije bila 1:10, ali to nije ni bitno koliko je vazna kupovna moc staniovnistva, visina plate u odnosu na cijene, u SFRJ je bila mnogo veca nego danas.

Npr danas Luksemburg — prosječna mjesečna bruto plata:6.966 Eura, dok je u Hrvatskoj 1932 Eura a u istoj su zajednici, evropskoj.

Naravno da bi normalnije bilo da ovaj isti narod koji govori istim jezikom , ima vrlo slicno i istu genetiku zivi zajedno, jer to je mali narod, svega 20tak miliona ljudi, sto je za njemackih 80, italijanskih 60, francuskih 70 sica,a eto njima ne pada na pamet da se raspadnu, jer su shvatili davno da su zajedno jaci.

 

[MajorTom]

Tu propalu tvorevinu su bez natezanja opisali povjesničari Bilandžić i Radelić. O tom je bilo postavljeno više puta podataka.

Što se tiče odnosa u državama, on je jasan (šteta što isu rađeni upiti među narodima)

NIJE NOSTALGIJA AL IPAK RECI: Da li je Jugoslavija bila bolja?​

Zagrebački tjednik "Novosti" u posljednjem broju objavio je zanimljivu usporedbu Hrvatske i bivše Jugoslavije. Sa zadovoljstvom je prenosimo, uz ubjeđenje da bi Bosna i Hercegovina u ovakvom poređenju prošla znatno gore.​

Dakle, činjenica je da mlade generacije, uzmimo kao primjer ovu koja je sada zakoračila u fakultetske klupe, pojma nemaju o prošlosti svoje zemlje( A TO SU UGLAVNOM ONI KOJI UCESTVUJU U TAKVIM ANKETAMA, POJMA O JUGOSLAVIJI NEMAJU, JER NISU BILI RODJENI) u razdoblju od sedamdesetak godina, koliko je Hrvatska bila u sastavu Jugoslavije, one prve, unitarne i monarhističke, i one druge, jednostranačke i federativne.

Pojam “Jugoslavija” za golemu većinu te generacije nešto je egzotično, daleko i nepoznato, s izuzetkom onoga što svi “znaju”, naime da je to bila tamnica naroda u kojoj su Hrvati stradavali, a Hrvatska bila podvrgnuta konstantnoj pljački.

Činjenica je, međutim, da je Hrvatska u tzv. Drugoj Jugoslaviji, koja se održala gotovo pola stoljeća, bila federalna jedinica, što je od godine 1974. ustavom bila definirana kao država.

Činjenica je da su se čelna mjesta, kako u federaciji tako i u republikama, popunjavala u skladu s onime što se kolokvijalno zvalo republičkim, odnosno nacionalnim ključem, što znači da je Hrvatska u organima federacije bila ravnopravna u zastupljenosti s drugim republikama, dok su Srbi, koji su u socijalističkoj Hrvatskoj imali status konstitutivnog naroda, također bili ravnopravno zastupljeni u organima republike. Je li na nižim razinama bilo odstupanja od toga? Nedvojbeno jest, iz mnogih razloga, među kojima nacionalizam nije na posljednjem mjestu.

Ako mlađi danas išta znaju o Jugoslavenskoj narodnoj armiji, onda se to znanje svodi na spoznaju kako je to bila agresorska vojna sila kojom su dominirali Srbi i koja je u službi velikosrpske politike napala Hrvatsku. Činjenica je, međutim, da je sve do samoga kraja u generalitetu JNA Hrvatska također bila zastupljena s nemalim brojem generala (dijelom i Srba iz Hrvatske), također po tzv. republičkom ključu, dok je u nižem časničkom kadru bilo malo Hrvata jer interesa za karijeru u vojsci u Hrvatskoj (kao i u Sloveniji) jedva da je bilo.

Priča koja je svojedobno lansirana u inozemstvu kako je Franjo Tuđman bio jedini Hrvat koji je ikada u JNA došao do čina generala, spada u već spomenute “činjenice” kojima se falsificira povijest. Kao i priča o Tuđmanu kao “najmlađem Titovom generalu” (bio je pukovnik koji je s umirovljenjem dobio čin rezervnoga general-majora, kao i mnogi drugi). Što se s JNA događalo u vrijeme sloma Jugoslavije, to znamo i to je nesporno.

Činjenica je da Jugoslavija nije bila tamnica naroda, niti su u njoj stradavali Hrvati samo zato što su Hrvati. No činjenica je isto tako da je u tamnicu (zatvor) lako dospijevao svatko (bez obzira na nacionalnost) tko bi se izjašnjavao ili radio protiv postojećega društveno-političkog poretka. Tu, u odnosu na tzv. demokracije, postoji razlika u metodi, ali ne i u pristupu.

Činjenica je da je Jugoslavija, a s njome i Hrvatska, 1950-ih nekoliko godina bila zemlja s najvećom stopom gospodarskog rasta u svijetu. Činjenica je da nitko nije pljačkao Hrvatsku, ali je točno da je Hrvatska, odnosno poduzeća iz Hrvatske kao industrijski razvijene republike, uplaćivala u savezni fond za razvoj nerazvijenih područja više od drugih.

Činjenica je da je Hrvatska godine 1990., na pragu samostalnosti, imala razvijenu industriju i poljoprivredu (konkurentnu i na inozemnim tržištima), a činjenica je i to da su i industrija i poljoprivreda u proteklih malo više od dva desetljeća bačene na koljena. Rat, koji ipak nije bio tako razoran kao Drugi svjetski rat, slaba je i tanka isprika.

 

[MajorTom]

Činjenica je da su o putničkim brodovima iz Jugoslavije (Hrvatske) pisale novine u inozemstvu kada su se prvi put otisnuli iz Jadrana, dok su oni danas tek uspomena (starijih) što sve više blijedi.

Činjenica je da su u vrijeme Jugoslavije u Hrvatskoj izgrađene stotine škola, dok su mnoge od njih propale ili zatvorene u samostalnoj Hrvatskoj.

Činjenica je da je zdravstveno osiguranje pod jednakim uvjetima bilo dostupno svima, dok danas stupanj zdravstvene zaštite ovisi o financijskim mogućnostima pojedinca, a nekadašnje povlastice “privilegiranih” na tom području priča su za malu djecu u odnosu na današnje stanje.

Činjenica je da je Jugoslavija bila jedina zemlja okupirane Evrope koja se oslobodila vlastitim snagama (uz pomoć uglavnom zapadnih saveznika u materijalu i oružju, ali tek od 1943.).

Činjenica je isto tako da je Jugoslavija bila značajan čimbenik međunarodnih odnosa, a da je njezin prvi (i jedini) predsjednik, Josip Broz Tito, bio svjetski priznat državnik kojega su redovno konzultirali i čelnici najvećih sila onoga vremena (gotovo deset godina nakon njegove smrti, američki predsjednik Bush u razgovoru s jugoslavenskim premijerom Antom Markovićem izjavio je kako “gaji veliko poštovanje za nezavisnu poziciju koju je Jugoslavija izvojevala prije 40 godina”, izražavajući “podršku ovakvoj politici Jugoslavije i njezinom kursu” i tražeći jugoslavensku procjenu stanja u tzv. Istočnom bloku).

I činjenica je da je današnja Hrvatska mala članica Evropske unije s financijama praktički isključivo u rukama stranoga kapitala, s vanjskim dugom koji daleko nadmašuje dug cijele Jugoslavije u vrijeme kada se raspadala, da je u svakome pogledu ovisna o drugima i da ne pokazuje ni najmanje ambicije (s izuzetkom mandata svojega drugog predsjednika) da vodi politiku koja bi makar u bitnim elementima bila zaista njezina.

 

[Harvat]

primetio sam da su jugonostalgicari uglavnom obrazovane akademske osobe iz urbanih civilizovanih sredina, dok su nacionalisti uglavnom analfabete iz divljih , zaostalih, provincija.

Naravno, ima i neki akademik tipa Seselj koji je debelo placen dolarima da izigrava ptimitivnog nacionalistu.........al taki se ne racunaju u narod.

Besmisao.
Ne govorim o Srbima i Muslimanima jer je sav njihov diskurs poremećen i neprihvaćen u Hrvata biilo gdje.

Kod Hrvata nema praktički nikog među znanstvenom, stručnom i kreativnom javnošću koji bi bio za to smeće od Jugoslavije.

Osobe koje nastupaju sentimentalno prema toj tvorevini su sterilni kreativno, uglavnom pumpani iz nehrvatskih proračuna države Hrvatske (neobična pojava za Plenkovićevu politiku i teško objašnjiva- za sada, razotkrit će se)- ukratko, neostvareni, psihotični i vulgarni ljudi.

Od Hrvata (i pridruženih srpskih manjinaca) kao takvih, a to uključuje i one izvan RH, nekim proyu bi se mogli nazvati - uključio sam živuće i umrle u posljednjih 10-15 godina, a nisam političare kao Mesić i Sanader

Protuhrvatski jugonacionalisti

Dežulović, oba Šerbedžije, Ivančić, Jergović, Frljić, Matula (kao glumac), Igor Mandić, Tomić (novinar), Snježana Kordić (lingvistica), Ivan Lovrenović (pisac i novinar), Borivoj Dovniković, Šnajder (pisac), Pavičić Jurica (novinar i filmski kritičar), Štulić (muzičar), Jakovina, Goldstein, Klasić (povjesničari), Grlić (režiser) ----

Osobe koje su iskazale neprijateljstvo prema Jugoslaviji ili ju tretiraju u cijelom spektru od nužnoga privremenoga zla do monstruozne srpske tiranije su

Ranko Marinković, Ivan Aralica, Kožarić (kipar), Ujević (kiparica), Kesovija (muzičarka), Mišo Kovač, Oliver Dragojević, Gibonni, Grašo, Thompson (muzičari),...Katičić, Brozović, Babić, Mihaljević, Hercigonja, Malić, Matasović, Tafra, Mićanović, Damjanović, Pranjković, Ham..(lingvisti), Cvetnić (pisac), Prosperov Novak, Ančić, Radelić, Nazor, Davor Marijan, Bačić, Obad, Geiger, Rajčić, Raukar, Barić, Ćoralić, Sobolevski, (povjesnici), Bauer, Marušić, Papić, Vrdoljak, ... (filmaši), Štahan (književnik i medjska osoba), Slaven Letica, Miroslav Tuđman, Branko Tuđen (novinar), Žarko Dadić (povjesničar znanosti), Nenad Trinajstić (isto, a i operativni kemičar), Dujmović, Ljubić, Hrstić, Ivkošić, Nenad Ivanković(novinari)...

