Evo malo sam prelistala o tom Radicu, pa nadjoh i ovo- iz te preporucene mi knjige
RADIVOJ RADIĆ: SRBI PRE ADAMA I POSLE NJEGA 6
Slikar kome je sve jasno
Za Milića sam oduvek bio siguran da je lud, ali genijalno lud, i stoga mogu uvek izdati uverenje da je čisti g enije”. Ovako je zapisao lekar-psihijatar Veselin Savić u predgovoru autobiografije slikara Milića Stankovića, poznatijeg kao Milić od Mačve, a tu ocenu preneo je i dnevni list “Politika”. Što se mene, pak, tiče, moram priznati da sam genija sasvim drugačije zamišljao.
Upravo je ovaj slikar, tokom nesrećne desete decenije 20. veka, bezbroj puta istupao kao neka vrsta glasnogovornika takozvane Srpske autohtonističke škole. Eksponiran na mnogim medijima, grmeo je kako su Srbi najstariji narod na svetu, besomučno napadao germansku berlinsko-bečku školu i najgore govorio o Srpskoj akademiji nauka i umetnosti. Išao je čak dotle da je predlagao da se srpskim akademicima - među kojima ima naučnika svetskog ugleda - oduzmu doktorati i daju novi koje bi trebalo da napišu tobož nepristrasno. Dati sebi za pravo da se na tako površan i uvredljiv način vrednuje naučni doprinos učenjaka Srpske akademije nauka i umetnosti, i to iz oblasti o kojima ugledni slikar nema pojma, samo po sebi govori o pomanjkanju dobrog ukusa. Jer, ne treba posebno ni naglašavati, Stankovićeva upućenost, u istoriju u najboljem slučaju nije mogla da odmakne dalje od skamenjenog znanja jednog gimnazijalca ili, verovatnije, pod teretom godina, umnogome ishlapelog znanja davnašnjeg srednjoškolca. Istovremeno, Milić Stanković je nerealnim i sasvim nebuloznim pričama nastojao da podigne poljuljani moral svekolikom srpstvu. U određenim krugovima slovio je za jednog od najvećih rodoljuba i sinova “nebeskog naroda”.
Gospodari sveta
Milić od Mačve najčešće se pojavljivao u neobičnom ruhu koje bismo mogli označiti kao nekakvu mešavinu odežde sveštenika, odeće žovijalnog paža i garderobe decentnog kicoša. Evo kako ga opisuje sastavljač jednog novijeg memoarskog spisa, govoreći o izložbi Stankovićevih slika na samom početku devedesetih godina prošlog stoleća: “Autor se pojavio sa zakašnjenjem, ušao na sporedni ulaz i kroz špalir gostiju prekoračio polako, bez jedne reči, odeven u crnu mantiju, s neobičnom beretkom i visoko podignutim štapom. Dva dana ranije, dok su pokušavali da spakuju slike u kombi, video sam ga, u farmericama i majici, kako iznerviran sočno psuje sestru sopstvenoj slici, spreman da je izgazi... Ali, sada je započela predstava i on više nije bio običan smrtnik. Smestio se u pletenu fotelju, zabacio pogled negde u neodređenom pravcu, u daljinu, preko ljudi kojima je stajao dah... Umetnik uze štap i na isti način, teatralno, napusti vilu u pravcu vozača i automobila.
Upadljivo je da je Milić Stanković ranih devedesetih godina prošlog veka bahato pretio celom svetu. Evo jednog primera takvog njegovog istupanja: “Uskoro će Srbi biti gospodari sveta. Već sada Srbi raspolažu tajnim oružjem iz takozvanog Teslinog paketa, predatog 1943. godine ambasadoru Fotiću. Ako samo jedna bomba padne na Beograd, Vatikan, Beč, Bon i Zagreb biće protreseni iznutra silinom formule V na treći = nula. Kada se to desi Atlantiđani će se pojaviti i proglasiti Srbe imperijalnim narodom, koji će od tog časa u ime njih zavesti red na Zemlji i zagospodariti svetom... Zato nas iz ljubomore svi i mrze, osećaju da smo starešine sviju naroda od Himalaja do Pirineja. Pa samo zavijaju oko nas kao pregladneli vuci. Gladni su primata. Šta im možemo kad su se pretvorili u uzno crevo. Materijalisti jedni.
Vampirske večeri
To famozno Teslino smrtonosno oružje veoma je često pominjao, a nije bio ni tako mali broj naših sunarodnika koji je poverovao u takve priče. Štaviše, Milić Stanković je i na takozvanim vampirskim večerima prizivao srpskog vampira da pomogne Srbima u borbi protiv svetskih moćnika. Na pitanje jednog novinara o tome kakve su šanse srpskog vampira u borbi protiv Nemačke i Sjedinjenih Američkih Država, istaknuti slikar dao je sledeći odgovor: “Srpski vampir će nadživeti i pobediti svetski vampirizam. Jer, mi na ovim balkanskim terenima još nismo potrošili našu mitsku snagu. Glavna snaga srpskog vampira je u mirisu koji uništava neprijatelje. Pored toga, njegovo tajno i smrtonosno oružje je Teslina bežična energija. Formula se nalazi u takozvanom Teslinom paketu koji je pesnik Jovan Dučić dobio od Tesle 1942. godine.”
Da bi pomenutom smrtonosnom oružju dao dodatnu snagu, Milić od Mačve je ispevao i kletvu kojom je zapretio Americi i iz koje prenosimo samo nekoliko delova:
Usta ti se zavrat okrenula,
Guba ti se na dom raspratila,
Obadva ti oka iscurila,
Te vranama živa hrana bila,
...
Uskrsovo jaje ne šarala,
Svoja oba u mengele met’la,
što Bejkera i Buša donela.
...
Ameriko, Broz te usrećio,
Nek i tebe ropac krvav snađe,
što granice Brozove priznaješ!
Indijana postala država,
Ne slušala Vašington kilavi!
Na jugu te spopalo besnilo,
Te crnački gnevi umorili!
Kletva moja sa nebeskih soha,
Neka bude Božja promisao,
NJenog dejstva nikad ne otrgla,
Dokle Srbe nabeđenjem držiš.
Kako tugaljivo ove reči - Srbi gospodari sveta, Teslin paket, srpski vampir, bežična energija - zvuče danas, posle samo desetak godina i posle svega onog što smo u međuvremenu morali da preživimo. Premda će neko reći da je posredi misticizam genijalnog slikara, više sam sklon da njegova naklapanja spustim u prozaičnu ravan i da ih nazovem pravim imenom. Bez mnogo uvijanja i okolišanja, mislim da je ovde prevashodno reč o preispoljnim budalaštinama.
prvo bih htela da cujem vase misljenje, sta je pesnik ovim hteo da kaze