Dakle, izostavimo li političare za koje je jasno gdje su, može se reći da su za u većem ili manjem stupnju u hrvatskom kulturnom prostoru sterilno kreativni ljudi ili Srbi koji su ostali, te aktivisti na plaći nevladinih udruga. To su kreativno beznačajne osobe, iako su neki kao Šerbedžija ostvarili nešto kreativno u doba SFRJ, a kasnije su samo paraziti.
Tu nema nikoga iz znanstvene i istinski ostvarene umjetničke zajednice, a dominiraju novinari.

Stava odbojnosti prema bilo kojoj Jugoslaviji su među Hrvatima praktički svi, jedino se stupanj odbojnosti kreće od realizma do intenzivne mržnje. To su svi akademici, sveučilišni profesori i osobe s izgrađenim znanstvenim i stručnim karijerama, a na zabavnoj razini prakrički svi glazbenici i režiseri.

Dobar prikaz gađenja prema jugonacionalistima dan je i iskazu poznatog filmaša Joška Marušića prema režiseru Rajku Grliću, i to nedavno:
https://www.vecernji.hr/kultura/marusic-sve-sto-je-o-meni-taj-grlic-napisao-laz-je-1885705

Naime, Joško Marušić u svom je tekstu, koji je objavljen 10. kolovoza u Večernjem listu, kritizirao stanje u hrvatskoj kinematografiji te se u tom kontekstu dotaknuo i Rajka Grlića. Kazao je kako se Grlić prije 35 godina odselio u Ameriku gdje nije snimio nijedan film, a "stalno snima ovdje, u zemlji koja mu je odbojna i koju nikada nije priznao".
Rajko Grlić ubrzo je odgovorio na prozivke otvorenim pismom koje je objavljeno u Večernjem listu, a u kojemu je napisao kako će Marušić ostati zapamćen kao direktor Zagreb filma "koji je Dušanu Vukotiću, najslavnijoj osobi koju je Zagrebačka škola crtanog filma ikada imala, zabranio ulazak u zgradu jer mu krvna zrnca nisu bila u skladu sa tvojim naglo rođenim nacionalizmom".

Oglasio se zatim Marušić koji je opovrgnuo optužbe, a na ovaj komentar ponovno se oglasio Rajko Grlić

"Na ljubazan poziv "Večernjaka" napisao sam tekst o stanju u našoj kinematografiji. Naravno da je tekst bio pomalo "šarf". Pa to se od mene i očekuje. I gle vraga... Već dugo sam se pitao tko su članovi grupe "Labrador" koji nakon tri desetljeća opet, ovaj put preko ni krivog ni dužnog, dobrog našeg Vukotića, postavljaju minu pod hrvatsku državu. I eto! Glavni se sam razotkrio: Nalazi se čak u SAD -u. Sve što je o meni Taj Grlić napisao laž je!


Piše da je "...Vukotić stajao sam i tužan u mraku kina "Zagreb" na Animafestu..." Ako se radi o festivalu iz 1992. godine, to je teoretski nemoguće, jer se te godine čitav festival održavao u "Lisinskom"! Spominje moj utjecaj u "Zagreb filmu". "Zagreb film" s Animafestom nije imao nikakve veze. Festival je organizirala Koncertna direkcija Zagreb. Ako se radi o festivalu iz 1994. godine, onda... Ta godina je veličanstvena za Vukotića! Na moj prijedlog i iz mojih ruku primio je Nagradu za životno djelo. Mnogi se sjećaju kako je zaplakao od ganuća, poljubio je statuu Vaska Lipovca koju je dobio, i rekao da mu je ta nagrada važnija od Oskara jer mu je dodjeljuje njegova zemlja! Tom prigodom, u Francuskom institutu organizirali smo najveću izložbu njegovih radova kakvu nikada nije imao "u Jugoslaviji". Tadašnja ministrica je rekla da tom prigodom Vukotić može napraviti film kakav god hoće, s otvorenim proračunom. I tako je nastao njegov posljednji film "Dobro došli na planetu Zemlja".

----------------------------
Neki su me upozorili, da je u 35 godina boravka u Americi, Grlić tamo ipak snimio nekakav edukativni film. Zove se "Kako napraviti film". Čujem, taj film traje tek nekoliko sekundi. Upravo onoliko dugo, koliko je potrebno da se odgovori na pitanje iz naslova ilma, a odgovor glasi: "Jednostavno ćete napraviti film! Otiđite u Hrvatsku i HAVC će vam dati lovu".

Za života, svi se mijenjamo i sazrijevamo. I mi i društvo. Pa mijenjamo i svoja mišljenja. Samo se Grlić nikada nije mijenjao. Ostao je jadnik kakav je i bio. Bez domovine i bez pristojnog filma".

 

[Zvonimir Božić]

Tu propalu tvorevinu su bez natezanja opisali povjesničari Bilandžić i Radelić. O tom je bilo postavljeno više puta podataka.

Što se tiče odnosa u državama, on je jasan (šteta što isu rađeni upiti među narodima)

Ti spadaš u one koji su imali korist i u Jugoslaviji (iz velebitskog kamenjara dovukli ste se preko Siska u Zagreb), a i u Hrvatskoj.

Jugoslavija je spasila Hrvatsku. Bez Jugoslavije ne bi bilo Hrvatske i ti sad ne bi dokazivao da si Hrvat iako su ti preci pravoslavni Srbi, nego bi tragao za svojim talijanskim i mađarskim nepostojećim precima. Ne bi bilo Hrvatske da srpska vojska nije austrijske (Istra, Dalmacija) i mađarske (Rijeka, Hrvatska, Slavonija, Međimurje i Baranja) teritorije oslobodila i integrirala u zajedničku državu, u koju su Srbi donijeli i krunu i vojsku i crkvu i dinastiju i pobjede i stotine tisuća žrtava, a ostali gole zadnjice.

Jugoslavija je kolosalni hrvatski projekt:

1. korak - kroz 1. svjetski rat oslobađanje iz, kako su je zvali, tamnice naroda, Habsburške Monarhije. Bez Srba, Hrvati to ne bi ni pokušali.

2. korak - u prvoj Jugoslaviji demografska, nacionalna i ekonomska eksplozija Hrvata, nepismene mase bezemljaša su nahranjene i počele su razvijati nacionalnu svijest i osjećati da su pripadnici hrvatske nacije (ranije su osjećali jedino glad). Politička emancipacija i nacionalna identifikacija najširih slojeva hrvatskog društva odvijala se baš u toj prvoj Jugoslaviji.

3. korak - mali predah od Jugoslavije, uz pomoć nacista, smanjivanje broja Srba u Hrvatskoj tokom 2. svjetskog rata.

4. korak - u Titovoj Jugoslaviji zaokružene su granice Hrvatske, one mase u prvoj Jugoslaviji nahranjene, sad su dovedene u gradove, gdje su opismenjene i udomljene.

5. korak - nakon pada Berlinskog zida, Hrvati su procijenili da im srpska zaštita više nije potrebna, jer im Austrija, ni Mađarska, ni Italija nisu realna prijetnja. Prešli su na stranu Zapada i riješili se Srba.

Danas je Hrvatska ekonomski jaka, politički stabilna, socijalno sigurna zemlja. Novac od turizma i EU fondova teče u potocima. Bez Jugoslavije, odnosno Srbije, to se nikad ne bi ostvarilo.

 

[MajorTom]

Besmisao.
Ne govorim o Srbima i Muslimanima jer je sav njihov diskurs poremećen i neprihvaćen u Hrvata biilo gdje.

Kod Hrvata nema praktički nikog među znanstvenom, stručnom i kreativnom javnošću koji bi bio za to smeće od Jugoslavije.

Osobe koje nastupaju sentimentalno prema toj tvorevini su sterilni kreativno, uglavnom pumpani iz nehrvatskih proračuna države Hrvatske (neobična pojava za Plenkovićevu politiku i teško objašnjiva- za sada, razotkrit će se)- ukratko, neostvareni, psihotični i vulgarni ljudi.

Od Hrvata (i pridruženih srpskih manjinaca) kao takvih, a to uključuje i one izvan RH, nekim proyu bi se mogli nazvati - uključio sam živuće i umrle u posljednjih 10-15 godina, a nisam političare kao Mesić i Sanader

Protuhrvatski jugonacionalisti

Dežulović, oba Šerbedžije, Ivančić, Jergović, Frljić, Matula (kao glumac), Igor Mandić, Tomić (novinar), Snježana Kordić (lingvistica), Ivan Lovrenović (pisac i novinar), Borivoj Dovniković, Šnajder (pisac), Pavičić Jurica (novinar i filmski kritičar), Štulić (muzičar), Jakovina, Goldstein, Klasić (povjesničari), Grlić (režiser) ----

Osobe koje su iskazale neprijateljstvo prema Jugoslaviji ili ju tretiraju u cijelom spektru od nužnoga privremenoga zla do monstruozne srpske tiranije su

Ranko Marinković, Ivan Aralica, Kožarić (kipar), Ujević (kiparica), Kesovija (muzičarka), Mišo Kovač, Oliver Dragojević, Gibonni, Grašo, Thompson (muzičari),...Katičić, Brozović, Babić, Mihaljević, Hercigonja, Malić, Matasović, Tafra, Mićanović, Damjanović, Pranjković, Ham..(lingvisti), Cvetnić (pisac), Prosperov Novak, Ančić, Radelić, Nazor, Davor Marijan, Bačić, Obad, Geiger, Rajčić, Raukar, Barić, Ćoralić, Sobolevski, (povjesnici), Bauer, Marušić, Papić, Vrdoljak, ... (filmaši), Štahan (književnik i medjska osoba), Slaven Letica, Miroslav Tuđman, Branko Tuđen (novinar), Žarko Dadić (povjesničar znanosti), Nenad Trinajstić (isto, a i operativni kemičar), Dujmović, Ljubić, Hrstić, Ivkošić, Nenad Ivanković(novinari)...

Dakle, izostavimo li političare za koje je jasno gdje su, može se reći da su za u većem ili manjem stupnju u hrvatskom kulturnom prostoru sterilno kreativni ljudi ili Srbi koji su ostali, te aktivisti na plaći nevladinih udruga. To su kreativno beznačajne osobe, iako su neki kao Šerbedžija ostvarili nešto kreativno u doba SFRJ, a kasnije su samo paraziti.
Tu nema nikoga iz znanstvene i istinski ostvarene umjetničke zajednice, a dominiraju novinari.

Stava odbojnosti prema bilo kojoj Jugoslaviji su među Hrvatima praktički svi, jedino se stupanj odbojnosti kreće od realizma do intenzivne mržnje. To su svi akademici, sveučilišni profesori i osobe s izgrađenim znanstvenim i stručnim karijerama, a na zabavnoj razini prakrički svi glazbenici i režiseri.

Dobar prikaz gađenja prema jugonacionalistima dan je i iskazu poznatog filmaša Joška Marušića prema režiseru Rajku Grliću, i to nedavno:
https://www.vecernji.hr/kultura/marusic-sve-sto-je-o-meni-taj-grlic-napisao-laz-je-1885705

Naime, Joško Marušić u svom je tekstu, koji je objavljen 10. kolovoza u Večernjem listu, kritizirao stanje u hrvatskoj kinematografiji te se u tom kontekstu dotaknuo i Rajka Grlića. Kazao je kako se Grlić prije 35 godina odselio u Ameriku gdje nije snimio nijedan film, a "stalno snima ovdje, u zemlji koja mu je odbojna i koju nikada nije priznao".
Rajko Grlić ubrzo je odgovorio na prozivke otvorenim pismom koje je objavljeno u Večernjem listu, a u kojemu je napisao kako će Marušić ostati zapamćen kao direktor Zagreb filma "koji je Dušanu Vukotiću, najslavnijoj osobi koju je Zagrebačka škola crtanog filma ikada imala, zabranio ulazak u zgradu jer mu krvna zrnca nisu bila u skladu sa tvojim naglo rođenim nacionalizmom".

Oglasio se zatim Marušić koji je opovrgnuo optužbe, a na ovaj komentar ponovno se oglasio Rajko Grlić

"Na ljubazan poziv "Večernjaka" napisao sam tekst o stanju u našoj kinematografiji. Naravno da je tekst bio pomalo "šarf". Pa to se od mene i očekuje. I gle vraga... Već dugo sam se pitao tko su članovi grupe "Labrador" koji nakon tri desetljeća opet, ovaj put preko ni krivog ni dužnog, dobrog našeg Vukotića, postavljaju minu pod hrvatsku državu. I eto! Glavni se sam razotkrio: Nalazi se čak u SAD -u. Sve što je o meni Taj Grlić napisao laž je!


Piše da je "...Vukotić stajao sam i tužan u mraku kina "Zagreb" na Animafestu..." Ako se radi o festivalu iz 1992. godine, to je teoretski nemoguće, jer se te godine čitav festival održavao u "Lisinskom"! Spominje moj utjecaj u "Zagreb filmu". "Zagreb film" s Animafestom nije imao nikakve veze. Festival je organizirala Koncertna direkcija Zagreb. Ako se radi o festivalu iz 1994. godine, onda... Ta godina je veličanstvena za Vukotića! Na moj prijedlog i iz mojih ruku primio je Nagradu za životno djelo. Mnogi se sjećaju kako je zaplakao od ganuća, poljubio je statuu Vaska Lipovca koju je dobio, i rekao da mu je ta nagrada važnija od Oskara jer mu je dodjeljuje njegova zemlja! Tom prigodom, u Francuskom institutu organizirali smo najveću izložbu njegovih radova kakvu nikada nije imao "u Jugoslaviji". Tadašnja ministrica je rekla da tom prigodom Vukotić može napraviti film kakav god hoće, s otvorenim proračunom. I tako je nastao njegov posljednji film "Dobro došli na planetu Zemlja".

----------------------------
Neki su me upozorili, da je u 35 godina boravka u Americi, Grlić tamo ipak snimio nekakav edukativni film. Zove se "Kako napraviti film". Čujem, taj film traje tek nekoliko sekundi. Upravo onoliko dugo, koliko je potrebno da se odgovori na pitanje iz naslova ilma, a odgovor glasi: "Jednostavno ćete napraviti film! Otiđite u Hrvatsku i HAVC će vam dati lovu".

Za života, svi se mijenjamo i sazrijevamo. I mi i društvo. Pa mijenjamo i svoja mišljenja. Samo se Grlić nikada nije mijenjao. Ostao je jadnik kakav je i bio. Bez domovine i bez pristojnog filma".

Hrvatski građani srednje i starije generacije, a još više njihovi vršnjaci iz Bosne i Hercegovine, skloni su romantizirati državu u kojoj su odrasli.
I dok prvi žale za izgubljenim vrijednostima socijalističkog sistema, drugi će otvoreno reći da su pravi jugonostalgičari; pogotovo kada se radi o socijalnoj sigurnosti. Velik dio njih ne bi se složio ni s riječima aktealne hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović koja je Josipa Broza Tita otvoreno nazvala diktatorom.




Upravo je to vrlo grub zaključak istraživanja “Je li nam nekad bilo bolje” u kojem je anonimno ispitao više od 2.200 osoba.


Između njih izdvojeno je više od 1.700 građana Hrvatske (1.097) i BiH (617) starijih od 35 godina, a njihovi stavovi o životu u SFRJ uobličeni u ovaj izvještaj sa zasebnim podacima za svaku državu. Razlog je taj što upravo oni imaju iskustvo potpunog odrastanja i života u bivšem sistemu.

SR Hrvatska: Raj ili prevara za kraj?​

Da bi bez problema mogli živjeti u jednopartijskom sistemu, ako bi taj život provodili u blagostanju, misli čak 60% hrvatskih ispitanika starijih od 45 godina. Drugi dio njih od 14% bi mogao živjeti u takvom društvenom uređenju, ovisno o tome koja bi partija bila na vlasti.

Zbrojeno, danas bi čak 74% hrvatskih građana s ozbiljnim iskustvom života u SFRJ moglo, pod određenim uvjetima, ponovno živjeti u društvu s jednom političkom strankom. Tek je svaki peti ispitanik (21%) kategorički ustvrdio da ne bi mogao živjeti u “jednoumlju”.

13% hrvatskih ispitanika starijih od 45 godina bivšu državu pamti po diskriminaciji na temelju nacionalnosti, a koju su, tvrde, iskusili na vlastitoj koži. Suprotno, najveći dio njih, čak 83%, misli da nisu bili diskriminirani na taj način.

Od niza ponuđenih vrijednosti koje su nekad više cijenile, hrvatski ispitanici su najčešće označili sigurnost posla (88%), a potom i javno zdravlje (78%). Dalje na listi slijede prijateljstvo (72%), ekonomska sigurnost (72%) i solidarnost (71%). Čak 67% ispitanih hrvatskih građana starijih od 45 godina misli da su se nekad više uvažavali stariji kao i to da je obrazovanje bilo više cijenjeno. Da su nekad bila afirmiranija prava seksualnih manjina (LGBT) misli svega 2% ispitanih, dok ih 12% misli kako je sloboda govora bila na većoj cijeni.

Čak 39% ispitanih misli da se je položaj žena pogoršao, dok ih 21% misli kako je pred ženama danas više mogućnosti. 34% misli da je položaj žena jednak kao i prije.

manje korupcije, bolja radna atmosfera​

Da je korupcija danas vodeći problem hrvatskog društva potvrđuje 69% posmatrane grupe koja misli da je korupcije u Jugoslaviji bilo manje nego danas. Samo ih je 2% reklo da je korupcije bilo više nego u samostalnoj Hrvatskoj. Da je SFRJ po tom pitanju bila bezgrješna misli čak 13% ispitanih.

Da se je nekad lakše nalazio posao i da za njega nije bila potrebna ‘veza’ misli 67% anketiranih hrvatskih građana starijih od 35 godina. Za lakoću pronalaska posla, ali uz ‘vezu’, odlučilo se 26%, dok ih svega 1% misli kako je danas lakše doći do zaposlenja. Pri tome valja imati na umu da čak 89% ispitanih misli kako se je nekad radilo u boljoj atmosferi dok ih svega 2% misli kako je današnje radno okruženje prožeto radničkim boljitkom i humanošću. Da danas radnici rade više i puno više misli 73% hrvatskih ispitanika.
Htjeli smo kapitalizam? Sad kad nam ruše porodicu, uzimaju stanove i automobile – nema nazad.!
ako Hrvatska ima more, 71% ispitanih misli da im je ljetovanje u ‘Jugi’ bilo dostupnije, dok 11% tvrdi suprotno. Za 17% ispitanih dostupnost ljetovanja ostala je ista.

Kada je riječ o kupovnoj moći, samo 28% ispitanih tvrdi da si danas mogu priuštiti više, dok žal za potrošačkom moći iz vremena Jugoslavije iskazuje 55% ispitanih koji misle da im je nekada puno toga bilo dostupnije. Promjene u kupovnoj moći nije zabilježilo 12% ispitanih.

U usporedbi sa svojim odrastanjem u SFRJ, čak 91% ispitanih misli da današnja djeca odrastaju u nesigurnijem okruženju, dok ih samo 4% misli da su djeca danas sigurnija.

Za povratak društveno korisnog rada i nekad popularnih omladinskih radnih akcija (ORA) svoju bi ruku dignulo 73% hrvatskih građana starijih od 45 godina. Protiv toga ih je 15%.

Vjera i ufanje​

Među hrvatskim ispitanicima starijim od 35 godina 56% ih se izjasnilo vjernicima, dok je 36% onih koji misle da to nisu.

Na bogoslužja je u vrijeme SFRJ odlazilo 78% ispitanih.

Štoviše, 38% ispitanika je redovno odlazilo u crkvu ili džamiju; ali ova grupa bilježi drastične promjene. Unutar nje 47% i dalje to čini redovito, 43% tek povremeno dok je 10% onih koji su bili redovni na bogoslužjima odustalo u potpunosti od te prakse. Ipak, u grupi koja nikada nije išla u crkve ili džamije u vrijeme socijalizma (22% hrvatskih ispitanika starijih od 45 godina), danas je 13% onih koji to čine povremeno ili redovito.


Covjek hladno nabrojao brdo iz vremena SFRJ anonimusa koji su iskoristili propast hrvatske kulture da se nametnu, sa iznimkom Olivera Dragojevica, koji je imao licni nesporazum i animozitet prema nekim kriminalcima iz Beograda, nestabilnog Mise Kovaca koji je mentalno pukao, koji je pokusao samoubistvo, ne zna odavno sta prica, izgubio sina jedinca kada je harangario po Bosni i pljackao Bosnu pa mu svi krivi sem njega itd.

 

[Zvonimir Božić]

Ne znam jeste li svjesni da je ovo iz srpskih finnciranih novina "Novosti", izrazito protuhrvatskoga lista kog iz ne znam kog razloga financira vlada RH, a koji je utočište svim mrziteljima Hrvatske, od Srba kao Dejan Jović i Rašeta, do samomrzećih psihopata kao što su Dežulović i Boris Pavelić.

To su sve bezvrijedni mentalni bolesnici iz kojih ne postoji nikakav opus vrijedan spomena.

I iznimno dobro opisani u knjigama i tesktovima politologinje Mirjane Kasapović, a na publicistički način u pokohnoga Slavena Letice.

Sterilni i bolesni ljudi.

Dejan Jović je po majci Hrvat, a tebi nitko od predaka nije Hrvat ni u 15. koljenu. On je intelektualna veličina. Ovi ostali su uglavnom soroš-ljevičari koji koriste novine srpske nacionalne manjine za unutar-hrvatske obračune, što im omogućava Jugoslaven Pupovac.

Ne znam jesi li svjestan da su Novosti izrazito protusrpskii list?

https://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/mmb/6585-etnikovanje-novcem-hrvatskih-graana.html

Četnikovanje novcem hrvatskih građana​

Svi koji pišu za novosti su izraziti mrzitelji četnika. Opet podvaljuješ.

 

[Harvat]

Želite li još podataka, a koji su stari, tj. već objavljivani?

Dobro.
https://archive.org/details/stipe-k...a-intelektualci-i-hrvatsko-nacionalno-pitanje

Stipe Kljaić: Nikada više Jugoslavija: Intelektualci i hrvatsko nacionalno pitanje ( 1929. -1945.)​

https://archive.org/details/dzaja-srecko-politicka-realnost-jugoslavenstva

Srećko M. Džaja: Politička realnost jugoslavenstva (1918-1991)​

O podatcima iz Radelića

https://archive.org/details/je-li-jugoslavija-bila-vecinom-protu-hrvatska-drzava

Sljedeće podatke donosimo iz knjige Zdenka Radelića: “Hrvatska u Jugoslaviji: 1945. — 1991.: od zajedništva do razlaza", ŠK, Zagreb, 2006., neformalno ih posloživši u zasebne odjeljke.

Crkva

Zdenko Radelić Hrvatska u Jugoslaviji 1945. - 1991.

od zajedništva do razlaza


Zdenko Radelić: Hrvatska u Jugoslaviji 1945. -1991., ŠK, Zagreb, 2006.

Crkva

Katolička Crkva u Hrvata nikad se nije uklopila u taj režim, za razliku od pravoslavne i one u Slovenaca, te islamske vjerske zajednice.

U doba rata na području Jugoslavije ubijeno je ukupno 385 katoličkih svećenika, a od toga, partizani su ubili 355. Pravoslavnih je svećenika ubijeno 498, od toga od ustaša 188, partizana 153 i ostalo od raznih ili nepoznatih počinitelja.

Katoličke se svećenike nastavilo ubijati i 1946, 1947,..a pravoslavne - ne.

Očito je da je ta disproporcija stavila hrvatske katolike u opoziciju prema komunistima jer su četnici ubili 24 svećenika, a partizani- 355. U BiH je bilo suđenja vjerskim službenicima. Podatci od 1945.-1953. pokazuju da su tamo osuđena 154 katolička svećenika (a Hrvati su bili oko 23% stanovništva), 48 pravoslavnih (a Srbi su bili oko 43%) i islamskih 110 (a Muslimani su bili oko 35% pučanstva). Gangsterskim načinom ubijeno je do kraja 1945. 206 katoličkih svećenika, a do kraja 1951. još 30.

O Stepincu i ostalom nepotrebno je i pisati, dosta je pogledati moderne znanstvene radove o tom montiranom procesu.

Vidi se da je crkva u Hrvata najviše stradala od komunističkog režima i nije se nikad savinula, za razliku od Srpske pravoslavne crkve i Islamske vjerske zajednice, koje su bile poslušnici i suradnici režima.

Broj glasila političke emigracije 1978.

Albanska 21
Hrvatska 140
Muslimanska 7
Slovenska 22
Srpska 75

Hrvatska zauzima 51,6%.

U 1980-im Njemačka je objavila da ima 16.000 političkih emigranata iz cijelog svijeta. Od toga su oko 10.000 ili 60% činili Hrvati.

Ekonomska emigracija i demografsko krvarenje
Hrvatska je imala najveću stopu emigracije u Europi, a drugu u svijetu, iza Portorika. Podatci za 1970/71., po migracijskoj stopi

Hrvatska 5,8

Portugal 5,6

Jugoslavija 3,7

Grčka 3,2

Španjolska 3,1

(o ostalom, v. Radelić, str. 424-428)

Podređenost u strukturama vlasti

U razdoblju od 1945. do 1966. bilo je među oficirima MUP-u BiH 2,75% Hrvata, 9,92% Muslimana i 87,13% Srba.

Od 1945. do 1991., glede nacionalnoga sastava UDBA/SDB BiH- 9,30% Hrvata, 23,60% Muslimana i 66,60% Srba.

Po dossierima postoje podatci za BiH u 1980-im godinama: kao “državni neprijatelji", u postotcima su: Hrvati- 73,19%, Muslimani 16,83% i Srbi 15,62%.

Za cijelu Jugoslaviju, u listopadu 1966., postotak radno sposobnoga stanovništva koji je imao dossieru UDBA-i, t.j. tretirao se kao politički sumnjiv i nepodoban, bio je po republikama i pokrajinama:

BiH 172.274 ili 13%

Crna Gora 36.000 ili 22% Hrvatska 1.300.000 ili 67% Makedonija 96.531 ili 17% Slovenija 200.000 ili 28% Srbija-bez Kosova 200.000 ili 8% Kosovo 120.000 ili 36%

U 5. vojnoj oblasti, koja je do preustroja pokrivala većinom Hrvatsku, nacionalna pripadnost oficirskoga kadra bila je- 57% Srba, 12% Hrvata, 6% Slovenaca, 5% Crnogoraca, 4% Jugoslavena i 16% ostalih.

1989. u Službi državne sigurnosti (bivša UDBA), godine 1989. bilo je u saveznoj SDS: 61% Srba, 18% Jugoslavena, 12% Crnogoraca, 4% Makedonaca, 1% Hrvata, 1% Slovenaca, 1% Albanaca. Krajem 1989. bilo je u SDS Hrvatske 51% Hrvata, 29% Srba, 16% Jugoslavena, 25% ostalih.

Gospodarstvo

Paralelni razvitak Hrvatske i Srbije, godina 1925. i 1971.-omjer. Prvi podatak za 1925., drugi za 1971. Hr- Hrvatska, Sr- Srbija

Stanovništvo Hr 28, Sr 22 [] 1925.
Stanovništvo Hr 21, Sr 28 [] 1971.

Industrija Hr 33, Sr 20 I
ndustrija Hr 18, Sr 35

Banke Hr 51, Sr 25
Banke Hr 17, Sr 52

Veletrgovina Hr 55, Sr 7
Veletrgovina Hr 7, Sr 86


Jezik i identitet

Potiskivanje hrvatskog jezika, od imena do značajki (Novosadski “dogovor" 1954.), što je uzrokovalo Deklaraciju o položaju i nazivu hrvatskog jezika 1967., spaljivanje pravopisa 1971., te ustavne izmjene 1974. koje je savezni Ustavni sud poništio 1988., ali se u situaciji raspada na taj unitaristički potez vlasti SR Hrvatske više nisu usudile reagirati poslušnički - nema paralele u službenom tretmanu slovenskog, srpskog i makedonskog jezika.

Nacionalna je jezična baština potiskivana u ime tobožnjega jedinstvenoga “srpsko-hrvatskoga jezika", što je razvidno iz prijetisaka starijih (od 16. stoljeća nadalje) hrvatskih gramatika i rječnika: od 1945. do 1990. pretisnuto je 6 rječnika i 2 gramatike (obje jugoslavensko-vukovske); od 1990. do 2022.- preko 40 hrvatskih gramatika i rječnika, s početkom u prvoj polovici 16. stoljeća. Jedina hrvatska jezikoslovna djela pretisnuta u doba SFRJ - Vrančićev rječnik, Belostenčev rječnik, rječnik Vladimira Mažuranića - pojavila su se u doba veće slobode 1971. ili, u slučaju monumentalnog Mažuranićeva rječnika, sredinom osamdesetih godina, kad se sustav represije počeo urušavati.

Jugoslavija je bila Zemlja u kojoj je hrvatski identitet bio guran i potiskivan više nego u drugih, i hrvatski narod najsumnjiviji i tretiran kao potencijalno neprijateljski. Jasno se vidi kako su svi pokušaji jače individualizacije i afirmacije Hrvata bili ili gušeni, ili jedva, s gunđanjem i preko volje, prihvaćeni. Od ubojstava hrvatskih intelektualaca u emigraciji do ekonomske eksploatacije Hrvatske i osiromašenja hrvatskih krajeva u Bosni i Hercegovini s ciljem trajnoga smanjenja udjela Hrvata preko ekonomske emigracije, do posrbljavanja jezika, identiteta i kulture u BiH, kao i forsiranju hrvatskih odroda i kvazijugoslavena u službi protuhrvatskih interesa. To se sve dade lako pokazati preko svih važnijih parametara, njih 10-20, od kojih su neki gorenavedeni (o katastrofalnom položaju Hrvata u Vojvodini ili Boki Kotorskoj da se i ne priča).

Stoga, jasno je:

Jugoslavija je morala umrijeti da bi Hrvati živjeli.

 

[Zvonimir Božić]

Želite li još podataka, a koji su stari, tj. već objavljivani?


Stoga, jasno je:

Jugoslavija je morala umrijeti da bi Hrvati živjeli.

Ti dokazuješ da su Katolička crkva i ustaška emigracija bile prve na liniji fronta u rasturanju Jugoslavije? Mislio sam da su to srpske teorije zavjere. Molit ću Hrvate da te prime nazad na forum, pao si pod utjecaj srpske propagande.

 

[MajorTom]

Stoga, jasno je:

Jugoslavija je morala umrijeti da bi Hrvati živjeli.

Rimski ugovori su naziv za tri ugovora potpisana 18. maja.1941 u 12:30 između NDH i Kraljevine Italije u Palazzo Venezia u Rimu . Potpisivanju ugovora prisustvovali su predsjednici vlada dviju država, talijanski ministar vanjskih poslova, grof Galeazzao Ciano te svi ministri vlade NDH.

Iako je imao više stavaka, u povijesti je najviše ostao upamćen dio vezan za razgraničenje dviju država te je bio po mnogima jedna od najvećih tragedija u povijesti hrvatskog naroda. Prema tom ugovoru, što su ga potpisali Pavelic i Musolini , Italija je dobila dijelove Dalmacije i to: područje Zadra, Sibenika, Splita otoke Vis, Korculu, Mljet i mnoge druge manje, zatim Boku Kotorsku te dijelove Hrvatskog primorja (otoke Krk i Rab) i Gorskog kotara .

Odredbe Rimskih ("Ugovora o jamstvu i suradnji") proizvodile bi učinak da bi "Kraljevina Hrvatska" bila talijanski protektorat, što u stvarnosti ona nije bila jer je utjecaj nacističke Njemačke na vlast u Zagrebu uvijek bio jači od utjecaja Italije . Preuzete ugovorne obveze nijedna od strana nije izvršavala u dobroj vjeri: vlast u Zagrebu uspijevala je da većinu svojih neravnopravnih obveza izigra, ili da učini da one ostanu mrtvo slovo na papiru; a talijanske vojne i civilne vlasti u drugoj i trećoj zoni ponašale zapravo kao okupacijska sila koja se malo ili nimalo nije osvrtala na lokalne organe vlasti države pod svojim navodnim protektoratom.

Na Istru niste ni racunali, i to ste zeljeli da ostavite Italiji, da nije bilo Jugoslavije ne bi nikada bilo ni Hrvatske danasnje Zavnohske lazovcino ,a danas Hrvati sve vise zive po Njemackoj, Irskoj i generalno zapadu nego u maticnoj zemlji.

Ubijali partizani svestenike, moralne i postene,a ne saradnike okupatora i usraske sluge koji su provodili Holokaust, ubijali Srbe, Rome, Jevreje, Hrvate, Bosance Komuniste antifasiste!

 

[Harvat]

Na popularnoj razini:

I dripac estradni povjesničar Klasić, iza kog ne stoji nijedno vrijedno djelo, priznaje:

https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrv...u-vrijeme-je-da-se-sruse-neki-mitovi-15570583

‘Osjećaji Hrvata prema Jugoslaviji danas su izrazito negativni, ali pritom zaboravljamo jednu važnu činjenicu. Vrijeme je da se sruše neki mitovi‘​

https://www.vecernji.hr/vijesti/jug...-je-sadasnjost-neizvjesna-i-nesigurna-1816669

Tko se 1990-ih uopće borio za Jugoslaviju i komunizam? Kadrovi UDBA-e tada su napustili komunističku ideju​

Popularni prikaz ozbilnoga teksta
https://www.vecernji.hr/vijesti/postjugoslavenske-studije-upitne-teorijski-i-metodoloski-1678098

Cijeli fenomen postjugoslavenstva nije opravdano svesti na "nevinu deskripciju" koja nema ideološke i političke implikacije, kao da je posrijedi uporaba zgodna i funkcionalna termina koji zamjenjuje zamorno nabrajanje novih država, valjda i onda kada je riječ o dvije od njih – navodi Kasapović



Mirjana Kasapović, dugogodišnja redovita profesorica na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti, objavila je nedavno znanstveni rad u časopisu Anali Hrvatskog politološkog društva naslovljen "Zbogom postjugoslavenstvu!", u kojem kirurški precizno objašnjava zbog čega je postjugoslavenstvo bilo i ostalo ideološki konstrukt kojim se želi očuvati ime Jugoslavija i pomoću njega virtualno operirati s nepostojećom državom kao s nečime što je politička, kulturna ili društvena činjenica. Sam ideološki konstrukt skrojili su, smatra Kasapović, autori potekli iz intelektualne dijaspore formirane emigriranjem pojedinaca iz država nastalih raspadom Jugoslavije, a među kojima su se nakon završetka ratova na ovim prostorima neki vratili i zaposlili na sveučilištima u novim državama. Narativ i diskurs o postjugoslavenstvu fragmentirali su se na različita polja – književno, filmsko, likovno, lingvističko, politološko, sociološko, kulturološko, pravno itd. – i usidrili u njima. Kasapović navodi kako je, doduše, teško posve pouzdano ustanoviti koliko je postjugoslavenstvo izvoran proizvod te dijaspore, a koliko je uvezeno iz inozemne, poglavito američke i britanske, političke i znanstvene sredine.

"Postjugoslavenske, kao ni postsocijalističke, studije nemaju navlastiti predmet istraživanja, nisu usredotočene na stvaran svijet nego na ideološki konstruirane pojmove, temelje se na teritorijalno-političkoj imaginaciji, prenaglašavaju jedan (1990) na račun drugih lomova u povijesti naroda koji su činili Jugoslaviju (1914, 1918, 1941, 1945), zatvaraju političku budućnost novih država u stare okvire", piše profesorica Kasapović. Među te postjugoslavenske studije koje su dobile organizacijske i institucijske oblike prema autorici se, među ostalim, ubrajaju i one koje su objavljivali Centar za ženske studije, Centar za mirovne studije, Treći program Hrvatskoga radija, Postjugoslavenska mirovna akademija, Documenta, Kuća ljudskih prava, ali i neki časopisi, novine i internetski portali. Kasapović navodi da su neki njihovi autori osviješteni teorijski i ideološki konstruktivisti, a drugi su samo profesionalni epigoni i oportunisti ili nepromišljeni sljedbenici i oponašatelji pomodnih trendova.

Autorica rada dalje se pita bi li bilo smisleno Kraljevinu Jugoslaviju nazivati posthabsburškom i postosmanskom državom – vezujući je nominalno za dva višestoljetna moćna imperija koja su ostavila duboke kulturne i društvene tragove u zemljama kojima su vladali i za koje je nemalo podanika Kraljevine Jugoslavije bilo osjećajno vezano. Zašto se Češka i Slovačka ne nazivaju postčehoslovačkim državama i zašto nema postčehoslovačkih studija? I tko će poslije sadašnjega rata nazivati Ukrajinu postsovjetskom zemljom, kao što se poslije razarajućih ratova devedesetih godina Hrvatska i Bosna i Hercegovina nazivaju postjugoslavenskim zemljama? Nametanje zapadnih narativa i diskursa oblik je, piše Kasapović, intelektualnoga i duhovnoga kolonijalizma koji su prihvatili mnogi autori sa "znanstvenih periferija" kako bi mogli objavljivati radove u zapadnim publikacijama, što je jedan od formalnih uvjeta akademskoga napredovanja.

 

[MajorTom]

Jugoslavija je morala umrijeti da bi Hrvati živjeli.

Obrazuj se mediokritetu smijesni.
Jugoslavenski odbor je bilo političko tijelo hrvatskih, slovenskih i srpskih političara i emigranata iz Austro-Ugarske koje je tijekom 1 svjetskog rata djelovalo na državnom ujedinjenju austrougarskih juznoslovenskih zemalja sa Srbijom i Crnom Gorom. Političko djelovanje započeli su hrvatski emigranti (Frano Supilo, Ante Trumbic, Ivan Mestrovic i dr.), koji u rujnu 1914. prosvjeduju kod sila Antante zbog nauma o predaji Istre i Dalmacije Italiji, čemu suprotstavljaju ideju ujedinjennja juznih Slavena u jednu drzavu, bez koje juznioslovenski katolici, tj Hrvati nikada sebe ne bi homogenizirali u granicama jedne drzave, bas kao sto su Slavonija i Dalmacija tokom istorije najcesce pripadale razlicitim vecim drzavama, zbog cega je bilo nemoguce da Hrvatska ikada i zazivi kao jednolicna politicka i drzavna cjelina ranije.

I ti ovdje izneses glupost da je Jugoslavija bez koje Hrvatske ne bi bilo trebala umrijeti da bi Hrvati zivjeli? Na Sutjeci je poginulo preko 5000 Dalmatinaca da bi Juga opstala, Split je imao 40000 stanovnika 1941, 12 i po hiljada je otislo u Partizane, 50 u Ustase, 50 u Cetnike, pojma ti nemas!

 

[MajorTom]

Na popularnoj razini:

​

Brojni su stručnjaci pokušali dati odgovor na pitanje je li bilo bolje u Jugoslaviji ili u Hrvatskoj. Ekonomski gledajući, stari sustav je bio bolji, pokazuju radovi nekolicine istraživača, iako upozoravaju da niti u bivšoj državi nije bilo sve idealno. Pritom za slabiji gospodarski rast Hrvatske ne krive uobičajene argumente poput globalnih trendova ili Domovinskog rata.


Pokojni profesor Ekonomije Ivo Bićanić i njegovi suradnici Milan Deskar Škrbić i Jurica Zrnc objavili su 2015. godine rad cinjenice koje treba objasniti , analiza sekularnog rasta Hrvatske u periodu od 1952 do 2020 te u kojem su zaključili da su oba sustava, socijalizam i kapitalizam , imala nestabilne i kratkotrajne epizode rasta, mahom temeljene na uvozu štednje i deficitu, koje bi vrlo brzo ugušila razdoblja dugotrajnih stagnacija protiv kojih vlasti nisu imale rješenja.

Proučavajući samo podatke o BDP-u po glavi stanovnika, došli su do zaključka da je od 1952. do 1990. godine prosječna stopa BDP-a po glavi stanovnika iznosila 4,3 posto godišnje, dok je od 1990. do 2020te ona iznosila svega 1,8 posto. Najviši rast, od 6,1 posto godišnje zabilježen je od 1952. do 1980. godine te, zaključuju autori, nikad nije ponovljen.

No, i noviji podaci, koje je prije tri godine skupio profesor Miljenko Antić kazu isto, 'Ukupno, Hrvatska je od 1946. do 1990. ostvarila prosječni ekonomski rast od 4,69 posto dok je od 1990. do 2021. ekonomski rast bio 1,06 posto. Dakle, Socijalistička Republika Hrvatska (SRH) imala je 4,4 puta veći ekonomski rast nego Republika Hrvatska', navodi Antić u svome radu.

 

[Harvat]

Jugo-srbobranitelji nemaju mentalni kapacitet i samo histerično asocijativno blebeću.
Ako se razglobi, vidi se:

1. jedino sorosevski i neojugoslavenski tisak poput Jutarnjeg lista piše unekoliko pozitivno o propaloj zemlji. To su stupničari osobe beznačajne, no trajno prisutne- Vurušić, Tomić, Čadež, Jergović, Pavičić,... dakle bezvrijedni novinari koji nisu ništa ostvarili. Izvori za navodnu simpatiju prema SFRJ su im neistinite ankete kuća bez kakve vjerodostojnosti- koje su, usput, promašile sve izbore.
Svi ostali mediji, a napose ozbiljniji tisak i elektronski- protiv su bilo koje Jugoslavije. Npr. povijesno važan Radio 101, koji je odigrao sramnu ulogu u novijoj povijesti- ugašen je i propao. Kao i list Feral tribune.

2. i ankete i razultati izbora pokazuju da stranke koje su pokazivale neku vrstu simpatija prema Jugoslaviji (IDS, Možemo, SDP,..) gube, a dobijali su samo u vremenima kad je došlo do zasićenja HDZom. Najgora vlada u samostalnoj Hrvatskoj je bila neojugoslavenska Zorana Milanovića.

3. po svim pokazatelima- Hrvatska i Hrvati nisu nikad bolje živjeli. Kvazi yu grupe kao Documenta, neke ženske studije.... postoje samo zbog fianciranja iz EU (prije USAID, a sad su u rasulu)

4. i u školstvi i akademskoj i znanstvenoj zajednici- postoji odbojnost prema Jugoslaviji ili u najbolju ruku znanstveno hladni odmak i analiza nje kao prošloga i promašenoga fenomena. To su akademici, profesori ..s područja društvenih i humanističkih znanosti, a i aktivni političari i publicisti koji nešto vrijde. Glasna neojugoslavenska manjina koju sam spomenuo i 1. postu je u biti- sve. Krepali bi da ih vlada, iz meni nepojmljivih razloga, ne financira.

Dakle, svi jugoapologeti nemaju mentalnih sposobnosti da razumiju nijanse u hrvatskom duhovnom prostoru i univerzalnu odbojnost pema zbilji i ideji Jugoslavije.

 

[Harvat]

Hrvatski građani srednje i starije generacije, a još više njihovi vršnjaci iz Bosne i Hercegovine, skloni su romantizirati državu u kojoj su odrasli.
I dok prvi žale za izgubljenim vrijednostima socijalističkog sistema, drugi će otvoreno reći da su pravi jugonostalgičari; pogotovo kada se radi o socijalnoj sigurnosti. Velik dio njih ne bi se složio ni s riječima aktealne hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović koja je Josipa Broza Tita otvoreno nazvala diktatorom.




Upravo je to vrlo grub zaključak istraživanja “Je li nam nekad bilo bolje” u kojem je anonimno ispitao više od 2.200 osoba.


Između njih izdvojeno je više od 1.700 građana Hrvatske (1.097) i BiH (617) starijih od 35 godina, a njihovi stavovi o životu u SFRJ uobličeni u ovaj izvještaj sa zasebnim podacima za svaku državu. Razlog je taj što upravo oni imaju iskustvo potpunog odrastanja i života u bivšem sistemu.

SR Hrvatska: Raj ili prevara za kraj?​

Da bi bez problema mogli živjeti u jednopartijskom sistemu, ako bi taj život provodili u blagostanju, misli čak 60% hrvatskih ispitanika starijih od 45 godina. Drugi dio njih od 14% bi mogao živjeti u takvom društvenom uređenju, ovisno o tome koja bi partija bila na vlasti.

Zbrojeno, danas bi čak 74% hrvatskih građana s ozbiljnim iskustvom života u SFRJ moglo, pod određenim uvjetima, ponovno živjeti u društvu s jednom političkom strankom. Tek je svaki peti ispitanik (21%) kategorički ustvrdio da ne bi mogao živjeti u “jednoumlju”.

13% hrvatskih ispitanika starijih od 45 godina bivšu državu pamti po diskriminaciji na temelju nacionalnosti, a koju su, tvrde, iskusili na vlastitoj koži. Suprotno, najveći dio njih, čak 83%, misli da nisu bili diskriminirani na taj način.

Od niza ponuđenih vrijednosti koje su nekad više cijenile, hrvatski ispitanici su najčešće označili sigurnost posla (88%), a potom i javno zdravlje (78%). Dalje na listi slijede prijateljstvo (72%), ekonomska sigurnost (72%) i solidarnost (71%). Čak 67% ispitanih hrvatskih građana starijih od 45 godina misli da su se nekad više uvažavali stariji kao i to da je obrazovanje bilo više cijenjeno. Da su nekad bila afirmiranija prava seksualnih manjina (LGBT) misli svega 2% ispitanih, dok ih 12% misli kako je sloboda govora bila na većoj cijeni.

Čak 39% ispitanih misli da se je položaj žena pogoršao, dok ih 21% misli kako je pred ženama danas više mogućnosti. 34% misli da je položaj žena jednak kao i prije.

manje korupcije, bolja radna atmosfera​

Da je korupcija danas vodeći problem hrvatskog društva potvrđuje 69% posmatrane grupe koja misli da je korupcije u Jugoslaviji bilo manje nego danas. Samo ih je 2% reklo da je korupcije bilo više nego u samostalnoj Hrvatskoj. Da je SFRJ po tom pitanju bila bezgrješna misli čak 13% ispitanih.

Da se je nekad lakše nalazio posao i da za njega nije bila potrebna ‘veza’ misli 67% anketiranih hrvatskih građana starijih od 35 godina. Za lakoću pronalaska posla, ali uz ‘vezu’, odlučilo se 26%, dok ih svega 1% misli kako je danas lakše doći do zaposlenja. Pri tome valja imati na umu da čak 89% ispitanih misli kako se je nekad radilo u boljoj atmosferi dok ih svega 2% misli kako je današnje radno okruženje prožeto radničkim boljitkom i humanošću. Da danas radnici rade više i puno više misli 73% hrvatskih ispitanika.
Htjeli smo kapitalizam? Sad kad nam ruše porodicu, uzimaju stanove i automobile – nema nazad.!
ako Hrvatska ima more, 71% ispitanih misli da im je ljetovanje u ‘Jugi’ bilo dostupnije, dok 11% tvrdi suprotno. Za 17% ispitanih dostupnost ljetovanja ostala je ista.

Kada je riječ o kupovnoj moći, samo 28% ispitanih tvrdi da si danas mogu priuštiti više, dok žal za potrošačkom moći iz vremena Jugoslavije iskazuje 55% ispitanih koji misle da im je nekada puno toga bilo dostupnije. Promjene u kupovnoj moći nije zabilježilo 12% ispitanih.

U usporedbi sa svojim odrastanjem u SFRJ, čak 91% ispitanih misli da današnja djeca odrastaju u nesigurnijem okruženju, dok ih samo 4% misli da su djeca danas sigurnija.

Za povratak društveno korisnog rada i nekad popularnih omladinskih radnih akcija (ORA) svoju bi ruku dignulo 73% hrvatskih građana starijih od 45 godina. Protiv toga ih je 15%.

Vjera i ufanje​

Među hrvatskim ispitanicima starijim od 35 godina 56% ih se izjasnilo vjernicima, dok je 36% onih koji misle da to nisu.

Na bogoslužja je u vrijeme SFRJ odlazilo 78% ispitanih.

Štoviše, 38% ispitanika je redovno odlazilo u crkvu ili džamiju; ali ova grupa bilježi drastične promjene. Unutar nje 47% i dalje to čini redovito, 43% tek povremeno dok je 10% onih koji su bili redovni na bogoslužjima odustalo u potpunosti od te prakse. Ipak, u grupi koja nikada nije išla u crkve ili džamije u vrijeme socijalizma (22% hrvatskih ispitanika starijih od 45 godina), danas je 13% onih koji to čine povremeno ili redovito.


Covjek hladno nabrojao brdo iz vremena SFRJ anonimusa koji su iskoristili propast hrvatske kulture da se nametnu, sa iznimkom Olivera Dragojevica, koji je imao licni nesporazum i animozitet prema nekim kriminalcima iz Beograda, nestabilnog Mise Kovaca koji je mentalno pukao, koji je pokusao samoubistvo, ne zna odavno sta prica, izgubio sina jedinca kada je harangario po Bosni i pljackao Bosnu pa mu svi krivi sem njega itd.

Ovo je smeće iz anketa objavljivanih u Jutarnem listu, dakle-laž.

Objavljujete lagarije iz tobožnjega mišljenja koje nigdje nije potvrđeno. Anketna kuća koja je to radila je nepriznata bilo gdje, a tobožnje analizesu posve bezvrijedne.

Jutarnji list je pred 2-3 mjeseca otvorio mogućnost komentiranja. Budući da je bio zapljusnut negativnim komentarima, i to argumeniranima, kao jugosrpski agitprop- brzo je ukinuo tu mogućnost, pred neka 3 tjedna. Znam jer sam ih tamo razbijao pod pseudonimom Paško Patak.

Da se vidi zbilja, valja otići na ozbiljnija mjesta:

Liberal
https://www.liberal.hr/

Heretica
https://heretica.com.hr/

 

[Nikita Kulganov]

 

[Harvat]

Ovosu karikatualne budalaštine.

Nema nikakavoga realnoga osvrta na zbilju, a ta je da hrvatski narod kao cjelina, te negove elite- uz prošle posrtaje- odbijaju ideju Jugoslavije koja im se realno- gadi. To ne postoji u hrvatskom diskursu kao ozbiljan tema, nego kao parazitski kič brlo male manjine hrvatskih Srba i likova iz miješanih brakova. Taj je fenomen razjasnio jedan od najboljih hrvatskih novinara Gordan Malić:
https://www.vecernji.hr/vijesti/sok...kvidirati-stepinca-po-ulasku-u-zagreb-1803854

Nove šokantne i nepoznate pojedinosti o jugoslavenskim komunistima: Na tzv. Plavoj liniji ubijali su hrvatske obitelji u bijegu​

Budući da mi ovaj tendenciozni pdf briše sve videe koji razodkrivaju mitologiju- koga zanima ozbiljna istina na videima neka ode na YT podcast Velebit i pogleda nekoliko interviewa s Gordanom Malićem, u kojima govori o febomenu Jugoslavije, postkomunističkih elita itd. Također intervjue na Z1 i Osječkoj televiziji novinara Marka Ljubića (gosti Prosperov Novak, general Ćosić, ..).

O uspjesima sadašnje vlade, po 3. puta, u nizu ekonomskh i političkih analiza, a o propaloj kulturnoj revoluciji jugoslavenskih parazita u djelima Mirjane Kasapović, Matije Štahana, Viktora Matića i ostalih.

 

[MajorTom]

Ovo je smeće iz anketa objavljivanih u Jutarnem listu, dakle-laž.

Objavljujete lagarije iz tobožnjega mišljenja koje nigdje nije potvrđeno. Anketna kuća koja je to radila je nepriznata bilo gdje, a tobožnje analizesu posve bezvrijedne.

Jutarnji list je pred 2-3 mjeseca otvorio mogućnost komentiranja. Budući da je bio zapljusnut negativnim komentarima, i to argumeniranima, kao jugosrpski agitprop- brzo je ukinuo tu mogućnost, pred neka 3 tjedna. Znam jer sam ih tamo razbijao pod pseudonimom Paško Patak.

Da se vidi zbilja, valja otići na ozbiljnija mjesta:

Ne postoji vece smece od onih kojima je normalno da vam Plenkovic smijeni preko 30 ministara za 3 godine zbog kriminala a da i dalje glasate za kriminalni Kradeze sa cijom vlascu vas je nestalo oko milion iz Hrvatske , pa nije cudo da citas lazljivi " Liberal" jer liberalni kapitalizam je svjesno zlo " koje je povezano s deregulacijom tržišta, privatizacijom javnih dobara, smanjenjem socijalne države i stavljanjem profita ispred društvenog dobra,a da bi se vrsile pljačke treba iskoristiti pljuvanje po Jugoslaviji bez koje Hrvatske ne bi ni bilo, i jacati nacionalizam kao alibi za kriminal

 

[MajorTom]

Ovosu karikatualne budalaštine.

Nema nikakavoga realnoga osvrta na zbilju, a ta je da hrvatski narod kao cjelina, te negove elite- uz prošle posrtaje- odbijaju ideju Jugoslavije koja im se realno- gadi. To ne postoji u hrvatskom diskursu kao ozbiljan tema, nego kao parazitski kič brlo male manjine hrvatskih Srba i likova iz miješanih brakova. Taj je fenomen razjasnio jedan od najboljih hrvatskih novinara Gordan Malić:
https://www.vecernji.hr/vijesti/sok...kvidirati-stepinca-po-ulasku-u-zagreb-1803854

Nove šokantne i nepoznate pojedinosti o jugoslavenskim komunistima: Na tzv. Plavoj liniji ubijali su hrvatske obitelji u bijegu​

Budući da mi ovaj tendenciozni pdf briše sve videe koji razodkrivaju mitologiju- koga zanima ozbiljna istina na videima neka ode na YT podcast Velebit i pogleda nekoliko interviewa s Gordanom Malićem, u kojima govori o febomenu Jugoslavije, postkomunističkih elita itd. Također intervjue na Z1 i Osječkoj televiziji novinara Marka Ljubića (gosti Prosperov Novak, general Ćosić, ..).

O uspjesima sadašnje vlade, po 3. puta, u nizu ekonomskh i političkih analiza, a o propaloj kulturnoj revoluciji jugoslavenskih parazita u djelima Mirjane Kasapović, Matije Štahana, Viktora Matića i ostalih.

Komunisti, antfaisti partizanski su bili dio svjetske pobjednicke antifaisticke koalicije, za razliku od usraskih kvislinga i koljaca koji su ubijali ljude zbog pogresnog imena i prezimena, koji su sluzili Hitleru, Musoloniju, koji su provodili Holokaust i partizanska ubistva postratna su kap u moru u odnosu na usraske faisticke zlocine, i to nikada nece biti isto, ali ni blizu.

Ko je moralan i cestit imao potrebu da bjezi iz zemlje, samo Usrase koji su bjezali znajuci kakve zlocine su cinili, dok su saradjivali sa okupatorom, koji su nakon kapitulacije Njemacke 8 maja 1945 nastavili vode rat, da uzimaju civile po Sloveniji i Austriji u zivi stit, veci olos od Usrasa sre na ovom prostoru nikada nije pojavio, u istoriji.

 

[Harvat]

Kao in memoriam toj zemlji, mogu reći za SFRJ

1. u toj su zemlji najbolje prošli najrazvijeniji i najmanje razvijeni- Slovenci, BH Muslimani Makedonci. Albanci loše do pada Rankovića 1966., a ond adobro do Brozove smrti 1980. Srbi vrlo dobro jer je ta zemlja bila meka Srboslavija do Tita, jer su imali glavnu riječ i u Srbiji i CG, a presudnu u BH, te važnu u SRH. Srbi su u BH i Hrvatskoj bili privilegirani u praktički svemu, od radnih mjesta do zastupljenosti u vlasti. Hrvati su od svih naroda apsolutno najgore prolazili, od ekonomije do kulture, od identiteta do prisilne emigracije.

2. sad Hrvati, i u Hrvatskoj, ali i u BH, uza sve pokušaje guranja dolje- stoje bolje nego ikada u novijoj povijesti od 200-400 godina.

Ne će se ta tvorevina ponoviti nikada- i to je bar za Hrvate najbolja vijest

 

[Harvat]

Komunisti, antfaisti partizanski su bili dio svjetske pobjednicke antifaisticke koalicije, za razliku od usraskih kvislinga i koljaca koji su ubijali ljude zbog pogresnog imena i prezimena, koji su sluzili Hitleru, Musoloniju, koji su provodili Holokaust i partizanska ubistva postratna su kap u moru u odnosu na usraske faisticke zlocine, i to nikada nece biti isto, ali ni blizu.

Ko je moralan i cestit imao potrebu da bjezi iz zemlje, samo Usrase koji su bjezali znajuci kakve zlocine su cinili, dok su saradjivali sa okupatorom, koji su nakon kapitulacije Njemacke 8 maja 1945 nastavili vode rat, da uzimaju civile po Sloveniji i Austriji u zivi stit, veci olos od Usrasa sre na ovom prostoru nikada nije pojavio, u istoriji.


Pogledajte prilog 1791939

Na ovo mogu reći samo: mitologija o NDH je načeta, ali još nije srušena.
Ona je u fazi da bude potuno srušena i raskrinkana.

Broj žrtava NDH manji je od broja žrtava partizana i četnika.

Glede ustaša, stvar je jasna- Hrvati su još 1971. jasno rekli- dosta je ustaške stigme, i o tom začepite gubicu jer nas time ne možete ucjenjivati i ne ćemo to dopustiti- nikada.
Sad je to posebno vidljivo nakon Thompsonova koncerta kad su poludjeli ljevičari shvatili da su izgubili prividnu vlast i preostaje im jedino- histerija.

Stvar je u tom što su se ti iz državnog proračuna financirani (posredno ili izravno) JL, Grlić, Frljić, Šerbedžije, Dežulović... utronjali u gaće nakon Thompsonova koncerta kad je pola milijuna ljudi uz dobre vibracije feštalo i ništa se nije dogodilo. Mislili su da imaju moć u društvu- a vidjelo se da je to varka. Privid utjecaja i moći dolazio je od korupcije i inercije ministarstva kulture. I onda je puklo kad se Plenković na sve to samo nasmijao i rekao im da histeriziraju i da su realno- nevažni.

Nevažni kao sve njihove AFŽovsko-SKOJevske fore, trabunjanja koja spadaju u 1940-te i karikaturalno kreveljenje, koje ide uz kreativnu sterilnost. Pravi je problem s hrvatskim društvom što autentične vrjednote ne promovira samo društvo, nego je prostor ostavilo toj bulumenti nastaloj u incestu Brozovih trabanata i od Sorosa (krupnog kapitala) financiranih degenerika.

I onda im se i predsjednik Sabora Jandroković počeo smijati, jer da je ZDS kažnjiv samo ako je u kontekstu veličanja NDH, a tko uopće može dokazati da je što u nekom kontekstu?

To su bijesni, bolesni i nesretni ljudi. Ne vidim zašto ne odu iz Hrvatske. Ako ih ne bi prihvatili u Njemačkoj, SAD, Britaniji.. jer nemaju talenta, bi u Srbiji kamo ih srce vuče.

Tamo hrvatske renegate časte i maste, pa opskurna pojava kao budalaš na YT Šarić je tamo napravio karijeru, a kamo li ne bi Jergović ili Markovina.

Ne razumijem tu mentalnu bolest.

​

 

[MajorTom]

Kao in memoriam toj zemlji, mogu reći za SFRJ

1. u toj su zemlji najbolje prošli najrazvijeniji i najmanje razvijeni- Slovenci, BH Muslimani Makedonci. Albanci loše do pada Rankovića 1966., a ond adobro do Brozove smrti 1980. Srbi vrlo dobro jer je ta zemlja bila meka Srboslavija do Tita, jer su imali glavnu riječ i u Srbiji i CG, a presudnu u BH, te važnu u SRH. Srbi su u BH i Hrvatskoj bili privilegirani u praktički svemu, od radnih mjesta do zastupljenosti u vlasti. Hrvati su od svih naroda apsolutno najgore prolazili, od ekonomije do kulture, od identiteta do prisilne emigracije.

2. sad Hrvati, i u Hrvatskoj, ali i u BH, uza sve pokušaje guranja dolje- stoje bolje nego ikada u novijoj povijesti od 200-400 godina.

Ne će se ta tvorevina ponoviti nikada- i to je bar za Hrvate najbolja vijest

Ti si ociti primjer poznate teze kako su desnicari manje pametni ljudi

Slovenija i Hrvatska su i u SFRJ imali osjetno visi standard zivota u odnosu na ostatak Jugoslavije, Hrvatska je ekonomskim rastom uveliko stagnirala kako je izasla iz SFRJ.

Gubitak monetarne suverenosti​

Ulaskom u eurozonu (uvođenje eura 2023.), Hrvatska je prepustila vođenje monetarne politike Europskoj središnjoj banci (ECB). To znači:
Nema više kontrole nad tečajem.
Ne može koristiti monetarne alate za poticanje vlastite ekonomije.
Bankarski sektor je skoro potpuno u stranom vlasništvu (najveće banke su austrijske i talijanske).

nakon ulaska u EU:
Mnoge male tvornice i OPG-ovi nisu mogli konkurirati subvencioniranim zapadnim proizvodima.
Puno domaćih industrija (tekstil, brodogradnja, prehrana) je uništeno ili prodano, često pod pritiskom liberalizacije tržišta.
Hrvatska danas uvozi ogromne količine hrane, iako ima plodno tlo i prirodne resurse.

​

INA: Većinski u rukama MOL-a (mađarska kompanija).
Telekomi: HT je u vlasništvu Deutsche Telekoma.
Vode i šume – još su formalno državne, ali EU zakonodavstvo sve više utječe na upravljanje (npr. liberalizacija vodnih usluga).
Brodogradilišta: Uništena ili privatizirana pod uvjetima koje je nametnula Europska komisija.

tvaranje tržišta rada u EU dovelo je do:


Masovne emigracije mladih, obrazovanih ljudi.
Nedostatka radne snage u ključnim sektorima (zdravstvo, građevina, IT).
Zamjene domaćih radnika s jeftinijom radnom snagom iz Azije i Afrike.


Hrvatska formalno još uvijek ima svoje institucije i granice, ali ekonomski, politički i monetarno je u velikoj mjeri podređena strukturama EU i globalnog kapitala. To mnogi vide kao prodaju suvereniteta, u zamjenu za pristup tržištu i fondovima – i to nije teorija zavjere, nego realnost neoliberalnog globalnog poretka sa kojim ce Hrvatske i Hrvata u Hrvatskoj biti sve manje i manje

 

[Harvat]

Ti si ociti primjer poznate teze kako su desnicari manje pametni ljudi

Slovenija i Hrvatska su i u SFRJ imali osjetno visi standard zivota u odnosu na ostatak Jugoslavije, Hrvatska je ekonomskim rastom uveliko stagnirala kako je izasla iz SFRJ.

Gubitak monetarne suverenosti​

Ulaskom u eurozonu (uvođenje eura 2023.), Hrvatska je prepustila vođenje monetarne politike Europskoj središnjoj banci (ECB). To znači:
Nema više kontrole nad tečajem.
Ne može koristiti monetarne alate za poticanje vlastite ekonomije.
Bankarski sektor je skoro potpuno u stranom vlasništvu (najveće banke su austrijske i talijanske).

nakon ulaska u EU:
Mnoge male tvornice i OPG-ovi nisu mogli konkurirati subvencioniranim zapadnim proizvodima.
Puno domaćih industrija (tekstil, brodogradnja, prehrana) je uništeno ili prodano, često pod pritiskom liberalizacije tržišta.
Hrvatska danas uvozi ogromne količine hrane, iako ima plodno tlo i prirodne resurse.

​

INA: Većinski u rukama MOL-a (mađarska kompanija).
Telekomi: HT je u vlasništvu Deutsche Telekoma.
Vode i šume – još su formalno državne, ali EU zakonodavstvo sve više utječe na upravljanje (npr. liberalizacija vodnih usluga).
Brodogradilišta: Uništena ili privatizirana pod uvjetima koje je nametnula Europska komisija.

tvaranje tržišta rada u EU dovelo je do:


Masovne emigracije mladih, obrazovanih ljudi.
Nedostatka radne snage u ključnim sektorima (zdravstvo, građevina, IT).
Zamjene domaćih radnika s jeftinijom radnom snagom iz Azije i Afrike.


Hrvatska formalno još uvijek ima svoje institucije i granice, ali ekonomski, politički i monetarno je u velikoj mjeri podređena strukturama EU i globalnog kapitala. To mnogi vide kao prodaju suvereniteta, u zamjenu za pristup tržištu i fondovima – i to nije teorija zavjere, nego realnost neoliberalnog globalnog poretka sa kojim ce Hrvatske i Hrvata u Hrvatskoj biti sve manje i manje

Nemate pojma o čem pišete i ovu besmislicu bi se dalo rasčlaniti i razbiti u komadiće, no vi nemate pojma o društvu i gospodarstvu, pa to ukupno nema smisla.

Ne puca se haubicom na muhe.

 

[Lionman]

Ti dokazuješ da su Katolička crkva i ustaška emigracija bile prve na liniji fronta u rasturanju Jugoslavije? Mislio sam da su to srpske teorije zavjere. Molit ću Hrvate da te prime nazad na forum, pao si pod utjecaj srpske propagande.

Čitav hrvatski narod je bio prvi na liniji fronta u rasturanju okupatorske tvorevine Jugoslavije hvala dragom Bogu.

 

[MajorTom]

na ovo mogu reći samo: mitologija o NDH je načeta, ali još nije srušena.
Ona je u fazi da bude potuno srušena i raskrinkana.

Broj žrtava NDH manji je od broja žrtava partizana i četnika.

Glede ustaša, stvar je jasna- Hrvati su još 1971. jasno rekli- dosta je ustaške stigme, i o tom začepite gubicu jer nas time ne možete ucjenjivati i ne ćemo to dopustiti- nikada.
Sad je to posebno vidljivo nakon Thompsonova koncerta kad su poludjeli ljevičari shvatil ida su izgubili prividnu vlast i preostaje im jedino- histerija.

Stvar je u tom što su se ti iz državnog proračuna financirani (posredno ili izravno) JL, Grlić, Frljić, Šerbedžije, Dežulović... utronjali u gaće nakon Thompsonova koncerta kad je pola milijuna ljudi uz dobre vibracije feštalo i ništa se nije dogodilo. Mislili su da imaju moć u društvu- a vidjelo se da je to varka. Privid utjecaja i moći dolazio je od korupcije i inercije ministarstva kulture. I onda je puklo kad se Plenković na sve to samo nasmijao i rekao im da histeriziraju i da su realno- nevažni.

Nevažni kao sve njihove AFŽovsko-SKOJevske fore, trabunjanja koja spadaju u 1940-te i karikaturalno kreveljenje, koje ide uz kreativnu sterilnost. Pravi je problem s hrvatskim društvom što autentične vrjednote ne promovira samo društvo, nego je prostor ostavilo toj bulumenti nastaloj u incestu Brozovih trabanata i od Sorosa (krupnog kapitala) financiranih degenerika.

I onda im se i predsjednik Sabora Jandroković počeo smijati, jer da je ZDS kažnjiv samo ako je u kontekstu veličanja NDH, a tko uopće može dokazati da je što u nekom kontekstu?

To su bijesni, bolesni i nesretni ljudi. Ne vidim zašto ne odu iz Hrvatske. Ako ih ne bi prihvatili u Njemačkoj, SAD, Britaniji.. jer nemaju talenta, bi u Srbiji kamo ih srce vuče.

Tamo hrvatske renegate časte i maste, pa opskurna pojava kao budalaš na YT Šarić je tamo napravio karijeru, a kamo li ne bi Jergović ili Markovina.

Ne razumijem tu mentalnu bolest.

​

Mentalna bolest je otici na koncert muzickog plagijatora i seljacine konobarske Marka Perkovica Thompsona koji je pokrao 95% pjesama, a kojim su se normalni ljudi sprdali prije rata, a partizane sa cetnicima mogu porediti samo neoustasli maloumnici koji presucuju cinjenicu da su upravo njihovi usraski preci saradjivali sa Cetnicima,a ne Partizani, koji su lupali i jedne i druge, tj Usrase i Cetnici su zajedno bjezali iz zemlje.

Upravo u tom periodu 70tih godina privreda i ekonomski rat u Hrvatskoj je 4 puta vise rastao nego u periodu od 1992 do danas.

Koliko je danasnja Hrvatska postala tragikomicna dovoljno govori ova smijesna narkomanska pendava karikatura i stovatelj Hicin koji ima svoj medijski prostor